Danas slavimo svetu Mariju Kleofinu, majku apostola Jakova Mlađeg. Očevidac, sveti Ivan evanđelist piše: „Kod Isusova križa stajale su njegova majka i sestra njegove majke, Marija Kleofina i Marija iz Magdale“ (Iv 19, 25). U tom trenutku, najpresudnijem za povijest čovječanstva, pod žrtvenikom križa stajala je i Marija Kleofina. Ostala je na Kalvariji i nakon Isusove smrti, bila nazočna njegovom pokopu, a na uskrsno jutro pošla je s ostalim ženama na grob da pomaže Isusovo tijelo. Bila je Kleofina žena, a prema evanđeoskim izvorima ona je i majka apostola Jakova Mlađega i Josipa. Josip je vjerojatno bio samo Isusov učenik, dok je Jakov pripadao apostolskom zboru. Kleofa, Marijin muž, po svemu sudeći bio je brat svetog Josipa, a po nekima Marija Kleofina nije bila jetrva nego sestrična Marije, Isusove majke.
Štovanje tri Marije, Marije Kleofine, Marije Salome i Marije Magdalene kao žena „mironosnica“, koje su nosile miru (mirhu, izmirnu, „dragomast“) da pomažu Isusa, razvilo se u srednjem vijeku. Prema legendi one su nakon Isusova uzašašća iz Aleksandrije doplovile na obalu Provanse i nastanile se u gradu koji se danas po njima zove Saintes-Maries-de-la-Mer (Camargue). Tamo su pobožno živjele i umrle. Prema drugoj legendi Marija Kleofina u Francusku je stigla sa svetim Lazarom i njegovim sestrama. Te žene koje su pratile Isusa već u Galileji, a u vrijeme njegove muke pokazale veću hrabrost nego muškarci, zaslužuju istinsku pažnju i štovanje. Isus je za njih bio učitelj, kojeg su ljubile, željele mu dobro, slijedile ga i služile. Njihova vjerna ljubav na Veliki petak i briga za Isusovo tijelo nešto je izuzetno lijepo i potresno u ljudskoj povijesti. Zbog toga su ih brojni umjetnici prikazali pod križem i na putu prema Isusovom grobu. Primjer današnje svete zaštitnice, Marije Kleofine i njezinih dviju imenjakinja, vjernih, tihih, skromnih i uslužnih žena, poziva nas da i mi u životu uvijek budemo blizu Isusa.
O svim religijama
Re: O svim religijama
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
10. april Cvjetnica/Nedelja muke Gospodnje (kat., evang.)
Prvi dan Uskršnje nedjelje podsjeća na trijumfalni ulazak Isusa u Jeruzalem. Ljudi su ga pozdravljali mašući palminim grančicama koje se i danas dijele u crkvama i kasnije čuvaju u kućama.
Prvi dan Uskršnje nedjelje podsjeća na trijumfalni ulazak Isusa u Jeruzalem. Ljudi su ga pozdravljali mašući palminim grančicama koje se i danas dijele u crkvama i kasnije čuvaju u kućama.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
Veliki tjedan
Zadnji tjedan pred Uskrs naziva se Tjedan muke, Sveti tjedan ili Veliki tjedan, a označava spomen na posljednje Kristove dane i liturgijsko uprisutnjenje njegovog vazmenog otajstva. Započinje blagdanom Cvjetnice, a završava Uskrsom
Liturgijska godina i njezini ciklusi
Crkvena ili liturgijska godina započinje prvom nedjeljom došašća, a dijeli se na tri ciklusa: božićni, uskrsni i vrijeme kroz godinu. Kako sami nazivi ciklusa naznačuju, u središtu božićnoga ciklusa nalazi se božićno otajstvo, odnosno otajstvo utjelovljenja Sina Božjega, a sastoji se od vremena priprave za Božić koje nazivamo došašće ili advent, zatim od samoga slavlja Božića te pobožićnoga vremena, koje traje do Krštenja Gospodinova; u središtu uskrsnoga ciklusa otajstvo je Kristova otkupiteljskoga djela, a sastoji se od četrdesetodnevne priprave za Uskrs, zatim od Velikoga trodnevlja, slavlja Uskrsa te pouskrsnoga vremena koje traje do blagdana Duhova; vrijeme kroz godinu vrijeme je kada nema velikih blagdana, a s obzirom da se dijeli na dva dijela – između božićnoga i uskrsnoga ciklusa te između uskrsnoga i božićnoga ciklusa – smisao mu je ponajviše u povezivanju otajstava Božića i Uskrsa, kao i u svojevrsnoj duhovnoj predpripremi za onaj ciklus koji slijedi.
Korizma i Veliki tjedan
Korizma je vrijeme prije Uskrsa koje traje 40 dana, ali ne uzastopnih, jer se ne računaju nedjelje (svaka je nedjelja slavlje Kristova uskrsnuća i u tom smislu ne može imati pokornički karakter), a uz to, prema današnjem računanju, ima pomalo neobičan završetak, odnosno traje do Velikoga četvrtka uvečer, kada – s Misom Večere Gospodnje – započinje Veliko trodnevlje. Isto se tako čini neobičnim i slijed Velikoga tjedna, koji započinje Cvjetnicom ili Nedjeljom Muke Gospodnje, a završava Uskrsom, jer se usred njega nalazi još uvijek korizmeno vrijeme, ali i Veliko trodnevlje i samo slavlje Uskrsa. Štoviše, ukoliko se tako podijeli korizma – do Mise Večere Gospodnje na Veliki četvrtak, onda se time i gubi broj od 40 korizmenih dana, pa je nedorečenost još veća.
Cvjetnica
Blagdan Cvjetnice označava spomen na svečani Kristov ulazak u Jeruzalem, a ujedno predstavlja i početak Kristove Muke. To je i vidljivo u dvostrukom nazivu toga dana: Cvjetnica i Nedjelja Muke Gospodnje, kao i u dvostrukom otajstvu koje je jasno uočljivo u misnom slavlju: najprije se spominjemo kako je Krist na magaretu ušao u Jeruzalem, a narod mu oduševljeno klicao “Hosana! Hosana!”, a zatim se spominjemo Kristove muke, kada je taj isti narod vikao “Raspni ga! Raspni!”
Povijesno gledano, ophod na Cvjetnicu ima svoje podrijetlo u prvim stoljećima Crkve (4. st.), kada bi se okupio vjernički puk na Maslinskoj gori i postupno hodio od jedne do druge bazilike, idući prema gradu, pjevajući himne, antifone, čitajući čitanja i moleći, a za vrijeme hoda bi nosili u rukama maslinove ili palmine grančice. Kasnije se ta praksa proširila i na Zapad, a posebno je bila svečana u srednjem vijeku, kada se u ophodu na nosiljci nosio evanđelistar umotan u purpurno platno ili bi se na isti način nosio križ bogato okružen cvijećem, ili su pak postojali neki drugi običaji, ovisno o kraju. Za vrijeme pape Pija XII. (1955. god.) liturgija Cvjetnice, kao i liturgija cijeloga Velikoga tjedna, doživjela je značajnu reformu, ali ona nije potrajala s obzirom da je uskoro – s odredbama Drugoga vatikanskoga sabora – propisan i novi oblik slavlja.
Tako današnji Misal određuje da se, ako je zgodno, prije jedne svete mise upriliči ophod, odnosno da se narod okupi na odgovarajućem mjestu izvan crkve ili u nekoj manjoj crkvi, noseći u rukama palmine, maslinove ili neke druge grančice, koje svećenik najprije blagoslovi, potom navijesti evanđelje o ulasku Gospodinovu u Jeruzalem, a nakon toga vjernici se, pjevajući određene poklike (Židovska su djeca…, Psalam 23, Psalam 46, Slava, čast i hvala ti…), upute u crkvu, gdje će se nastaviti misno slavlje. Blagoslovljene grančice se obično nose kući i zataknu za križ ili se nose u staje.
Umjesto redovitoga čitanja evanđelja, na Cvjetnicu se čita (ili pjeva) Muka, i to po Mateju, Marku ili Luki, što će ovisiti o liturgijskoj godini. Tako se u liturgijskoj godini A čita Muka po Mateju, u liturgijskoj godini B po Marku, a u godini C po Luki. Može se upriličiti čitanje po ulogama, s tim da se preporuča da svećenik čita ono što govori Krist.
Liturgijska boja na Cvjetnicu nije ljubičasta, kao u ostale korizmene dane, nego je crvena, koja simbolički upućuje na Kristovo mučeništvo.
Veliki ponedjeljak, Veliki utorak i Velika srijeda
Nekada su svi dani Velikoga tjedna bili naglašeniji u svjetlu pokore, pa je tako bio običaj da se cijeli tjedan posti, da se bdije, posebno moleći Jeremijine lamentacije (psalmi iz Knjige Tužaljki), da se ostave po strani svi težački poslovi koji nisu nužni te da se na takav način i tijelo i duša vjernika skrušenije suživi s Kristovom patnjom, oplakujući vlastite grijehe i grijehe svih ljudi. Danas su u tom svjetlu svoje značenje izgubili Veliki ponedjeljak, Veliki utorak i Velika srijeda, iako je naravno njihov smisao i dalje takav da nas vode kroz snažno proživljavanje Kristova vazmenoga otajstva te nas pozivaju na intenzivniju i pokoru i molitvu.
Zadnji tjedan pred Uskrs naziva se Tjedan muke, Sveti tjedan ili Veliki tjedan, a označava spomen na posljednje Kristove dane i liturgijsko uprisutnjenje njegovog vazmenog otajstva. Započinje blagdanom Cvjetnice, a završava Uskrsom
Liturgijska godina i njezini ciklusi
Crkvena ili liturgijska godina započinje prvom nedjeljom došašća, a dijeli se na tri ciklusa: božićni, uskrsni i vrijeme kroz godinu. Kako sami nazivi ciklusa naznačuju, u središtu božićnoga ciklusa nalazi se božićno otajstvo, odnosno otajstvo utjelovljenja Sina Božjega, a sastoji se od vremena priprave za Božić koje nazivamo došašće ili advent, zatim od samoga slavlja Božića te pobožićnoga vremena, koje traje do Krštenja Gospodinova; u središtu uskrsnoga ciklusa otajstvo je Kristova otkupiteljskoga djela, a sastoji se od četrdesetodnevne priprave za Uskrs, zatim od Velikoga trodnevlja, slavlja Uskrsa te pouskrsnoga vremena koje traje do blagdana Duhova; vrijeme kroz godinu vrijeme je kada nema velikih blagdana, a s obzirom da se dijeli na dva dijela – između božićnoga i uskrsnoga ciklusa te između uskrsnoga i božićnoga ciklusa – smisao mu je ponajviše u povezivanju otajstava Božića i Uskrsa, kao i u svojevrsnoj duhovnoj predpripremi za onaj ciklus koji slijedi.
Korizma i Veliki tjedan
Korizma je vrijeme prije Uskrsa koje traje 40 dana, ali ne uzastopnih, jer se ne računaju nedjelje (svaka je nedjelja slavlje Kristova uskrsnuća i u tom smislu ne može imati pokornički karakter), a uz to, prema današnjem računanju, ima pomalo neobičan završetak, odnosno traje do Velikoga četvrtka uvečer, kada – s Misom Večere Gospodnje – započinje Veliko trodnevlje. Isto se tako čini neobičnim i slijed Velikoga tjedna, koji započinje Cvjetnicom ili Nedjeljom Muke Gospodnje, a završava Uskrsom, jer se usred njega nalazi još uvijek korizmeno vrijeme, ali i Veliko trodnevlje i samo slavlje Uskrsa. Štoviše, ukoliko se tako podijeli korizma – do Mise Večere Gospodnje na Veliki četvrtak, onda se time i gubi broj od 40 korizmenih dana, pa je nedorečenost još veća.
Cvjetnica
Blagdan Cvjetnice označava spomen na svečani Kristov ulazak u Jeruzalem, a ujedno predstavlja i početak Kristove Muke. To je i vidljivo u dvostrukom nazivu toga dana: Cvjetnica i Nedjelja Muke Gospodnje, kao i u dvostrukom otajstvu koje je jasno uočljivo u misnom slavlju: najprije se spominjemo kako je Krist na magaretu ušao u Jeruzalem, a narod mu oduševljeno klicao “Hosana! Hosana!”, a zatim se spominjemo Kristove muke, kada je taj isti narod vikao “Raspni ga! Raspni!”
Povijesno gledano, ophod na Cvjetnicu ima svoje podrijetlo u prvim stoljećima Crkve (4. st.), kada bi se okupio vjernički puk na Maslinskoj gori i postupno hodio od jedne do druge bazilike, idući prema gradu, pjevajući himne, antifone, čitajući čitanja i moleći, a za vrijeme hoda bi nosili u rukama maslinove ili palmine grančice. Kasnije se ta praksa proširila i na Zapad, a posebno je bila svečana u srednjem vijeku, kada se u ophodu na nosiljci nosio evanđelistar umotan u purpurno platno ili bi se na isti način nosio križ bogato okružen cvijećem, ili su pak postojali neki drugi običaji, ovisno o kraju. Za vrijeme pape Pija XII. (1955. god.) liturgija Cvjetnice, kao i liturgija cijeloga Velikoga tjedna, doživjela je značajnu reformu, ali ona nije potrajala s obzirom da je uskoro – s odredbama Drugoga vatikanskoga sabora – propisan i novi oblik slavlja.
Tako današnji Misal određuje da se, ako je zgodno, prije jedne svete mise upriliči ophod, odnosno da se narod okupi na odgovarajućem mjestu izvan crkve ili u nekoj manjoj crkvi, noseći u rukama palmine, maslinove ili neke druge grančice, koje svećenik najprije blagoslovi, potom navijesti evanđelje o ulasku Gospodinovu u Jeruzalem, a nakon toga vjernici se, pjevajući određene poklike (Židovska su djeca…, Psalam 23, Psalam 46, Slava, čast i hvala ti…), upute u crkvu, gdje će se nastaviti misno slavlje. Blagoslovljene grančice se obično nose kući i zataknu za križ ili se nose u staje.
Umjesto redovitoga čitanja evanđelja, na Cvjetnicu se čita (ili pjeva) Muka, i to po Mateju, Marku ili Luki, što će ovisiti o liturgijskoj godini. Tako se u liturgijskoj godini A čita Muka po Mateju, u liturgijskoj godini B po Marku, a u godini C po Luki. Može se upriličiti čitanje po ulogama, s tim da se preporuča da svećenik čita ono što govori Krist.
Liturgijska boja na Cvjetnicu nije ljubičasta, kao u ostale korizmene dane, nego je crvena, koja simbolički upućuje na Kristovo mučeništvo.
Veliki ponedjeljak, Veliki utorak i Velika srijeda
Nekada su svi dani Velikoga tjedna bili naglašeniji u svjetlu pokore, pa je tako bio običaj da se cijeli tjedan posti, da se bdije, posebno moleći Jeremijine lamentacije (psalmi iz Knjige Tužaljki), da se ostave po strani svi težački poslovi koji nisu nužni te da se na takav način i tijelo i duša vjernika skrušenije suživi s Kristovom patnjom, oplakujući vlastite grijehe i grijehe svih ljudi. Danas su u tom svjetlu svoje značenje izgubili Veliki ponedjeljak, Veliki utorak i Velika srijeda, iako je naravno njihov smisao i dalje takav da nas vode kroz snažno proživljavanje Kristova vazmenoga otajstva te nas pozivaju na intenzivniju i pokoru i molitvu.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
Veliki četvrtak
Kao što je već rečeno, Veliki četvrtak označava posljednji dan korizme, a na taj dan navečer započinje Vazmeno trodnevlje. S obzirom na navedenu nedorečenost u podjeli korizmenoga vremena i u rasporedbi Velikoga tjedna, možemo reći da je ona na Veliki četvrtak još uočljivija, jer proizlazi da u istom danu prestaje korizma i započinje Veliko trodnevlje. No, trenutačno je tako i za eventualno novo računanje trebat će pričekati neku novu reformu, ali ipak valja naglasiti i da je ovakvo rješenje zapravo određeni kompromis. Naime, neki će i danas, a ranije je to bilo tako, u Sveto trodnevlje računati Veliki četvrtak, Veliki petak i Veliku subota, dok će drugi naglašavati da tu treba ubrojiti Veliki petak, Veliku subotu i (Veliku) nedjelju (posebno Vazmeno bdjenje), pa se u ovom drugom računanju nekako logičnije može priključiti i Veliki četvrtak, ukoliko to slavlje započne tek navečer. Ipak, kakvo god bilo računanje, opet ostaje određena odvojenost samoga Uskrsa, što sa svoje strane opterećuje i liturgijsku smislenost prijelaznosti iz smrti u život, odnosno cjelokupnoga slijeda vazmenoga otajstva.
S obzirom na onaj prijepodnevni dio Velikoga četvrtka koji pripada korizmenom vremenu valja naglasiti da se tada slavi samo jedna sveta misa u cijeloj biskupiji, a slavi ju biskup u koncelebraciji sa svojim svećenicima. Ukoliko nisu ozbiljno spriječeni, svi bi svećenici trebali biti na toj misi. Ta se misa naziva Misa posvete ulja, jer tada biskup blagoslivlja ulja koja će se tijekom godine koristiti za krštenje, potvrdu, bolesničko pomazanje, sveti red i za katekumene. Također, tada svi svećenici obnavljaju svoje svećeničke zavjete, što je vrlo znakovito s obzirom da je Krist na Posljednjoj večeri ustanovio euharistiju i sveti red.
Navečer se u svakoj župi slavi Misa Gospodnje večere, kojom, ponavljamo, započinje Sveto trodnevlje. Riječ je o spomenu na Kristovu Posljednju večeru, kada je ustanovio euharistiju i darovao nam se pod prilikama Kruha i Vina. Stoga je liturgijska boja bijela, a ne ljubičasta, a opći ton je slavljenički. Takav je ton nekada bio još izraženiji, a potvrđivao se na način da se toga dana slavila Misa završetka korizmenoga posta. Ipak, uočljiv je i pokornički karakter, a vidljiv je između ostaloga i tako što će, dok se pjeva Slava, zazvoniti zvona i više ne će zvoniti do Vazmenoga bdjenja. Zvona će, kako se to kaže u narodu, zavezati.
Današnje liturgijske odredbe propisuju da se nakon čitanja evanđelja može izvršiti obred pranja nogu, a kao spomen na Kristov čin ljubavi i poniznosti izvršen na Posljednjoj večeri, odnosno na to da je Krist apostolima oprao noge i time im pokazao kako ga treba nasljedovati. Lijepo je i hvalevrijedno da se obred pranja nogu u većini župa i izvršuje, a možda u ovom slučaju ne bi bilo naodmet i da je to propis, a ne samo preporuka, jer je riječ o vrlo znakovitom i bogatom obredu koji je okupljenom narodu vrlo rječit, a svećenika potiče na još snažnije promišljanje o svojoj ulozi kao pastira, ali i kao onoga tko je odabran od Boga za služenje drugima.
Nakon mise se Svetootajstvo prenese u pokrajnju kapelu ili na drugo prikladno pripremljeno mjesto, a svi se ukrasi s oltara odnesu. Simbolički to pokazuje kako započinje vrlo ozbiljno vrijeme Kristove muke, a u tom se smislu upriličuje barem jednosatno klanjanje pred Svetootajstvom, kao spomen na Kristovu molitvu u Getsemanskom vrtu, kada su njegovi učenici pozaspali, dok se Otkupitelj svijeta znojio krvavim znojem. U tom je smislu Kristov prijekor upućen Petru: Zar nisi mogao probdjeti barem jednu uru sa mnom? istovremeno upućen i svima nama, a kao takav poticaj da se makar kroz tih sat vremena intenzivnije suživimo s njegovom patnjom, promišljajući o svemu onome što se zbivalo nakon Posljednje večere.
Kao što je već rečeno, Veliki četvrtak označava posljednji dan korizme, a na taj dan navečer započinje Vazmeno trodnevlje. S obzirom na navedenu nedorečenost u podjeli korizmenoga vremena i u rasporedbi Velikoga tjedna, možemo reći da je ona na Veliki četvrtak još uočljivija, jer proizlazi da u istom danu prestaje korizma i započinje Veliko trodnevlje. No, trenutačno je tako i za eventualno novo računanje trebat će pričekati neku novu reformu, ali ipak valja naglasiti i da je ovakvo rješenje zapravo određeni kompromis. Naime, neki će i danas, a ranije je to bilo tako, u Sveto trodnevlje računati Veliki četvrtak, Veliki petak i Veliku subota, dok će drugi naglašavati da tu treba ubrojiti Veliki petak, Veliku subotu i (Veliku) nedjelju (posebno Vazmeno bdjenje), pa se u ovom drugom računanju nekako logičnije može priključiti i Veliki četvrtak, ukoliko to slavlje započne tek navečer. Ipak, kakvo god bilo računanje, opet ostaje određena odvojenost samoga Uskrsa, što sa svoje strane opterećuje i liturgijsku smislenost prijelaznosti iz smrti u život, odnosno cjelokupnoga slijeda vazmenoga otajstva.
S obzirom na onaj prijepodnevni dio Velikoga četvrtka koji pripada korizmenom vremenu valja naglasiti da se tada slavi samo jedna sveta misa u cijeloj biskupiji, a slavi ju biskup u koncelebraciji sa svojim svećenicima. Ukoliko nisu ozbiljno spriječeni, svi bi svećenici trebali biti na toj misi. Ta se misa naziva Misa posvete ulja, jer tada biskup blagoslivlja ulja koja će se tijekom godine koristiti za krštenje, potvrdu, bolesničko pomazanje, sveti red i za katekumene. Također, tada svi svećenici obnavljaju svoje svećeničke zavjete, što je vrlo znakovito s obzirom da je Krist na Posljednjoj večeri ustanovio euharistiju i sveti red.
Navečer se u svakoj župi slavi Misa Gospodnje večere, kojom, ponavljamo, započinje Sveto trodnevlje. Riječ je o spomenu na Kristovu Posljednju večeru, kada je ustanovio euharistiju i darovao nam se pod prilikama Kruha i Vina. Stoga je liturgijska boja bijela, a ne ljubičasta, a opći ton je slavljenički. Takav je ton nekada bio još izraženiji, a potvrđivao se na način da se toga dana slavila Misa završetka korizmenoga posta. Ipak, uočljiv je i pokornički karakter, a vidljiv je između ostaloga i tako što će, dok se pjeva Slava, zazvoniti zvona i više ne će zvoniti do Vazmenoga bdjenja. Zvona će, kako se to kaže u narodu, zavezati.
Današnje liturgijske odredbe propisuju da se nakon čitanja evanđelja može izvršiti obred pranja nogu, a kao spomen na Kristov čin ljubavi i poniznosti izvršen na Posljednjoj večeri, odnosno na to da je Krist apostolima oprao noge i time im pokazao kako ga treba nasljedovati. Lijepo je i hvalevrijedno da se obred pranja nogu u većini župa i izvršuje, a možda u ovom slučaju ne bi bilo naodmet i da je to propis, a ne samo preporuka, jer je riječ o vrlo znakovitom i bogatom obredu koji je okupljenom narodu vrlo rječit, a svećenika potiče na još snažnije promišljanje o svojoj ulozi kao pastira, ali i kao onoga tko je odabran od Boga za služenje drugima.
Nakon mise se Svetootajstvo prenese u pokrajnju kapelu ili na drugo prikladno pripremljeno mjesto, a svi se ukrasi s oltara odnesu. Simbolički to pokazuje kako započinje vrlo ozbiljno vrijeme Kristove muke, a u tom se smislu upriličuje barem jednosatno klanjanje pred Svetootajstvom, kao spomen na Kristovu molitvu u Getsemanskom vrtu, kada su njegovi učenici pozaspali, dok se Otkupitelj svijeta znojio krvavim znojem. U tom je smislu Kristov prijekor upućen Petru: Zar nisi mogao probdjeti barem jednu uru sa mnom? istovremeno upućen i svima nama, a kao takav poticaj da se makar kroz tih sat vremena intenzivnije suživimo s njegovom patnjom, promišljajući o svemu onome što se zbivalo nakon Posljednje večere.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
14. april- Vaisakhi
Za Sike Vaisakhi predstavlja najznačajniju godišnju svečanost i označava "rođendan Khalsa-zajednice". Na Vaisakhi 1699. deseti Guru Gobind Singh je utemeljio neraskidivu zajednicu Sika. Na Vaisakhi ljudi oblače novu odjeću i daruju jedni druge. Uz svaki hram stoji kao oznaka Nischan Sahib štap sa znakom Sika zvanim Khanda. Tom prigodom se preko njega prebacuje nova narandžasta tkanina. Vaisakhi je u hinduizmu žetvena svečanost.
Za Sike Vaisakhi predstavlja najznačajniju godišnju svečanost i označava "rođendan Khalsa-zajednice". Na Vaisakhi 1699. deseti Guru Gobind Singh je utemeljio neraskidivu zajednicu Sika. Na Vaisakhi ljudi oblače novu odjeću i daruju jedni druge. Uz svaki hram stoji kao oznaka Nischan Sahib štap sa znakom Sika zvanim Khanda. Tom prigodom se preko njega prebacuje nova narandžasta tkanina. Vaisakhi je u hinduizmu žetvena svečanost.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
KAT. I EVANG
Veliki petak označava spomen na Kristovu smrt, pa stoga toga dana nema i ne može biti mise, nego se slave obredi Velikoga petka. S obzirom da je Krist umro u 15 sati, preporučljivo je da tada započne i bogoslužje, ali će češće to biti nemoguće jer mnogi rade. Liturgijska boja je crvena, znak mučeničke smrti.
Posebno je svečan početak, koji počinje u tišini, bez pjesme, a na način da svećenik, kada dođe do oltara, klekne ili legne okrenut licem prema dolje te se u sebi moli. Taj obred prostracije za mnoge je vjernike najpotresniji i najznakovitiji i u tom bi ga smislu svakako valjalo njegovati, jer pokazuje kolika snaga i rječitost može biti u tišini i u gestama.
I na Veliki petak se, kao i na Cvjetnicu, čita ili pjeva Muka, s tim da je ona uvijek po Ivanu. Može se također rasporediti po ulogama, s jednakom preporukom da svećenik izgovara sve one dijelove koji se pripisuju Kristu.
Za Veliki je petak znakovita i posebna sveopća molitva, u kojoj se moli za razne potrebe i osobe, a prema vrijedećem Misalu (iz 2002. god.) može ju predvoditi i laik. U njoj se tako moli za Crkvu, za papu, za biskupe, za sve kršćane, za Židove, za nevjernike, itd.
Posebno emotivan trenutak je vezan uz obred ljubljenja križa, a koji započinje tako da se donese platnom prekriveni drveni križ i u tri koraka postupno otkriva, uz pjevanje svećenika, svaki put višim glasom, zazivom: Evo drvo križa na kom Spas je svijeta visio, na što narod u šutnji poklekne te uzvraća pjevajući: Dođite, poklonimo se! Nakon toga svećenik i ministranti pokleknu i poljube križ, a potom to čine i svi ostali vjernici. Za to se vrijeme pjevaju tzv. prijekori, odnosno pjesme koje označavaju tužbe raspetog Krista za nezahvalnost puka (npr. Puče moj, što učinih tebi…). Kojiput se može čuti kako poneki župnici, da bi skratili vrijeme, običavaju na takav način ponuditi tri križa na ljubljenje, no za to nema nikakvoga opravdanja, jer smo spašeni po jednom Spasitelju i jednom križu, a to bi svakako trebalo biti jasno svima, bez unošenja bilo kakvih nedoumica.
Zaključni dio obreda Velikoga petka čini pričest, a s obzirom da je Krist umro, razumljivo je da će se to učiniti s hostijama koje su posvećene na Veliki četvrtak. Štoviše, mnogi će istaknuti neprimjerenost pričešćivanja uopće toga dana, a ponajviše iz razloga jer je Krist mrtav i u tom smislu zapravo ne može biti živ pod prilikama Kruha i Vina. Također, s obzirom da je Veliki petak, uz Čistu srijedu, zapovijedani post i nemrs, blagovanje Kristova Tijela kao najizvrsnije hrane čini se kao ono koje takav post bitno narušava.
Na samom kraju iznese se Presveti Sakrament iz crkve, kao znak Kristove smrti i na takav se način pripremi i na posvemašnju subotnju grobnu šutnju.
Veliki petak označava spomen na Kristovu smrt, pa stoga toga dana nema i ne može biti mise, nego se slave obredi Velikoga petka. S obzirom da je Krist umro u 15 sati, preporučljivo je da tada započne i bogoslužje, ali će češće to biti nemoguće jer mnogi rade. Liturgijska boja je crvena, znak mučeničke smrti.
Posebno je svečan početak, koji počinje u tišini, bez pjesme, a na način da svećenik, kada dođe do oltara, klekne ili legne okrenut licem prema dolje te se u sebi moli. Taj obred prostracije za mnoge je vjernike najpotresniji i najznakovitiji i u tom bi ga smislu svakako valjalo njegovati, jer pokazuje kolika snaga i rječitost može biti u tišini i u gestama.
I na Veliki petak se, kao i na Cvjetnicu, čita ili pjeva Muka, s tim da je ona uvijek po Ivanu. Može se također rasporediti po ulogama, s jednakom preporukom da svećenik izgovara sve one dijelove koji se pripisuju Kristu.
Za Veliki je petak znakovita i posebna sveopća molitva, u kojoj se moli za razne potrebe i osobe, a prema vrijedećem Misalu (iz 2002. god.) može ju predvoditi i laik. U njoj se tako moli za Crkvu, za papu, za biskupe, za sve kršćane, za Židove, za nevjernike, itd.
Posebno emotivan trenutak je vezan uz obred ljubljenja križa, a koji započinje tako da se donese platnom prekriveni drveni križ i u tri koraka postupno otkriva, uz pjevanje svećenika, svaki put višim glasom, zazivom: Evo drvo križa na kom Spas je svijeta visio, na što narod u šutnji poklekne te uzvraća pjevajući: Dođite, poklonimo se! Nakon toga svećenik i ministranti pokleknu i poljube križ, a potom to čine i svi ostali vjernici. Za to se vrijeme pjevaju tzv. prijekori, odnosno pjesme koje označavaju tužbe raspetog Krista za nezahvalnost puka (npr. Puče moj, što učinih tebi…). Kojiput se može čuti kako poneki župnici, da bi skratili vrijeme, običavaju na takav način ponuditi tri križa na ljubljenje, no za to nema nikakvoga opravdanja, jer smo spašeni po jednom Spasitelju i jednom križu, a to bi svakako trebalo biti jasno svima, bez unošenja bilo kakvih nedoumica.
Zaključni dio obreda Velikoga petka čini pričest, a s obzirom da je Krist umro, razumljivo je da će se to učiniti s hostijama koje su posvećene na Veliki četvrtak. Štoviše, mnogi će istaknuti neprimjerenost pričešćivanja uopće toga dana, a ponajviše iz razloga jer je Krist mrtav i u tom smislu zapravo ne može biti živ pod prilikama Kruha i Vina. Također, s obzirom da je Veliki petak, uz Čistu srijedu, zapovijedani post i nemrs, blagovanje Kristova Tijela kao najizvrsnije hrane čini se kao ono koje takav post bitno narušava.
Na samom kraju iznese se Presveti Sakrament iz crkve, kao znak Kristove smrti i na takav se način pripremi i na posvemašnju subotnju grobnu šutnju.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
15. april
- Gospodova večera odn. Tajna večera (Jehovini svedoci)
- Pesah
"Praznik hleba" posvećen je sećanju na izlazak iz egipatskog ropstva. Prilikom svečanog obeda podseća se na poštedu (pesah), pri kojoj je Desetim zlom/nedaćom došlo du ubijanja novorođenčadi egipćana i time otvoren put ka slobodi pošteđenim Izraelcima zbog čega se simbolično jede beskvasni hleb.
- Gospodova večera odn. Tajna večera (Jehovini svedoci)
- Pesah
"Praznik hleba" posvećen je sećanju na izlazak iz egipatskog ropstva. Prilikom svečanog obeda podseća se na poštedu (pesah), pri kojoj je Desetim zlom/nedaćom došlo du ubijanja novorođenčadi egipćana i time otvoren put ka slobodi pošteđenim Izraelcima zbog čega se simbolično jede beskvasni hleb.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
Velika subota predstavlja spomen na Kristov počinak u grobu, pa je sasvim razumljivo što toga dana nema ni mise ni pričešćivanja. To je dan bez liturgije, a mogu se jedino prirediti nekakva manja liturgijska slavlja za katekumene. Smiju se podijeliti samo sakramenti pomirenja i bolesničkog pomazanja te dati popudbina umirućima.
Ako je moguće, vrata crkve bi trebala biti cijeli dan otvorena, kako bi se vjernici mogli pomoliti na Kristovu grobu. U mnogim je župama obnovljen i običaj čuvara Kristova groba, što posebno dolazi do izražaja u takvim trenutcima sabranosti, no ipak valja voditi računa o opasnosti od teatralnosti, koja bi mogla zasjeniti pravi smisao Svetoga trodnevlja pa u tom svjetlu i Velike subote.
Iako je po sebi razumljivo da toga dana nema mise, tijekom povijesti je dolazilo do anticipacije Vazmenoga bdjenja, pa sve do toga da se ono slavilo u subotu ujutro, što je potpuno poremetilo značenje tišine i sabranosti, a u tom je svjetlu onda hvalevrijedno što se današnjim propisima preporučuje da Vazmeno bdjenje ne bi trebalo započinjati prije 21 sat (iako češće u praksi iz razumljivih razloga ipak počinje).
Ako je moguće, vrata crkve bi trebala biti cijeli dan otvorena, kako bi se vjernici mogli pomoliti na Kristovu grobu. U mnogim je župama obnovljen i običaj čuvara Kristova groba, što posebno dolazi do izražaja u takvim trenutcima sabranosti, no ipak valja voditi računa o opasnosti od teatralnosti, koja bi mogla zasjeniti pravi smisao Svetoga trodnevlja pa u tom svjetlu i Velike subote.
Iako je po sebi razumljivo da toga dana nema mise, tijekom povijesti je dolazilo do anticipacije Vazmenoga bdjenja, pa sve do toga da se ono slavilo u subotu ujutro, što je potpuno poremetilo značenje tišine i sabranosti, a u tom je svjetlu onda hvalevrijedno što se današnjim propisima preporučuje da Vazmeno bdjenje ne bi trebalo započinjati prije 21 sat (iako češće u praksi iz razumljivih razloga ipak počinje).
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
Vernici Srpske pravoslavne crkve danas slave Lazarevu subotu ili Vrbicu, praznik posvećen vaskrsenju pravednog Lazara iz Vitinije koga je Isus Hristos, prema predanju, vaskrsao iz mrtvih.
To je videlo mnogo ljudi, pa se vest o čudu Hristovom proširila na sve strane. Lazar je potom živeo još trideset godina kao episkop na Kipru, gde je i sahranjen,
Njegove mošti počivaju danas u Carigradu, gde su prenete 890. godine sa Kipra, odnosno iz Kitona kod Larnake, gde je stajala nadgrobna ploča sa natpisom „Hristov prijatelj“.
Na Lazarevu subotu beru se mlade vrbove grane koje se osveštavaju u crkvi i dele narodu. Zato se današnji praznik zove i Vrbica.
Vrbicu obično u crkvu nose deca u subotu po podne da bi je ostavili u crkvi da se na Cveti, na jutrenju, okadi i očita molitva, a grančice se posle dele narodu.
To je videlo mnogo ljudi, pa se vest o čudu Hristovom proširila na sve strane. Lazar je potom živeo još trideset godina kao episkop na Kipru, gde je i sahranjen,
Njegove mošti počivaju danas u Carigradu, gde su prenete 890. godine sa Kipra, odnosno iz Kitona kod Larnake, gde je stajala nadgrobna ploča sa natpisom „Hristov prijatelj“.
Na Lazarevu subotu beru se mlade vrbove grane koje se osveštavaju u crkvi i dele narodu. Zato se današnji praznik zove i Vrbica.
Vrbicu obično u crkvu nose deca u subotu po podne da bi je ostavili u crkvi da se na Cveti, na jutrenju, okadi i očita molitva, a grančice se posle dele narodu.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
Danas slavimo Uskrs, najveći kršćanski blagdan, dan uskrsnuća našeg Gospodina Isusa Krista. Prepustimo riječ evanđelistima svetom Mateju, svetom Marku i svetom Luki:
„Po suboti, u osvit prvog dana sedmice, dođe Marija Magdalena i ona druga Marija pogledati grob. I gle, nastade žestok potres, jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi i odvali kamen i sjede na njega. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari i postadoše kao mrtvi. Kada dakle žene pogledaše, opaziše da je kamen od groba odvaljen; a bijaše vrlo velik.
Zatim anđeo reče ženama: "Znam, vi tražite Isusa Nazarećanina raspetoga. Zašto tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu kako reče! Dođite i vidite mjesto gdje je ležao. Sjetite se samo što vam je navijestio dok je još bio u Galileji, kad je govorio: Sin čovječji treba da bude predan u ruke grešnicima, da bude raspet i da treći dan uskrsne. Potecite žurno i javite njegovim učenicima, i Petru, da je ustao od mrtvih. I gle, on pred vama ide u Galileju, ondje ćete ga vidjeti, kako vam reče. Eto, rekoh vam."
A one se žene sjetiše riječi Isusovih, brzo otiđoše s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše da obavijeste njegove učenike. I gle, Isus im iziđe ususret govoreći "Zdravo!" One poletješe k njemu, obujmiše mu noge i ničice mu se pokloniše. Tada im Isus reče: "Ne bojte se! Idite i javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!"
Svojom prošlošću, ali i traženjem Gospodina u mraku, Marija Magdalena je slika cijelog grešnog čovječanstva i svake pojedine osobe koja traži Boga lutajući u tami ovoga svijeta. Za grob se ne navodi komu pripada, iako se zna da je Isusov, čime evanđelisti ističu kako je njegov grob simbol svih grobova. Skinuti kamen poručuje da su s isusovim uskrsnućem grobovi izgubili svoju kobnost. Više nema groba koji će ostati zapečaćen, nema tame koju svjetlost neće pobijediti ni grešnika kojem će biti uskraćeno pronaći svoga Spasitelja. Petar je tu stvarnost posvjedočio riječima: „Tko god u njega vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.“
„Po suboti, u osvit prvog dana sedmice, dođe Marija Magdalena i ona druga Marija pogledati grob. I gle, nastade žestok potres, jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi i odvali kamen i sjede na njega. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari i postadoše kao mrtvi. Kada dakle žene pogledaše, opaziše da je kamen od groba odvaljen; a bijaše vrlo velik.
Zatim anđeo reče ženama: "Znam, vi tražite Isusa Nazarećanina raspetoga. Zašto tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu kako reče! Dođite i vidite mjesto gdje je ležao. Sjetite se samo što vam je navijestio dok je još bio u Galileji, kad je govorio: Sin čovječji treba da bude predan u ruke grešnicima, da bude raspet i da treći dan uskrsne. Potecite žurno i javite njegovim učenicima, i Petru, da je ustao od mrtvih. I gle, on pred vama ide u Galileju, ondje ćete ga vidjeti, kako vam reče. Eto, rekoh vam."
A one se žene sjetiše riječi Isusovih, brzo otiđoše s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše da obavijeste njegove učenike. I gle, Isus im iziđe ususret govoreći "Zdravo!" One poletješe k njemu, obujmiše mu noge i ničice mu se pokloniše. Tada im Isus reče: "Ne bojte se! Idite i javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!"
Svojom prošlošću, ali i traženjem Gospodina u mraku, Marija Magdalena je slika cijelog grešnog čovječanstva i svake pojedine osobe koja traži Boga lutajući u tami ovoga svijeta. Za grob se ne navodi komu pripada, iako se zna da je Isusov, čime evanđelisti ističu kako je njegov grob simbol svih grobova. Skinuti kamen poručuje da su s isusovim uskrsnućem grobovi izgubili svoju kobnost. Više nema groba koji će ostati zapečaćen, nema tame koju svjetlost neće pobijediti ni grešnika kojem će biti uskraćeno pronaći svoga Spasitelja. Petar je tu stvarnost posvjedočio riječima: „Tko god u njega vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.“
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
Lejletul-Bedr nastupa večeras u akšam.
Druge godine po preseljenju (hidžri) Muhammeda, neka je spas i mir Božiji na njega, iz Meke u Medinu, odnosno 624. godine na obroncima Bedra dogodila se prva velika bitka u povijesti islama. Idolopoklonici iz Meke, iako su bili tri puta brojniji, poraženi su na Bedru i to je jedna od najvećih pobjeda muslimana u povijesti. Ova pobjeda je potvrdila zajednicu vjernika iz Medine kao važan i snažan faktor s kojim moraju računati svi stanovnici Arabijskog poluotoka. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je 17. ramazan, dan kada se dogodila bitka na Bedru, proglasila je Danom povratničkih džemata.
Druge godine po preseljenju (hidžri) Muhammeda, neka je spas i mir Božiji na njega, iz Meke u Medinu, odnosno 624. godine na obroncima Bedra dogodila se prva velika bitka u povijesti islama. Idolopoklonici iz Meke, iako su bili tri puta brojniji, poraženi su na Bedru i to je jedna od najvećih pobjeda muslimana u povijesti. Ova pobjeda je potvrdila zajednicu vjernika iz Medine kao važan i snažan faktor s kojim moraju računati svi stanovnici Arabijskog poluotoka. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je 17. ramazan, dan kada se dogodila bitka na Bedru, proglasila je Danom povratničkih džemata.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
23. april : Sv. Jurje/Sv. Đorđe (kat. prema gregorijanskom kalendaru, a prema julijanskom kalendaru 6. maja)
Proslava proljeća koja potječe od pretkršćanskog slavljenja proljeća koju slave i muslimanski Romi. Pravoslavni Srbi slave Đurđevdan kao jednu od krsnih slava, a za Rome je Đurđevdan kolektivni praznik i Sv. Đorđe najveći svetac-zaštitnik.
Proslava proljeća koja potječe od pretkršćanskog slavljenja proljeća koju slave i muslimanski Romi. Pravoslavni Srbi slave Đurđevdan kao jednu od krsnih slava, a za Rome je Đurđevdan kolektivni praznik i Sv. Đorđe najveći svetac-zaštitnik.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
24. april: Vaskrs (prav.)
Hrišćani širom svijeta koji poštuju julijanski kalendar slave Vaskrs, praznik koji simbolizira pobjedu života nad smrću.
Vaskrs je najveći praznik pravoslavnih vjernika, jer suština učenja ove vjere označava uskrsnuće Isusa Hrista iz mrtvih, kao pobjedu vjere i života nad smrću
Vaskrs ne može biti prije 04.04. niti poslije 08.05.
Hrišćani širom svijeta koji poštuju julijanski kalendar slave Vaskrs, praznik koji simbolizira pobjedu života nad smrću.
Vaskrs je najveći praznik pravoslavnih vjernika, jer suština učenja ove vjere označava uskrsnuće Isusa Hrista iz mrtvih, kao pobjedu vjere i života nad smrću
Vaskrs ne može biti prije 04.04. niti poslije 08.05.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
27. April 2022
Lejletu-l-kadr nastupa u akšam, u srijedu 27. aprila 2022. godine.
"Uistinu, mi smo ga spustili u Noći kadra! A znaš li ti kakva je to Noć kadra? Noć kadra od hiljadu mjeseci je bolja! U njoj, po dopuštenju njihova Gospodara, silaze meleki zajedno s ruhom zbog svakoga emra. Spas je ona sve dok ne svane zora." (El-Kadr, 1-5)
”Ispunjeni nadom, postizanjem stepena takvaluka, milosti, opraštanja grijeha i zaštite od džehennemskoga azaba, kroz dovu, kao vid vertikalnog i postom kao potvrdom horizontalne komunikacije, dvadeset sedmu noć ramazana dočekujemo kao krunski dragulj na tadžu vjernika“, navedeno je u saopćenju Uprave za vjerske poslove pri Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini.
Istaknuto je kako je to noć Božije milosti, a ljudske potrebe, Božije upute i čovjekove radosti.
“U toj ramazanskoj noći sve se određuje i propisuje, spušta i uzdiže, otvara i zatvara, otkriva i zaogrće, daruje i obveseljava, približava i spaja“, navedeno je u saopćenju.
To je noć časti, noć najveće vrijednosti i priznanja, noć kada se odigrao najznačajniji događaj od samoga početka ljudskog roda do danas, spoj višeg i nižeg svijeta, spoj Neba i Zemlje - objava Kur'ana i silazak upute cijelom čovječanstvu, kako bismo bili na pravom putu. Objava najveličanstvenije knjige, koja je vodilja svim muslimanima do dana sudnjega dana. Noć kada je milost Svevišnjeg spuštena svim svjetovima. Noć “Lejletu-l-kadr”, kako je Kur’an naziva. U trenucima ove noći jačamo svoju duhovnu moć i zahvaljujemo Allahu, dž.š., što nas učini pripadnicima ummeta časnog.
Kur’an ovu noć naziva i “Lejletu-l-mubareke”. U tom smislu poslanik, s.a.v.s, kaže: “Onome ko provede noć Kadr u ibadetu, vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi, Allah će mu oprostiti sve prethodne grijehe”.
Ova noć moći je prilika kakva se samo jednom u toku cijele godine pojavljuje. Stoga je ona, zaista, za iskrene muslimane, velika hedija.
Iz činjenica i uputa Božijeg poslanika, a.s., saznajemo da nije određeno kad tačno pada ova sudbonosna noć, jer je mudrost uzvišenog Allaha tako htjela, a znamo da do mudrosti Njegovih djela ljudski um ne dopire.
Međutim, do insana je da tokom cijelog mjeseca ramazana, a naročito u njegovoj zadnjoj trećini, čini ibadet, moli Allaha, dž.š., za oprost.
Jedan zanimljiv podatak o tome da se radi o 27. noći ramazana, kako većina islamskih učenjaka smatra, jeste taj što se u suri El-Kadr nalazi trideset riječi, a dvadeset sedma riječ je 'ona' (hije).
Mladi iz ove mubarek noći treba da ponesu saznanje da se prvih pet ajeta Kur'ana koji su objavljeni Muhammedu, s.a.v.s., dok je boravio u pećini Hira, odnose na jednu temu, a to je nauka i u njima se naglasak stavlja na jedno sredstvo i način stjecanja znanja, a to je čitanje. Tako je čitanje postalo početak i osnov ovog veličanstvenog Božanskog programa i upute.
“Na globalnom planu, ova noć je bolja od hiljadu mjeseci, a hoće li to biti na našem pojedinačnom planu sudbonosna noć, noć prekretnice u našem životu, noć našeg buđenja, aktiviranja, žustrog kretanja naprijed, ili još samo jedna obična noć u nizu, to zavisi od nas“, navedeno je u saopćenju.
U povodu nastupanja mubarek noći Lejletu-l-kadr Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i Gazi Husrev-begov vakuf organiziraju centralnu svečanost 27. noći mjeseca ramazana prije teravih-namaza, u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu.
Lejletu-l-kadr nastupa u akšam, u srijedu 27. aprila 2022. godine.
"Uistinu, mi smo ga spustili u Noći kadra! A znaš li ti kakva je to Noć kadra? Noć kadra od hiljadu mjeseci je bolja! U njoj, po dopuštenju njihova Gospodara, silaze meleki zajedno s ruhom zbog svakoga emra. Spas je ona sve dok ne svane zora." (El-Kadr, 1-5)
”Ispunjeni nadom, postizanjem stepena takvaluka, milosti, opraštanja grijeha i zaštite od džehennemskoga azaba, kroz dovu, kao vid vertikalnog i postom kao potvrdom horizontalne komunikacije, dvadeset sedmu noć ramazana dočekujemo kao krunski dragulj na tadžu vjernika“, navedeno je u saopćenju Uprave za vjerske poslove pri Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini.
Istaknuto je kako je to noć Božije milosti, a ljudske potrebe, Božije upute i čovjekove radosti.
“U toj ramazanskoj noći sve se određuje i propisuje, spušta i uzdiže, otvara i zatvara, otkriva i zaogrće, daruje i obveseljava, približava i spaja“, navedeno je u saopćenju.
To je noć časti, noć najveće vrijednosti i priznanja, noć kada se odigrao najznačajniji događaj od samoga početka ljudskog roda do danas, spoj višeg i nižeg svijeta, spoj Neba i Zemlje - objava Kur'ana i silazak upute cijelom čovječanstvu, kako bismo bili na pravom putu. Objava najveličanstvenije knjige, koja je vodilja svim muslimanima do dana sudnjega dana. Noć kada je milost Svevišnjeg spuštena svim svjetovima. Noć “Lejletu-l-kadr”, kako je Kur’an naziva. U trenucima ove noći jačamo svoju duhovnu moć i zahvaljujemo Allahu, dž.š., što nas učini pripadnicima ummeta časnog.
Kur’an ovu noć naziva i “Lejletu-l-mubareke”. U tom smislu poslanik, s.a.v.s, kaže: “Onome ko provede noć Kadr u ibadetu, vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi, Allah će mu oprostiti sve prethodne grijehe”.
Ova noć moći je prilika kakva se samo jednom u toku cijele godine pojavljuje. Stoga je ona, zaista, za iskrene muslimane, velika hedija.
Iz činjenica i uputa Božijeg poslanika, a.s., saznajemo da nije određeno kad tačno pada ova sudbonosna noć, jer je mudrost uzvišenog Allaha tako htjela, a znamo da do mudrosti Njegovih djela ljudski um ne dopire.
Međutim, do insana je da tokom cijelog mjeseca ramazana, a naročito u njegovoj zadnjoj trećini, čini ibadet, moli Allaha, dž.š., za oprost.
Jedan zanimljiv podatak o tome da se radi o 27. noći ramazana, kako većina islamskih učenjaka smatra, jeste taj što se u suri El-Kadr nalazi trideset riječi, a dvadeset sedma riječ je 'ona' (hije).
Mladi iz ove mubarek noći treba da ponesu saznanje da se prvih pet ajeta Kur'ana koji su objavljeni Muhammedu, s.a.v.s., dok je boravio u pećini Hira, odnose na jednu temu, a to je nauka i u njima se naglasak stavlja na jedno sredstvo i način stjecanja znanja, a to je čitanje. Tako je čitanje postalo početak i osnov ovog veličanstvenog Božanskog programa i upute.
“Na globalnom planu, ova noć je bolja od hiljadu mjeseci, a hoće li to biti na našem pojedinačnom planu sudbonosna noć, noć prekretnice u našem životu, noć našeg buđenja, aktiviranja, žustrog kretanja naprijed, ili još samo jedna obična noć u nizu, to zavisi od nas“, navedeno je u saopćenju.
U povodu nastupanja mubarek noći Lejletu-l-kadr Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i Gazi Husrev-begov vakuf organiziraju centralnu svečanost 27. noći mjeseca ramazana prije teravih-namaza, u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
Riječ zekat u arapskom jeziku znači čistoča, rast, bereket i pohvala. U šerijatskopravnoj terminologiji zekat označava tačno preciziran iznos imovine koji, prema Allahovoj, dž.š., odredbi, imućni muslimani i muslimanke moraju izdvojiti iz određene svoje imovine u korist određenih kategorija lica u određenom vremenskom periodu. Zekat spada u najvišu kategoriju islamskih obaveza, a propisan je druge godine poslije Hidžre u Medini, prije nego što je naređen post ramazana. Uzvišeni Allah, dž.š., je u Kur`anu precizno pozvao muslimane i muslimanke da izdvajaju zekat iz svoje imovine: „I dajite zekat.”
U hadisu u kojem se definiraju temeljne islamske obaveze, Muhammed, a.s., je spomenuo i zekat: „Islam je izgrađen na pet temelja: svjedočenju da nema drugog istinskog boga osim Allaha, i da je Muhammed Njegov rob i poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, obavljanju hadždža i postu ramazana.” Ovim hadisom se svakako želi naglasiti i vitalna važnost institucije zekata u organiziranju i rješavanju socijalnog stanja i uređenja socijalne zaštite određenih kategorija i slojeva društva, osiguravajući im time osnovne potrebe za dostojanstven život i rad, kako bi vremenom i sami dali doprinos u razvoju i izgradnji društva.
Međutim, zekat u osnovi ne znači samo materijalno izdvajanje i čiščenje, nego i duhovno (mentalno) pročišćenje vjernika, što će posvjedočiti riječi Svevišnjeg Allaha, dž.š.: „Uzmi od dobara njihovih zekat da ih njime očistiš i blagoslovljenim učiniš, i pomoli se za njih, molitva tvoja će ih, sigurno, smiriti. A Allah sve čuje i sve zna.“
Zekat nije sadaka
Treba napomenuti da zekat i sadaka nisu jedno te isto, već postoje stanovite razlike među njima. Spomenut ćemo neke od njih:
– Zekat u islamu nije dobrovoljno davanje prepušteno volji pojedinca;
– Zekat je pravo u imovini imućnih muslimana koje pripada onim kategorijama ljudi koje je Kur`an imenovao kao korisnike zekata u 60. ajetu su Et-Tevba;
-Za ubiranje zekata i njegovu distribuciju u BiH i dijaspori isključivo je odgovorna Islamska zajednica, tj. njeni službenici čija je zadaća prikupljanje istog u Bejtu-l-Mal, i dalja raspodjela na kategorije prema prioritetima koje utvrde nadležni organi IZ.
Međutim, sadaka, koja je propisana prije Hidžre u Mekki, je svaki oblik dobrovoljnog dobročinstva koje se u ime Allaha, dž.š., čini drugoj osobi. Sadaka može biti u obliku novčane pomoći, davanja hrane, osiguranju odjeće, obuće i svega drugog što je čovjeku neophodno za život. Sadaka može biti javna i tajna, a njom treba, prije svega, pomoći svoje najbliže kojima je potrebna pomoć, zatim siromahe i nevoljnike.
Bitno je zapamtiti da izdvajanje sadake ne može nadomjestiti obavezu izdvajanja zekata!
Značaj zekata u islamu
O vrijednosti izdvajanja zekata u Kur`anu, Allah, dž.š., je rekao: ,,A za zekat koji izdvojite da biste Allahovo zadovoljstvo stekli – takvi će dobra djela Svoja umnogostručiti.” Poslanik, Muhammed, a.s., je o vrijednosti izdvajanja zekata kazao: “Davanje zekata neće nikada umanjiti imetak.” Uz to, govoreći o koristima izdvajanja zekata za vjernike, Muhammed, a.s. je naglasio: ,,Kada izdvojiš zekat iz svog imetka, štitiš ga i odstranjuješ iz njega ono što je, po tebe, zlo u njemu.“
S druge strane, u Kur’anu i sunnetu navodi se žestoko upozorenje onima koji ne izvršavaju ovu obavezu. Uzvišeni Allah, dž.š., je upozorio: Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovu putu – navijesti bolnu patnju. Na Dan kad se ono bude u vatri džehennemskoj usijalo, pa se njime čela njihova i slabine njihove i leđa njihova budu žigosala. Ovo je ono što ste za sebe zgrtali; iskusite zato kaznu za ono što ste gomilali!”
Govoreći o posljedicama za neizdvajanje zekata, Muhammed, a.s., je upozorio vjernike: „Kome Allah dž.š. da imetak, pa ne daje zekat iz tog imetka, on će mu doći na Sudnjem danu u liku zmije otrovnice sa dvije crne tačke iznad očiju, koja će se omotati oko njega, stežući ga, a zatim će ga ščepati za vilice, govoreći mu: “Ja sam tvoj imetak, ja sam tvoje blago!“ Neizvršavanje obaveze davanja zekata, osim ahiretske, povlači sa sobom i dunjalučku kaznu, što svjedoči sljedeće upozorenje Muhammeda, a.s.: „Narod koji izbjegava davanje zekata biva iskušan nedaćama (glad i suša).“
Zapamtimo da je zekat jedinstvena prilika da očistimo i unaprijedimo naš imetak, da pomažemo drugima i da se približimo Allahovoj milosti i nagradi!
U hadisu u kojem se definiraju temeljne islamske obaveze, Muhammed, a.s., je spomenuo i zekat: „Islam je izgrađen na pet temelja: svjedočenju da nema drugog istinskog boga osim Allaha, i da je Muhammed Njegov rob i poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, obavljanju hadždža i postu ramazana.” Ovim hadisom se svakako želi naglasiti i vitalna važnost institucije zekata u organiziranju i rješavanju socijalnog stanja i uređenja socijalne zaštite određenih kategorija i slojeva društva, osiguravajući im time osnovne potrebe za dostojanstven život i rad, kako bi vremenom i sami dali doprinos u razvoju i izgradnji društva.
Međutim, zekat u osnovi ne znači samo materijalno izdvajanje i čiščenje, nego i duhovno (mentalno) pročišćenje vjernika, što će posvjedočiti riječi Svevišnjeg Allaha, dž.š.: „Uzmi od dobara njihovih zekat da ih njime očistiš i blagoslovljenim učiniš, i pomoli se za njih, molitva tvoja će ih, sigurno, smiriti. A Allah sve čuje i sve zna.“
Zekat nije sadaka
Treba napomenuti da zekat i sadaka nisu jedno te isto, već postoje stanovite razlike među njima. Spomenut ćemo neke od njih:
– Zekat u islamu nije dobrovoljno davanje prepušteno volji pojedinca;
– Zekat je pravo u imovini imućnih muslimana koje pripada onim kategorijama ljudi koje je Kur`an imenovao kao korisnike zekata u 60. ajetu su Et-Tevba;
-Za ubiranje zekata i njegovu distribuciju u BiH i dijaspori isključivo je odgovorna Islamska zajednica, tj. njeni službenici čija je zadaća prikupljanje istog u Bejtu-l-Mal, i dalja raspodjela na kategorije prema prioritetima koje utvrde nadležni organi IZ.
Međutim, sadaka, koja je propisana prije Hidžre u Mekki, je svaki oblik dobrovoljnog dobročinstva koje se u ime Allaha, dž.š., čini drugoj osobi. Sadaka može biti u obliku novčane pomoći, davanja hrane, osiguranju odjeće, obuće i svega drugog što je čovjeku neophodno za život. Sadaka može biti javna i tajna, a njom treba, prije svega, pomoći svoje najbliže kojima je potrebna pomoć, zatim siromahe i nevoljnike.
Bitno je zapamtiti da izdvajanje sadake ne može nadomjestiti obavezu izdvajanja zekata!
Značaj zekata u islamu
O vrijednosti izdvajanja zekata u Kur`anu, Allah, dž.š., je rekao: ,,A za zekat koji izdvojite da biste Allahovo zadovoljstvo stekli – takvi će dobra djela Svoja umnogostručiti.” Poslanik, Muhammed, a.s., je o vrijednosti izdvajanja zekata kazao: “Davanje zekata neće nikada umanjiti imetak.” Uz to, govoreći o koristima izdvajanja zekata za vjernike, Muhammed, a.s. je naglasio: ,,Kada izdvojiš zekat iz svog imetka, štitiš ga i odstranjuješ iz njega ono što je, po tebe, zlo u njemu.“
S druge strane, u Kur’anu i sunnetu navodi se žestoko upozorenje onima koji ne izvršavaju ovu obavezu. Uzvišeni Allah, dž.š., je upozorio: Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovu putu – navijesti bolnu patnju. Na Dan kad se ono bude u vatri džehennemskoj usijalo, pa se njime čela njihova i slabine njihove i leđa njihova budu žigosala. Ovo je ono što ste za sebe zgrtali; iskusite zato kaznu za ono što ste gomilali!”
Govoreći o posljedicama za neizdvajanje zekata, Muhammed, a.s., je upozorio vjernike: „Kome Allah dž.š. da imetak, pa ne daje zekat iz tog imetka, on će mu doći na Sudnjem danu u liku zmije otrovnice sa dvije crne tačke iznad očiju, koja će se omotati oko njega, stežući ga, a zatim će ga ščepati za vilice, govoreći mu: “Ja sam tvoj imetak, ja sam tvoje blago!“ Neizvršavanje obaveze davanja zekata, osim ahiretske, povlači sa sobom i dunjalučku kaznu, što svjedoči sljedeće upozorenje Muhammeda, a.s.: „Narod koji izbjegava davanje zekata biva iskušan nedaćama (glad i suša).“
Zapamtimo da je zekat jedinstvena prilika da očistimo i unaprijedimo naš imetak, da pomažemo drugima i da se približimo Allahovoj milosti i nagradi!
1
1
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
Izvrsavamo svoju duznost zekata, i nikad zbog toga nisam u minusu, vec bas suprotno.
Re: O svim religijama
Godine 1955. uveo je u crkvenu godinu blagdan sv. Josipa Radnika veliki papa Pio XII. Odredio je da se taj blagdan slavi 1. svibnja, na dan "koji si je svijet rada izabrao kao svoj praznik"
Godine 1889. takozvana Druga internacionala odlučila je da će 1. svibnja slaviti kao svjetski praznik radništva. Iste godine papa Lav XIII. izdaje svoju encikliku o svetom Josipu Quamquam pluries te u njoj “radnike i sve ljude skromnih životnih prilika ‘upućuje na sv. Josipa’ kao uzor i primjer za nasljedovanje”.
Sveto pismo Novog zavjeta samo na jednom mjestu spominje Josipovo zanimanje. To je u Matejevu evanđelju, gdje se opisuje Isusov povratak u Nazaret. “Dođe u svoj zavičaj te je tako učio svijet u njihovoj sinagogi da su se divili i govorili: ‘Odakle ovom tolika mudrost i čudesna moć? Zar on nije tesarov sin'” (Mt 13,54). Sveto pismo spominje Josipa poimence više od 12 puta, a samo jedanput govori o njegovu zanimanju. Ne navodi nam također ni jednu jedinu njegovu riječ niti što kaže o svršetku njegova života. Jer je bio tesar, na prvi pogled može se činiti da je posve opravdano njegovo patronatstvo nad radnicima. Kažem na prvi pogled jer se, na primjer, u Svetom pismu o sv. Pavlu govori kao o manualnom radniku na 7 mjesta. On sam piše “da se mučio dan i noć” (usp. 1 Sol 2,9). Pa ipak Crkva ne postavlja svetog Pavla već sv. Josipa za uzor radnikâ. A dok to čini, onda želi reći da Josipovo svakidašnje poslovanje i njegov rad nije bio samo čisto naprezanje, već spremnost služenja u vjernoj poslušnosti tajni utjelovljenja Sina Božjega i djela otkupljenja. A to bi morao biti smisao rada svakoga kršćanskoga djelatnika. Rad bi morao biti apostolska služba, suradnja s Kristom na djelu spasenja. I ako je jedan stari kršćanski pisac – Pseudo-Dionizije – zapisao “da je od svih božanskih djela najbožanskije surađivanje s Bogom na spasenju duša”, onda i rad kršćanskog radnika, stavljen u službu spasenja, poprima božanske razmjere. Kad je, dakle, Pio XII. uvodio blagdan sv. Josipa Radnika, mislio je na “tiho i vjerno posvećivanje svakidašnjega rada”, kako je to činio taj najveći šutljivac – sveti Josip, a ujedno svetac koga jedino nadvisuje Bogomajka Marija. Njega Pio XII. nije oklijevao nazvati “najčistijim, najsvetijim, najuzvišenijim od svih Božjih stvorova”. Taj, dakle, div među svecima i duhovnim velikanima bijaše po zanimanju samo “tesar” – drvodjelja, radnik. Marksistička ideologija uzdiže radnika te misli da ona jedina promiče njegovo uzdignuće. No, davno prije Marxa radnik je u kršćanstvu bio častan ponajprije po Kristu koji je radio i tako posvetio rad, a onda po onima koji su njemu bili najbliže: Marija i Josip, a bijahu radnici, ljudi koji su u trudu pribavljali svakidašnji skroman kruh. Opravdano je boriti se za radnikova prava, ali ne samo za njegova, već za prava svakoga čovjeka. Uvođenjem blagdana sv. Josipa Radnika Crkva želi upozoriti na onu božansku odrednicu koja kršćanskoga radnika najviše uzdiže i usavršuje. On radeći “pridonosi povijesnom ostvarenju Božje zamisli” (usp. Pastoralnu uredbu II. vatikanskog sabora Radost i nada, br. 34).
U zagrebačkoj nadbiskupiji u Novome Virju bila je posvećena župna crkva sv. Josipu Radniku. Kod posvete te crkve nadbiskup Kuharić je rekao: “Sveta ova crkva posvećena je sv. Josipu Radniku, hranitelju Isusovu, koji je imao tu čast i tu milost da je Bog, kada je postao čovjekom, našim subratom, i kad je Bog htio živjeti naš ljudski život, rodivši se kao čovjek od djevičanske majke, Presvete Djevice Marije, da je htio živjeti taj ljudski život uz svoga poočima, hranitelja, radnika, koji ga je othranjivao žuljevima svojih ruku i blagoslovom svoga rada. Stoga ja, draga moja braćo i sestre, na ovaj oltar donosim vaš rad, vaše žuljeve, vaš znoj, koji zalijeva ova polja da bi iz njih izniknuo svagdašnji kruh. Stavljam na ovaj oltar i patnje svih onih koji imaju bilo kakvu patnju. Nju stavljam da bude sjedinjena s Kristovom žrtvom i tako iz ljubavi i sa strpljivošću podnesena da bi dala blagoslov za duhovni rad ove župe, za duhovni rad ove župne obitelji u vjeri, nadi i ljubavi.”
Molitva sv. Josipu Radniku
Slavni Sveti Josipe, uzore svih radnika, izmoli mi milost obavljati svoje poslove u duhu pokore, te tako zadovoljiti za svoje mnogobrojne grijehe; da ih obavljam savjesno, ne obazirući se na svoje sklonosti, već jedino na dužnost; da ih izvršim sa zahvalnošću i radošću smatrajući velikom čašću što mogu naravne darove, koje mi je Bog dao, uporabiti i usavršiti u poslu; da ih obavljam uredno i mirno, umjereno i strpljivo i nikada ne uzmaknem pred umornošću i poteškoćama; da ih obavljam osobito u čistoj nakani odričući se sama sebe; sve to u sjećanju na smrt i na račun koji ću morati polagati o svakom izgubljenom času, o neiskorištenim darovima, o propuštenim dobrim djelima i o taštoj samodopadnosti kod uspjeha, što tako nagrđuje djela učinjena Bogu za ljubav. Sve Isusu i Mariji za ljubav i po tvom uzoru sveti Josipe! To neka mi bude misao vodilja u životu i na samrti. Amen.
Godine 1889. takozvana Druga internacionala odlučila je da će 1. svibnja slaviti kao svjetski praznik radništva. Iste godine papa Lav XIII. izdaje svoju encikliku o svetom Josipu Quamquam pluries te u njoj “radnike i sve ljude skromnih životnih prilika ‘upućuje na sv. Josipa’ kao uzor i primjer za nasljedovanje”.
Sveto pismo Novog zavjeta samo na jednom mjestu spominje Josipovo zanimanje. To je u Matejevu evanđelju, gdje se opisuje Isusov povratak u Nazaret. “Dođe u svoj zavičaj te je tako učio svijet u njihovoj sinagogi da su se divili i govorili: ‘Odakle ovom tolika mudrost i čudesna moć? Zar on nije tesarov sin'” (Mt 13,54). Sveto pismo spominje Josipa poimence više od 12 puta, a samo jedanput govori o njegovu zanimanju. Ne navodi nam također ni jednu jedinu njegovu riječ niti što kaže o svršetku njegova života. Jer je bio tesar, na prvi pogled može se činiti da je posve opravdano njegovo patronatstvo nad radnicima. Kažem na prvi pogled jer se, na primjer, u Svetom pismu o sv. Pavlu govori kao o manualnom radniku na 7 mjesta. On sam piše “da se mučio dan i noć” (usp. 1 Sol 2,9). Pa ipak Crkva ne postavlja svetog Pavla već sv. Josipa za uzor radnikâ. A dok to čini, onda želi reći da Josipovo svakidašnje poslovanje i njegov rad nije bio samo čisto naprezanje, već spremnost služenja u vjernoj poslušnosti tajni utjelovljenja Sina Božjega i djela otkupljenja. A to bi morao biti smisao rada svakoga kršćanskoga djelatnika. Rad bi morao biti apostolska služba, suradnja s Kristom na djelu spasenja. I ako je jedan stari kršćanski pisac – Pseudo-Dionizije – zapisao “da je od svih božanskih djela najbožanskije surađivanje s Bogom na spasenju duša”, onda i rad kršćanskog radnika, stavljen u službu spasenja, poprima božanske razmjere. Kad je, dakle, Pio XII. uvodio blagdan sv. Josipa Radnika, mislio je na “tiho i vjerno posvećivanje svakidašnjega rada”, kako je to činio taj najveći šutljivac – sveti Josip, a ujedno svetac koga jedino nadvisuje Bogomajka Marija. Njega Pio XII. nije oklijevao nazvati “najčistijim, najsvetijim, najuzvišenijim od svih Božjih stvorova”. Taj, dakle, div među svecima i duhovnim velikanima bijaše po zanimanju samo “tesar” – drvodjelja, radnik. Marksistička ideologija uzdiže radnika te misli da ona jedina promiče njegovo uzdignuće. No, davno prije Marxa radnik je u kršćanstvu bio častan ponajprije po Kristu koji je radio i tako posvetio rad, a onda po onima koji su njemu bili najbliže: Marija i Josip, a bijahu radnici, ljudi koji su u trudu pribavljali svakidašnji skroman kruh. Opravdano je boriti se za radnikova prava, ali ne samo za njegova, već za prava svakoga čovjeka. Uvođenjem blagdana sv. Josipa Radnika Crkva želi upozoriti na onu božansku odrednicu koja kršćanskoga radnika najviše uzdiže i usavršuje. On radeći “pridonosi povijesnom ostvarenju Božje zamisli” (usp. Pastoralnu uredbu II. vatikanskog sabora Radost i nada, br. 34).
U zagrebačkoj nadbiskupiji u Novome Virju bila je posvećena župna crkva sv. Josipu Radniku. Kod posvete te crkve nadbiskup Kuharić je rekao: “Sveta ova crkva posvećena je sv. Josipu Radniku, hranitelju Isusovu, koji je imao tu čast i tu milost da je Bog, kada je postao čovjekom, našim subratom, i kad je Bog htio živjeti naš ljudski život, rodivši se kao čovjek od djevičanske majke, Presvete Djevice Marije, da je htio živjeti taj ljudski život uz svoga poočima, hranitelja, radnika, koji ga je othranjivao žuljevima svojih ruku i blagoslovom svoga rada. Stoga ja, draga moja braćo i sestre, na ovaj oltar donosim vaš rad, vaše žuljeve, vaš znoj, koji zalijeva ova polja da bi iz njih izniknuo svagdašnji kruh. Stavljam na ovaj oltar i patnje svih onih koji imaju bilo kakvu patnju. Nju stavljam da bude sjedinjena s Kristovom žrtvom i tako iz ljubavi i sa strpljivošću podnesena da bi dala blagoslov za duhovni rad ove župe, za duhovni rad ove župne obitelji u vjeri, nadi i ljubavi.”
Molitva sv. Josipu Radniku
Slavni Sveti Josipe, uzore svih radnika, izmoli mi milost obavljati svoje poslove u duhu pokore, te tako zadovoljiti za svoje mnogobrojne grijehe; da ih obavljam savjesno, ne obazirući se na svoje sklonosti, već jedino na dužnost; da ih izvršim sa zahvalnošću i radošću smatrajući velikom čašću što mogu naravne darove, koje mi je Bog dao, uporabiti i usavršiti u poslu; da ih obavljam uredno i mirno, umjereno i strpljivo i nikada ne uzmaknem pred umornošću i poteškoćama; da ih obavljam osobito u čistoj nakani odričući se sama sebe; sve to u sjećanju na smrt i na račun koji ću morati polagati o svakom izgubljenom času, o neiskorištenim darovima, o propuštenim dobrim djelima i o taštoj samodopadnosti kod uspjeha, što tako nagrđuje djela učinjena Bogu za ljubav. Sve Isusu i Mariji za ljubav i po tvom uzoru sveti Josipe! To neka mi bude misao vodilja u životu i na samrti. Amen.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
Ramazanski bajram nastupa 1. ševvala, desetog mjeseca hidžretskog kalendara. Muslimani se ovoga bajrama raduju jer su ispostili mjesec ramazan, obnovili svoja znanja i potvrdili svoju pokornost Bogu Uzvišenom. Ovaj bajram traje tri dana. Muslimani se na Bajram okupaju, obuku najbolja odijela, posjećuju mezarja, obilaze rodbinu, prijatelje, komšije, dijele sadaku.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
06.05. maj
Sveti Velikomučenik Georgije/Đurđevdan (prav., prema julijanskom kalendaru, a prema georgijanskom kalendaru 23. aprila/
Proslava proleća koja potiče od pretkršćanskog slavljenja proleća koju slave i muslimanski Romi na Balkanu. Pravoslavni Srbi slave Đurđevdan kao jednu od krsnih slava, a za Rome je Đurđevdan kolektivni praznik i Sv. Đorđe najveći svetac-zaštitnik.
Sveti Velikomučenik Georgije/Đurđevdan (prav., prema julijanskom kalendaru, a prema georgijanskom kalendaru 23. aprila/
Proslava proleća koja potiče od pretkršćanskog slavljenja proleća koju slave i muslimanski Romi na Balkanu. Pravoslavni Srbi slave Đurđevdan kao jednu od krsnih slava, a za Rome je Đurđevdan kolektivni praznik i Sv. Đorđe najveći svetac-zaštitnik.
Rođenje Svetog Jurja ispunilo velikim veseljem oca mu Geroncija, Perzijanca, i majku Polikroniju, Kapadočanku. Pobožni su ga roditelji odgajali u vjerskom duhu, i to s uspjehom, sve dok nije odrastao i stupio u vojničku službu. Za vrijeme Dioklecijana poginuo je mučeničkom smrću.
Njegovo je štovanje u povijesti svetaca pravi fenomen, kojemu jedva ima ravna. Neka o tome posvjedoče sljedeći zajamčeni podaci!U Siriji nalazimo već u IV. stoljeću crkve posvećene Sv. Jurju. U Egiptu ima njemu u čast 40 crkava i 3 samostana, a na otoku Cipru nalazilo se čak 60 Jurjevih svetišta.
U Carigradu mu je podigao crkvu nitko manji nego sam car Konstantin Veliki.U grčkoj Crkvi Sveti Juraj se slavi uz Sv. Demetrija, Prokopija i Teodora kao veliki mučenik. S Istoka se njegovo štovanje vrlo brzo proširilo i na Zapad, u Rim, u Italiju, na Siciliju, u Francusku, u Mainz, a onda i u Englesku i Škotsku, gdje se naročito poštuje. Kao svoga zaštitnika slavili su ga srednjovjekovni vitezovi i križari.
Seljaci su ga počeli zazivati kao zaštitnika najprije svojih konja, a zatim i ostalih domaćih životinja. Još prije II. svjetskog rata hodočastili su s konjima na svečev blagdan slavonsko-podravski seljaci u Sveti Đurađ kod Donjeg Miholjca.Svetog Jurja slave i mnogi svečani govori te romansirani životopisi, počevši od najstarijih vremena. Njega su svojim spisima proslavili Sv. Grgur Turonski († 594), Venancije Fortunat († 600), pjesnik himana, Sv. Andrija Kretski († 767), Sveti Petar Damiani.
U srednjem vijeku Sv. Juraj je slavljen i mnogim skazanjima. A njegovim slikama ne zna se ni broja. Malo je koji srednjovjekovni i kasniji religiozni umjetnik slikar ili kipar koji ga nije prikazao. Njegov je blagdan u nekim biskupijama spadao u najveće u godini.Možda bi se čitatelji razočarali kad ne bismo spomenuli zmaja, koga Sv. Juraj probada. Neka se ne razočaraju ako im moramo reći da je to legenda koja je nastala tek u srednjem vijeku za vrijeme križarskih vojna. Netko je tada krivo shvatio jednu sliku cara Konstantina u Carigradu koji je, prema povjesničaru Euzebiju, prikazan kako gazi probodena neprijatelja ljudskoga roda. Pučka mašta tu je sliku pripisala sv. Jurju i oko njega razvila legendu kako je spasio djevojku probovši zmaja.
U toj se verziji brzo raširila ta legenda te postala opća svojina, o čemu svjedoče nebrojene slike i kipovi, pa i jedan kod nas u Zagrebu u blizini kazališta.Mi ovaj kratak prikaz Sv. Jurja završimo govorom svetoga Petra Damianskog, biskupa i crkvenog naučitelja."Današnja svetkovina, predragi, podvostručuje radost uskrsne slave i osvjetljuje ukrasom vlastitoga sjaja, poput dragocjenoga bisera, zlato u koje se utiskuje. Doista je iz vojne prenesen u vojnu, jer je dužnost zemaljskog tribunata što ju je obavljao zamijenio ispoviješću kršćanske vojne. Poput odvažnoga vojnika sve je svoje prije siromasima dao i odbacio teret zemaljskoga blaga. Tako, slobodan i nezapriječen, opasan oklopom vjere, jurnuo je taj vatreni Kristov ratnik u bojni red žestoke bitke.
Te nas riječi posve jasno podučavaju da takvi, koji se još uvijek boje lišiti zemaljskih dobara, nisu kadri da se snažno i sposobno bore za obranu vjere.Blaženi je pak Juraj, zapaljen ognjem Duha Svetoga i nesavladivo zaštićen zastavom križa, tako unišao u sukob s bezbožnim kraljem da je i vođu svih bezbožnika nadvladao u pomoćniku i poticao duhove Kristovih vojnika da se hrabro drže.Prisutan je doduše bio vrhovni i nevidljivi sudac koji je pripustio, prema odredbi Svoje promisli, da bjesni ruka bezbožnika. On je, istina, predao udove Svoga mučenika rukama krvnika, ali je zato neoborivom obranom Svoje zaštite čuvao njegovu dušu, oslonjenu na neosvojivu kulu vjere.Tom se, predraga braćo, nebeskom ratniku treba ne samo diviti, već ga treba nasljedovati.
Neka već sada naš duh bude uprt u onu nagradu nebeske slave; i dok je naše srce čvrsto prionulo uz njeno razmatranje, ne dajmo se uzbuđivati, pa makar nas ismijavao svijet zavodnik ili pak prijeteći bučio protiv nas.Radi toga očistimo se, prema Pavlovoj zapovijedi, od svake tjelesne i duševne nečistoće da bismo jednom zaslužili unići u onaj hram blaženstva, kamo je sada upravljen vršak našega uma.Nužno je da svatko tko sebe želi žrtvovati Bogu u Kristovu šatoru, a to je Crkva, nakon što je opran u kupelji svetoga zdenca, obuče raznoliku odjeću kreposti. Novi čovjek, koji se u Kristu ponovno rađa po krštenju, neka više ne oblači znake smrtnosti, već neka obuče novoga čovjeka, odloživši staroga, i nek u njemu živi, nastojeći - obnovljen - oko čistoga življenja!"
Sveti Juraj u sebi ujedinuje sve atribute zaštitnika u svim kritičnim zdravstvenim situacijama, posebice onima po život opasnima: bolestima s visokom vrućicom, s jakim grčevima i psihičkim stanjima u puku poistovjećenima s padoavicom. Oko njegova blagdana - 23. travnja - 'oživljava' zemlja, pa je stoga zaštitnik usjeva, a kako se u to vrijeme počinju pojavljivati zmije, Sveti Juraj zaštitnik je i od zmijina ugriza. Kao jednom od četrnaest svetih pomoćnika dodjeljena mu je zaštita od bolesti domaće stoke, a posebno konja i ratnog konjaništva.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
15. maj Vesakh (Generalna skupština UN ga je 1999. priznala kao "međunarodni praznik")
Na Budin dan podseća se na tri suštinska događaja iz života Siddharte Gautame Buddhe: Budino rođenje, njegovo "buđenje" pod Bodhi-drvetom i njegovo umiranje. I Budina smrt se smatra radosnim događajem, jer označava prelazak u nirvanu. Običaji: slanje čestitki, svečanosti svetla i zastava, hodočašća, puštanje ptica na slobodu itd. Datum praznika se regionalno može razlikovati.
Na Budin dan podseća se na tri suštinska događaja iz života Siddharte Gautame Buddhe: Budino rođenje, njegovo "buđenje" pod Bodhi-drvetom i njegovo umiranje. I Budina smrt se smatra radosnim događajem, jer označava prelazak u nirvanu. Običaji: slanje čestitki, svečanosti svetla i zastava, hodočašća, puštanje ptica na slobodu itd. Datum praznika se regionalno može razlikovati.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
2. juni : Vaznesenje Gospodnje/Spasovdan (prav.)
Vaznesenje Isusa Hrista spada u pokretne praznike i uvek pada na četvrtak, četrdeset dana posle Vaskrsa, a deset dana pre Duhova.
Posle Vaskrsenja, Hristos je boravio na zemlji sa učenicima četrdeset dana, javljajući im se, učeći ih i učvršćujući im veru posle Golgote i raspeća.
Čin Vaznesenja dogodio se u Vitaniji, selu na istočnoj padini Maslinske gore, udaljenom dva kilometra od Jerusalima, na putu za Jerihon.
Toga dana se završio Hristov boravak na zemlji, radi spasenja i iskupljenja ljudskog roda.
Hristos se pred apostolima, blagosiljajući ih, vazneo na nebo i seo sa desne strane Boga Oca.
Posle toga se apostolima vratila njihova vera, radost i hrabrost.
Vaznesenje Isusa Hrista spada u pokretne praznike i uvek pada na četvrtak, četrdeset dana posle Vaskrsa, a deset dana pre Duhova.
Posle Vaskrsenja, Hristos je boravio na zemlji sa učenicima četrdeset dana, javljajući im se, učeći ih i učvršćujući im veru posle Golgote i raspeća.
Čin Vaznesenja dogodio se u Vitaniji, selu na istočnoj padini Maslinske gore, udaljenom dva kilometra od Jerusalima, na putu za Jerihon.
Toga dana se završio Hristov boravak na zemlji, radi spasenja i iskupljenja ljudskog roda.
Hristos se pred apostolima, blagosiljajući ih, vazneo na nebo i seo sa desne strane Boga Oca.
Posle toga se apostolima vratila njihova vera, radost i hrabrost.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
4. juni do 06. juni Šavut
U centru jevrejskog "Sedmičnog praznika" je sećanje i zahvaljivanje Bogu na najvažnijem daru njegovom narodu: Tori, povelji saveza između Boga i naroda Izraelovog.
Tradicionalni recepti iz izraelske kuhinje koji se spremaju za Šavut ili Predesetnicu. Ovo je vreme kada se praznuje sakupljanje letine, a sama pedesetnica se povezuje sa iseljavanjem jevrjskog naroda u Obećanu zemlju. Na Šavut se ne konzumira nikakvo meso, zato što tradicija nalaže da se konzumiraju samo mlečni proizvodi.
Punjeni paradajz za Šavut
Izaberite 6-7 paradajza srednje veličine, isecite ih na dva dela i izdubite ih. Posebno pomešajte otprilike 250 g kozjeg sira, u njega dodaje sitno iseckan mladi luk i ovom smesom napunite paradajze. Pospite ih prezlama i biberom i ispecite ih za otprilike 30 minuta u orethodno zagrejanoj rerni na 180 stepeni
Zelena salata sa pekan orasima
Za pripremanje ove salate možete koristiti bilo koju zelenu salatu, ali je važno i da se obezbedite orašastim plodovima, poznatim kao pekan orasi, kao i sušenim paradajzima. I jedno i drugo možete pronaći u većim prodavnicama. Nećemo vas učiti kako da pravite zelenu salatu, ali je važno da u nju dodate orašaste plodove, paradajze i naravno - neki sir. Poželjno je ponovo kozji sir. Začini su po vašem izboru.
Punjene urme i sušene kajsije
Za ovo raskošno predjelo potrebne su jedino sušene urme, kajsije i meki kozji sir. Prepolovite voćke, napunite ih sirom i zapecite ih otprilike 10 minuta u rerni zagrejanoj na 200°C. Poslužite ih posute sitno iseckanim peršunom ili majčinom dušicom.
Čizkejk za Šavut
Koliko god da reč nikako ne zvuči evropski, toliko je čizkejk sa sitnim sirom prisutan na evropskoj trpezi kao praznični desert. Posebno za Šavut. Možete da ga napravite kako đelite, ali ponovo je važno da koristite kozji sir (meki), sitni sir, kao i za ukras čizkejka spomenute pekan orahe ili urme, maline. Ipak se sprema trpeza za jevrejski Šavut, i uvek je važno da cenimo različite običaje i tradicije. Kao i da uživamo u raznovrsnoj kuhinj
U centru jevrejskog "Sedmičnog praznika" je sećanje i zahvaljivanje Bogu na najvažnijem daru njegovom narodu: Tori, povelji saveza između Boga i naroda Izraelovog.
Tradicionalni recepti iz izraelske kuhinje koji se spremaju za Šavut ili Predesetnicu. Ovo je vreme kada se praznuje sakupljanje letine, a sama pedesetnica se povezuje sa iseljavanjem jevrjskog naroda u Obećanu zemlju. Na Šavut se ne konzumira nikakvo meso, zato što tradicija nalaže da se konzumiraju samo mlečni proizvodi.
Punjeni paradajz za Šavut
Izaberite 6-7 paradajza srednje veličine, isecite ih na dva dela i izdubite ih. Posebno pomešajte otprilike 250 g kozjeg sira, u njega dodaje sitno iseckan mladi luk i ovom smesom napunite paradajze. Pospite ih prezlama i biberom i ispecite ih za otprilike 30 minuta u orethodno zagrejanoj rerni na 180 stepeni
Zelena salata sa pekan orasima
Za pripremanje ove salate možete koristiti bilo koju zelenu salatu, ali je važno i da se obezbedite orašastim plodovima, poznatim kao pekan orasi, kao i sušenim paradajzima. I jedno i drugo možete pronaći u većim prodavnicama. Nećemo vas učiti kako da pravite zelenu salatu, ali je važno da u nju dodate orašaste plodove, paradajze i naravno - neki sir. Poželjno je ponovo kozji sir. Začini su po vašem izboru.
Punjene urme i sušene kajsije
Za ovo raskošno predjelo potrebne su jedino sušene urme, kajsije i meki kozji sir. Prepolovite voćke, napunite ih sirom i zapecite ih otprilike 10 minuta u rerni zagrejanoj na 200°C. Poslužite ih posute sitno iseckanim peršunom ili majčinom dušicom.
Čizkejk za Šavut
Koliko god da reč nikako ne zvuči evropski, toliko je čizkejk sa sitnim sirom prisutan na evropskoj trpezi kao praznični desert. Posebno za Šavut. Možete da ga napravite kako đelite, ali ponovo je važno da koristite kozji sir (meki), sitni sir, kao i za ukras čizkejka spomenute pekan orahe ili urme, maline. Ipak se sprema trpeza za jevrejski Šavut, i uvek je važno da cenimo različite običaje i tradicije. Kao i da uživamo u raznovrsnoj kuhinj
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: O svim religijama
12. juni Silazak Sv. Duha na apostole - Trojice (prav.)
Tokom molitve, narod plete vjenčiće od trave koje posle nosi kući i ostavlja pored ikone i kandila. Mnogi nose vjenčiće sa sobom, da bi ih Gospod zaštitio od raznih nesreća.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici slave jedan od najznačajnih hrišćanskih praznika – Svete Trojice, koji se još zove Duhovi i Silazak Svetog duha na apostole. Praznuje se tri dana, a crkve su okićene zelenim grančicama i posute travom
Praznik Duhovi, koji označava silazak Svetog Duha na apostole i koji se proslavlja pedesetog dana po vaskrsenju Isusa Hrista, po kalendaru SPC pada uvijek u nedelju.
Ovaj praznik se slavi tri dana, i to su duhovska nedelja, ponedeljak i utorak. Praznik je poznat i kao Trojičin dan ili Trojice, jer slavi sveto trojstvo – Boga Oca, Sina, i Duh Sveti.
U hrišćanskom predanju se kaže da je silaskom Svetog Duha na svete apostole završeno osnivanje Hristove crkve koja je počela da živi punim životom.
Još od prvih hrišćana, običaj je da se na ovaj praznik pod u hramovima pokriva travom, a zidovi ukrašavaju zelenim granama.
Tokom molitve, narod plete vjenčiće od trave koje posle nosi kući i ostavlja pored ikone i kandila. Mnogi nose vjenčiće sa sobom, da bi ih Gospod zaštitio od raznih nesreća.
Tokom molitve, narod plete vjenčiće od trave koje posle nosi kući i ostavlja pored ikone i kandila. Mnogi nose vjenčiće sa sobom, da bi ih Gospod zaštitio od raznih nesreća.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici slave jedan od najznačajnih hrišćanskih praznika – Svete Trojice, koji se još zove Duhovi i Silazak Svetog duha na apostole. Praznuje se tri dana, a crkve su okićene zelenim grančicama i posute travom
Praznik Duhovi, koji označava silazak Svetog Duha na apostole i koji se proslavlja pedesetog dana po vaskrsenju Isusa Hrista, po kalendaru SPC pada uvijek u nedelju.
Ovaj praznik se slavi tri dana, i to su duhovska nedelja, ponedeljak i utorak. Praznik je poznat i kao Trojičin dan ili Trojice, jer slavi sveto trojstvo – Boga Oca, Sina, i Duh Sveti.
U hrišćanskom predanju se kaže da je silaskom Svetog Duha na svete apostole završeno osnivanje Hristove crkve koja je počela da živi punim životom.
Još od prvih hrišćana, običaj je da se na ovaj praznik pod u hramovima pokriva travom, a zidovi ukrašavaju zelenim granama.
Tokom molitve, narod plete vjenčiće od trave koje posle nosi kući i ostavlja pored ikone i kandila. Mnogi nose vjenčiće sa sobom, da bi ih Gospod zaštitio od raznih nesreća.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.