Austrijski medij o odlasku ljudi iz BiH: "Svake godine izgube cijeli grad"
Pod naslovom "Ova balkanska zemlja godišnje izgubi jedan cijeli grad", austrijski tabloid Heute danas piše kako se iseljavanje stanovništva u Bosni i Hercegovini nastavlja.
Isti izvor ističe, da iako su prošli božićni i novogodišnji praznici svakodnevno na stotine putnika odlazi iz BiH u inostranstvo. I to "bez povratne karte".
Napominje kako demografski statistički podaci pokazuju da Bosna i Hercegovina, zbog iseljavanja stanovnika, "godišnje izgubi jedan cijeli grad". Kako konstatira ovaj austrijski medij, demografsko stanje u BiH, je vrlo zabrinjavajuće.
U nastavku navodi primjer s autobusnog kolodvora u Tuzli:
"U nedjelju se u Tuzli, trećem najvećem gradu u Bosni odigravaju scene, koje potvrđuju takve strahove: stotine ljudi, samo u jednom danu, autobusima je otputovalo-većina njih zauvijek, i to u smjeru Njemačke", piše Heute, navodi Večernji.
Heute ističe kako prema procjenama Ujedinjenih naroda BiH će, ako se iseljavanje ne zaustavi "do 2070. godine izgubiti polovicu svoga stanovništva i imati samo 1,6 miliona stanovnika".
Kao jedan od razloga se navodi prosječna mjesečna plaća u Bosni od 575 eura, kao i nedostatak radnih i ostalih perspektiva za budućnost mladih. Posebice nakon razantne inflacije i poskupljenja u BiH. Austrijski tabloid ukazuje i na vrlo zabrinjavajuće demografsko stanje i odljev mladih mozgova u ostalim zemljama regije.
"Također Hrvatska i Srbija su među prvih 10 na listi zemalja koje nisu uspjele zaustaviti odlazak mladih", zaključuje Heute.
U svakom slučaju iseljavanje stanovnika je ne samo veliki problem nego i veliki, hitni, izazov za sve države, koje žele zaustaviti navedene negativne demografske procese. Jer odliv mozgova znači i gubljenje radno-reproduktivnog potencijala zemlje i suočavanje s rapidnim starenjem stanovništva, piše ovaj austrijski medij.
Odlazak mladih iz BiH
Re: Odlazak mladih iz BiH
Jedna od najmoćnijih zemalja EU puca po šavovima!
Nedostaje nastavnika, majstora, medicinskih radnika, nema lijekova, vlakovi kasne, digitalizacija je spora.
Ovo nisu vijesti iz neke zemlje trećeg svijeta, nego samo iz posljednjih mjesec dana iz Njemačke, piše Deutsche Welle u tekstu pod naslovom "Deset vijesti iz zemlje koja puca po šavovima".
1. Priopćenje Savezne agencije za mreže krajem novembra trebalo bi djelovati šokantno, ali zapravo nikoga nije iznenadilo. Ponuđači mobilne telefonije Telekom, Telefonica i Vodafone su ove godine postavili predajnike kako bi zatvorili 95 "mrtvih zona" (blind spot, eng.) u Njemačkoj – područja gdje mobilnih signala nije bilo ili su bili vrlo slabi. Zapravo su se operateri obvezali da će ove godine zatvoriti 500 takvih rupa. Ali, i dalje oko tri posto teritorija Njemačke ne prima signal u 4G/LTE ili u 5G formatu.
2. Početkom decembra je most na autocesti 45 na zapadu zemlje imao neslavan rođendan – punih godinu dana bio je zatvoren za promet zbog oštećenja. Trebalo bi ga srušiti i napraviti novi, ali se još nije ni počelo. Godinu dana vozači voze naokolo, trošeći sate u gužvama. To je tek jedan od četiri tisuće mostova u Njemačkoj kojima treba hitna sanacija.
3. U isto vrijeme na Twitteru je jedan novinar javio: "Brzi vlakovi na liniji Hamburg-Berlin su tako prepunjeni da po 20 ili 30 minuta ne mogu krenuti sa stanice. Kreću se brzinom hoda, vlakove moraju napustiti putnici koji nisu rezervirali mjesto za sjedenje. Odrasli ljudi se skrivaju u toaletima ili blokiraju izlaz koferima."
Klaus Weselski, šef Sindikata njemačkih mašinovođa, o tome je rekao: "Željezničari i ja se stidimo zbog ovakve usluge koju nudimo društvu". Svega 50 do 60 posto vozova na dugim prugama stiže na vrijeme u stanice. Po ukupnom vremenu kašnjenja, ova godina je za Njemačku željeznicu najgora u povijesti.
4. Gradić Hohenstein-Ernsttal u Saskoj: 12. decembra očajni roditelji pišu ministru kulture jer u jednoj srednjoj školi kronično nedostaje nastavnika. Toliko čak, da se nastava vjeronauka uopće ne održava, a u nekim razredima uopće nema biologije, muzičkog, sociologije. U njemačkim školama nedostaje 40.000 nastavnika.
Istovremeno je objavljena studija prema kojoj svaki peti učenik osnovne škole ne dostiže ni minimum predviđenog znanja iz njemačkog i matematike.
5. Rheinberg, 13. decembar: Gradski vrtić opet se zatvara na dva dana zbog bolesti osoblja, i jednoj majci prekipi - odvela je sina u vijećnicu da bi ga ostavila gradonačelniku na čuvanje dok ide na posao. Gradonačelnik ju je zbunjeno primio i saslušao. Pričala mu je o drugoj majci koja prethodnog dana nije mogla ići na kemoterapiju jer nije imao nikoga ko bi joj mogao pripaziti na dijete. Trenutno njemačkim vrtićima nedostaje preko sto hiljada odgajateljica.
6. Istog dana neimenovana medicinska sestra govori za javni servis ZDF o tome kako joj izgledaju smjene: "Doživjela sam da ljudi na hitnoj čekaju po 40 sati na pregled, i da jedva ih stižemo obići u to vrijeme. Kad stignemo do sobe, neki tamo leže mrtvi iako nisu morali umrijeti". Samo na stanicama intenzivne njege u Njemačkoj nedostaje 50.000 njegovatelja, ukupno ih nedostaju stotine hiljada.
To se dobro vidjelo za vrijeme vala respiratornih infekcija kod djece – kreveta ima, ali oko 40 posto kapaciteta nema ko zbrinjavati. Djeca se često voze u udaljene gradove u klinike.
7. General-major Ruprecht von Butler piše bijesno pismo zapovjedniku kopnene vojske, a to objavljuje Spiegel 17. decembra: Od 18 tenkova tipa Puma nijedan jedini ne funkcionira. "Možete zamisliti kako vojnici sad procjenjuju pouzdanost Pume, upotrebljivost tog vozila je unatoč pripremama kao pogađanje brojeva za loto."
Bundeswehr je prije dvadeset godina naručio 350 ovih tenkova po cijeni od 7,6 miliona eura po komadu. Do danas je cijena dogurala na 17 milijuna, ali i dalje nisu ni za što. Takva traljava nabavka naoružanja prati vojsku godinama – bilo je problema s haubicama, jurišnim puškama, helikopterima i podmornicama.
8. Subota, 17. decembar: dijete ima temperaturu, bol u grlu, natečene krajnike – u hitnoj pomoći kažu da su to streptokoki. Majka zove različite apoteke, ali nijedna nema penicilin. Na kraju nabavlja lijek od jedne druge majke koja ima neotvoreno pakovanje kod kuće – našle su se preko jedne WhatsApp grupe.
Trenutno se 330 lijekova jedva može naći u Njemačkoj. Gotovo da nigdje nema običnih sirupa za djecu na bazi ibuprofena i paracetamola.
9. Gerd Landsberg iz Njemačke konferencije gradova je u četvrtak (22. decembar) komentirao zakon prema kojem sve općine do kraja ove godine moraju omogućiti da se zahtjev za vozačku dozvolu podnosi digitalnim putem, ali to mnoge općine nisu ispunile. "Nije dovoljno reći da nešto želimo raditi online. Za to je potrebno obučiti ljude."
Prema stupnju digitalizacije javne uprave u zemljama EU-a i kandidatima, Njemačka je tek 21. od 35 europskih zemalja.
10. Savezna agencija za mreže upozorava da bi toplotne pumpe i električni automobili mogli preopteretiti strujnu mrežu. Strah od blackouta je pojačan zbog manjka energenata.
No i na te toplotne pumpe, koje se vide kao spas za domaćinstva, čeka se između tri i devet mjeseci. S jedne strane ne stižu na vrijeme, a s druge nema dovoljno električara koji ih znaju ugraditi. Procjene govore da Njemačkoj treba još 17.000 električara ako želi postaviti dovoljno pumpi.
Nedostaje nastavnika, majstora, medicinskih radnika, nema lijekova, vlakovi kasne, digitalizacija je spora.
Ovo nisu vijesti iz neke zemlje trećeg svijeta, nego samo iz posljednjih mjesec dana iz Njemačke, piše Deutsche Welle u tekstu pod naslovom "Deset vijesti iz zemlje koja puca po šavovima".
1. Priopćenje Savezne agencije za mreže krajem novembra trebalo bi djelovati šokantno, ali zapravo nikoga nije iznenadilo. Ponuđači mobilne telefonije Telekom, Telefonica i Vodafone su ove godine postavili predajnike kako bi zatvorili 95 "mrtvih zona" (blind spot, eng.) u Njemačkoj – područja gdje mobilnih signala nije bilo ili su bili vrlo slabi. Zapravo su se operateri obvezali da će ove godine zatvoriti 500 takvih rupa. Ali, i dalje oko tri posto teritorija Njemačke ne prima signal u 4G/LTE ili u 5G formatu.
2. Početkom decembra je most na autocesti 45 na zapadu zemlje imao neslavan rođendan – punih godinu dana bio je zatvoren za promet zbog oštećenja. Trebalo bi ga srušiti i napraviti novi, ali se još nije ni počelo. Godinu dana vozači voze naokolo, trošeći sate u gužvama. To je tek jedan od četiri tisuće mostova u Njemačkoj kojima treba hitna sanacija.
3. U isto vrijeme na Twitteru je jedan novinar javio: "Brzi vlakovi na liniji Hamburg-Berlin su tako prepunjeni da po 20 ili 30 minuta ne mogu krenuti sa stanice. Kreću se brzinom hoda, vlakove moraju napustiti putnici koji nisu rezervirali mjesto za sjedenje. Odrasli ljudi se skrivaju u toaletima ili blokiraju izlaz koferima."
Klaus Weselski, šef Sindikata njemačkih mašinovođa, o tome je rekao: "Željezničari i ja se stidimo zbog ovakve usluge koju nudimo društvu". Svega 50 do 60 posto vozova na dugim prugama stiže na vrijeme u stanice. Po ukupnom vremenu kašnjenja, ova godina je za Njemačku željeznicu najgora u povijesti.
4. Gradić Hohenstein-Ernsttal u Saskoj: 12. decembra očajni roditelji pišu ministru kulture jer u jednoj srednjoj školi kronično nedostaje nastavnika. Toliko čak, da se nastava vjeronauka uopće ne održava, a u nekim razredima uopće nema biologije, muzičkog, sociologije. U njemačkim školama nedostaje 40.000 nastavnika.
Istovremeno je objavljena studija prema kojoj svaki peti učenik osnovne škole ne dostiže ni minimum predviđenog znanja iz njemačkog i matematike.
5. Rheinberg, 13. decembar: Gradski vrtić opet se zatvara na dva dana zbog bolesti osoblja, i jednoj majci prekipi - odvela je sina u vijećnicu da bi ga ostavila gradonačelniku na čuvanje dok ide na posao. Gradonačelnik ju je zbunjeno primio i saslušao. Pričala mu je o drugoj majci koja prethodnog dana nije mogla ići na kemoterapiju jer nije imao nikoga ko bi joj mogao pripaziti na dijete. Trenutno njemačkim vrtićima nedostaje preko sto hiljada odgajateljica.
6. Istog dana neimenovana medicinska sestra govori za javni servis ZDF o tome kako joj izgledaju smjene: "Doživjela sam da ljudi na hitnoj čekaju po 40 sati na pregled, i da jedva ih stižemo obići u to vrijeme. Kad stignemo do sobe, neki tamo leže mrtvi iako nisu morali umrijeti". Samo na stanicama intenzivne njege u Njemačkoj nedostaje 50.000 njegovatelja, ukupno ih nedostaju stotine hiljada.
To se dobro vidjelo za vrijeme vala respiratornih infekcija kod djece – kreveta ima, ali oko 40 posto kapaciteta nema ko zbrinjavati. Djeca se često voze u udaljene gradove u klinike.
7. General-major Ruprecht von Butler piše bijesno pismo zapovjedniku kopnene vojske, a to objavljuje Spiegel 17. decembra: Od 18 tenkova tipa Puma nijedan jedini ne funkcionira. "Možete zamisliti kako vojnici sad procjenjuju pouzdanost Pume, upotrebljivost tog vozila je unatoč pripremama kao pogađanje brojeva za loto."
Bundeswehr je prije dvadeset godina naručio 350 ovih tenkova po cijeni od 7,6 miliona eura po komadu. Do danas je cijena dogurala na 17 milijuna, ali i dalje nisu ni za što. Takva traljava nabavka naoružanja prati vojsku godinama – bilo je problema s haubicama, jurišnim puškama, helikopterima i podmornicama.
8. Subota, 17. decembar: dijete ima temperaturu, bol u grlu, natečene krajnike – u hitnoj pomoći kažu da su to streptokoki. Majka zove različite apoteke, ali nijedna nema penicilin. Na kraju nabavlja lijek od jedne druge majke koja ima neotvoreno pakovanje kod kuće – našle su se preko jedne WhatsApp grupe.
Trenutno se 330 lijekova jedva može naći u Njemačkoj. Gotovo da nigdje nema običnih sirupa za djecu na bazi ibuprofena i paracetamola.
9. Gerd Landsberg iz Njemačke konferencije gradova je u četvrtak (22. decembar) komentirao zakon prema kojem sve općine do kraja ove godine moraju omogućiti da se zahtjev za vozačku dozvolu podnosi digitalnim putem, ali to mnoge općine nisu ispunile. "Nije dovoljno reći da nešto želimo raditi online. Za to je potrebno obučiti ljude."
Prema stupnju digitalizacije javne uprave u zemljama EU-a i kandidatima, Njemačka je tek 21. od 35 europskih zemalja.
10. Savezna agencija za mreže upozorava da bi toplotne pumpe i električni automobili mogli preopteretiti strujnu mrežu. Strah od blackouta je pojačan zbog manjka energenata.
No i na te toplotne pumpe, koje se vide kao spas za domaćinstva, čeka se između tri i devet mjeseci. S jedne strane ne stižu na vrijeme, a s druge nema dovoljno električara koji ih znaju ugraditi. Procjene govore da Njemačkoj treba još 17.000 električara ako želi postaviti dovoljno pumpi.
Re: Odlazak mladih iz BiH
Ni Njemačka nije što je nekad bila: "Dva posla nam nisu dovoljna za pristojan život"
U proteklih dvadeset godina broj ljudi u Njemačkoj koji rade više poslova istovremeno udvostručio se. Ovi poslovi obično su niskokvalificirani, s minimalnom satnicom koja je tek zakonom zagarantovana, prenosi Deutsche Welle.
Prema upozorenju glavnog sekretara sindikata Philippa Schumanna, ta minimalna satnica nikako nije dovoljna.
"Zaradom od 12 eura po satu i radnom sedmicom od 42 sata, bruto zarada iznosi manje od 2200 eura. To je samo oko 60 posto prosječne zarade u Njemačkoj i nedovoljno za dostojanstven život", kazao je Schumann.
U Njemačkoj se često izražava bruto iznos plaće, što može iznenaditi strance koji dolaze raditi u zemlju. Naime, od tog iznosa se odbijaju doprinosi za penziono i zdravstveno osiguranje, kao i crkveni porez, te porez na prihod, koji ovisi o različitim faktorima kao što su bračni status i broj djece. Sveukupno, nakon odbitaka, na račun "legne" otprilike 1500 eura.
Prema Schumannu, minimalna satnica bi trebala biti između 17 i 18 eura kako bi se spriječio "američki sindrom" u kojem ljudi često moraju raditi na više poslova. On primjećuje da u Njemačkoj postoji trend u kojem se ljudi ujutro bave dostavom novina, preko dana rade u kurirskoj službi, popodne rade u knjižari, a navečer kao konobari.
Povisiti minimalnu satnicu na 12 eura, što je napravila ova njemačka koalicijska vlada u oktobru prošle godine, zapravo je bio značajan korak. Međutim, inflacija i poskupljenja su gotovo anulirali sve što je postignuto tom odlukom. Službeno, u Njemačkoj je gotovo 17 posto stanovništva, odnosno preko 14 milijuna ljudi, suočeno s siromaštvom, a ta brojka se i dalje povećava zbog inflacije.
Kao konkretan primjer, tu je porodica od šest članova iz Wetzlara. Otac je puno radno vrijeme zaposlen kao mašinski tehničar, dok je majka Anika radila s kraćim radnim vremenom kao pomoćnica u nastavi u lokalnoj školi, no to nije bilo dovoljno. Iako je otac radio u tri smjene, primijetili su da su troškovi porasli za više od 20 posto, te su im nedostajale otprilike 700 eura u kućnom proračunu, izvještava Deutsche Welle.
Sada Anika radi ne samo u školi, već i u jednom dječjem vrtiću te kao prodavačica u pekari. Više ne zna šta znači imati slobodan vikend.
"Imati toliko poslova istovremeno je apsolutno opterećenje i izuzetno iscrpljujuće. Jedino što još možemo je raditi i razmišljati o tome kako organizirati naše poslove, brigu o našoj četveročlanoj djeci i sve ostale obaveze", žali se Anika. U školi prima plaću od 15 eura po satu.
U međuvremenu, sve školske spreme su pogođene. Olaf Karg je studirao socijalno pravo i do kraja prošle godine radio samo kao posrednik u dogovaranju stambenih kredita. Međutim, zbog sve većih kamatnih stopa, taj posao se praktički zaustavio, pa sada radi sve i svašta: kao tonac na konferencijama, DJ i pomoćnik u službi spašavanja.
"U lošim mjesecima, nedostaje mi nekoliko hiljada eura. Sa samo jednim poslom, nedostajalo bi mi barem 1000 eura", objašnjava ovaj 53-godišnjak. Ne može priuštiti da odbije nijedan posao, jer bi to moglo značiti da će biti zaboravljen prilikom sljedeće prilike za posao.
"Kada se nakon sedam sati kao tonac vratim kući i zatim idem na dežurstvo kao pomoćnik u službi spašavanja na neki sajam, lako se dogodi da mi radni dan traje 14-15 sati." Čak i tada, kaže, jedva mu je dovoljno.
U proteklih dvadeset godina broj ljudi u Njemačkoj koji rade više poslova istovremeno udvostručio se. Ovi poslovi obično su niskokvalificirani, s minimalnom satnicom koja je tek zakonom zagarantovana, prenosi Deutsche Welle.
Prema upozorenju glavnog sekretara sindikata Philippa Schumanna, ta minimalna satnica nikako nije dovoljna.
"Zaradom od 12 eura po satu i radnom sedmicom od 42 sata, bruto zarada iznosi manje od 2200 eura. To je samo oko 60 posto prosječne zarade u Njemačkoj i nedovoljno za dostojanstven život", kazao je Schumann.
U Njemačkoj se često izražava bruto iznos plaće, što može iznenaditi strance koji dolaze raditi u zemlju. Naime, od tog iznosa se odbijaju doprinosi za penziono i zdravstveno osiguranje, kao i crkveni porez, te porez na prihod, koji ovisi o različitim faktorima kao što su bračni status i broj djece. Sveukupno, nakon odbitaka, na račun "legne" otprilike 1500 eura.
Prema Schumannu, minimalna satnica bi trebala biti između 17 i 18 eura kako bi se spriječio "američki sindrom" u kojem ljudi često moraju raditi na više poslova. On primjećuje da u Njemačkoj postoji trend u kojem se ljudi ujutro bave dostavom novina, preko dana rade u kurirskoj službi, popodne rade u knjižari, a navečer kao konobari.
Povisiti minimalnu satnicu na 12 eura, što je napravila ova njemačka koalicijska vlada u oktobru prošle godine, zapravo je bio značajan korak. Međutim, inflacija i poskupljenja su gotovo anulirali sve što je postignuto tom odlukom. Službeno, u Njemačkoj je gotovo 17 posto stanovništva, odnosno preko 14 milijuna ljudi, suočeno s siromaštvom, a ta brojka se i dalje povećava zbog inflacije.
Kao konkretan primjer, tu je porodica od šest članova iz Wetzlara. Otac je puno radno vrijeme zaposlen kao mašinski tehničar, dok je majka Anika radila s kraćim radnim vremenom kao pomoćnica u nastavi u lokalnoj školi, no to nije bilo dovoljno. Iako je otac radio u tri smjene, primijetili su da su troškovi porasli za više od 20 posto, te su im nedostajale otprilike 700 eura u kućnom proračunu, izvještava Deutsche Welle.
Sada Anika radi ne samo u školi, već i u jednom dječjem vrtiću te kao prodavačica u pekari. Više ne zna šta znači imati slobodan vikend.
"Imati toliko poslova istovremeno je apsolutno opterećenje i izuzetno iscrpljujuće. Jedino što još možemo je raditi i razmišljati o tome kako organizirati naše poslove, brigu o našoj četveročlanoj djeci i sve ostale obaveze", žali se Anika. U školi prima plaću od 15 eura po satu.
U međuvremenu, sve školske spreme su pogođene. Olaf Karg je studirao socijalno pravo i do kraja prošle godine radio samo kao posrednik u dogovaranju stambenih kredita. Međutim, zbog sve većih kamatnih stopa, taj posao se praktički zaustavio, pa sada radi sve i svašta: kao tonac na konferencijama, DJ i pomoćnik u službi spašavanja.
"U lošim mjesecima, nedostaje mi nekoliko hiljada eura. Sa samo jednim poslom, nedostajalo bi mi barem 1000 eura", objašnjava ovaj 53-godišnjak. Ne može priuštiti da odbije nijedan posao, jer bi to moglo značiti da će biti zaboravljen prilikom sljedeće prilike za posao.
"Kada se nakon sedam sati kao tonac vratim kući i zatim idem na dežurstvo kao pomoćnik u službi spašavanja na neki sajam, lako se dogodi da mi radni dan traje 14-15 sati." Čak i tada, kaže, jedva mu je dovoljno.