Profesor ih učio i naučio... Nastava bez stručno zvanih 'ishoda' i nije nastava.
Učenici sarajevske medrese rasplakali razrednika nakon što su mu poklonili odlazak na umru
O svim religijama
-
deksametazon
- Član
- Reactions: 77
- Posts: 153
- Joined: Sat Jan 01, 2022 3:24 pm
Re: O svim religijama
Samo da kežem @kreja svaka čast 
1
1
Bez obzira koliko se trudite, nikada se ne možete sjetiti kako je vaš san počeo.
Re: O svim religijama
Danas je Bogojavljenje, hrišćanski praznik u spomen na dan kad je Jovan Krstitelj na rijeci Jordan krstio Isusa Hrista. Prema predanju, dok je Hristos izlazio iz vode, otvorila su se nebesa i na njega se, u obliku goluba, spustio Duh Sveti, rekavši: "Ovo je sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji". To je označilo objavljivanje Bogočovjeka i njegovo javno uvođenje u spasiteljsku dužnost.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
Sveti Vinko (San Vicente de Zaragoza), đakon i mučenik iz vremena cara Dioklecijana, zaštitnik je vinogradara i vinara, a njegov se spomendan obilježava 22.01.
Dragi Bog
čuvaj trsa mog
evo Ti zrelog vina
da bu dobra godina.
Oblake razmakni
sunce primakni
mraza zgoni
na tuču zvoni.
Se bum obdelal
da bi v jesen popeval
rozgvu si bum zel
i vu vodu del.
Sv. Vincek pokaži svetu
kak bu vu novom letu.
Iako je lijepo sačuvati takve narodne običaje, ipak treba primijetiti da oni imaju malo toga zajedničkog sa svetim Vinkom i njegovim životnim svjedočanstvom, pa je u tom svjetlu važno znati odvojiti ono bitno od onoga nebitnoga.
Sv. Vinko je zaštitnik Zaragoze, Portugala, vinara, staklara i mornara, a kod nas se na dan sv. Vinka običavaju započeti vinogradarski poslovi. U tom su smislu poznati različiti šaljivi običaji, uz obvezno degustiranje vina. O tome svjedoči i pučka pjesmica-molitvica koju moli vinogradar, i to tako da na trsove objesi kobasicu, zalije ih starim vinom i pri tome ovako govori:Sveti Vinko je rođen na sjeveroistoku Španjolske u 3. st., a za njega se, kao i za mnoge druge svece toga vremena, vezuje više legendi. Živio je u Zaragozi, glavnom gradu Aragonije, a djelovao je kao đakon biskupa Valerija.
Đakoni su u Crkvi nastali, prema zapisima sačuvanima u Dj 6,1-6, tako što su apostoli predložili prvoj kršćanskoj zajednici da između sebe izaberu sedmoricu pobožnih muškaraca koji bi se posvetili posluživanju kod stolova, a kako bi se s druge strane Dvanestorica mogla slobodnije i nesmetanije posvetiti navještaju Božje riječi. Prijedlog se svidio zajednici pa su izabrali Stjepana, Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmena i Nikolu, a apostoli su se nad njima pomolili i na njih položili ruke.
Sama riječ đakon (diakonos) znači poslužitelj, što jasno upućuje i na značenje đakonske službe. Đakoni su tako u to prvo vrijeme bili posebno socijalno i karitativno usmjerene osobe, koje su provodile u djelo Kristove riječi o bratskoj ljubavi. Naravno, osim tog karitativnog dijela, đakoni su bili i oni koji su redovito hrabro naviještali Božju riječ i potvrđivali svojim životom istinu o Kristovu uskrsnuću. O tome npr. u Novom zavjetu svjedoče životi svetog Stjepana, prvoga mučenika Crkve, ili svetog Filipa đakona, a nešto kasnije npr. i život svetog Lovre.
Osim karitativne uloge, đakoni su bili značajni i u liturgijskom smislu, kao biskupovi pomoćnici. Tako je i sveti Vinko bio poslužitelj biskupu Valeriju, a kako je ovaj, prema predaji, imao govornu manu i teško se izražavao, sveti Vinko mu je bio desna ruka.
Kako je snažno riječima i djelima svjedočio vjeru u Isusa Krista, kao i mnogi kršćani njegova vremena, izazvao je bijes progonitelja, a koji su ga, zajedno s biskupom Valerijem, u vrijeme progona cara Dioklecijana, uhitili i mučili na razne načine.
Tako su ih, prema predaji, vezali u lance i bacili u tamnicu, a nakon nekog su vremena pustili biskupa, dok su svetog Vinka razapinjali kukama, bičevali, pekli na roštilju i drugim mu načinima pokušavali slomiti vjeru u Boga. Nakon što je umro, 22. siječnja 304. ili 305. god., tijelo su mu bacili lešinarima da ga rastrgaju, no predaja kaže su ga od njih obranili gavrani. Bacili su ga potom u more, no i more ga je izbacilo. Konačno, tijelo svetog Vinka pokopano je u današnjem Rtu svetog Vinka u Portugalu, a njegove su relikvije, kako se to običavalo, podijeljene mnogim mjestima i biskupijama.
Dragi Bog
čuvaj trsa mog
evo Ti zrelog vina
da bu dobra godina.
Oblake razmakni
sunce primakni
mraza zgoni
na tuču zvoni.
Se bum obdelal
da bi v jesen popeval
rozgvu si bum zel
i vu vodu del.
Sv. Vincek pokaži svetu
kak bu vu novom letu.
Iako je lijepo sačuvati takve narodne običaje, ipak treba primijetiti da oni imaju malo toga zajedničkog sa svetim Vinkom i njegovim životnim svjedočanstvom, pa je u tom svjetlu važno znati odvojiti ono bitno od onoga nebitnoga.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
1. februar Kineska nova godina
Po kineskom kalendaru počinje godina tigra. Slavi se uz vatromet i plesove s maskama lavova i zmajeva.
Prema jednoj od legendi, to je dan kada su mještani porazili zvijer zvanu Nijan koristeći crvenu boju, jarka svjetla i glasne zvukove.
Osim toga, hrana je važan dio ovog praznika koji se, takođe, naziva Proljećni festival ili lunarna Nova godina.
Pojedini sastojci imaju posebno značenje - knedle označavaju bogatstvo, rezanci dugovječnost, a riba izobilje.
Po kineskom kalendaru počinje godina tigra. Slavi se uz vatromet i plesove s maskama lavova i zmajeva.
Prema jednoj od legendi, to je dan kada su mještani porazili zvijer zvanu Nijan koristeći crvenu boju, jarka svjetla i glasne zvukove.
Osim toga, hrana je važan dio ovog praznika koji se, takođe, naziva Proljećni festival ili lunarna Nova godina.
Pojedini sastojci imaju posebno značenje - knedle označavaju bogatstvo, rezanci dugovječnost, a riba izobilje.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
Danas je blagdan Prikazanja Gospodinova, Svijećnica ili Kalandora, a slavi se 40 dana nakon Božića. U povodu današnjega blagdana u svim se crkvama slave svete mise i blagoslivljaju svijeće. Svijećnica je spomendan na događaj kada su, prema propisu Mojsijeva Zakona, Josip i Marija donijeli Dijete Isusa u Hram da Ga, kao prvorođenca, obredno prikažu Bogu. Tu se, bilježi evanđelist, zatekao starac Šimun, koji je uzeo Dijete u naručje i u nadahnuću, prepoznao u njemu budućega Mesiju. Pri tome je Šimun, to je okosnica blagdana, Isusa nazvao Svjetlom, doslovno
“Svjetlost za rasvjetljenje naroda”.
Otuda blagdanu pučko ime Svijećnica ili Kalandora. Šimun je Mariji ujedno prorekao da će joj “mač boli probosti dušu”. Spominjući se toga događaja, vjernici danas u crkvu donose svijeće na blagoslov. U obitelji se ta svijeća pali u različitim prilikama:na velike blagdane, u vrijeme oluje i grmljavine, stavlja se i u ruku umirućemu kao ohrabrenje i znak nade u vječni život, ali se pali i u drugim situacijama, piše Kamenjar.com. U narodu su brojne izreke koje se spominju uz ovaj blagdan. Naši stari bi običavali reći:
„Kalandore ora, prođe zime pola. Za njom ide sveti Blaž, kaže to je laž!“
Uz ovu izreku u narodu, mogli bismo protumačiti i današnje vrijeme u našemu zavičaju kojega je snijeg obišao, ali ne i kiša. No, već sutra sveti Blaž nam najavljuje snježne oborine.
Stariji su smatrali da će godina biti dobra i rodna ako je Kalandora popraćena kišom. Otuda i stara poslovica:
“Kalandora vodna, godina rodna”.
Druga, pak poslovica kaže:
“Kalandora vedra, u dice se vide rebra”.
Ako je suditi po prvoj poslovici, ali i današnjemu vremenu, pred nama je dobra godin,
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
3. februar 2022. Lejletu-I-regaib
Mubarek noć Lejletu-r-regaib nastupa u akšam, u četvrtak, 3. februara 2022. godine.
“Allahumme barik lena fi redžebe, ve ša’bane, ve belligna ramadan!” je dova Muhammeda, a. s., kojom vjernici ulaze u mjesec redžeb i mubarek noć Lejletu-r-regaib.
Prva mubarek noć mjeseca redžeba je Lejletu-r-regaib, nastupa uoči prvog petka u tom mjesecu, a muslimani je kao mubarek noć obilježavaju u ibadetu.
Mubarek noć Lejletu-r-regaib nastupa u akšam, u četvrtak, 3. februara 2022. godine.
“Allahumme barik lena fi redžebe, ve ša’bane, ve belligna ramadan!” je dova Muhammeda, a. s., kojom vjernici ulaze u mjesec redžeb i mubarek noć Lejletu-r-regaib.
Prva mubarek noć mjeseca redžeba je Lejletu-r-regaib, nastupa uoči prvog petka u tom mjesecu, a muslimani je kao mubarek noć obilježavaju u ibadetu.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
Prva mubarek noć mjeseca redžeba je Lejletu-r-Regaib, nastupa uoči prvog petka u tom mjesecu, a muslimani je kao odabranu noć obilježavaju u ibadetu
Vjernici se raduju mubarek noćima, jer čovjek svjestan Boga – prije negoli pogleda ka Nebesima - gleda u sebe. Mubarek noći su dodatno ohrabrenje da vjernici svoje najglasnije i najskrovitije želje predaju Utočištu - Gospodaru svjetova. I zbog toga je ova noć prilika da preispitamo svoje ciljeve, strasti i želje za budućnost i kao i za svojevrsno godišnje ‘podvlačenje crte’.
Nastupio je redžeb – stigli su učajluci
Među muslimanima Balkana izraz učajluci je zajednički naziv za mjesece redžeb, ša›aban i ramazan. U njima se nalaze četiri mubarek noći, to su: Lejletu-r-Regaib, Lejletu-r-Berat, Lejletu-r-Miradž i Lejletu-l-Kadr. Ove noći su za ljude - za otvorene razgovore s Bogom u kojima čovjek sebi otkriva ono što je Bogu znano, a što mu može biti od pomoći u susretu sa svijetom oko sebe. Kome, do Bogu, kazati svoje želje, nemare, grijehe i nade – i tako se susresti s njima? S kim se bez zadrške, do s Bogom savjetovati o svojim prioritetima, i tako se susresti s mogućnostima i ograničenjima? Zbog toga su duhovni velikani mubarek noći opisivali kao vodu koja se susreće sa suhom zemljom. Redžeb je jedan od četiri mjeseca sigurnosti i mira. Nepovredivost njihovu spominje i Kur’an: Od kad je stvorio nebesa i zemlju Allah je propisao da je broj mjeseci dvanaest od kojih su četiri sveta, u njima sami sebi zulum ne činite (kršeći Allahove zabrane i granice)!“ (Tevbe 36). Redžeb je i mjesec muštulukdžija ramazana, u kojem se otvaraju mnoge mogućnosti vjernicima, a između ostalih mogućnost za kultiviranje višeg nivoa svijesti o Božijoj milosti i prisutnosti.
Noć želja – prilika tragaocima
Prilike koje pružaju mubarek noći nisu dragocjene samo za duhovni razvoj, nego su neophodne kao prilike u kojima se pravi iskorak u sprječavanju jednoličnosti ustaljenog ritma koji može voditi ka uspavanosti. Tačnije onoj vrsti uspavanosti u kojoj čovjek ne vidi sebe kao halifu, namjesnika na Zemlji - nekoga ko može iza sebe ostaviti bolje od onoga što je naslijedio, ko svojoj djeci kreira prostor za budućnost, ali ne u ostavštini koja podrazumijeva samo materijalno blago, nego i duhovni ambijent u kojem će oni odrastati.
Lejletu-r-Regaib, Noć želja, također poznata kao Noć nade, prilika je da se krene u potragu za dubljom vezom s Bogom i osnaži duh na putu sunneta Božijeg Miljenika Muhammeda, a.s.
Za ovu noć se u muslimanskoj narodnoj tradiciji vjeruje da je to blagoslovljena noć u kojoj je suština Poslanika Muhammeda a.s. prešla od njegovog oca na njegovu majku. S obzirom na to da je Muhammed, a.s. kulminacija vjerovjesništva na Zemlji i da je poštovan kao “Pečat poslanika”, i “Milost svjetovima“ razumljivo je da je muslimanima ova noć važna jer je milošću Božijom u njoj otpočela posljednja vjerovjesnička priča.
Prema tome, mnogi muslimani širom svijeta koriste ovu priliku za dobrovoljne ibadete i zahvalnost Bogu na onome s čime je pejgamber Muhammed, a.s. poslan. Ova noć je prilika i možda prvi korak za prihvaćanje i razumijevanje Božije milosti kakvu nam opisuje hadis u kojem je Vjerovjesnik, a.s., rekao: “Uzvišeni Allah kaže: Ja sam u stanju učiniti Svome robu ono što o Meni misli, i s njim sam kad Me spomene. Ako on Mene spomene u sebi, i Ja njega spomenem u Sebi; a ako Me on spomene u nekoj skupini, Ja njega spomenem u skupini boljoj od nje. Ako se on Meni približi za jedan pedalj, Ja se njemu približim za jedan lakat; a ako se on Meni približi za jedan lakat, Ja se njemu približim za jedan hvat. Ako on Meni ide običnim hodom, Ja njemu idem žurno”.
Lejletu-r-Regaib – nafile i običajna duhovna praksa
Prema muslimanskom učenju čin nafile dobrovoljnog ibadeta ima svoju vrijednost i važnost u tome što tragaocima za Božijim zadovoljstvom otvara jedinstvenu mogućnost namjerne i ciljane kultivacije svijesti i vjerničke pažnje kroz duhovnu praksu. Duhovna praksa daje mogućnost duhovnog rasta, jer traži da insan pred Bogom rastvori sebe, svoj ego i skine veo koji sprječava harmoniju s Božijom odredbom, te mir sa sobom i svijetom.
O vrijednosti nafila najbolje govori sahih hadis koji prenosi Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Uzvišeni Allah kaže: ‘Objavio sam rat onome ko bude neprijatelj mome prijatelju. Najdraže Meni čime Mi se Moj rob može približiti jesu farzovi. Moj rob Mi se približuje nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postanem njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom prihvaća i njegova noga kojom hodi. Ako Me zamoli, udovoljit ću mu, a ako zatraži Moju zaštitu, zaštitit ću ga.“
Post
Preporučuje se da se dan, dakle prvi četvrtak mjeseca redžeba u kojem pada noć Lejletu-r-Regaib posti. Post je stroga obaveza u mjesecu ramazanu (obaveza je još i post keffareta, te prema nekim učenjacima i zavjetni post), a u drugo vrijeme, kao Bogu ugodno djelo može biti sunnet, mendub - pohvalno djelo i nafila – dobrovoljno djelo.
Nafila - dobrovoljni post, namaz ili drugi ibadeti ne mogu zamijeniti farzove tih ibadeta. Nafila ima svoj smisao i vrijednost ako se izvršavaju farzovi i ona kao dodatni ibadet je za osobe koje se žele još više približiti Uzvišenome Bogu.
Dobrovoljni namaz
Dobrovoljne namaze možemo klanjati u džamiji, u sopstvenom domu, na otvorenom i na svakom drugom čistom mjestu. Međutim, nafile je najbolje klanjati u kući, osim onih koje je Poslanik, a.s. klanjao na otvorenom ili u džamiji. Najvrjednija nafila je ona koja se redovno obavlja.
U ovoj noći se između akšama i jacije može klanjati dvanaest rekata dobrovoljnog namaza salatu-r-regaib. Ovaj namaz se klanja tako da se na svakom rekatu poslije Fatihe uči sura El-Kadr tri puta i sura Ihlas dvanaest puta. Selam se predaje svaka dva rekata.
Salatu-r-regaib
1. rekat
• Subhaneke
• Euzu bismila
• Fatiha
• Sura El-Kadr, 3 puta
• Sura El-Ihla, 12 puta
2. rekat
• Bismila
• Fatiha
• Sura El-Kadr, 3 puta
• Sura El-Ihlas, 12 puta
Nakon što se završi dvanaest rekata, preporučuje se proučiti salavat na Muhammeda, a.s. sedamdeset puta.
• Allahumme salli ‘ala Muhammedi-n-nebijji-l-umijji ve ‘ala alihi ve sahbihi ve sellim
Zatim se učini sedžda na kojoj se sedamnaest puta uči:
• Subbuhun kuddusun rabbuna ve rabbu-l-melaiketi ve-r-ruh.
Vrativši se sa sedžde uči se dova: “Rabbigfir verham ve te džavez ‘amma te’alem inneke ente-l-e’azzu-l-ekrem. Rabbena atina min ledunke rahmeten ve hejji’ lena min emrina rešeda.“
A, onda se ponovo vratiti na sedždu i proučiti: “Subbuhun kuddusun rabbuna ve rabbul-melaiketi ver-ruh.“
Nakon toga, se mogu učiti i dove prema želji. Napominjemo da su ove prakse potpuno neobavezne, i one su samo prilika da se iskoristi jedna noć za posvećeniji susret sa sobom i Bogom. Ne treba osjećati krivicu, sramotu ili nedostojnost ako se propuste, jer bi to bilo suprotno pravilnom i produktivnom pristupu duhovnoj islamskoj praksi.
Lejletu-r-Regaib – nafile u džematu
Pored posta tokom dana i klanjanja salatu-r-regaib namaza postoje prakse koje se prakticiraju i u džematu, kao naprimjer zikr i noćni namaz.
Zikr u samoći, ali i u džematu prema hadisima i preporukama Božijeg Poslanika, a.s. imaju veliku vrijednost. Ebu Hurejra r.a. i Ebu Said r.a. kažu da su čuli Poslanika s.a.v.s. da je rekao: ”Skupovi u kojima se uči Allahov zikr su okruženi melekima sa svih strana, milost Allahova i sekine (mir, blagoslov, spas) se spušta na njih, i Allah Uzvišeni ih hvali melekima Svojim.”
Enes, r.a. kaže: ”Poslanik, a.s. je rekao: ”Kada se grupa ljudi sastane na nekom mjestu da čine zikr samo za Allahovo zadovoljstvo, melek sa nebesa im poviče: ”O, vi ljudi, vaši grijesi su oprošteni, i zamijenjeni sevapima.”
Noćni namaz je preporučen vjernicima, a prenosi se da je Poslanik, alejhi-s-selam, rekao: “Najbolji namaz nakon farza jeste noćni namaz.” Hadis je vjerodostojan i bilježi ga Muslim.
U jednom drugom hadisu se prenosi da je rekao Allahov Poslanik: „Oporučujem vam noćni namaz, jer zaista je to put dobrih prije vas, čin približavanja Allahu Uzvišenom, on odvraća od griješenja i briše grijehe.“
Allahu naš, podari nam bereket u redžebu i šabanu i podari nam da dočekamo ramazan!
Vjernici se raduju mubarek noćima, jer čovjek svjestan Boga – prije negoli pogleda ka Nebesima - gleda u sebe. Mubarek noći su dodatno ohrabrenje da vjernici svoje najglasnije i najskrovitije želje predaju Utočištu - Gospodaru svjetova. I zbog toga je ova noć prilika da preispitamo svoje ciljeve, strasti i želje za budućnost i kao i za svojevrsno godišnje ‘podvlačenje crte’.
Nastupio je redžeb – stigli su učajluci
Među muslimanima Balkana izraz učajluci je zajednički naziv za mjesece redžeb, ša›aban i ramazan. U njima se nalaze četiri mubarek noći, to su: Lejletu-r-Regaib, Lejletu-r-Berat, Lejletu-r-Miradž i Lejletu-l-Kadr. Ove noći su za ljude - za otvorene razgovore s Bogom u kojima čovjek sebi otkriva ono što je Bogu znano, a što mu može biti od pomoći u susretu sa svijetom oko sebe. Kome, do Bogu, kazati svoje želje, nemare, grijehe i nade – i tako se susresti s njima? S kim se bez zadrške, do s Bogom savjetovati o svojim prioritetima, i tako se susresti s mogućnostima i ograničenjima? Zbog toga su duhovni velikani mubarek noći opisivali kao vodu koja se susreće sa suhom zemljom. Redžeb je jedan od četiri mjeseca sigurnosti i mira. Nepovredivost njihovu spominje i Kur’an: Od kad je stvorio nebesa i zemlju Allah je propisao da je broj mjeseci dvanaest od kojih su četiri sveta, u njima sami sebi zulum ne činite (kršeći Allahove zabrane i granice)!“ (Tevbe 36). Redžeb je i mjesec muštulukdžija ramazana, u kojem se otvaraju mnoge mogućnosti vjernicima, a između ostalih mogućnost za kultiviranje višeg nivoa svijesti o Božijoj milosti i prisutnosti.
Noć želja – prilika tragaocima
Prilike koje pružaju mubarek noći nisu dragocjene samo za duhovni razvoj, nego su neophodne kao prilike u kojima se pravi iskorak u sprječavanju jednoličnosti ustaljenog ritma koji može voditi ka uspavanosti. Tačnije onoj vrsti uspavanosti u kojoj čovjek ne vidi sebe kao halifu, namjesnika na Zemlji - nekoga ko može iza sebe ostaviti bolje od onoga što je naslijedio, ko svojoj djeci kreira prostor za budućnost, ali ne u ostavštini koja podrazumijeva samo materijalno blago, nego i duhovni ambijent u kojem će oni odrastati.
Lejletu-r-Regaib, Noć želja, također poznata kao Noć nade, prilika je da se krene u potragu za dubljom vezom s Bogom i osnaži duh na putu sunneta Božijeg Miljenika Muhammeda, a.s.
Za ovu noć se u muslimanskoj narodnoj tradiciji vjeruje da je to blagoslovljena noć u kojoj je suština Poslanika Muhammeda a.s. prešla od njegovog oca na njegovu majku. S obzirom na to da je Muhammed, a.s. kulminacija vjerovjesništva na Zemlji i da je poštovan kao “Pečat poslanika”, i “Milost svjetovima“ razumljivo je da je muslimanima ova noć važna jer je milošću Božijom u njoj otpočela posljednja vjerovjesnička priča.
Prema tome, mnogi muslimani širom svijeta koriste ovu priliku za dobrovoljne ibadete i zahvalnost Bogu na onome s čime je pejgamber Muhammed, a.s. poslan. Ova noć je prilika i možda prvi korak za prihvaćanje i razumijevanje Božije milosti kakvu nam opisuje hadis u kojem je Vjerovjesnik, a.s., rekao: “Uzvišeni Allah kaže: Ja sam u stanju učiniti Svome robu ono što o Meni misli, i s njim sam kad Me spomene. Ako on Mene spomene u sebi, i Ja njega spomenem u Sebi; a ako Me on spomene u nekoj skupini, Ja njega spomenem u skupini boljoj od nje. Ako se on Meni približi za jedan pedalj, Ja se njemu približim za jedan lakat; a ako se on Meni približi za jedan lakat, Ja se njemu približim za jedan hvat. Ako on Meni ide običnim hodom, Ja njemu idem žurno”.
Lejletu-r-Regaib – nafile i običajna duhovna praksa
Prema muslimanskom učenju čin nafile dobrovoljnog ibadeta ima svoju vrijednost i važnost u tome što tragaocima za Božijim zadovoljstvom otvara jedinstvenu mogućnost namjerne i ciljane kultivacije svijesti i vjerničke pažnje kroz duhovnu praksu. Duhovna praksa daje mogućnost duhovnog rasta, jer traži da insan pred Bogom rastvori sebe, svoj ego i skine veo koji sprječava harmoniju s Božijom odredbom, te mir sa sobom i svijetom.
O vrijednosti nafila najbolje govori sahih hadis koji prenosi Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Uzvišeni Allah kaže: ‘Objavio sam rat onome ko bude neprijatelj mome prijatelju. Najdraže Meni čime Mi se Moj rob može približiti jesu farzovi. Moj rob Mi se približuje nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postanem njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom prihvaća i njegova noga kojom hodi. Ako Me zamoli, udovoljit ću mu, a ako zatraži Moju zaštitu, zaštitit ću ga.“
Post
Preporučuje se da se dan, dakle prvi četvrtak mjeseca redžeba u kojem pada noć Lejletu-r-Regaib posti. Post je stroga obaveza u mjesecu ramazanu (obaveza je još i post keffareta, te prema nekim učenjacima i zavjetni post), a u drugo vrijeme, kao Bogu ugodno djelo može biti sunnet, mendub - pohvalno djelo i nafila – dobrovoljno djelo.
Nafila - dobrovoljni post, namaz ili drugi ibadeti ne mogu zamijeniti farzove tih ibadeta. Nafila ima svoj smisao i vrijednost ako se izvršavaju farzovi i ona kao dodatni ibadet je za osobe koje se žele još više približiti Uzvišenome Bogu.
Dobrovoljni namaz
Dobrovoljne namaze možemo klanjati u džamiji, u sopstvenom domu, na otvorenom i na svakom drugom čistom mjestu. Međutim, nafile je najbolje klanjati u kući, osim onih koje je Poslanik, a.s. klanjao na otvorenom ili u džamiji. Najvrjednija nafila je ona koja se redovno obavlja.
U ovoj noći se između akšama i jacije može klanjati dvanaest rekata dobrovoljnog namaza salatu-r-regaib. Ovaj namaz se klanja tako da se na svakom rekatu poslije Fatihe uči sura El-Kadr tri puta i sura Ihlas dvanaest puta. Selam se predaje svaka dva rekata.
Salatu-r-regaib
1. rekat
• Subhaneke
• Euzu bismila
• Fatiha
• Sura El-Kadr, 3 puta
• Sura El-Ihla, 12 puta
2. rekat
• Bismila
• Fatiha
• Sura El-Kadr, 3 puta
• Sura El-Ihlas, 12 puta
Nakon što se završi dvanaest rekata, preporučuje se proučiti salavat na Muhammeda, a.s. sedamdeset puta.
• Allahumme salli ‘ala Muhammedi-n-nebijji-l-umijji ve ‘ala alihi ve sahbihi ve sellim
Zatim se učini sedžda na kojoj se sedamnaest puta uči:
• Subbuhun kuddusun rabbuna ve rabbu-l-melaiketi ve-r-ruh.
Vrativši se sa sedžde uči se dova: “Rabbigfir verham ve te džavez ‘amma te’alem inneke ente-l-e’azzu-l-ekrem. Rabbena atina min ledunke rahmeten ve hejji’ lena min emrina rešeda.“
A, onda se ponovo vratiti na sedždu i proučiti: “Subbuhun kuddusun rabbuna ve rabbul-melaiketi ver-ruh.“
Nakon toga, se mogu učiti i dove prema želji. Napominjemo da su ove prakse potpuno neobavezne, i one su samo prilika da se iskoristi jedna noć za posvećeniji susret sa sobom i Bogom. Ne treba osjećati krivicu, sramotu ili nedostojnost ako se propuste, jer bi to bilo suprotno pravilnom i produktivnom pristupu duhovnoj islamskoj praksi.
Lejletu-r-Regaib – nafile u džematu
Pored posta tokom dana i klanjanja salatu-r-regaib namaza postoje prakse koje se prakticiraju i u džematu, kao naprimjer zikr i noćni namaz.
Zikr u samoći, ali i u džematu prema hadisima i preporukama Božijeg Poslanika, a.s. imaju veliku vrijednost. Ebu Hurejra r.a. i Ebu Said r.a. kažu da su čuli Poslanika s.a.v.s. da je rekao: ”Skupovi u kojima se uči Allahov zikr su okruženi melekima sa svih strana, milost Allahova i sekine (mir, blagoslov, spas) se spušta na njih, i Allah Uzvišeni ih hvali melekima Svojim.”
Enes, r.a. kaže: ”Poslanik, a.s. je rekao: ”Kada se grupa ljudi sastane na nekom mjestu da čine zikr samo za Allahovo zadovoljstvo, melek sa nebesa im poviče: ”O, vi ljudi, vaši grijesi su oprošteni, i zamijenjeni sevapima.”
Noćni namaz je preporučen vjernicima, a prenosi se da je Poslanik, alejhi-s-selam, rekao: “Najbolji namaz nakon farza jeste noćni namaz.” Hadis je vjerodostojan i bilježi ga Muslim.
U jednom drugom hadisu se prenosi da je rekao Allahov Poslanik: „Oporučujem vam noćni namaz, jer zaista je to put dobrih prije vas, čin približavanja Allahu Uzvišenom, on odvraća od griješenja i briše grijehe.“
Allahu naš, podari nam bereket u redžebu i šabanu i podari nam da dočekamo ramazan!
Bez obzira koliko se trudite, nikada se ne možete sjetiti kako je vaš san počeo.
Re: O svim religijama
14. februar Valentinovo
Ovoga dana se poklanja cvijeće kao znak ljubavi i naklonosti.
Jedan od najromantičnijih blagdana u nizu mnogobrojnih blagdana je upravo Valentinovo koje slavimo 14. veljače svake godine.
Za vrijeme vladavine cara Klaudija I živio je svećenik Valentino. Mogli bih reći da je on bio jedan od začetnika ovog današnjeg blagdana budući da je poticao ljubav, slogu i zajedništvo između ljubavnih parova.
Iako su careve naredbe bile jednake za sve stanovnike, svećenik Valentino se oglušio na careve naredbe te je mimo njegova odobrenja odlučio sklapati brakove između ljudi koji su to željeli.
Brakovi su se sklapali na tajnim mjestima, a njihova održavanja bila su velika tajna.
Upravo na dan zaljubljenih, 14. veljače svećenik Valentino je otkriven, ulovljen i bačen u tamnicu. Zbog nepoštivanja zakona odrubljena mu je glava, a nakon smrti narod ga je proglasio velikim svecem.
Tada su se dva blagdana spojila u jedan. Blagdan Luperkalija i smrt Svetog Valentina.
OVDJE pogledajte izbor najboljih rose šampanjca koji se najbolje slažu uz čokoladu za vaše Valentinovo
Ovoga dana se poklanja cvijeće kao znak ljubavi i naklonosti.
Jedan od najromantičnijih blagdana u nizu mnogobrojnih blagdana je upravo Valentinovo koje slavimo 14. veljače svake godine.
- Valentinovo simbolizira Dan zaljubljenih odnosno dan kada zaljubljeni parovi na romantičniji način iskazuju ljubav i pažnju svojim voljenima.
Iako je dan ljubavi i sreće postao dosta komercijalan blagdan sama poanta ovog blagdana je širenje ljubavi i romantike, što Valentinovo svrstava na listu najdražih blagdana.
Najstarija teorija potječe još iz doba starog Rima za vrijeme vladavine Klaudija I.
Zbog tadašnjih ratova car Klaudije dao je naredbe prema kojima se vojnici nisu smjeli ženiti niti stupati u zajedničke veze upravo jer je smatrao da se tek tada vojnici neće željeti boriti u ratovima koji su dolazili. Obitelj i djeca vojnicima bi bili na prvom mjestu, a ne ratovi u kojima su mogli izgubiti živote.
Najpouzdanija teorija je da Valentinovo potječe upravo od svećenika Valentina u njegovu spomen, dok prema drugim teorijama kažu da se dan 14.veljače smatrao danom kada je započinjalo parenje ptica.
Za vrijeme vladavine cara Klaudija I živio je svećenik Valentino. Mogli bih reći da je on bio jedan od začetnika ovog današnjeg blagdana budući da je poticao ljubav, slogu i zajedništvo između ljubavnih parova.
Iako su careve naredbe bile jednake za sve stanovnike, svećenik Valentino se oglušio na careve naredbe te je mimo njegova odobrenja odlučio sklapati brakove između ljudi koji su to željeli.
Brakovi su se sklapali na tajnim mjestima, a njihova održavanja bila su velika tajna.
Upravo na dan zaljubljenih, 14. veljače svećenik Valentino je otkriven, ulovljen i bačen u tamnicu. Zbog nepoštivanja zakona odrubljena mu je glava, a nakon smrti narod ga je proglasio velikim svecem.
Tada su se dva blagdana spojila u jedan. Blagdan Luperkalija i smrt Svetog Valentina.
OVDJE pogledajte izbor najboljih rose šampanjca koji se najbolje slažu uz čokoladu za vaše Valentinovo
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
27. februar 2022. Lejletu-I-miradž
Ovo je noć u kojoj je Muhammed, s. a. w. s., uz Božiju pomoć uzdignut do mjesta do kojeg nikad niko od ljudi ni prije ni poslije njega nije stigao. To se dogodilo 27. noći mjeseca redžeba 621. godine.
"Božiji Poslanik je te noći najprije nošen od Časnog Hrama u Mekki do džamije El-Aksa u Jerusalemu, a potom uzdignut kroz pojedina nebesa do Sidretu-l-muntehaa ili još bliže Uzvišenom. Tu se Poslanik, s. a. w. s., susreo s nekim poslanicima, a razgovarao je i s Uzvišenim Bogom. Na miradžu su objavljena posljednja dva ajeta poglavlja El-Bekare, naređeno je pet dnevnih namaza muslimanima, a kao uspomena na razgovor vođen na miradžu u namazu se uči ettehijjat, na svakom sjedenju prilikom obavljanja namaza",
Prema historijskim izvorima, ovaj događaj se zbio u jednom od najtežih perioda Muhammedovog, a. s., poslanstva, neposredno nakon senetul-huzna (godine tuge) u kojoj je Poslanik izgubio dva najveća oslonca, pomagača i zaštitnika među ljudima, h. Hatidžu i Ebu Tali
Poslije tog gubitka, Poslanik je išao u Taif da tamošnje stanovnike pozove u islam, ali umjesto pristanka protjerali su ga kamenicama i pogrdama.
U tim trenucima Poslanik je tražio zaštitu od Najvećeg Zaštitnika i Allah, dž.š., ga je obradovao Israom i Mi’radžom. Cijeli ovaj događaj je precizno izložen i do u detalje objašnjen u brojnim hadisima i povijesnim djelima.
Ovo je noć u kojoj je Muhammed, s. a. w. s., uz Božiju pomoć uzdignut do mjesta do kojeg nikad niko od ljudi ni prije ni poslije njega nije stigao. To se dogodilo 27. noći mjeseca redžeba 621. godine.
"Božiji Poslanik je te noći najprije nošen od Časnog Hrama u Mekki do džamije El-Aksa u Jerusalemu, a potom uzdignut kroz pojedina nebesa do Sidretu-l-muntehaa ili još bliže Uzvišenom. Tu se Poslanik, s. a. w. s., susreo s nekim poslanicima, a razgovarao je i s Uzvišenim Bogom. Na miradžu su objavljena posljednja dva ajeta poglavlja El-Bekare, naređeno je pet dnevnih namaza muslimanima, a kao uspomena na razgovor vođen na miradžu u namazu se uči ettehijjat, na svakom sjedenju prilikom obavljanja namaza",
Prema historijskim izvorima, ovaj događaj se zbio u jednom od najtežih perioda Muhammedovog, a. s., poslanstva, neposredno nakon senetul-huzna (godine tuge) u kojoj je Poslanik izgubio dva najveća oslonca, pomagača i zaštitnika među ljudima, h. Hatidžu i Ebu Tali
Poslije tog gubitka, Poslanik je išao u Taif da tamošnje stanovnike pozove u islam, ali umjesto pristanka protjerali su ga kamenicama i pogrdama.
U tim trenucima Poslanik je tražio zaštitu od Najvećeg Zaštitnika i Allah, dž.š., ga je obradovao Israom i Mi’radžom. Cijeli ovaj događaj je precizno izložen i do u detalje objašnjen u brojnim hadisima i povijesnim djelima.
Ettehijjatu nije sura, nije ni dova, nego je to posebno spominjanje Allaha dragoga (zikr) i Njegovog poslanika Muhammeda, a.s.
U Ettehijjatu imamo tri pozdrava:
Pozdravljanje Allaha, dž.š.
Pozdravljanje Muhammeda, a.s.
Pozdravljanje svih vjernika gdje ubrajamo i sebe
ET-TEHIJATU LILLAHI VE-S-SALAVATU VE-T-TAJJIBATU,
ES-SELAMU ‘ALEJKE EJJUHE-N-NEBIJJU VE RAHMETULLAHI VE BEREKATUHU,
ES-SELAMU ‘ALEJNA VE ‘ALA ‘IBADILLAHI-S-SALIHIN.
EŠHEDU EN LA ILAHE ILLELLAH VE EŠHEDU ENNE MUHAMMEDEN ‘ABDUHU VE RESULUHU.
prijevod
Najljepši selami Allahu, blagoslovi i dobrodati;
Selam tebi, Vjerovjesniče, i Allahova milost i Njegova blagodat;
Mir nama i dobrim Allahovim robovima.
Svjedočim da nema boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Njegov sluga i Njegov Poslanik.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
02.03.
Pepelnica svojom simbolikom poziva vjernike na dublje promišljanje i promjenu srca. Naziv joj potječe iz obreda pepeljenja, kad svećenik vjernike posipa pepelom po glavi ili im, već prema običajima kraja, pepelom napravi znak križa na čelu, i pri tome izgovara riječi: "Obratite se i vjerujte evanđelju".
Ponegdje se mogu čuti i riječi iz ranijih obrednika: "Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti!"
Pepeo kojim se vjernici posipaju dobiva se od spaljenih grančica s prošlogodišnje Cvjetnice. Posipanjem pepela na Čistu srijedu podsjetnik je na Kristovu patnju i vjernikovu spremnost da sudjeluje svojim odricanjima i drugim oblicima pobožnosti, u Kristovoj žrtvi.
Posipanje pepela u kršćanskoj tradiciji označava pokoru i spremnost na novi život, na što podsjećaju riječi: "Obratite se i vjerujte evanđelju"”, dok formula "Sjeti se, čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti" podsjeća na čovjekovu smrtnost i prolaznost, kao i na potrebu da se čovjek u punoj poniznosti podloži Bogu, svome Stvoritelju.
Pepelnica je uvijek u srijedu, a budući da poziva na unutrašnje čišćenje naziva se i Čistom srijedom. Da bi se naglasio pokornički karakter Čiste srijede, taj je dan, uz Veliki petak, Crkva proglasila zapovijedanim postom i nemrsom.
Postiti znači najesti se jednom do sita u danu, a ne mrsiti znači ne jesti meso. Obično se osim mesa ne jedu ni mlijeko, jaja i mliječni proizvodi. Naglasak je na umjerenosti u hrani, štoviše dragovoljnom gladovanju, kako bi se time posebno istaknula spremnost na žrtvu i odricanje iz ljubavi i zahvalnosti prema Kristovoj muci i smrti.
Post obvezuje sve vjernike od navršene 18. do započete 60. godine života, dok nemrs obvezuje sve koji su navršili 14 godina života u sve petke, a napose korizmene, osim onda kada na taj dan padne svetkovina.
Post i nemrs ne obvezuju one koji se nalaze u težim životnim okolnostima, kao što su npr. bolesnici, trudnice, dojilje, putnici ili oni kojima je zbog trenutačnih okolnosti u kojima se nalaze, teško postiti i ne mrsiti. U takvim se okolnostima preporučuje, ako je to fizički moguće, da se post i nemrs zamijene nekim drugim djelom pokore.
Korizma poziva na mijenjanje i na nastojanje za dobro
Čista srijeda je dan koji svojom simbolikom poziva ljude da sve više i više postaju Božja djeca, odnosno da kroz vrijeme korizme nastoje mijenjati vlastito ponašanje, i to posebno kroz dva vida: zauzetijim nastojanjem u odbacivanju svih osobnih mana za koje čovjek osjeća da ga čine manje čovjekom te u nastojanju u određivanju za dobro, za pozitivnosti, za pomaganje drugima i za osjećaj prema ljudima u potrebi.
Pokornička priprava za Uskrs početkom 3. stoljeća trajala je od jednog ili dva tjedna, da bi već u sljedećem stoljeću trajala četrdeset dana, po kojima je i dobila naziv - korizma.
Započinjala je prvom nedjeljom korizme, a završavala na Veliki četvrtak. Od 6. stoljeća korizma započinje na Pepelnicu, tako da se povećala na 44 dana.
Pepelnica svojom simbolikom poziva vjernike na dublje promišljanje i promjenu srca. Naziv joj potječe iz obreda pepeljenja, kad svećenik vjernike posipa pepelom po glavi ili im, već prema običajima kraja, pepelom napravi znak križa na čelu, i pri tome izgovara riječi: "Obratite se i vjerujte evanđelju".
Ponegdje se mogu čuti i riječi iz ranijih obrednika: "Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti!"
Pepeo kojim se vjernici posipaju dobiva se od spaljenih grančica s prošlogodišnje Cvjetnice. Posipanjem pepela na Čistu srijedu podsjetnik je na Kristovu patnju i vjernikovu spremnost da sudjeluje svojim odricanjima i drugim oblicima pobožnosti, u Kristovoj žrtvi.
Posipanje pepela u kršćanskoj tradiciji označava pokoru i spremnost na novi život, na što podsjećaju riječi: "Obratite se i vjerujte evanđelju"”, dok formula "Sjeti se, čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti" podsjeća na čovjekovu smrtnost i prolaznost, kao i na potrebu da se čovjek u punoj poniznosti podloži Bogu, svome Stvoritelju.
Pepelnica je uvijek u srijedu, a budući da poziva na unutrašnje čišćenje naziva se i Čistom srijedom. Da bi se naglasio pokornički karakter Čiste srijede, taj je dan, uz Veliki petak, Crkva proglasila zapovijedanim postom i nemrsom.
Postiti znači najesti se jednom do sita u danu, a ne mrsiti znači ne jesti meso. Obično se osim mesa ne jedu ni mlijeko, jaja i mliječni proizvodi. Naglasak je na umjerenosti u hrani, štoviše dragovoljnom gladovanju, kako bi se time posebno istaknula spremnost na žrtvu i odricanje iz ljubavi i zahvalnosti prema Kristovoj muci i smrti.
Post obvezuje sve vjernike od navršene 18. do započete 60. godine života, dok nemrs obvezuje sve koji su navršili 14 godina života u sve petke, a napose korizmene, osim onda kada na taj dan padne svetkovina.
Post i nemrs ne obvezuju one koji se nalaze u težim životnim okolnostima, kao što su npr. bolesnici, trudnice, dojilje, putnici ili oni kojima je zbog trenutačnih okolnosti u kojima se nalaze, teško postiti i ne mrsiti. U takvim se okolnostima preporučuje, ako je to fizički moguće, da se post i nemrs zamijene nekim drugim djelom pokore.
Korizma poziva na mijenjanje i na nastojanje za dobro
Čista srijeda je dan koji svojom simbolikom poziva ljude da sve više i više postaju Božja djeca, odnosno da kroz vrijeme korizme nastoje mijenjati vlastito ponašanje, i to posebno kroz dva vida: zauzetijim nastojanjem u odbacivanju svih osobnih mana za koje čovjek osjeća da ga čine manje čovjekom te u nastojanju u određivanju za dobro, za pozitivnosti, za pomaganje drugima i za osjećaj prema ljudima u potrebi.
Pokornička priprava za Uskrs početkom 3. stoljeća trajala je od jednog ili dva tjedna, da bi već u sljedećem stoljeću trajala četrdeset dana, po kojima je i dobila naziv - korizma.
Započinjala je prvom nedjeljom korizme, a završavala na Veliki četvrtak. Od 6. stoljeća korizma započinje na Pepelnicu, tako da se povećala na 44 dana.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
Muslimani širom svijeta večeras obilježavaju mubarek noć Lejletu-l-miradž u kojoj je poslanik Muhammed a.s. Božijom voljom uzdignut do mjesta do kojeg niko od ljudi nikada nije stigao i u kojoj je muslimanima propisano pet dnevnih namaza.
To se dogodilo 27. noći mjeseca redžeba 621. godine.
Božiji Poslanik je te noći najprije nošen od Časnog Hrama u Mekki do džamije El-Aksa u Jerusalemu, a potom uzdignut kroz pojedina nebesa do Sidretu-l-muntehaa ili još bliže Uzvišenom. Tu se Poslanik a.s., susreo s nekim poslanicima, a razgovarao je i s Uzvišenim Bogom. Na miradžu su objavljena posljednja dva ajeta poglavlja El-Bekare, naređeno je pet dnevnih namaza muslimanima, a kao uspomena na razgovor vođen na miradžu u namazu se uči ettehijjat, na svakom sjedenju prilikom obavljanja namaza.
"S obzirom da je u mubarek noći Lejletu-l-miradž Poslaniku Muhammedu a.s., propisan namaz, ova mubarek noć je i prilika da preispitamo svoj odnos prema namazu, stubu vjere, ibadetu koji nas odvraća od svega što je ružno i zabranjeno. Namaz je ujedno lijek za vjernička srca, najčvršća veza s dragim Bogom, ibadet koji donosi smirenost i radost vjernicima", istaknuto je u saopćenju Medžlisa Islamske zajednice Sarajevo.
Život svakog čovjeka prate brojne kušnje te kako je poručeno, "i u našem vremenu je izraženo dosta poteškoća s kojima se suočavamo. Ispravno poimanje namaza i njegovo redovno izvršavanje, kao i učenje što više dova, mogla bi postati naša najveća snaga za svako stanje u kojem se nađemo".
Tradicionalno, muslimani ovog podneblja mubarek noći provode učeći Kur’an-i-Kerim, klanjajući nafile uz zikr, često spominjanje i veličanje Gospodara, kao i upućivanjem dova Svemilosnom.
Sjetimo se u svojim dovama i brojnih, znanih i neznanih, vakifa-dobročinitelja čije nas zadužbine podsjećaju na neprolaznu vrijednost dobročinstva.
To se dogodilo 27. noći mjeseca redžeba 621. godine.
Božiji Poslanik je te noći najprije nošen od Časnog Hrama u Mekki do džamije El-Aksa u Jerusalemu, a potom uzdignut kroz pojedina nebesa do Sidretu-l-muntehaa ili još bliže Uzvišenom. Tu se Poslanik a.s., susreo s nekim poslanicima, a razgovarao je i s Uzvišenim Bogom. Na miradžu su objavljena posljednja dva ajeta poglavlja El-Bekare, naređeno je pet dnevnih namaza muslimanima, a kao uspomena na razgovor vođen na miradžu u namazu se uči ettehijjat, na svakom sjedenju prilikom obavljanja namaza.
"S obzirom da je u mubarek noći Lejletu-l-miradž Poslaniku Muhammedu a.s., propisan namaz, ova mubarek noć je i prilika da preispitamo svoj odnos prema namazu, stubu vjere, ibadetu koji nas odvraća od svega što je ružno i zabranjeno. Namaz je ujedno lijek za vjernička srca, najčvršća veza s dragim Bogom, ibadet koji donosi smirenost i radost vjernicima", istaknuto je u saopćenju Medžlisa Islamske zajednice Sarajevo.
Život svakog čovjeka prate brojne kušnje te kako je poručeno, "i u našem vremenu je izraženo dosta poteškoća s kojima se suočavamo. Ispravno poimanje namaza i njegovo redovno izvršavanje, kao i učenje što više dova, mogla bi postati naša najveća snaga za svako stanje u kojem se nađemo".
Tradicionalno, muslimani ovog podneblja mubarek noći provode učeći Kur’an-i-Kerim, klanjajući nafile uz zikr, često spominjanje i veličanje Gospodara, kao i upućivanjem dova Svemilosnom.
Sjetimo se u svojim dovama i brojnih, znanih i neznanih, vakifa-dobročinitelja čije nas zadužbine podsjećaju na neprolaznu vrijednost dobročinstva.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
Petnaesta noć mjeseca ša'bana, u islamskoj tradiciji Bošnjaka i drugih muslimana Balkana kao i muslimana u mnogim dijelovima muslimanskog svijeta, obilježava se: a) organizirano, najčešće prigodnim mevludskim svečanostima i sličnim programima i b) individualno, tj. pojedinačnim ibadetskim djelima (dobrovoljnim namazima, dovama, učenjem Kur'ana, zikirom, istigfarom). Ova mubarek noć doživljava se i kao vijesnik nadolazaćeg mjeseca posta, mubarek ramazana
Imena
Ova mubarek noć ima više imena ili naziva izvedenih iz hadisa i predaja koje je, zapravo, kao takvu i utemeljuju. U zemljama arapskog govornog područja obično se naziva Nisf ša'ban (dosl. polovina mjeseca ša'bana). U Afganistanu i Iranu naziva se Nim ša'ban, u Turskoj Berat kandili itd. Muslimani u Bosni i u drugim zemljama na Balkanu nazivaju je Lejle-i berat, što je neznatno modificirani izvorni arapski naziv Lejletu l-bera'e (dosl. Noć oslobađanja od Vatre). Drugi nazivi su slijedeći:
Lejletu d-du'a (Noć dove);
Lejletu l-idžabe (Noć uslišavanja molbi);
Lejletu l-mubarek (Blagoslovljena, mubarek noć);
Lejletu š-šefa'a (Noć zagovora, šefa'ata);
Lejletu l-gufran we l-itq mine n-niran (Noć oprosta i oslobađanja od Vatre);
Lejletu l-'ard (Noć izlaganja djela).
Ova višestrukost njezinih naziva svjedoči o njezinoj duhovnoj važnosti, posebnosti i odabranosti.
Zašto Lejle-i berat
Svaki od navedenih naziva za ovu mubarek noć otkriva jedan aspekt njezine blagoslovljenosti. Ovdje dajemo kratku napomenu o imenima Lejletu l-bera'e i Lejletu š-šefa'a, koja su značenjski povezana. Naime, mufessir Ismail Hakki (u. 1725.) u svome tefsiru, kao jednu od odlika ove noći, navodi i to da je u njoj Muhammedu, alejehisselam, dat potpuni šefa'at (temamu š-šefa'a). Kao dokaz za to Hakki navodi dvije predaje. U prvoj se veli kako je Muhammed, alejhisselam, trinaeste noći ša'bana molio dozvolu za šefa'at za svoj ummet pa mu je dat šefa'at za trećinu njegovog ummeta, potom je molio dozvolu za šefa'at četrnaeste noći ša'bana pa mu je dat šefa'at za dvije trećine njegovog ummeta, te je molio i petnaeste noći ša'bana i onda mu je dat šefa'at za cijeli njegov ummet osim za one neposlušne Uzvišenom Allahu. U drugoj predaji, od hazreti Aiše, kazuje se da je ona vidjela Allahovoga Poslanika, alejhisselam, u 15. noći ša'bana na sedždi kako uči dovu. Tad mu je došao Džibril i rekao da je Allah ove noći njegovim šefa'atom od Vatre oslobodio trećinu njegovog ummeta. Poslanik, alejhisselam, nastavio je doviti pa mu je Džibril ponovo došao i rekao da je Allah oslobodio od Vatre pola njegovog ummeta. Poslanik, alejhisselam, i dalje je dovio pa mu Džibril dođe i reče da je njegovim šefa'atom Allah oslobodio od Vatre cijeli njegov ummet osim onome ko je s nekim zavađen sve dotle dok ne bude njime zadovoljan. Poslanik, alejhisselam, nastavi i dalje doviti te mu Džibril dođe pred sabah i reče: ''Allah je, Svojom izdašnošću i milošću, obećao Svoje zadovoljstvo i onim međusobno zavađenim u tvome ummetu!'' pa je i Poslanik, alejhisselam, time bio zadovoljan.
Ove predaje, za koje Hakki ne navodi izvor niti ocjenu ispravnosti, osvjetljavaju činjenicu zašto je Lejle-i berat to što jeste, tj. Noć oslobođenja od Vatre i Noć šefa'ata, kao što i dodatno govore o tome zašto je ša'ban, prema predaji, mjesec Allahovoga Poslanika, alejhisselam.
Hakki navodi još jednu zanimljivost: u ovoj mubarek noći voda Zemzem se vidljivo poveća! (Ruhu l-bejan, 8/449)
Utemeljenje
Kako smo već naznačili, za ovu mubarek noć i njezino ''oživljavanje'' (obilježavanje) utemeljenje se pronalazi u hadisima Muhammeda, alejhisselam. Odmah valja istaći da se ova noć ne spominje u Kur'anu. Ovu napominjemo stoga što neki pokušavaju da ovu noć opravdaju čak i Kur'anom, navodeći da na nju ukazuje kur'anski ajet: U njoj se riješi svaki posao mudri (Ed-Duhan, 4). Međutim, to ukazivanje je neispravno zbog: a) ajeta koji prethodi navednom ajetu, tj. trećeg ajeta sure Ed-Duhan, b) prvog ajet sure El-Kadr i c) 185. ajeta sure El-Bekare: U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana. Iz ovoga proizlazi i netačnost tvrdnje da se rješavanje svakog posla mudrog događa u petnaestoj noći mjeseca ša'bana.
Zato što se ova noć ne spominje u Kur'anu neki su skloni da osporavaju njezinu važnost i blagoslovljenost dovodeći time u pitanje njezinu utemeljenost. Dakle, prijepor se sada svodi na ispravnost ili autentičnost hadisa koji govore o ovoj noći.
Neki savremeni učenjaci hadisa, poput Jusufa Karadavija, Muhammeda Saliha el-Mundžida i 'Atijjea Saqra, smatraju da hadisi koji govore o petnaestoj noći ša'bana ne dosežu stepen autentičnosti. U praktičnom smislu ovo znači da ne postoji autentičan hadis koji specificira obavljanje posebnog ibadeta u ovoj noći, zatim, da se takva praksa ne prenosi od ashaba te da dove koje se te noći upućuju nemaju svoje utemeljenje.
Međutim, drugi savremeni učenjaci, poput Muhammeda Alevija el-Malikija, Hasanejna Muhammeda Mahlufa, Alija Džume i Abdullaha Sadiqa el-Gamarija, drže da neki hadisi koji govore o vrijednostima (fadiletima) ove noći ipak dosežu stepen autentičnosti ili ispravnosti, dok su neki od njih ''slabi'' (da'if). Svoju argumentaciju ovi učenjaci potvrđuju činjenicom da su prve generacije muslimana (selef) vodile računa o ovoj noći i provodile je u ibadetu. U tom smislu oni navode izjave autoritativnih učenjaka između kojih izdvajamo one Ibn Redžeba el-Hanbelija (u. 1394.) i Ibn Tejmijjea (u. 1328.). Naime, Ibn Redžeb veli:
''Noći polovine mjeseca ša'bana tabi'ini iz reda stanovnika Šama, kao što su Halid ibn Ma'dan, Makhul i Luqman ibn Amir i dr., pridavali su veliku važnost i u njoj ibadetili. Od njih su drugi ljudi preuzeli njezinu vrijednost i važnost'' (Leta'ifu l-me'arif, 161).
Ibn Tejmijje navodi: ''Što se tiče noći polovine [mjeseca ša'bana], o njezinoj vrijednosti preneseni su hadisi i predaje, a od plejade prvih generacija muslimana preneseno je da su oni u njoj klanjali [nafile]. Dakle, kada čovjek sâm klanja [nafilu] u ovoj noći za to ima presedan u generacijama prvih muslimana, i to mu je dokaz koji se ne može poreći'' (El-Fetawa, 23/132).
Smisao pozivanja na praksu prvih generacija muslimana i njihovo pojedinačno ''oživljavanje'' ove noći sastoji se, jednostavno rečeno, u tome da oni takvo što sigurno ne bi činili ili prakticirali bez autentičnog hadiskog dokaza! Imam Gazali u svome Ihjau navodi da su ''dobri prethodnici'' (selef-i salih) u 15. noći ša'bana klanjali namaz koga su nazivali salatu l-hajr (namazom), da su se zbog njega okupljali i da postoji mogućnost da su ga čak i u džematu obavljali (1/632).
Hadisi
Evo nekoliko hadisa koji govore o vrijednosti Lejle-i berata:
Od Muaza ibn Džebela se prenosi da je Allahov Poslanik, alejhisselam, rekao:
- U petnaestoj noći ša'bana Allah pogleda sva Svoja stvorenja i svima oprosti izuzev mušriku i onome čije je srce ispunjeno mržnjom i neprijateljstvom prema drugom muslimanu (mušahin) (Ibn Madže 1390; El-Munziri i Albani ga smatraju vjerodostojnim; Et-Tergib we t-terhib, 2/132, Es-Silsiletu s-sahiha, 3/135).
U jednom drugom hadisu (Ruhu l-bejan, 8/448), pored mušrika i onoga čije je srce ispunjeno mržnjom i neprijateljstvom prema drugom muslimanu, još se spominju:
vračar,
sihirbaz,
notorni alkoholičar,
onaj koji je neposlušan roditeljima,
onaj koji ustrajava na zinaluku (bludu) – kao oni koji su daleko od Božije milosti i kojima neće biti oprošteno.
Od Aiše, kćeri Ebu Bekrove, prenosi se da je Allahov Poslanik, alejhisselam, rekao:
- Allah se spušta u noći polovine mjeseca ša'bana na dunjalučko nebo pa oprosti [tolikom broju ljudi] više nego što ima vlasi na stadu plemena Kelb (Albani veli da je ovaj hadis ''vjerodostojan po drugome hadisu''; Tahridžu Miškati l-mesabih, br. 1251).
Allahovo ''spuštanje'' u hadisima razumijeva se na način kako to Njemu, Uzvišenom, dolikuje i priliči. Kelb je bilo veliko pleme čiji su članovi imali veoma veliki broj ovaca.
Također se od Aiše prenosi hadis u kome je Poslanik, alejhisselam, između ostalog, njoj kazao:
- (...) Ovo je noć polovine mjeseca ša'bana. Zaista Uzvišeni Allah u njoj pogleda Svoje robove i oprosti onima koji traže oprost (čine istigfar), smiluje se onima koji traže da im se smiluje, a zlobnike ostavi onakvima kakvima i jesu (Bejheki kaže da je ovaj hadis mursel džejjid; Šu'abu l-iman, 3/140).
Od Alije Ebu Taliba se prenosi da je Allahov Poslanik, alejhisselam, rekao:
- Kada nastupi 15. noć ša'bana provedite je u nafili a dan u postu, jer zaista se Allah u njoj spušta na dunjalučko nebo i govori: Traži li iko oprosta da mu oprostim?! Traži li iko opskrbu da ga opskrbim? Je li ko u nevolji pa da ga izbavim? – upućujući tako poziv za pozivom sve do osvita zore (Šewkani za ovaj hadis kaže da mu je predajni lanac slab; Tuhfetu z-zakirin, br. 241).
Prema tome, navedeni hadisi ukazuju na to da Lejle-i berat ima posebnu važnost i da je to noć u kojoj ljudi mogu steći posebnu Božiju milost i naklonost. I zato je treba provesti u dobrovoljnom ibadetu, onako kako to stoljećima prakticiraju generacije muslimana.
Imena
Ova mubarek noć ima više imena ili naziva izvedenih iz hadisa i predaja koje je, zapravo, kao takvu i utemeljuju. U zemljama arapskog govornog područja obično se naziva Nisf ša'ban (dosl. polovina mjeseca ša'bana). U Afganistanu i Iranu naziva se Nim ša'ban, u Turskoj Berat kandili itd. Muslimani u Bosni i u drugim zemljama na Balkanu nazivaju je Lejle-i berat, što je neznatno modificirani izvorni arapski naziv Lejletu l-bera'e (dosl. Noć oslobađanja od Vatre). Drugi nazivi su slijedeći:
Lejletu d-du'a (Noć dove);
Lejletu l-idžabe (Noć uslišavanja molbi);
Lejletu l-mubarek (Blagoslovljena, mubarek noć);
Lejletu š-šefa'a (Noć zagovora, šefa'ata);
Lejletu l-gufran we l-itq mine n-niran (Noć oprosta i oslobađanja od Vatre);
Lejletu l-'ard (Noć izlaganja djela).
Ova višestrukost njezinih naziva svjedoči o njezinoj duhovnoj važnosti, posebnosti i odabranosti.
Zašto Lejle-i berat
Svaki od navedenih naziva za ovu mubarek noć otkriva jedan aspekt njezine blagoslovljenosti. Ovdje dajemo kratku napomenu o imenima Lejletu l-bera'e i Lejletu š-šefa'a, koja su značenjski povezana. Naime, mufessir Ismail Hakki (u. 1725.) u svome tefsiru, kao jednu od odlika ove noći, navodi i to da je u njoj Muhammedu, alejehisselam, dat potpuni šefa'at (temamu š-šefa'a). Kao dokaz za to Hakki navodi dvije predaje. U prvoj se veli kako je Muhammed, alejhisselam, trinaeste noći ša'bana molio dozvolu za šefa'at za svoj ummet pa mu je dat šefa'at za trećinu njegovog ummeta, potom je molio dozvolu za šefa'at četrnaeste noći ša'bana pa mu je dat šefa'at za dvije trećine njegovog ummeta, te je molio i petnaeste noći ša'bana i onda mu je dat šefa'at za cijeli njegov ummet osim za one neposlušne Uzvišenom Allahu. U drugoj predaji, od hazreti Aiše, kazuje se da je ona vidjela Allahovoga Poslanika, alejhisselam, u 15. noći ša'bana na sedždi kako uči dovu. Tad mu je došao Džibril i rekao da je Allah ove noći njegovim šefa'atom od Vatre oslobodio trećinu njegovog ummeta. Poslanik, alejhisselam, nastavio je doviti pa mu je Džibril ponovo došao i rekao da je Allah oslobodio od Vatre pola njegovog ummeta. Poslanik, alejhisselam, i dalje je dovio pa mu Džibril dođe i reče da je njegovim šefa'atom Allah oslobodio od Vatre cijeli njegov ummet osim onome ko je s nekim zavađen sve dotle dok ne bude njime zadovoljan. Poslanik, alejhisselam, nastavi i dalje doviti te mu Džibril dođe pred sabah i reče: ''Allah je, Svojom izdašnošću i milošću, obećao Svoje zadovoljstvo i onim međusobno zavađenim u tvome ummetu!'' pa je i Poslanik, alejhisselam, time bio zadovoljan.
Ove predaje, za koje Hakki ne navodi izvor niti ocjenu ispravnosti, osvjetljavaju činjenicu zašto je Lejle-i berat to što jeste, tj. Noć oslobođenja od Vatre i Noć šefa'ata, kao što i dodatno govore o tome zašto je ša'ban, prema predaji, mjesec Allahovoga Poslanika, alejhisselam.
Hakki navodi još jednu zanimljivost: u ovoj mubarek noći voda Zemzem se vidljivo poveća! (Ruhu l-bejan, 8/449)
Utemeljenje
Kako smo već naznačili, za ovu mubarek noć i njezino ''oživljavanje'' (obilježavanje) utemeljenje se pronalazi u hadisima Muhammeda, alejhisselam. Odmah valja istaći da se ova noć ne spominje u Kur'anu. Ovu napominjemo stoga što neki pokušavaju da ovu noć opravdaju čak i Kur'anom, navodeći da na nju ukazuje kur'anski ajet: U njoj se riješi svaki posao mudri (Ed-Duhan, 4). Međutim, to ukazivanje je neispravno zbog: a) ajeta koji prethodi navednom ajetu, tj. trećeg ajeta sure Ed-Duhan, b) prvog ajet sure El-Kadr i c) 185. ajeta sure El-Bekare: U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana. Iz ovoga proizlazi i netačnost tvrdnje da se rješavanje svakog posla mudrog događa u petnaestoj noći mjeseca ša'bana.
Zato što se ova noć ne spominje u Kur'anu neki su skloni da osporavaju njezinu važnost i blagoslovljenost dovodeći time u pitanje njezinu utemeljenost. Dakle, prijepor se sada svodi na ispravnost ili autentičnost hadisa koji govore o ovoj noći.
Neki savremeni učenjaci hadisa, poput Jusufa Karadavija, Muhammeda Saliha el-Mundžida i 'Atijjea Saqra, smatraju da hadisi koji govore o petnaestoj noći ša'bana ne dosežu stepen autentičnosti. U praktičnom smislu ovo znači da ne postoji autentičan hadis koji specificira obavljanje posebnog ibadeta u ovoj noći, zatim, da se takva praksa ne prenosi od ashaba te da dove koje se te noći upućuju nemaju svoje utemeljenje.
Međutim, drugi savremeni učenjaci, poput Muhammeda Alevija el-Malikija, Hasanejna Muhammeda Mahlufa, Alija Džume i Abdullaha Sadiqa el-Gamarija, drže da neki hadisi koji govore o vrijednostima (fadiletima) ove noći ipak dosežu stepen autentičnosti ili ispravnosti, dok su neki od njih ''slabi'' (da'if). Svoju argumentaciju ovi učenjaci potvrđuju činjenicom da su prve generacije muslimana (selef) vodile računa o ovoj noći i provodile je u ibadetu. U tom smislu oni navode izjave autoritativnih učenjaka između kojih izdvajamo one Ibn Redžeba el-Hanbelija (u. 1394.) i Ibn Tejmijjea (u. 1328.). Naime, Ibn Redžeb veli:
''Noći polovine mjeseca ša'bana tabi'ini iz reda stanovnika Šama, kao što su Halid ibn Ma'dan, Makhul i Luqman ibn Amir i dr., pridavali su veliku važnost i u njoj ibadetili. Od njih su drugi ljudi preuzeli njezinu vrijednost i važnost'' (Leta'ifu l-me'arif, 161).
Ibn Tejmijje navodi: ''Što se tiče noći polovine [mjeseca ša'bana], o njezinoj vrijednosti preneseni su hadisi i predaje, a od plejade prvih generacija muslimana preneseno je da su oni u njoj klanjali [nafile]. Dakle, kada čovjek sâm klanja [nafilu] u ovoj noći za to ima presedan u generacijama prvih muslimana, i to mu je dokaz koji se ne može poreći'' (El-Fetawa, 23/132).
Smisao pozivanja na praksu prvih generacija muslimana i njihovo pojedinačno ''oživljavanje'' ove noći sastoji se, jednostavno rečeno, u tome da oni takvo što sigurno ne bi činili ili prakticirali bez autentičnog hadiskog dokaza! Imam Gazali u svome Ihjau navodi da su ''dobri prethodnici'' (selef-i salih) u 15. noći ša'bana klanjali namaz koga su nazivali salatu l-hajr (namazom), da su se zbog njega okupljali i da postoji mogućnost da su ga čak i u džematu obavljali (1/632).
Hadisi
Evo nekoliko hadisa koji govore o vrijednosti Lejle-i berata:
Od Muaza ibn Džebela se prenosi da je Allahov Poslanik, alejhisselam, rekao:
- U petnaestoj noći ša'bana Allah pogleda sva Svoja stvorenja i svima oprosti izuzev mušriku i onome čije je srce ispunjeno mržnjom i neprijateljstvom prema drugom muslimanu (mušahin) (Ibn Madže 1390; El-Munziri i Albani ga smatraju vjerodostojnim; Et-Tergib we t-terhib, 2/132, Es-Silsiletu s-sahiha, 3/135).
U jednom drugom hadisu (Ruhu l-bejan, 8/448), pored mušrika i onoga čije je srce ispunjeno mržnjom i neprijateljstvom prema drugom muslimanu, još se spominju:
vračar,
sihirbaz,
notorni alkoholičar,
onaj koji je neposlušan roditeljima,
onaj koji ustrajava na zinaluku (bludu) – kao oni koji su daleko od Božije milosti i kojima neće biti oprošteno.
Od Aiše, kćeri Ebu Bekrove, prenosi se da je Allahov Poslanik, alejhisselam, rekao:
- Allah se spušta u noći polovine mjeseca ša'bana na dunjalučko nebo pa oprosti [tolikom broju ljudi] više nego što ima vlasi na stadu plemena Kelb (Albani veli da je ovaj hadis ''vjerodostojan po drugome hadisu''; Tahridžu Miškati l-mesabih, br. 1251).
Allahovo ''spuštanje'' u hadisima razumijeva se na način kako to Njemu, Uzvišenom, dolikuje i priliči. Kelb je bilo veliko pleme čiji su članovi imali veoma veliki broj ovaca.
Također se od Aiše prenosi hadis u kome je Poslanik, alejhisselam, između ostalog, njoj kazao:
- (...) Ovo je noć polovine mjeseca ša'bana. Zaista Uzvišeni Allah u njoj pogleda Svoje robove i oprosti onima koji traže oprost (čine istigfar), smiluje se onima koji traže da im se smiluje, a zlobnike ostavi onakvima kakvima i jesu (Bejheki kaže da je ovaj hadis mursel džejjid; Šu'abu l-iman, 3/140).
Od Alije Ebu Taliba se prenosi da je Allahov Poslanik, alejhisselam, rekao:
- Kada nastupi 15. noć ša'bana provedite je u nafili a dan u postu, jer zaista se Allah u njoj spušta na dunjalučko nebo i govori: Traži li iko oprosta da mu oprostim?! Traži li iko opskrbu da ga opskrbim? Je li ko u nevolji pa da ga izbavim? – upućujući tako poziv za pozivom sve do osvita zore (Šewkani za ovaj hadis kaže da mu je predajni lanac slab; Tuhfetu z-zakirin, br. 241).
Prema tome, navedeni hadisi ukazuju na to da Lejle-i berat ima posebnu važnost i da je to noć u kojoj ljudi mogu steći posebnu Božiju milost i naklonost. I zato je treba provesti u dobrovoljnom ibadetu, onako kako to stoljećima prakticiraju generacije muslimana.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
16. mart
Post Ester (Taanit Esther)
Dan posta u znak sjećanja na kraljicu Ester.
Purim
Židovski "Karnevalski dan", kada se u prvom redu kostimiraju djeca; podsjeća na spriječavanje ubijanja perzijskih Židova od strane kancelara kralja Ksereksa, Hamana. Ovaj je želio pomoću loza (pur) odrediti dan ubijanja. Prigodom čitanja iz "Knjige o Esteri" u sinagogama se pri pomenu imena Haman djeca javljaju čegrtaljkama.
Post Ester (Taanit Esther)
Dan posta u znak sjećanja na kraljicu Ester.
Purim
Židovski "Karnevalski dan", kada se u prvom redu kostimiraju djeca; podsjeća na spriječavanje ubijanja perzijskih Židova od strane kancelara kralja Ksereksa, Hamana. Ovaj je želio pomoću loza (pur) odrediti dan ubijanja. Prigodom čitanja iz "Knjige o Esteri" u sinagogama se pri pomenu imena Haman djeca javljaju čegrtaljkama.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
Samo mala opaska, Lejletu-l-berat nastupa u akšam 17.03.2022. godine, dakle sutra uvečer.
Bez obzira koliko se trudite, nikada se ne možete sjetiti kako je vaš san počeo.
Re: O svim religijama
dobro izvinjavam se moja greska
1
1
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
18. mart Holi ( Hinduizam)
Holi, praznik boja, podsjeća na spasenje kraljevića Prahlaada s lomače, na koju ga je domamila njegova sestra Holi. Prilikom ove svečanosti pali se velika vatra pod nazivom "holika" i zahvaljuje se bogu Vishnu za dobro djelo. Tačka od pepela iz te vatre koja se stavlja na čelo učesnika proslave simbolizuje njhovo unutrašnje čišćenje.
Holi, praznik boja, podsjeća na spasenje kraljevića Prahlaada s lomače, na koju ga je domamila njegova sestra Holi. Prilikom ove svečanosti pali se velika vatra pod nazivom "holika" i zahvaljuje se bogu Vishnu za dobro djelo. Tačka od pepela iz te vatre koja se stavlja na čelo učesnika proslave simbolizuje njhovo unutrašnje čišćenje.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
Svetkovina svetoga Josipa iz Nazareta, Isusova hranitelja i Marijina zaručnika je po kalendaru 19. ožujka. Sveti Josip je vrlo štovan među vjernicima zbog njegove uloge čuvara i hranitelja Isusa i Marije. Evanđelje ga opisuje u dvije riječi: bio je pravedan i vjeran. Štuje se napose kao zaštitnik cijele Crkve i svake obitelji. Patron je napose očeva, muževa te svih zanatlija i radnika. Josip je posebno štovan u Hrvatskoj. Vrijedno je spomenuti da ga je Hrvatski sabor prije više od tri stoljeća, (1687.) proglasio Zaštitnikom Hrvatske.
U svakoj je crkvi njegov kip ili slika. Prikazuju ga kao srednjovječna čovjeka blagih, ali odlučnih crta, s bradom, u ruci mu je štap, a Dijete Isus u naručju ili uz njega. Slikaju ga i u radionici, sa stolarskim ili tesarskim alatom. Isti sveti Josip slavi se po kalendaru i 1. svibnja, kao “Josip Radnik”
“Jakov rodi Josipa, muža Marije, koja rodi Isusa koji se zove Krist” (Mt 1,16).
U toj suhoj, gotovo protokolarnoj rečenici, kojom sv. Matej završava rodoslovlje Isusova ljudskog podrijetla, sadržano je ono najvažnije što predaja kaže o Josipu iz Nazareta. To je da je i on bio “sin Davidov”, anđeo ga tako i naziva, i da je u njegovim žilama kolala krv kralja Davida, iz čijeg je roda imao poteći i Mesija. On sam bit će tome Mesiji poslije Marije najbliži. Pred zakonom će biti njegov pravni iako ne i naravni otac. Apokrifna evanđelja pričaju o njemu nevjerojatne stvari, koje nemaju ništa zajedničko s trijeznošću kojom ga opisuju vjerodostojna Evanđelja. Prema njima Josip je bio pravedan muž, čovjek dobra srca, primjernog pouzdanja u Boga, čovjek vjere i poslušnosti, vjeran i onda kad je poslušnost tražila od njega velike žrtve, zaručnik i muž čista srca koji s poštovanjem živi s Marijom Djevicom kao brižan čuvar, skrbnik i otac najsvetije obitelji. Zbog svega toga zaslužuje sve ono poštovanje kojim su ga osobito kasnija i najnovija stoljeća obasipala.
Molitva sv. Josipu pronađena je pedeset godina nakon rođenja našega Gospodina Isusa Krista. Godine 1505. Papa je ovu molitvu poslao caru Karlu, koji je tada išao u bitku. Molitva se moli devet uzastopnih dana, ujutro.
O, sveti Josipe, čija je zaštita tako velika, tako jaka,
tako izravna pred Božjom krunom, stavljam u Tebe svoje potrebe i želje.
O, sveti Josipe, pomozi mi svojim snažnim zagovorom
i izmoli za mene od svog djevičanskog Sina sve duhovne blagoslove,
kroz Isusa Krista, našega Gospodina,
tako da, jer sam vezan/a Tvojoj
nebeskoj snazi, mogu iskazati svoju zahvalu
i poštovanje najljubljenijem Ocu.
O, sveti Josipe, nikad se ne ću moći umoriti
promatrajući Isusa kako spava u Tvojim rukama.
Ne usuđujem se prići dok se On odmara u blizini Tvoga srca.
Zagrli ga u moje ime i poljubi Njegovu nježnu glavu za mene,
i zamoli ga da mi uzvrati poljubac kad udahnem posljednji uzdah.
Sveti Josipe, zaštitniče umirućih, moli za nas.
Amen.
U svakoj je crkvi njegov kip ili slika. Prikazuju ga kao srednjovječna čovjeka blagih, ali odlučnih crta, s bradom, u ruci mu je štap, a Dijete Isus u naručju ili uz njega. Slikaju ga i u radionici, sa stolarskim ili tesarskim alatom. Isti sveti Josip slavi se po kalendaru i 1. svibnja, kao “Josip Radnik”
“Jakov rodi Josipa, muža Marije, koja rodi Isusa koji se zove Krist” (Mt 1,16).
U toj suhoj, gotovo protokolarnoj rečenici, kojom sv. Matej završava rodoslovlje Isusova ljudskog podrijetla, sadržano je ono najvažnije što predaja kaže o Josipu iz Nazareta. To je da je i on bio “sin Davidov”, anđeo ga tako i naziva, i da je u njegovim žilama kolala krv kralja Davida, iz čijeg je roda imao poteći i Mesija. On sam bit će tome Mesiji poslije Marije najbliži. Pred zakonom će biti njegov pravni iako ne i naravni otac. Apokrifna evanđelja pričaju o njemu nevjerojatne stvari, koje nemaju ništa zajedničko s trijeznošću kojom ga opisuju vjerodostojna Evanđelja. Prema njima Josip je bio pravedan muž, čovjek dobra srca, primjernog pouzdanja u Boga, čovjek vjere i poslušnosti, vjeran i onda kad je poslušnost tražila od njega velike žrtve, zaručnik i muž čista srca koji s poštovanjem živi s Marijom Djevicom kao brižan čuvar, skrbnik i otac najsvetije obitelji. Zbog svega toga zaslužuje sve ono poštovanje kojim su ga osobito kasnija i najnovija stoljeća obasipala.
Molitva sv. Josipu pronađena je pedeset godina nakon rođenja našega Gospodina Isusa Krista. Godine 1505. Papa je ovu molitvu poslao caru Karlu, koji je tada išao u bitku. Molitva se moli devet uzastopnih dana, ujutro.
O, sveti Josipe, čija je zaštita tako velika, tako jaka,
tako izravna pred Božjom krunom, stavljam u Tebe svoje potrebe i želje.
O, sveti Josipe, pomozi mi svojim snažnim zagovorom
i izmoli za mene od svog djevičanskog Sina sve duhovne blagoslove,
kroz Isusa Krista, našega Gospodina,
tako da, jer sam vezan/a Tvojoj
nebeskoj snazi, mogu iskazati svoju zahvalu
i poštovanje najljubljenijem Ocu.
O, sveti Josipe, nikad se ne ću moći umoriti
promatrajući Isusa kako spava u Tvojim rukama.
Ne usuđujem se prići dok se On odmara u blizini Tvoga srca.
Zagrli ga u moje ime i poljubi Njegovu nježnu glavu za mene,
i zamoli ga da mi uzvrati poljubac kad udahnem posljednji uzdah.
Sveti Josipe, zaštitniče umirućih, moli za nas.
Amen.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
Srpska pravoslavna crkva i vernici danas proslavljaju svetog Aleksija, zvanog čovek Božji. Njegovi roditelji Jevtimijan i Aglaida su bili ugledni građani u Rimu u vreme kada je vladao car Honorije.
Danas izgovorite ovu molitvu svetom Aleksiju za koga se smatra da je isceljivao sve bolesti i iz kog je teklo mirotočivo ulje:
"Uzvisio si se u vrlini i očistivši um, ka Željenom i Uzvišenom si dospeo. Bestrašćem si ukrasio svoj život i izuzetni post si primio sa čistom savešću. U molitvama si bio kao bestelesan, i zasijao si kao Sunce u svetu, preblaženi Aleksije".
Iako je bio bogat i uživao u blagodatima života, Jevtimijan je jeo samo jednom dnevno, i po zalasku sunca. Imali su samo samo jednog sina, ovog Aleksija koji je kada je odrastao, morao da se oženi.
Pošto on to nije želeo, ubrzo je napustio ženu i očev dom. Otišao je lađom u Mesopotamiju, gde se samom caru Avgaru prikazao lik gospoda, koji je tu ovekovečen. Poklonivši se tom liku, obukao se u odelo prosjaka i 17 godina je živeo
isposničkim životom, provedenim u molitvi.
Kada se pročulo za njega među ljudima, on se uplašio ljudske slave i krenuo je dalje odatle. Želeo je da otputuje u Laodikiju, ali njegova lađa je skrenula sa puta i on je završio opet u Rimu.
Shvatio je to kao božji znak, tako da je otišao u kuću svog oca. Tamo ga nije prepoznao, pa mu je otac iz milosrđa dozvolio da živi u jednoj izbi u njihovom dvorištu. Tu je proveo još 17 godina.
Za to vreme doživeo je velike neprijatnosti i bio ponižavan i mučen od strane drugih sluga.
Kada je osetio da mu se bliži kraj, napisao je jednu hartiju i stavio u ruku. Malo potom otkrilo se da je čovek Božji u kući Jevtimijanovoj. Car se sa papom i ostalom pratnjom uputio ka njihovoj kući.
Našli su ga gde leži u kući, a iz njegovog lica sijala je svetlost. Roditelji i žena koja ga je čekala 34 godine, kada su saznali da je to on, behu ophrvani neizmernom tugom.
Posle su se umirili kada su videli, kako ga je gospod proslavio, jer su se nad njegovim telom dešavala razna čudesa. Dodirom njegovog tela, isceljivali su se mnogi bolesnici, a iz njegove glave poteklo je sveto mirotočivo ulje-miro.
Danas izgovorite ovu molitvu svetom Aleksiju za koga se smatra da je isceljivao sve bolesti i iz kog je teklo mirotočivo ulje:
"Uzvisio si se u vrlini i očistivši um, ka Željenom i Uzvišenom si dospeo. Bestrašćem si ukrasio svoj život i izuzetni post si primio sa čistom savešću. U molitvama si bio kao bestelesan, i zasijao si kao Sunce u svetu, preblaženi Aleksije".
Iako je bio bogat i uživao u blagodatima života, Jevtimijan je jeo samo jednom dnevno, i po zalasku sunca. Imali su samo samo jednog sina, ovog Aleksija koji je kada je odrastao, morao da se oženi.
Pošto on to nije želeo, ubrzo je napustio ženu i očev dom. Otišao je lađom u Mesopotamiju, gde se samom caru Avgaru prikazao lik gospoda, koji je tu ovekovečen. Poklonivši se tom liku, obukao se u odelo prosjaka i 17 godina je živeo
isposničkim životom, provedenim u molitvi.
Kada se pročulo za njega među ljudima, on se uplašio ljudske slave i krenuo je dalje odatle. Želeo je da otputuje u Laodikiju, ali njegova lađa je skrenula sa puta i on je završio opet u Rimu.
Shvatio je to kao božji znak, tako da je otišao u kuću svog oca. Tamo ga nije prepoznao, pa mu je otac iz milosrđa dozvolio da živi u jednoj izbi u njihovom dvorištu. Tu je proveo još 17 godina.
Za to vreme doživeo je velike neprijatnosti i bio ponižavan i mučen od strane drugih sluga.
Kada je osetio da mu se bliži kraj, napisao je jednu hartiju i stavio u ruku. Malo potom otkrilo se da je čovek Božji u kući Jevtimijanovoj. Car se sa papom i ostalom pratnjom uputio ka njihovoj kući.
Našli su ga gde leži u kući, a iz njegovog lica sijala je svetlost. Roditelji i žena koja ga je čekala 34 godine, kada su saznali da je to on, behu ophrvani neizmernom tugom.
Posle su se umirili kada su videli, kako ga je gospod proslavio, jer su se nad njegovim telom dešavala razna čudesa. Dodirom njegovog tela, isceljivali su se mnogi bolesnici, a iz njegove glave poteklo je sveto mirotočivo ulje-miro.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
Iskrene čestitke povodom nastupajućeg Mubarek mjeseca Ramazana uz
želje da ga provedete u dobrom zdravlju i rahatluku.
Ramazan Šerif Mubarek Olsun!
želje da ga provedete u dobrom zdravlju i rahatluku.
Ramazan Šerif Mubarek Olsun!
Re: O svim religijama
Večerašnjim zalaskom sunca nastupio je mjesec ramazan 1440. h.g. Prvi-teravih namaz klanjat će se večeras, dok će prvi dan posta biti sutra.
Podsjećanja radi, mjesec ramazan je mjesec obaveznog posta za sve punoljetne, zdrave muslimane koji nisu na putu. Post je naređen 2. godine po hidžri (624. godine po Isau a.s.). Svaki punoljetan, zdrav, slobodan musliman dužan je postiti čitavih mjesec dana od zore do zalaska sunca. To je treći temelj islama.
Ramazan Šerif Mubarek Olsun!
Podsjećanja radi, mjesec ramazan je mjesec obaveznog posta za sve punoljetne, zdrave muslimane koji nisu na putu. Post je naređen 2. godine po hidžri (624. godine po Isau a.s.). Svaki punoljetan, zdrav, slobodan musliman dužan je postiti čitavih mjesec dana od zore do zalaska sunca. To je treći temelj islama.
Ramazan Šerif Mubarek Olsun!
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
2. april Početak ramazana - mjesec posta (mjesec početka objave Kur'ana)
Muslimani poste mjesec dana od zore do zalaska sunca. Tijekom dana odriču se svi odrasli, svjesni i zdravi muslimani hrane, pića i drugih sredstava za uživanje (na primjer duhana) kao i spolnih odnosa. Time ispunjavaju jednu od vjerskih obaveza. Početak i kraj ramazana može u raznim zemljama zbog različitih tradicija odstupati za dan ili dva.
Muslimani poste mjesec dana od zore do zalaska sunca. Tijekom dana odriču se svi odrasli, svjesni i zdravi muslimani hrane, pića i drugih sredstava za uživanje (na primjer duhana) kao i spolnih odnosa. Time ispunjavaju jednu od vjerskih obaveza. Početak i kraj ramazana može u raznim zemljama zbog različitih tradicija odstupati za dan ili dva.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
Sedam stvari koje bi svaki katolik trebao znati o korizmi
EEvo što bi svaki vjernik trebao znati o ovom milosnom razdoblju.
1. NAZIV
Naziv korizma dolazi od latinskog naziva quadragesima (četrdesetnica). Tako je prema latinskom nastalo i talijansko ime quaresima ili francusko carem. Engleski naziv lent upućuje na godišnje doba (lengthen – kad dan postaje duži).
Riječ korizma (četrdesetnica) prvi put spominje Euzebije Cezarejski (265.-340.).
2. SMISAO
Smisao i sadržaj korizmenog vremena sažeto izražava Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji u kojem čitamo:
Korizma je vrijeme koje prethodi i oraspoložuje za slavlje Vazma. Vrijeme slušanja Božje riječi i obraćenja, priprave i spomena krštenja, pomirenja s Bogom te s braćom i sestrama, vrijeme češćega posezanja za ‘oružjem kršćanske pokore’: molitvom, postom i dobrim djelima.
O milosnom vremenu korizme govori nam i Drugi vatikanski sabor ukazujući na njezin dvostruki smisao: krsni i pokornički.
To doba, osobito uspomenom ili pripravom na krštenje te pokorom, vjernike koji gorljivije slušaju Božju riječ i odaju se molitvi, pripravlja na svetkovanje vazmenog otajstva (SC 109).
Krsni vid korizme očituje se u njezinom shvaćanju ne samo kao priprave nekrštenih na krštenje već i priprave cijele zajednice na slavlje spomena vlastitog krštenja u vazmenoj noći. Pokornički vid korizme ostvaruje se postom, molitvom i djelima ljubavi.
Konačno, riječima pape Benedikta XVI., korizma nas podsjeća da se biti-kršćanin može ostvarivati samo kao uvijek novo postajati-kršćanin, da ono nikada nije završen događaj koji je iza nas, nego da zahtijeva uvijek novo vježbanje.
3. POVIJEST
Od samih početaka priprava za svetkovinu Uskrsa sastojala se od jednog ili dva dana posta o čemu početkom 3. stoljeća svjedoči Hipolit Rimski. Četrdesetdnevni vazmeni post prvi se put spominje 306. godine u tzv. Epistula canonica sv. Petra Aleksandrijskog gdje se određuje da lapsi (kršćani koji su se tijekom Dioklecijanova progona od straha odrekli vjere) nakon tri godine javne pokore drže još jednu četrdesetnicu posta i molitvi kao pripravu za dan svoga pomirenja.
Vrijeme 40-dnevne priprave za Uskrs, javlja se u rimskoj liturgiji od 4. stoljeća, a započinjalo je Prvom nedjeljom korizme. Od 6. stoljeća početak korizme pomiče se na srijedu koja prethodi toj nedjelji. Toga su dana pokornici, a potom i ostali vjernici, primali pepeo kao znak ulaska u korizmenu pripravu za Uskrs. Od kraja 11. stoljeća pepeo se radio maslinovih ili palminih grančica blagoslovljenih na Cvjetnicu prethodne godine. Pepeo označava ozbiljnost i pokoru, čime je obilježeno cijelo korizmeno vrijeme, te nadu u uskrsnuće. Ta se srijeda stoga naziva Pepelnica. Korizmeno vrijeme bilo je i ostalo vrijeme priprave katekumena za primanje sakramenata kršćanske inicijacije u Vazmenoj noći.
Korizma je, dakle, od samih početaka imala trostruko značenje: vrijeme neposredne priprave pokornika na pomirenje na Veliki četvrtak, vrijeme neposredne priprave katekumena za sakramente inicijacije u Vazmenom bdijenju te vrijeme priprave ostalih vjernika na vazmene blagdane.
4. TRAJANJE
U liturgijskoj godini korizmeno razdoblje traje od Pepelnice do Velikoga četvrtka, to jest Mise večere Gospodnje kojom započinje Vazmeno trodnevlje, što potvrđuju Opće uredbe o liturgijskoj godini i kalendaru (br. 28), te Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji (br. 127.)
U korizmeno vrijeme dakle spadaju i korizmene nedjelje, stoga ona ukupno broji 44 dana. Zanimljivo, u vrijeme posljednje obnove kalendara (1969. god.) liturgičari su htjeli dokinuti Čistu srijedu, pa bi tako korizma, kao što je to bilo u početcima, počinjala na Prvu korizmenu nedjelju i doista trajala 40 dana, no na izričitu želju pape Pavla VI. Čistu srijedu nije se diralo. Broj 40 stoga treba tumačiti simbolički, a ne doslovno.
Iako korizma završava na Veliki četvrtak, to ne znači kako prestaje i vrijeme pokore, posta i sabranosti budući da Vazmeno trodnevlje predstavlja sjajni vrhunac čitave liturgijske godine (ONLGK 18).
Spomenimo kako se četrdesetdnevna priprava za svetkovinu Uskrsa temelji na biblijskoj tipologiji:
40 dana trajao je opći potop (Post 7,14)
40 dana Mojsije je boravio na brdu Sinaj (Izl 24,18)
40 godina su Izraelci lutali pustinjom (Još 3,4)
40 dana išao je Ilija prema brdu Horebu (1 Kr 19,8)
40 dana vrijeme je u kojemu se Niniva trebala obratiti (Jona 3,4)
40 dana Isus je proveo u pustinji (Mk 1,13; Mt 4,2; Lk 4,1)
40 dana nakon uskrsnuća Isus je uzašao na nebo (Dj 1,6-11)
5. KORIZMENE NEDJELJE
Korizma broji šest korizmenih nedjelja, a u liturgijskoj tradiciji hrvatskog naroda svaka korizmena nedjelja ima svoje ime:
Čista – jer dolazi odmah iza Čiste srijede (Pepelnice).
Pačista – ili pračista, odnosno još čišća od prve koja se naziva Čista
Bezimena – jer joj se nije davalo ime iz poštovanja prema korizmi, prema muci Isusovoj
Sredoposna – jer je na polovici korizmenog posta.
Gluha – jer se te nedjelje pjevalo bez pratnje orgulja, pokrivale bi se slike i kipovi u crkvi, zastirali bi se križevi kako bi crkveni prostor izgledao što jednostavnije, a sve poradi veličine svetih dana koji se bliže: muke, smrti i uskrsnuća Gospodinova.
Cvjetnica ili Cvjetna nedjelja – liturgija Cvjetnice obilježena je čitanjem ili pjevanjem muke, a naziv je dobila zbog procesije s grančicama u spomen na Isusov ulazak u Jeruzalem, kada ga je puk dočekao poklicima Hosana Davidovu Sinu, blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.
U sveopćoj Crkvi, Četvrta korizmena nedjelja zove se Laetare – Veseli se!, prema riječima ulazne pjesme iz Knjige proroka Izaije: Veseli se, Jeruzaleme, kličite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime, svi koji ste nad njim tugovali! Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove. (Iz 66,10-11)
Korizmene nedjelje izuzete su od pokorničkog karaktera korizme, jer svaka nedjelja, pa i korizmena, ima pečat uskrsnuća Gospodnjega u tjednom ritmu života kršćana.
6. LITURGIJSKE PREPORUKE
Opća uredba Rimskog misala donosi nam nekoliko napomena glede korizmenog vremena:
U vrijeme korizme zabranjuje se urešavanje oltara cvijećem, osim u nedjelju Laetare (IV. korizmena) te na svetkovine i blagdane. Cvjetni ures neka bude uvijek umjeren te neka se radije smjesti pored oltara nego na samome oltaru. (OURM 305)
U vrijeme korizme sviranje orgulja i drugih glazbala dopušta se samo kao potpora pjevanju, osim u nedjelju Laetare (IV. korizmena nedjelja) te na svetkovine i blagdane. (OURM 313)
Ljubičasta se boja uzima u doba došašća i korizme… Ružičasta se boja može uzeti, tamo gdje je običaj, u nedjelje Gaudete (III. došašća) i Laetare (IV. korizmena). (OURM 346)
Osim toga, Uredba napominje kako se u korizmenom vremenu ne pjeva (ili govori) Slava, te kako se umjesto poklika Aleluja pjeva redak prije evanđelja, naznačen u lekcionaru ili drugi psalam ili zavlaka (tractus), kako se nalazi u Gradualu. (usp. OURM 62)
7. POST I NEMRS
U pokorničkom duhu korizmenog vremena, neki vjernici odlučuju se na post i/ili nemrs. Podsjetimo stoga na značenje i smisao ove dvije pokorničke prakse.
Post za katolika znači uzeti samo jedan puni obrok u danu.
Nemrs znači redovito jesti (uobičajena tri obroka dnevno), ali ne jesti meso.
Crkva je proglasila dva dana strogog posta i nemrsa, a to su Čista srijeda ili Pepelnica i Veliki petak. Na ta dva dana vjernik uzima samo jedan puni obrok (do sita) jer je post, a ne jede meso jer je nemrs! U ostale petke uzima redovite obroke, ali se odriče mesa.
Prema sadašnjoj crkvenoj disciplini post je obvezatan za katolike od navršene 18. do započete 60. godine života.
Zakon nemrsa obvezuje one koji su navršili 14. godinu života, osim ako je u petak svetkovina.
Posta su oslobođene trudnice, dojilje, bolesnici i oni koji se bave teškim fizičkim radom (prema potrebi).
Ukoliko se u vremenu korizme odlučimo na pokorničku praksu posta i/ili nemrsa, imajmo na umu riječi sv. Leona Velikog:
Prihvatimo, dakle, ovaj svečani post marljivom pobožnošću i budnom vjerom. Slavimo ga ne praznim uzdržavanjem od jela, što ga često savjetuje slabo zdravlje tijela ili bolest gramzljivosti, nego širokogrudnom plemenitošću. Bit našeg posta nije u samom uzdržavanju od hrane i ne koristi uskraćivati hranu tijelu, ako srce ne ostavi nepravde i ako se jezik ne uzdrži od pogrde. Bit ćemo ne bez razloga izloženi kritikama nevjernika i naši će propusti naoružati jezike bezbožnika protiv vjere, ako postimo, a naš se način života ne slaže s čistoćom savršenog posta.
EEvo što bi svaki vjernik trebao znati o ovom milosnom razdoblju.
1. NAZIV
Naziv korizma dolazi od latinskog naziva quadragesima (četrdesetnica). Tako je prema latinskom nastalo i talijansko ime quaresima ili francusko carem. Engleski naziv lent upućuje na godišnje doba (lengthen – kad dan postaje duži).
Riječ korizma (četrdesetnica) prvi put spominje Euzebije Cezarejski (265.-340.).
2. SMISAO
Smisao i sadržaj korizmenog vremena sažeto izražava Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji u kojem čitamo:
Korizma je vrijeme koje prethodi i oraspoložuje za slavlje Vazma. Vrijeme slušanja Božje riječi i obraćenja, priprave i spomena krštenja, pomirenja s Bogom te s braćom i sestrama, vrijeme češćega posezanja za ‘oružjem kršćanske pokore’: molitvom, postom i dobrim djelima.
O milosnom vremenu korizme govori nam i Drugi vatikanski sabor ukazujući na njezin dvostruki smisao: krsni i pokornički.
To doba, osobito uspomenom ili pripravom na krštenje te pokorom, vjernike koji gorljivije slušaju Božju riječ i odaju se molitvi, pripravlja na svetkovanje vazmenog otajstva (SC 109).
Krsni vid korizme očituje se u njezinom shvaćanju ne samo kao priprave nekrštenih na krštenje već i priprave cijele zajednice na slavlje spomena vlastitog krštenja u vazmenoj noći. Pokornički vid korizme ostvaruje se postom, molitvom i djelima ljubavi.
Konačno, riječima pape Benedikta XVI., korizma nas podsjeća da se biti-kršćanin može ostvarivati samo kao uvijek novo postajati-kršćanin, da ono nikada nije završen događaj koji je iza nas, nego da zahtijeva uvijek novo vježbanje.
3. POVIJEST
Od samih početaka priprava za svetkovinu Uskrsa sastojala se od jednog ili dva dana posta o čemu početkom 3. stoljeća svjedoči Hipolit Rimski. Četrdesetdnevni vazmeni post prvi se put spominje 306. godine u tzv. Epistula canonica sv. Petra Aleksandrijskog gdje se određuje da lapsi (kršćani koji su se tijekom Dioklecijanova progona od straha odrekli vjere) nakon tri godine javne pokore drže još jednu četrdesetnicu posta i molitvi kao pripravu za dan svoga pomirenja.
Vrijeme 40-dnevne priprave za Uskrs, javlja se u rimskoj liturgiji od 4. stoljeća, a započinjalo je Prvom nedjeljom korizme. Od 6. stoljeća početak korizme pomiče se na srijedu koja prethodi toj nedjelji. Toga su dana pokornici, a potom i ostali vjernici, primali pepeo kao znak ulaska u korizmenu pripravu za Uskrs. Od kraja 11. stoljeća pepeo se radio maslinovih ili palminih grančica blagoslovljenih na Cvjetnicu prethodne godine. Pepeo označava ozbiljnost i pokoru, čime je obilježeno cijelo korizmeno vrijeme, te nadu u uskrsnuće. Ta se srijeda stoga naziva Pepelnica. Korizmeno vrijeme bilo je i ostalo vrijeme priprave katekumena za primanje sakramenata kršćanske inicijacije u Vazmenoj noći.
Korizma je, dakle, od samih početaka imala trostruko značenje: vrijeme neposredne priprave pokornika na pomirenje na Veliki četvrtak, vrijeme neposredne priprave katekumena za sakramente inicijacije u Vazmenom bdijenju te vrijeme priprave ostalih vjernika na vazmene blagdane.
4. TRAJANJE
U liturgijskoj godini korizmeno razdoblje traje od Pepelnice do Velikoga četvrtka, to jest Mise večere Gospodnje kojom započinje Vazmeno trodnevlje, što potvrđuju Opće uredbe o liturgijskoj godini i kalendaru (br. 28), te Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji (br. 127.)
U korizmeno vrijeme dakle spadaju i korizmene nedjelje, stoga ona ukupno broji 44 dana. Zanimljivo, u vrijeme posljednje obnove kalendara (1969. god.) liturgičari su htjeli dokinuti Čistu srijedu, pa bi tako korizma, kao što je to bilo u početcima, počinjala na Prvu korizmenu nedjelju i doista trajala 40 dana, no na izričitu želju pape Pavla VI. Čistu srijedu nije se diralo. Broj 40 stoga treba tumačiti simbolički, a ne doslovno.
Iako korizma završava na Veliki četvrtak, to ne znači kako prestaje i vrijeme pokore, posta i sabranosti budući da Vazmeno trodnevlje predstavlja sjajni vrhunac čitave liturgijske godine (ONLGK 18).
Spomenimo kako se četrdesetdnevna priprava za svetkovinu Uskrsa temelji na biblijskoj tipologiji:
40 dana trajao je opći potop (Post 7,14)
40 dana Mojsije je boravio na brdu Sinaj (Izl 24,18)
40 godina su Izraelci lutali pustinjom (Još 3,4)
40 dana išao je Ilija prema brdu Horebu (1 Kr 19,8)
40 dana vrijeme je u kojemu se Niniva trebala obratiti (Jona 3,4)
40 dana Isus je proveo u pustinji (Mk 1,13; Mt 4,2; Lk 4,1)
40 dana nakon uskrsnuća Isus je uzašao na nebo (Dj 1,6-11)
5. KORIZMENE NEDJELJE
Korizma broji šest korizmenih nedjelja, a u liturgijskoj tradiciji hrvatskog naroda svaka korizmena nedjelja ima svoje ime:
Čista – jer dolazi odmah iza Čiste srijede (Pepelnice).
Pačista – ili pračista, odnosno još čišća od prve koja se naziva Čista
Bezimena – jer joj se nije davalo ime iz poštovanja prema korizmi, prema muci Isusovoj
Sredoposna – jer je na polovici korizmenog posta.
Gluha – jer se te nedjelje pjevalo bez pratnje orgulja, pokrivale bi se slike i kipovi u crkvi, zastirali bi se križevi kako bi crkveni prostor izgledao što jednostavnije, a sve poradi veličine svetih dana koji se bliže: muke, smrti i uskrsnuća Gospodinova.
Cvjetnica ili Cvjetna nedjelja – liturgija Cvjetnice obilježena je čitanjem ili pjevanjem muke, a naziv je dobila zbog procesije s grančicama u spomen na Isusov ulazak u Jeruzalem, kada ga je puk dočekao poklicima Hosana Davidovu Sinu, blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.
U sveopćoj Crkvi, Četvrta korizmena nedjelja zove se Laetare – Veseli se!, prema riječima ulazne pjesme iz Knjige proroka Izaije: Veseli se, Jeruzaleme, kličite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime, svi koji ste nad njim tugovali! Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove. (Iz 66,10-11)
Korizmene nedjelje izuzete su od pokorničkog karaktera korizme, jer svaka nedjelja, pa i korizmena, ima pečat uskrsnuća Gospodnjega u tjednom ritmu života kršćana.
6. LITURGIJSKE PREPORUKE
Opća uredba Rimskog misala donosi nam nekoliko napomena glede korizmenog vremena:
U vrijeme korizme zabranjuje se urešavanje oltara cvijećem, osim u nedjelju Laetare (IV. korizmena) te na svetkovine i blagdane. Cvjetni ures neka bude uvijek umjeren te neka se radije smjesti pored oltara nego na samome oltaru. (OURM 305)
U vrijeme korizme sviranje orgulja i drugih glazbala dopušta se samo kao potpora pjevanju, osim u nedjelju Laetare (IV. korizmena nedjelja) te na svetkovine i blagdane. (OURM 313)
Ljubičasta se boja uzima u doba došašća i korizme… Ružičasta se boja može uzeti, tamo gdje je običaj, u nedjelje Gaudete (III. došašća) i Laetare (IV. korizmena). (OURM 346)
Osim toga, Uredba napominje kako se u korizmenom vremenu ne pjeva (ili govori) Slava, te kako se umjesto poklika Aleluja pjeva redak prije evanđelja, naznačen u lekcionaru ili drugi psalam ili zavlaka (tractus), kako se nalazi u Gradualu. (usp. OURM 62)
7. POST I NEMRS
U pokorničkom duhu korizmenog vremena, neki vjernici odlučuju se na post i/ili nemrs. Podsjetimo stoga na značenje i smisao ove dvije pokorničke prakse.
Post za katolika znači uzeti samo jedan puni obrok u danu.
Nemrs znači redovito jesti (uobičajena tri obroka dnevno), ali ne jesti meso.
Crkva je proglasila dva dana strogog posta i nemrsa, a to su Čista srijeda ili Pepelnica i Veliki petak. Na ta dva dana vjernik uzima samo jedan puni obrok (do sita) jer je post, a ne jede meso jer je nemrs! U ostale petke uzima redovite obroke, ali se odriče mesa.
Prema sadašnjoj crkvenoj disciplini post je obvezatan za katolike od navršene 18. do započete 60. godine života.
Zakon nemrsa obvezuje one koji su navršili 14. godinu života, osim ako je u petak svetkovina.
Posta su oslobođene trudnice, dojilje, bolesnici i oni koji se bave teškim fizičkim radom (prema potrebi).
Ukoliko se u vremenu korizme odlučimo na pokorničku praksu posta i/ili nemrsa, imajmo na umu riječi sv. Leona Velikog:
Prihvatimo, dakle, ovaj svečani post marljivom pobožnošću i budnom vjerom. Slavimo ga ne praznim uzdržavanjem od jela, što ga često savjetuje slabo zdravlje tijela ili bolest gramzljivosti, nego širokogrudnom plemenitošću. Bit našeg posta nije u samom uzdržavanju od hrane i ne koristi uskraćivati hranu tijelu, ako srce ne ostavi nepravde i ako se jezik ne uzdrži od pogrde. Bit ćemo ne bez razloga izloženi kritikama nevjernika i naši će propusti naoružati jezike bezbožnika protiv vjere, ako postimo, a naš se način života ne slaže s čistoćom savršenog posta.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
04.04.
Sveti Izidor Seviljski (556.-636.) - sin je uglednoga časnika i visokog činovnika koji je bio u službi gotskoga kralja. Odgajao ga je stariji brat Leander koji je bio opat jednog samostana. Izidor je slijedio brata i postao redovnik, te opat. Napisao je djelo "Regula monachorum". Bio je čovjek reda i revnitelj redovničke stege. U Sevilji je postao biskupom, a biskupovao je više od 30 godina. Bio je čovjek visoke izobrazbe te je ostavio nekoliko značajnih djela. Glavno mu je djelo "Etimologiae" koju smatraju prvom enciklopedijom u povijesti. Papa Inocent III. je svetog Izidora Seviljskoga proglasio crkvenim naučiteljem.
Molitva nas čisti, a čitanje poučava. Jedno je i drugo dobro, ako se može; ako se ne može, bolje je moliti nego čitati. Tko želi biti stalno s Bogom, mora često i moliti i čitati. Kad, naime, molimo, mi s Bogom razgovaramo, a kad čitamo, Bog s nama govori. Svaki je napredak plod čitanja i razmišljanja. Što ne znamo, čitanjem učimo, a što smo naučili, kroz razmaranje očuvamo. Jednu i drugu blagodat pruža čitanje Svetog Pisma. (Iz knjige "Sententiae" svetog Izidora)
Sveti Izidor Seviljski (556.-636.) - sin je uglednoga časnika i visokog činovnika koji je bio u službi gotskoga kralja. Odgajao ga je stariji brat Leander koji je bio opat jednog samostana. Izidor je slijedio brata i postao redovnik, te opat. Napisao je djelo "Regula monachorum". Bio je čovjek reda i revnitelj redovničke stege. U Sevilji je postao biskupom, a biskupovao je više od 30 godina. Bio je čovjek visoke izobrazbe te je ostavio nekoliko značajnih djela. Glavno mu je djelo "Etimologiae" koju smatraju prvom enciklopedijom u povijesti. Papa Inocent III. je svetog Izidora Seviljskoga proglasio crkvenim naučiteljem.
Molitva nas čisti, a čitanje poučava. Jedno je i drugo dobro, ako se može; ako se ne može, bolje je moliti nego čitati. Tko želi biti stalno s Bogom, mora često i moliti i čitati. Kad, naime, molimo, mi s Bogom razgovaramo, a kad čitamo, Bog s nama govori. Svaki je napredak plod čitanja i razmišljanja. Što ne znamo, čitanjem učimo, a što smo naučili, kroz razmaranje očuvamo. Jednu i drugu blagodat pruža čitanje Svetog Pisma. (Iz knjige "Sententiae" svetog Izidora)
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.