Predstavnici mladih u BiH:
Problem zapošljavanja i korupcija glavni uzroci odlaska mladihPredstavnici tri krovna tijela mladih u BiH iznijeli su ključne stavove o položaju mladih u BiH, te dali poseban osvrt na pitanja zapošljavanja mladih i implementaciju postojećih zakonskih rješenja u oblasti mladih
Sarajevo
Zapošljavanje se često spominje kao jedan od ključnih uzroka odlaska mladih iz BiH, zajedno sa prisustvom korupcije, poručeno je danas sa konferencije za novinare “Za BiH po mjeri mladih!”, koju su u Sarajevu organizovala tri krovna tijela mladih u Bosni i Hercegovini – Omladinski savjet Republike Srpske, Vijeće mladih Federacije BiH i Vijeće/savjet mladih Brčko distrikta BiH, javlja Anadolu Agency (AA).
Predstavnici tri krovna tijela mladih u BiH iznijeli su ključne stavove o položaju mladih, te dali poseban osvrt na pitanja zapošljavanja mladih i implementaciju postojećih zakonskih rješenja u oblasti mladih.
Već dvije godine krovna tijela mladih u BiH zagovaraju uspostavu Komisije za koordinaciju pitanja mladih kao jedinog mehanizma za koordinaciju politika prema mladima na državnom nivou, ali sve do danas izostaje politička volja za njeno formiranje.
Danas je poručeno da upravo ovakva tijela u kojima aktivnu ulogu imaju predstavnici mladih mogu doprinijeti kvalitetnijim sistemskim rješenjima u oblasti mladih. Jedno od takvih potrebnih rješenja je sigurno u oblasti zapošljavanja gdje trenutno aktuelne mjere na svim nivoima vlasti nisu dale očekivane rezultate, te još uvijek izostaje strateški dokument u toj oblasti na državnom nivou.
Nedim Alibegović iz Vijeća mladih FBiH istakao je da je zapošljavanje jedan od najvećih problema s kojima se suočavaju mladi u BiH.
“U kontekstu zapošljivosti mladih, iako postoje različite mjere, veliki dio istraživanja govori o nedovoljnim programima i mehanizmima, tako da ne možemo sa sigurnošću kazati koliko programi zapošljavanja mladih daju rezultate. Svakako da je nizak nivo sredstava koji se ulažu u ovakve programe“, rekao je Alibegović, dodajući da ipak postoje i određene prilike i mogućnosti za mlade ljude u BiH:
“Nešto što je prilika u BiH jeste program Garancije za mlade koji se uz podršku Delegacije Evropske unije u koordinaciji Ministarstva civilnih poslova trenutno kreira u Bosni i Hercegovini. Ipak, u odnosu na druge zemlje Zapadnog Balkana jako je usporen i BiH je trenutno najsporija u implementaciji ovakvog programa.“
Problem zapošljavanja mladih je jedan od glavnih razloga zbog kojeg se mladi odlučuju da napuste BiH, dodao je.
“Zapošljivost je važna i često se spominje kao jedan od glavnih uzroka odlaska mladih, zajedno sa prisustvom korupcije koja ih demotiviše, i često spominju obrazovanje koje bi im trebalo ponuditi ono što im je nužno za tržište rada“, istakao je Alibegović.
Mladen Pjevčević iz Omladinskog savjeta RS-a izjavio je da jedno od pitanja o kojima je potrebno razgovarati i provođenje Zakona o mladima na teritoriji BiH.
“Najveći problemi zbog čega se ti zakoni ne ispunjavaju dovoljno dobro su ne tako povoljna ekonomska situacija i niži životni standard u državi. U tome zasigurno postoji i politička uloga, ali i nedovoljna upućenost samih mladih i njihova nezainteresovanost za popravljanje položaja“, kazao je Pjevčević.
Harun Šabanović, predsjednik Vijeća/savjeta mladih Brčko distrikta, posebno je skrenuo pažnju na problem odlaska mladih iz tog dijela Bosne i Hercegovine.
“Ono na čemu aktivno radimo je izgradnja ambijenta u kojem bi mladi odlučili da ostanu u Brčko distriktu s obzirom na to da prednjačimo u odlasku mladih i u odlivu mozgova kada se radi o odlasku iz Bosne i Hercegovine. Tu je i jačanje obrazovanja, gdje bi uvodili prakse za mlade u srednjoškolskom i visokom obrazovanju“, naglasio je Šabanović.
Konferencija za medije realizovana je u sklopu projekta “Fakat je vakat za mlade na lokalu” koji se realizuje zahvaljujući podršci Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative (BHRI) projekta, kojeg implementira Međunarodna organizacija za migracije (IOM), a finansiran je od strane Austrijske razvojne saradnje.
Odlazak mladih iz BiH
Re: Odlazak mladih iz BiH
Mirza Softic pise kulmne za Aljazeru. Vise puta je opisivao zivot u Holandiji.
Zašto na Zapadu radimo sve što kod kuće ne bismo?
Kad bismo zavrnuli rukave i u svojim zemljama onako kako zavrćemo čim u retrovizoru ugledamo tunel Karavanke, gdje bi nam bio kraj?
Prvih 28 godina života sam proveo u Sarajevu. Školu sam završio 2001. godine, a deset godina nakon toga sam otišao iz Bosne i Hercegovine. Ostao sam u kontaktu sa svim svojim školskim drugovima i drugaricama, a budući da nam je ove godine bila dvadesetogodišnjica mature, ponovo smo se pronašli zahvaljujući Viber grupi koja je formirana tim povodom.
Kada smo prije 10 godina slavili godišnjicu mature, tada smo izbrojali da je skoro polovina generacije van zemlje – od Aljaske do Novog Zelanda, od Japana do Brazila. Primjedba svih nas koji živimo vani je bila upravo ta da nam je nemoguće takvo što planirati dvije-tri sedmice unaprijed i da je potrebno organizovati susret na vrijeme. Ipak, želje nam nisu uvažene, pa tada većina dijasporaca nije ni došla na susret.
Ove godine smo, zahvaljujući pandemiji korona virusa, takođe bili brojčano kratki, ali smo se uspjeli “uganjati” na vrijeme. Budući da smo se onako sektaški, kako samo sarajevski drugogimnazijalci znaju, prisjetili školskih dana, počela je i priča o tome gdje ko radi i čime se bavi, a još od ljeta se na Viberu svako malo čujemo i razmjenjujemo iskustva.
Ogromna razlika u rječniku
Ono što sam primijetio je ogromna razlika u rječniku onih koji rade za državu i onih koji su u privatnom sektoru. Ovi drugi uglavnom nemaju ni vremena da previše pišu, često kažu kako sve ni ne pročitaju, a obično onda ispišu roman nakon nekoliko dana i nestanu. DS, što je skraćenica za državne službenike, a za koju nisam ni znao, često se gađaju terminima poput sistematizacije, tenderskih ugovora, službene dužnosti, instrukcije, poboljšanja procesa, stranačkog ili nestranačkog kadra, pravilnika, budžetske organizacije, podobnosti… Raspravljalo se ko je čiji, ko kome drži leđa, ko zabada noževe i šta se može od koga očekivati. Jedino nije bilo mnogo riječi o samom poslu i radnim zadacima.
Kada sam ih pitao smijem li ih “staviti” u tekst, svi su oduševljeno prihvatili, nudeći mi da pišem o stvarima za koje se ne smije znati, polulegalnim transakcijama, uhljebljavanju rodbine… ne znajući, zapravo, da ću samo spomenuti razliku između privatnog i javnog sektora i ne uplitati se mnogo u sam sadržaj njihovog radnog dana, ne spominjući imena i detalje.
Nakon što većinu tih konverzacija nisam ni shvatio, počeo sam pričati o svom holandskom iskustvu, gdje me nikad niko nije pitao ni čiji sam, ni ko mi čuva leđa, nego isključivo šta znam raditi i koje su moje kvalifikacije, a ovo drugo ne baš tako često. Tada sam shvatio da je i većina drugih koji žive vani prošla slično kao i ja; svi su radili niže plaćene poslove prije nego su se snašli u novoj zemlji, drugoj kulturi i stranom jeziku.
Na početku si samo broj
Kada sam stigao u Holandiju, marta 2011. godine, moja djevojka i ja smo počeli s minusom od 4.000 eura, ilegalnim socijalnim stanom, koji smo unajmljivali od jedne Hrvatice koja ga nije smjela izdavati, jednom platom, nešto ušteđevine u kešu i mojom diplomom, za koju nije mario niko. Završio sam žurnalistiku u Sarajevu, što mi je koristilo otprilike kao i nuklearna fizika za šankom, a da bismo uopšte preživjeli, bilo nam je potrebno minimalno 2.500 hiljade eura, od kojih smo bili veoma daleko.
Nikoga nije bilo briga šta sam ja u Bosni radio, kakva sam imao iskustva, koliko su me ljudi poznavali i jesam li bio nekakav faktor promjene ili član političke stranke. Nikog nije zanimalo što sam imao hiljade komentara na svojim tekstovima, niti što mi je prijećeno kad bih pisao ono što nije trebalo da pišem. Već tada sam osjetio da ću na početku inostranog iskustva veoma dugo biti samo broj, što mi je u početku i odgovaralo.
Napravio sam plan, koji se sastojao od toga da upišem neki magisterij, a u međuvremenu da radim poslove za koje mi nisu potrebne nikakve kvalifikacije. Nisam ni sanjao da će se to odužiti na duge četiri godine.
Mašina iz koje se više ne izlazi
Ušao sam u mašinu, iz koje kasnije nikad više neću izaći, i već u aprilu sam imao dva posla, jedan u irskom pabu, a drugi u najvećem lancu supermarketa u Holandiji, zvanom Albert Heijn. U pabu sam uglavnom konobario, ponekad sam bio i za šankom, a u samoposluzi sam slagao proizvode na policama, istovarao i družio se sa Stjepanom, kolegom iz Makarske.
Zarađivao sam dovoljno da smo početkom 2012. godine uspjeli unajmiti legalan stan. Uselili smo u tih 80-ak kvadrata, a najvažnije je da nije bio na crno, s obzirom da nas je prijašnja gazdarica u svakom trenutku mogla izbaciti. Imali smo gdje i biti prijavljeni, pa više nismo morali moliti prijatelje da to urade za nas. Nije da oni to nisu htjeli, ali svakome dodatni stanar utječe na određene beneficije, porez i druge stvari, pa je takvo što i pitati uvijek tlaka. Polako smo vraćali dugove, ali to nije išlo tako lako.
U početku sam bio veoma zadovoljan što mogu raditi bilo šta, a ni novci nisu bili loši, pogotovo kad ih usporedim s onim što sam dotad imao. U kafiću sam zarađivao 10 eura po satu bruto, a u supermarketu 15 eura. Radeći tridesetak sati sedmično, uspijevao sam zaraditi i po 1.500 eura, što je bila mjera, ali i neki minimum da se uopšte mogu plaćati režije i hrana. Kad mi odbiju porez, ostajalo bi mi oko 200 eura manje. Porez nije bio veliki, jer sam zarađivao malo.
Tri posla, studiranje i učenja jezika
Početkom studija dobio sam i državnu stipendiju. Budući da mi je djevojka već imala holandsko državljanstvo, imao sam ista prava kao i ona, pa sam mislio da se mogu posvetiti studiju i raditi manje, ali ne lezi vraže – u jednom momentu sam se uhvatio kako imam tri posla, studiram puno radno vrijeme (to se ovdje zove full time studij i obično je predviđeno da se student bavi samo time) i devet sati sedmično učim holandski.
Nakon nekoliko mjeseci me uhvatila takva gripa da je se nisam riješio cijelu zimu, a radeći uporedo toliko različitih stvari, bilo je nemoguće negdje ne kiksati, a izbor je pao na jezik. Ni danas ga ne znam toliko dobro da bih mogao na holandskom raditi ozbiljan, uredski posao, ali to je bila nekakva žrtva koju sam u tom trenutku morao podnijeti.
Kao šlag na tortu, došlo je ukidanje državne stipendije. Budući da sam prije magisterija morao završiti kurs metodologije i statistike, pogrešno sam informisan da ću moći zadržati stipendiju bez obzira što sam napunio 30 godina. Pošto je pravilo bilo da se studij počne prije tridesete, pauza od jednog semestra mi je “došla glave” i ostao sam bez 992 eura mjesečno, što mi je u tom trenutku bilo krucijalno za nastavak studija.
Administrativna borba sa sistemom
Srećom, naučen sam da uvijek čuvam sve dokaze. Uputio sam se u administrativnu borbu, tvrdeći da nije moja greška što sam preskočio semestar, i zahtijevajući da me univerzitet retroaktivno upiše na fakultet između septembra 2012. i februara 2013. godine. Kontraargument koji su ljudi iz Rektorata navodili je to što je završena fiskalna godina i zbog toga me nikako ne mogu retroaktivno upisati. Nakon nekoliko odbijenica, igranja ping ponga na engleskom i holandskom, došao sam na univerzitetski sud – i pobijedio.
Iako preporuka univerzitetskog suda nije obavezujuća, iako su i nakon nje odbili da mi retroaktivno zakrpe rupu u studiju, nakon prijetnje pravim sudom, gdje bih tražio ogromnu odštetu, osoblje Rektorata je pronašlo rješenje: upisali su me, vjerovali ili ne, na vojnu akademiju, i to samo zato što tu semestar počinje od januara, a onda me prebacili na moj matični fakultet – komunikologiju. Tako nisu morali ispravljati fiskalnu godinu, a ja sam prije tridesetog rođendana ponovo “počeo studirati”.
Prihvatio sam to kao nagodbu i, iako je prošlo već pet mjeseci, u međuvremenu dobio sam zaostatke i nastavio studij, koji ću nakon toga i završiti marta 2014. godine. Vjerovatno je to što su uradili bilo protiv svih mogućih pravila, pogotovo s obzirom da nisam imao ni holandsko državljanstvo, a bio sam polaznik vojne akademije.
Raste li euro na grani?
A onda je ponovo došla finansijska kriza. Oboje smo izgubili poslove. Gazda irskog paba se penzionisao i vratio u Belfast, a supermarket mi je otkazao jer sam tu već bio dvije godine i morali bi mi dati stalni ugovor. Dva magistra komunikacija su se našla na tržištu rada, povremeno radeći u hotelima, kafićima i pozorištu. Izgubili smo sva druga primanja i počeli smo preživljavati tako što bismo ilegalno izdali stan turistima, a mi otišli u neki jeftiniji smještaj na drugom kraju Holandije. Nemoguće je bilo planirati porodicu, i uopšte se uhvatiti za bilo šta.
Kad bih došao u Bosnu, uglavnom sam šutio o svom “uspjehu” vani, a dio porodice me čak pokušao maknuti iz porodičnog naslijeđa jer sam “vani i meni je lako”. Svih ovih godina sam sreo ogroman broj ljudi koji zaista misle da, čim pređete granicu, berete eure na grani, a u stvarnosti su moja iskustva i dalje bila nerelevantna za prosječnu holandsku firmu.
Nisam imao drugog izlaza nego da malčice “nakitim” CV, te da uljepšam neke stvari. To je upalilo i krajem 2014. godine sam dobio prvi uredski posao u Holandiji, nakon čega su se stvari iz temelja promijenile.
Sjećanja s dozom nostalgije
Ipak, nikad neću zaboraviti hotelskog supervizora Muhameda koji nije znao sastaviti rečenicu, ali bi imao lažni hotelski osmijeh i objašnjavao bi mi kako se cijedi limun ili da mi je kapučino previše pjenast, niti ću zaboraviti Mouada iz Albert Heijna koji bi kontrolisao jesam li dobro poredao proizvode po datumu isteka, iako već mjesecima radim bez greške. Danas se cijelog tog perioda sjećam sa određenon dozom nostalgije jer sam radeći u pabu upoznao i neke sjajne ljude, a hotel i supermarket su me ojačali u svakom smislu.
Vlasnik paba, Irac koji je imao veze sa Sinn Feinom, zapošljavao je isključivo strance koji bi mu se svidjeli na ličnoj osnovi. Tako je nas dvadesetak u jednom momentu u prosjeku imalo univerzitetsku diplomu, a na pauzama bismo raspravljali o mnogo dubokoumnijim stvarima nego što je kako okrenuti čašu kada sipaš pint Guinnessa (malo manje od pola litre tamnog irskog piva). I danas smo u kontaktu, a mogu reći da me svo to iskustvo promijenilo itekako nabolje, dalo mi je dodatnu zrelost i učinilo me boljim čovjekom.
Vlasnik paba, Seamus, čovjek kojeg je u to vrijeme bilo milina slušati, mi se i danas često javi, ponekad se vidimo i prođemo njegova iskustva s Gaddafijem dok je kao “nastavnik engleskog” radio u Tripoliju, jugoslovenski rat o kom zna sve, ali i neke malo kapitalističkije teme. On i danas žali što za 20 godina u Amsterdamu nikad nije naučio holandski i kaže da “koliko je to dobro jer možeš živjeti na engleskom, toliko je i loše jer nema nijednog amsterdamskog prijatelja”.
Svi ti ljudi koji s diplomama rade za šankom
Tokom svih ovih godina u Holandiji, mogu reći da sam putovao mnogo više od prosjeka, pa sam samim tim upoznavao i mnogo drugih ljudi. Ono što mi je zapalo za oko je činjenica da masa bivših Jugoslovena danas radi po Njemačkoj, Austriji i drugim zemljama i to mnogo slabije plaćene poslove nego što im obrazovanje nalaže, pa tako imam druga koji je magistar sporta, a u Berlinu radi kao medicinski tehničar, kolegu sa žurnalistike koji se istim poslom bavi u Kelnu, dobrog poznanika koji je s diplomom Filozofskog fakulteta u Amsterdamu recepcioner, kolegicu koja je godinama bila šanker s diplomom beogradskog Filološkog fakulteta, itd.
Čak se priča da je i Johnny Štulić svojevremeno taksirao po Utrechtu, a budući da znam kakva je Holandija mašina, vrlo je moguće da je to tačno. Kada sve te ljude pitate zašto to nisu radili u svojoj zemlji, svi bi vam odgovorili isto – potplaćeno je, a vjerovatno mnogima i blam. Prvi nisam nikad pomislio da odem za šank jer znam da u Sarajevu više nikad ne bih bio novinar, a bilo je momenata kada sam prilično zapinjao kao freelancer i kad su mi novci bili prijeko potrebni.
Količina energije koju naši ljudi ulože kada dođu u inostranstvo proporcionalna je količini energije koju korumpirani ulažu da bi nekoga prevarili. Uvijek kažem da, kad bismo svu tu energiju uložili u prave stvari, Bosna i Hercegovina (a i druge ex-YU zemlje) bi bila Švicarska. Zbog toga danas kada srećete naše ljude širom planete, oni uglavnom imaju kule i gradove jer ih vani ništa nije sramota raditi. Svako ima neki posao, skoro niko nije na teretu države, svi pričaju domicilni jezik, djeca su im uglavnom gotovo pa asimilirana, većina ima svoje kuće i automobile, a stopa kriminala među bivšim Jugoslovenima je niža nego ikad. Više se uglavnom i ne spominjemo po negativnom, a najinteresantnije je da se po cijelom svijetu držimo zajedno, tako da jedni drugima pomažemo bez obzira odakle dolazimo, što je na našim prostorima uglavnom teže zamislivo.
Irska slično prošla, pa nije nestala
Kao primjer ću navesti svoju bivšu firmu gdje nas je bilo otprilike tristotinjak porijeklom s naših prostora, i za šest godina, koliko sam na internim društvenim mrežama bio vođa te grupe, nije se desio nijedan jedini incident, pa je normalno bilo da Kosovari i Srbi sjede zajedno, da Bosanci zasmijavaju Hrvate, a da Makedonci i Slovenci pričaju naš jezik. I tada bismo često projektovali svoje živote i zamišljali kako bi to sve izgledalo da nismo otišli, a onda pored toga jedni drugima pomagali pri selidbi, davali finansijske savjete ili pokrivali na poslu. Zajedničko svima nam je da se niko nije vratio na Balkan. Popisi stanovništva govore da su se s naših prostora iselili milioni ljudi, a kraj agonije se i ne nazire.
I Irska je prošla slično, a nije nestala. Jedino što im je skoro nestalo je jezik, ali srećom kod nas još uvijek izmišljaju nove riječi, pa su male šanse da se potpuno međunarodiziramo, da ne koristim strani izraz internacionaliziramo. A kad bismo zavrnuli rukave i u svojim zemljama onako kako zavrćemo čim u retrovizoru ugledamo tunel Karavanke, gdje bi nam bio kraj?
Ono što sigurno ne bismo slušali su sistematizacija, preraspodjela budžeta, podobnost, politička pripadnost, vitalni nacionalni interes, ugroženost, majorizacija, itd. jer bi u jednom momentu bili bitni samo i isključivo kvalifikacije, iskustvo i znanje. Druga opcija je pobjeći van države, i onda nakon tri-četiri ili više godina strpljenja nešto i sagraditi.
Zašto na Zapadu radimo sve što kod kuće ne bismo?
Kad bismo zavrnuli rukave i u svojim zemljama onako kako zavrćemo čim u retrovizoru ugledamo tunel Karavanke, gdje bi nam bio kraj?
Prvih 28 godina života sam proveo u Sarajevu. Školu sam završio 2001. godine, a deset godina nakon toga sam otišao iz Bosne i Hercegovine. Ostao sam u kontaktu sa svim svojim školskim drugovima i drugaricama, a budući da nam je ove godine bila dvadesetogodišnjica mature, ponovo smo se pronašli zahvaljujući Viber grupi koja je formirana tim povodom.
Kada smo prije 10 godina slavili godišnjicu mature, tada smo izbrojali da je skoro polovina generacije van zemlje – od Aljaske do Novog Zelanda, od Japana do Brazila. Primjedba svih nas koji živimo vani je bila upravo ta da nam je nemoguće takvo što planirati dvije-tri sedmice unaprijed i da je potrebno organizovati susret na vrijeme. Ipak, želje nam nisu uvažene, pa tada većina dijasporaca nije ni došla na susret.
Ove godine smo, zahvaljujući pandemiji korona virusa, takođe bili brojčano kratki, ali smo se uspjeli “uganjati” na vrijeme. Budući da smo se onako sektaški, kako samo sarajevski drugogimnazijalci znaju, prisjetili školskih dana, počela je i priča o tome gdje ko radi i čime se bavi, a još od ljeta se na Viberu svako malo čujemo i razmjenjujemo iskustva.
Ogromna razlika u rječniku
Ono što sam primijetio je ogromna razlika u rječniku onih koji rade za državu i onih koji su u privatnom sektoru. Ovi drugi uglavnom nemaju ni vremena da previše pišu, često kažu kako sve ni ne pročitaju, a obično onda ispišu roman nakon nekoliko dana i nestanu. DS, što je skraćenica za državne službenike, a za koju nisam ni znao, često se gađaju terminima poput sistematizacije, tenderskih ugovora, službene dužnosti, instrukcije, poboljšanja procesa, stranačkog ili nestranačkog kadra, pravilnika, budžetske organizacije, podobnosti… Raspravljalo se ko je čiji, ko kome drži leđa, ko zabada noževe i šta se može od koga očekivati. Jedino nije bilo mnogo riječi o samom poslu i radnim zadacima.
Kada sam ih pitao smijem li ih “staviti” u tekst, svi su oduševljeno prihvatili, nudeći mi da pišem o stvarima za koje se ne smije znati, polulegalnim transakcijama, uhljebljavanju rodbine… ne znajući, zapravo, da ću samo spomenuti razliku između privatnog i javnog sektora i ne uplitati se mnogo u sam sadržaj njihovog radnog dana, ne spominjući imena i detalje.
Nakon što većinu tih konverzacija nisam ni shvatio, počeo sam pričati o svom holandskom iskustvu, gdje me nikad niko nije pitao ni čiji sam, ni ko mi čuva leđa, nego isključivo šta znam raditi i koje su moje kvalifikacije, a ovo drugo ne baš tako često. Tada sam shvatio da je i većina drugih koji žive vani prošla slično kao i ja; svi su radili niže plaćene poslove prije nego su se snašli u novoj zemlji, drugoj kulturi i stranom jeziku.
Na početku si samo broj
Kada sam stigao u Holandiju, marta 2011. godine, moja djevojka i ja smo počeli s minusom od 4.000 eura, ilegalnim socijalnim stanom, koji smo unajmljivali od jedne Hrvatice koja ga nije smjela izdavati, jednom platom, nešto ušteđevine u kešu i mojom diplomom, za koju nije mario niko. Završio sam žurnalistiku u Sarajevu, što mi je koristilo otprilike kao i nuklearna fizika za šankom, a da bismo uopšte preživjeli, bilo nam je potrebno minimalno 2.500 hiljade eura, od kojih smo bili veoma daleko.
Nikoga nije bilo briga šta sam ja u Bosni radio, kakva sam imao iskustva, koliko su me ljudi poznavali i jesam li bio nekakav faktor promjene ili član političke stranke. Nikog nije zanimalo što sam imao hiljade komentara na svojim tekstovima, niti što mi je prijećeno kad bih pisao ono što nije trebalo da pišem. Već tada sam osjetio da ću na početku inostranog iskustva veoma dugo biti samo broj, što mi je u početku i odgovaralo.
Napravio sam plan, koji se sastojao od toga da upišem neki magisterij, a u međuvremenu da radim poslove za koje mi nisu potrebne nikakve kvalifikacije. Nisam ni sanjao da će se to odužiti na duge četiri godine.
Mašina iz koje se više ne izlazi
Ušao sam u mašinu, iz koje kasnije nikad više neću izaći, i već u aprilu sam imao dva posla, jedan u irskom pabu, a drugi u najvećem lancu supermarketa u Holandiji, zvanom Albert Heijn. U pabu sam uglavnom konobario, ponekad sam bio i za šankom, a u samoposluzi sam slagao proizvode na policama, istovarao i družio se sa Stjepanom, kolegom iz Makarske.
Zarađivao sam dovoljno da smo početkom 2012. godine uspjeli unajmiti legalan stan. Uselili smo u tih 80-ak kvadrata, a najvažnije je da nije bio na crno, s obzirom da nas je prijašnja gazdarica u svakom trenutku mogla izbaciti. Imali smo gdje i biti prijavljeni, pa više nismo morali moliti prijatelje da to urade za nas. Nije da oni to nisu htjeli, ali svakome dodatni stanar utječe na određene beneficije, porez i druge stvari, pa je takvo što i pitati uvijek tlaka. Polako smo vraćali dugove, ali to nije išlo tako lako.
U početku sam bio veoma zadovoljan što mogu raditi bilo šta, a ni novci nisu bili loši, pogotovo kad ih usporedim s onim što sam dotad imao. U kafiću sam zarađivao 10 eura po satu bruto, a u supermarketu 15 eura. Radeći tridesetak sati sedmično, uspijevao sam zaraditi i po 1.500 eura, što je bila mjera, ali i neki minimum da se uopšte mogu plaćati režije i hrana. Kad mi odbiju porez, ostajalo bi mi oko 200 eura manje. Porez nije bio veliki, jer sam zarađivao malo.
Tri posla, studiranje i učenja jezika
Početkom studija dobio sam i državnu stipendiju. Budući da mi je djevojka već imala holandsko državljanstvo, imao sam ista prava kao i ona, pa sam mislio da se mogu posvetiti studiju i raditi manje, ali ne lezi vraže – u jednom momentu sam se uhvatio kako imam tri posla, studiram puno radno vrijeme (to se ovdje zove full time studij i obično je predviđeno da se student bavi samo time) i devet sati sedmično učim holandski.
Nakon nekoliko mjeseci me uhvatila takva gripa da je se nisam riješio cijelu zimu, a radeći uporedo toliko različitih stvari, bilo je nemoguće negdje ne kiksati, a izbor je pao na jezik. Ni danas ga ne znam toliko dobro da bih mogao na holandskom raditi ozbiljan, uredski posao, ali to je bila nekakva žrtva koju sam u tom trenutku morao podnijeti.
Kao šlag na tortu, došlo je ukidanje državne stipendije. Budući da sam prije magisterija morao završiti kurs metodologije i statistike, pogrešno sam informisan da ću moći zadržati stipendiju bez obzira što sam napunio 30 godina. Pošto je pravilo bilo da se studij počne prije tridesete, pauza od jednog semestra mi je “došla glave” i ostao sam bez 992 eura mjesečno, što mi je u tom trenutku bilo krucijalno za nastavak studija.
Administrativna borba sa sistemom
Srećom, naučen sam da uvijek čuvam sve dokaze. Uputio sam se u administrativnu borbu, tvrdeći da nije moja greška što sam preskočio semestar, i zahtijevajući da me univerzitet retroaktivno upiše na fakultet između septembra 2012. i februara 2013. godine. Kontraargument koji su ljudi iz Rektorata navodili je to što je završena fiskalna godina i zbog toga me nikako ne mogu retroaktivno upisati. Nakon nekoliko odbijenica, igranja ping ponga na engleskom i holandskom, došao sam na univerzitetski sud – i pobijedio.
Iako preporuka univerzitetskog suda nije obavezujuća, iako su i nakon nje odbili da mi retroaktivno zakrpe rupu u studiju, nakon prijetnje pravim sudom, gdje bih tražio ogromnu odštetu, osoblje Rektorata je pronašlo rješenje: upisali su me, vjerovali ili ne, na vojnu akademiju, i to samo zato što tu semestar počinje od januara, a onda me prebacili na moj matični fakultet – komunikologiju. Tako nisu morali ispravljati fiskalnu godinu, a ja sam prije tridesetog rođendana ponovo “počeo studirati”.
Prihvatio sam to kao nagodbu i, iako je prošlo već pet mjeseci, u međuvremenu dobio sam zaostatke i nastavio studij, koji ću nakon toga i završiti marta 2014. godine. Vjerovatno je to što su uradili bilo protiv svih mogućih pravila, pogotovo s obzirom da nisam imao ni holandsko državljanstvo, a bio sam polaznik vojne akademije.
Raste li euro na grani?
A onda je ponovo došla finansijska kriza. Oboje smo izgubili poslove. Gazda irskog paba se penzionisao i vratio u Belfast, a supermarket mi je otkazao jer sam tu već bio dvije godine i morali bi mi dati stalni ugovor. Dva magistra komunikacija su se našla na tržištu rada, povremeno radeći u hotelima, kafićima i pozorištu. Izgubili smo sva druga primanja i počeli smo preživljavati tako što bismo ilegalno izdali stan turistima, a mi otišli u neki jeftiniji smještaj na drugom kraju Holandije. Nemoguće je bilo planirati porodicu, i uopšte se uhvatiti za bilo šta.
Kad bih došao u Bosnu, uglavnom sam šutio o svom “uspjehu” vani, a dio porodice me čak pokušao maknuti iz porodičnog naslijeđa jer sam “vani i meni je lako”. Svih ovih godina sam sreo ogroman broj ljudi koji zaista misle da, čim pređete granicu, berete eure na grani, a u stvarnosti su moja iskustva i dalje bila nerelevantna za prosječnu holandsku firmu.
Nisam imao drugog izlaza nego da malčice “nakitim” CV, te da uljepšam neke stvari. To je upalilo i krajem 2014. godine sam dobio prvi uredski posao u Holandiji, nakon čega su se stvari iz temelja promijenile.
Sjećanja s dozom nostalgije
Ipak, nikad neću zaboraviti hotelskog supervizora Muhameda koji nije znao sastaviti rečenicu, ali bi imao lažni hotelski osmijeh i objašnjavao bi mi kako se cijedi limun ili da mi je kapučino previše pjenast, niti ću zaboraviti Mouada iz Albert Heijna koji bi kontrolisao jesam li dobro poredao proizvode po datumu isteka, iako već mjesecima radim bez greške. Danas se cijelog tog perioda sjećam sa određenon dozom nostalgije jer sam radeći u pabu upoznao i neke sjajne ljude, a hotel i supermarket su me ojačali u svakom smislu.
Vlasnik paba, Irac koji je imao veze sa Sinn Feinom, zapošljavao je isključivo strance koji bi mu se svidjeli na ličnoj osnovi. Tako je nas dvadesetak u jednom momentu u prosjeku imalo univerzitetsku diplomu, a na pauzama bismo raspravljali o mnogo dubokoumnijim stvarima nego što je kako okrenuti čašu kada sipaš pint Guinnessa (malo manje od pola litre tamnog irskog piva). I danas smo u kontaktu, a mogu reći da me svo to iskustvo promijenilo itekako nabolje, dalo mi je dodatnu zrelost i učinilo me boljim čovjekom.
Vlasnik paba, Seamus, čovjek kojeg je u to vrijeme bilo milina slušati, mi se i danas često javi, ponekad se vidimo i prođemo njegova iskustva s Gaddafijem dok je kao “nastavnik engleskog” radio u Tripoliju, jugoslovenski rat o kom zna sve, ali i neke malo kapitalističkije teme. On i danas žali što za 20 godina u Amsterdamu nikad nije naučio holandski i kaže da “koliko je to dobro jer možeš živjeti na engleskom, toliko je i loše jer nema nijednog amsterdamskog prijatelja”.
Svi ti ljudi koji s diplomama rade za šankom
Tokom svih ovih godina u Holandiji, mogu reći da sam putovao mnogo više od prosjeka, pa sam samim tim upoznavao i mnogo drugih ljudi. Ono što mi je zapalo za oko je činjenica da masa bivših Jugoslovena danas radi po Njemačkoj, Austriji i drugim zemljama i to mnogo slabije plaćene poslove nego što im obrazovanje nalaže, pa tako imam druga koji je magistar sporta, a u Berlinu radi kao medicinski tehničar, kolegu sa žurnalistike koji se istim poslom bavi u Kelnu, dobrog poznanika koji je s diplomom Filozofskog fakulteta u Amsterdamu recepcioner, kolegicu koja je godinama bila šanker s diplomom beogradskog Filološkog fakulteta, itd.
Čak se priča da je i Johnny Štulić svojevremeno taksirao po Utrechtu, a budući da znam kakva je Holandija mašina, vrlo je moguće da je to tačno. Kada sve te ljude pitate zašto to nisu radili u svojoj zemlji, svi bi vam odgovorili isto – potplaćeno je, a vjerovatno mnogima i blam. Prvi nisam nikad pomislio da odem za šank jer znam da u Sarajevu više nikad ne bih bio novinar, a bilo je momenata kada sam prilično zapinjao kao freelancer i kad su mi novci bili prijeko potrebni.
Količina energije koju naši ljudi ulože kada dođu u inostranstvo proporcionalna je količini energije koju korumpirani ulažu da bi nekoga prevarili. Uvijek kažem da, kad bismo svu tu energiju uložili u prave stvari, Bosna i Hercegovina (a i druge ex-YU zemlje) bi bila Švicarska. Zbog toga danas kada srećete naše ljude širom planete, oni uglavnom imaju kule i gradove jer ih vani ništa nije sramota raditi. Svako ima neki posao, skoro niko nije na teretu države, svi pričaju domicilni jezik, djeca su im uglavnom gotovo pa asimilirana, većina ima svoje kuće i automobile, a stopa kriminala među bivšim Jugoslovenima je niža nego ikad. Više se uglavnom i ne spominjemo po negativnom, a najinteresantnije je da se po cijelom svijetu držimo zajedno, tako da jedni drugima pomažemo bez obzira odakle dolazimo, što je na našim prostorima uglavnom teže zamislivo.
Irska slično prošla, pa nije nestala
Kao primjer ću navesti svoju bivšu firmu gdje nas je bilo otprilike tristotinjak porijeklom s naših prostora, i za šest godina, koliko sam na internim društvenim mrežama bio vođa te grupe, nije se desio nijedan jedini incident, pa je normalno bilo da Kosovari i Srbi sjede zajedno, da Bosanci zasmijavaju Hrvate, a da Makedonci i Slovenci pričaju naš jezik. I tada bismo često projektovali svoje živote i zamišljali kako bi to sve izgledalo da nismo otišli, a onda pored toga jedni drugima pomagali pri selidbi, davali finansijske savjete ili pokrivali na poslu. Zajedničko svima nam je da se niko nije vratio na Balkan. Popisi stanovništva govore da su se s naših prostora iselili milioni ljudi, a kraj agonije se i ne nazire.
I Irska je prošla slično, a nije nestala. Jedino što im je skoro nestalo je jezik, ali srećom kod nas još uvijek izmišljaju nove riječi, pa su male šanse da se potpuno međunarodiziramo, da ne koristim strani izraz internacionaliziramo. A kad bismo zavrnuli rukave i u svojim zemljama onako kako zavrćemo čim u retrovizoru ugledamo tunel Karavanke, gdje bi nam bio kraj?
Ono što sigurno ne bismo slušali su sistematizacija, preraspodjela budžeta, podobnost, politička pripadnost, vitalni nacionalni interes, ugroženost, majorizacija, itd. jer bi u jednom momentu bili bitni samo i isključivo kvalifikacije, iskustvo i znanje. Druga opcija je pobjeći van države, i onda nakon tri-četiri ili više godina strpljenja nešto i sagraditi.
Re: Odlazak mladih iz BiH
Stoji to, mentalitet, okruzenje.
Meni bi se samo na to tesko bilo navici.
Sto god podjes, eto nekog da ti kaze da neces moci, da nece valjati, da treba drukcije…
Tesko se je izmijeniti u takvom okruzenju.
Tesko je uopce biti drukciji.
Re: Odlazak mladih iz BiH
Na zapadu ko god zivi od svog rada, kupio kucu / stan moze da sebi priuštiti normalan život ( a normalan zna se sta je da ne nabrajam) ustedi za godisnji odmor..ima auto.. Ne prima socijalnu pomoć..
Nije za žaliti kada počne kukati kako mu je tesko.. I kad počne sa pricom da život na zapadu nije lak..mora placati kredite..za kuću/auta..itd..niko nikoga ije tjerao da kupuje kuce..stan se može iznajmiti po jeftinijoj cijeni od mjesecne rate kredita I svih troškove koje kuca ima.. Neki bi htijeli mozda da im se rate kredita vracaju svaki mjesec i uz to imaju I kamatu..
I opet bi možda rekli nedovoljno je..Prokletstvo je neizljeciva bolest..
U Bosni je malo radnika sa prosjecnom platom koji mogu sebi i svojoj porodici svojim radom da priušte 2..3 sedmice odmora u Australji, Kanadi.. Havaima.. I to koliko god da vode računa o potrosnji.. Bez dizanja kredita naravno....
Prosjecna plata u BiH je oko
1.126 konvertibilnih maraka (575,8 eura) to je 225, 2 litra ulja..
U Njemačkoj prosjecna plata je oko 2200€.. a litar ulja je 2€60
Za tu prisjecnu platu moze uzeti 846,1 l ulja..
Mene bi sad bilo stid reci koliko l ulja mogu uzeti za svoju platu..I jos vise bi me bilo stid dodi u Bosnu I pricati kako mi je tesko I kako ne živim lako.. da je njima bolje nego meni..
Ulje sam uzela za primjer.. mogla sam I mlijeko ili nesto drugo...cifre sve govore..ne treba tu puno matematike da se dode do zakljucna da je u Bosni "bolje"..
Ne postoji ni jedan argument à ni razlog koji bi me uvjerio da se bolje zivi U Bosni nego u EU..
Meni je lijepo doci u BiH par dana obidem sto hocu.. ako mi se nesto kupuje kupim ne gledam na cijenu.. Par dana posle već, se mislim kako ne bih mogla biti stalno tu u društvu u kojem malo sta funkcionise normalno, niko se ni ne trudili da se stanje popravi..
Razumijem ja da nema ni ko..mladi sa razlogom odlaze, stariji ostaju I njihova preokupacija je kako preživjeti I izabrati prioritet, izmedu lijekova I hrane..
Sirotinju I nepismen svijet je najlakse izmanipulisati to nam najbolje pokazuju I govore poslednji rezultati izbora..
Nije za žaliti kada počne kukati kako mu je tesko.. I kad počne sa pricom da život na zapadu nije lak..mora placati kredite..za kuću/auta..itd..niko nikoga ije tjerao da kupuje kuce..stan se može iznajmiti po jeftinijoj cijeni od mjesecne rate kredita I svih troškove koje kuca ima.. Neki bi htijeli mozda da im se rate kredita vracaju svaki mjesec i uz to imaju I kamatu..
I opet bi možda rekli nedovoljno je..Prokletstvo je neizljeciva bolest..U Bosni je malo radnika sa prosjecnom platom koji mogu sebi i svojoj porodici svojim radom da priušte 2..3 sedmice odmora u Australji, Kanadi.. Havaima.. I to koliko god da vode računa o potrosnji.. Bez dizanja kredita naravno....
Prosjecna plata u BiH je oko
1.126 konvertibilnih maraka (575,8 eura) to je 225, 2 litra ulja..
U Njemačkoj prosjecna plata je oko 2200€.. a litar ulja je 2€60
Za tu prisjecnu platu moze uzeti 846,1 l ulja..
Mene bi sad bilo stid reci koliko l ulja mogu uzeti za svoju platu..I jos vise bi me bilo stid dodi u Bosnu I pricati kako mi je tesko I kako ne živim lako.. da je njima bolje nego meni..
Ulje sam uzela za primjer.. mogla sam I mlijeko ili nesto drugo...cifre sve govore..ne treba tu puno matematike da se dode do zakljucna da je u Bosni "bolje"..
Ne postoji ni jedan argument à ni razlog koji bi me uvjerio da se bolje zivi U Bosni nego u EU..
Meni je lijepo doci u BiH par dana obidem sto hocu.. ako mi se nesto kupuje kupim ne gledam na cijenu.. Par dana posle već, se mislim kako ne bih mogla biti stalno tu u društvu u kojem malo sta funkcionise normalno, niko se ni ne trudili da se stanje popravi..
Razumijem ja da nema ni ko..mladi sa razlogom odlaze, stariji ostaju I njihova preokupacija je kako preživjeti I izabrati prioritet, izmedu lijekova I hrane..
Sirotinju I nepismen svijet je najlakse izmanipulisati to nam najbolje pokazuju I govore poslednji rezultati izbora..
Re: Odlazak mladih iz BiH
U USA je jednako skupo iznajmljivanje stana/kuce i otplacivanje svoga kredita za to.
Tesko je izvagati sto je dugorocno pametnije. Kuce su im od letvica, i sve je bez kvalitete, koliko god kosta kuca, jos ce te toliko pojesti i odrzavanje. Ali valjda ce jednom biti tvoja.
Kod rente ne popravljas ti, ali nece biti ni tvoj nikad.
Sto si navela primjer ulja? Sto nisi uzela za primjer cijenu stana u Njemackoj i u Bosni?
Mnogima na zapadu, onim sa prosjecnim platama, ostaje samo jedna cetvrtina plate nakon sto izmire stan. Od preostalog novca izmire jos jedan racun.
Imam prijateljicu koja zivi u malo vecoj, novijoj kuci, one ne zaradjuje ni za ratu te kuce.
U minusu je $300. Muz joj radi tri posla da opstanu.
I imam ljude koji u Sarajevu, nsmjesten trosoban stan placaju 500 km.
U Americi ne postoje ljudi koji od prosjecne plate mogu izdrzavati porodicu, kakvo putovanje, oni druge zemlje mogu vidjeti samo na televizoru.
Vjerujem da ne mozete ni vi iz Evrope. Poznanjem desetine porodice koje su prije Amerike bile u Njemackoj.
Treba za putovanja imati natprosjecnu platu (doktor, pravnik, bisnisman, politicar, visoko pozicioniran) svugdje, ili treba du su svi odrasli u kuci zaposleni.
Zato mi sebi mozemo priustiti neki put.
I u Bosni kad ste, s dvije, tri ili cetiri plate, priustit cete sebe vise.
Tesko je izvagati sto je dugorocno pametnije. Kuce su im od letvica, i sve je bez kvalitete, koliko god kosta kuca, jos ce te toliko pojesti i odrzavanje. Ali valjda ce jednom biti tvoja.
Kod rente ne popravljas ti, ali nece biti ni tvoj nikad.
Sto si navela primjer ulja? Sto nisi uzela za primjer cijenu stana u Njemackoj i u Bosni?
Mnogima na zapadu, onim sa prosjecnim platama, ostaje samo jedna cetvrtina plate nakon sto izmire stan. Od preostalog novca izmire jos jedan racun.
Imam prijateljicu koja zivi u malo vecoj, novijoj kuci, one ne zaradjuje ni za ratu te kuce.
U minusu je $300. Muz joj radi tri posla da opstanu.
I imam ljude koji u Sarajevu, nsmjesten trosoban stan placaju 500 km.
U Americi ne postoje ljudi koji od prosjecne plate mogu izdrzavati porodicu, kakvo putovanje, oni druge zemlje mogu vidjeti samo na televizoru.
Vjerujem da ne mozete ni vi iz Evrope. Poznanjem desetine porodice koje su prije Amerike bile u Njemackoj.
Treba za putovanja imati natprosjecnu platu (doktor, pravnik, bisnisman, politicar, visoko pozicioniran) svugdje, ili treba du su svi odrasli u kuci zaposleni.
Zato mi sebi mozemo priustiti neki put.
I u Bosni kad ste, s dvije, tri ili cetiri plate, priustit cete sebe vise.
Re: Odlazak mladih iz BiH
Da se osvrnem na komentar da nigdje vise humanitarinih akcija nismo vidjeli vec kod nas.
Prvo, vecina naseg naroda, onih koji su ko odrasle osobe preselili, u dijaspori prati samo vijesti s prostora ex yu. Zasto je to tako postoji vise razloga.
Jedan od njih je taj da nikad nisu ovladali jezikom zemlje u kojoj zive toliko da bi u potpunosti razumili njihove vijesti.
Drugo, postoji ta veza, interesovanje za maticnu zemlju.
Trece, neki trebaju “crne” vijesti, ko potvrdu da su uradili dobro kad su se odlucili otici. I takve, crne, traze.
To sto je kod nas mnogo humanitarinih akcija, moze se gledati iz vise uglova..
- Ima sirotinje.
- Ima dobrih ljudi, spreminih pomoci. Dakle ima duse.
- Ima i kanala. Pisala sam negdje da na prostoru ex yu imaju mnogo vise kanala vec USA. Treba napraviti neku pricu, drzati gledanost, da bi se odrzao i posao.
Sirotinje ima od kako svijeta ima, i bice je dokle god postoji zivot na zemlji. Svugdje. Da bi je iskorijenili nije dovoljno samo promijenuti ljude na celu drzave, i nije ispravno na njih samo blam stavljati.
I svakako nije ispravno upirati prstom u jednu drzavu ukazujuci na problem koji nije samo njen, koji je prisutan u cijelom svijetu.
U centru gdje radim, kod naplate imamo opciju doniranja za siromasne.
Za dva mjeseca, uslo je tu i izaslo na hiljade ljudi.
Prikupili smo $7,00.
Prvo, vecina naseg naroda, onih koji su ko odrasle osobe preselili, u dijaspori prati samo vijesti s prostora ex yu. Zasto je to tako postoji vise razloga.
Jedan od njih je taj da nikad nisu ovladali jezikom zemlje u kojoj zive toliko da bi u potpunosti razumili njihove vijesti.
Drugo, postoji ta veza, interesovanje za maticnu zemlju.
Trece, neki trebaju “crne” vijesti, ko potvrdu da su uradili dobro kad su se odlucili otici. I takve, crne, traze.
To sto je kod nas mnogo humanitarinih akcija, moze se gledati iz vise uglova..
- Ima sirotinje.
- Ima dobrih ljudi, spreminih pomoci. Dakle ima duse.
- Ima i kanala. Pisala sam negdje da na prostoru ex yu imaju mnogo vise kanala vec USA. Treba napraviti neku pricu, drzati gledanost, da bi se odrzao i posao.
Sirotinje ima od kako svijeta ima, i bice je dokle god postoji zivot na zemlji. Svugdje. Da bi je iskorijenili nije dovoljno samo promijenuti ljude na celu drzave, i nije ispravno na njih samo blam stavljati.
I svakako nije ispravno upirati prstom u jednu drzavu ukazujuci na problem koji nije samo njen, koji je prisutan u cijelom svijetu.
U centru gdje radim, kod naplate imamo opciju doniranja za siromasne.
Za dva mjeseca, uslo je tu i izaslo na hiljade ljudi.
Prikupili smo $7,00.
Re: Odlazak mladih iz BiH
Ja sam pisala o humanitarnim akcijama u BiH..
Samo da kazm da nisam od te većine koja se preselila kao odrasla I vrlo dobro razumijem / pišem / čitam francuski.. bolje od bosanskog .Rat nema veze sa mojim dolaskom u Fr..
Svi koji su otišli u FR..Svajcarsku, Njemačku, Norvesku, Svedsku Dansku..imali su mogućnost da uce jezik..nastave skolovanje....Neki su mogli I da se prekvalifikuju neki nisu nista od navedenog ..odma su krenuli za poslom....(naravno osnova jezika je bila obavezna)..i svi koje poznajem vrlo dobro pričaju.. I razumiju jezik u zemlji u kojoj se nalaze...
Vrlo dobro funkcionisu , žive vrlo dobro od svog rada.. veoma mnogo ih je uspjesnih ljudi od dr..profesora..politicara...I svi paralelno imaju vrlo dobre komunikacije na nekoliko stranih jezika..
Humanitarnim akcijama ima I bilo je..za siromasne zemlje .. gdje glad..I rat..ali ne naidoh ni na jednu gdje se prikuplja novac za operacije ..lijecenje I sl.. kao u Bosni..
Samo da kazm da nisam od te većine koja se preselila kao odrasla I vrlo dobro razumijem / pišem / čitam francuski.. bolje od bosanskog .Rat nema veze sa mojim dolaskom u Fr..
Svi koji su otišli u FR..Svajcarsku, Njemačku, Norvesku, Svedsku Dansku..imali su mogućnost da uce jezik..nastave skolovanje....Neki su mogli I da se prekvalifikuju neki nisu nista od navedenog ..odma su krenuli za poslom....(naravno osnova jezika je bila obavezna)..i svi koje poznajem vrlo dobro pričaju.. I razumiju jezik u zemlji u kojoj se nalaze...
Vrlo dobro funkcionisu , žive vrlo dobro od svog rada.. veoma mnogo ih je uspjesnih ljudi od dr..profesora..politicara...I svi paralelno imaju vrlo dobre komunikacije na nekoliko stranih jezika..
Humanitarnim akcijama ima I bilo je..za siromasne zemlje .. gdje glad..I rat..ali ne naidoh ni na jednu gdje se prikuplja novac za operacije ..lijecenje I sl.. kao u Bosni..
Re: Odlazak mladih iz BiH
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u drugom kvartalu 2021. godine, od ukupnog broja nezaposlenih osoba, njih čak 148 hiljada je tražilo posao dvije godine i duže
Tema odlaska mladih iz Bosne i Hercegovine nažalost nije ništa novo, pogotovo u zadnjih par godina kada predstavlja jednu od najaktuelnijih tema i problem za koji se ne nude efikasna rješenja od strane relevantnih institucija. Najveći problem, kako mnogi ističu, jesu (ne)uslovi za život i rad. Objavljena istraživanja ukazuju na to da su nezaposlenost, neadekvatan obrazovni sustav, deprimirajuća politička situacija, besperspektivnost budućnosti neki od najvećih uzroka trenda masovnog odlaska iz BiH u razvijene zemlje, poput Njemačke. U fokus se, nažalost, ne stavljaju samo mladi, već sve generacije. Prema podacima Unije za održivi povratak i integracije u BiH, u prvih šest mjeseci ove godine, našu državu je napustilo čak 85.000 osoba. Mnogi su svjesni otežane situacije iz koje izlaz pronalaze samo van granica BiH.
IDI DOK SI MLAD
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u drugom kvartalu 2021. godine, od ukupnog broja nezaposlenih osoba, njih čak 148 hiljada je tražilo posao dvije godine i duže. Ali, na sreću mnogih, to nije bio slučaj s procesima zapošljavanja van granica BiH, konkretno u SR Njemačkoj. Čak i u otežanim okolnostima pandemije, procedure za zapošljavanje nisu zaustavljene. Njemačka je, zbog potrebe za dodatnom radnom snagom, posebice medicinskim radnicima, ubrzala procedure za zapošljavanje koje važe i za državljane zemalja izvan Evropske unije.
Iz godine u godinu, broj osoba sa diplomama viših i visokih stručnih sprema eksponencijalno raste na evidenciji nezaposlenih u BiH. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje, BiH je prije samog početka pandemija imala preko 11.000 medicinski obrazovanih ljudi koji su bili na evidenciji biroa za rad. Kontradiktornost ovih podataka leži u činjenici da je od početka pandemije bilo evidentno kritično stanje u medicinskim centrima u BiH kada je u pitanju nedostatak kadra. Pa da li je onda začuđujuća činjenica da je BiH treća zemlja na svijetu po broju medicinara koji su odselili u Njemačku?
ISKUSTVA RADA U BIH I NJEMAČKOJ
O (ne)uslovima rada u zdravstvenim ustanovama u BiH smo odlučili dobiti informacije od osoba koje su i same prošle proces rada, kako u BiH tako i u Njemačkoj. Svoje iskustvo sa nama je podijelio Amar G., koji zadnjih godina živi i radi u Njemačkoj, nakon, kako on ističe, ogromnog razočarenja uslova rada u rodnoj BiH nakon završetka školovanja.
„Prije 4 godine sam odlučio da zauvijek napustim BiH, jer sam lično iskusio nepravdu i očito uplitanje politike, u smislu bilo kakvog vida napredovanja u karijeri. Nije mi bilo teško provoditi noći istražujući koje su mi najbolje opcije za odlazak i čim sam odlučio da želim da idem u Njemačku, agencije za posredovanje u zapošljavanju su bile siguran izbor. Od pripreme dokumentacije do termina u Ambasadi, pa sve do momenta kada sam dobio posao. Od prvog dana sam radio specijalizaciju po svom izboru, bez bilo kakvih uslovljavanja osim da svoj posao radim savjesno, najbolje što znam i umijem. Za razliku od rada u BiH, mi medicinari dobijemo ono što i zaslužujemo, a to su poštovanje i nagradu za svoj rad i trud, čak ne misleći na novac. Zaista je nemoguće porediti zdravstvene sisteme u Bosni i Hercegovini i Njemačkoj. Trenutno ne vidim da me bilo šta može natjerati da se vratim na staro,“ izjavio je Amar.
Tokom evidentno rastućeg trenda odlaska iz BiH, Njemačka je prepoznala potencijal medicinske radne snage iz zemalja van EU, pa je tako u protekloj godini na snagu stupio novi zakon o useljavanju stručnjaka, koji podrazumijeva i potrebnu nostrifikaciju diplome, što je znatno olakšalo i ubrzalo proces pronalaska posla. Na koji način agencije za posredovanje pri zapošljavanju u suštini pomažu ljudima koji odluče da idu van granica BiH, posebice medicinskim radnicima, pričali smo direktno s predstavnicima jedne od njih, Jobstep International.
„Naša agencija, u suštini, pruža mogućnost da, uz našu ekspertizu i dugogodišnje iskustvo, u Njemačkoj pronađete posao koji će odgovarati vašim dosadašnjim kvalifikacijama i radnom iskustvu. Nudimo usluge za potrebe cjelokupnog procesa, od prijave do početka rada u Njemačkoj, a sve u cilju ostvarenja želje naših klijenata za novim radnim mjestom u Njemačkoj. Pomoć pri administrativnim procedurama, pripreme za razgovor, ažurno praćenje statusa i priprema za odlazak su samo neke od usluga, a tome svjedoče i pozitivna iskustva naših vjernih klijenata,“ izjavili su.
Prema istraživanjima, medicinski radnici iz zemalja zapadnog Balkana čine čak četvrtinu inostranih medicinskih radnika u Njemačkoj, a trendu odlaska van granica BiH se ne nazire kraj. Tome doprinosi i sve veća potreba za ovom vrstom radne snage, obzirom da broj starijih ljudi od 80 godina na više u Njemačkoj nastavlja da raste, a samim time i potreba da se o njima brine stručni kadar. Iskustva onih koji su iz Bosne i Hercegovine otišli „trbuhom za kruhom“ govore da je Njemačka zasigurno zemlja koja im pruža adekvatne uslove za život i rad, koje prije nisu imali.
Tema odlaska mladih iz Bosne i Hercegovine nažalost nije ništa novo, pogotovo u zadnjih par godina kada predstavlja jednu od najaktuelnijih tema i problem za koji se ne nude efikasna rješenja od strane relevantnih institucija. Najveći problem, kako mnogi ističu, jesu (ne)uslovi za život i rad. Objavljena istraživanja ukazuju na to da su nezaposlenost, neadekvatan obrazovni sustav, deprimirajuća politička situacija, besperspektivnost budućnosti neki od najvećih uzroka trenda masovnog odlaska iz BiH u razvijene zemlje, poput Njemačke. U fokus se, nažalost, ne stavljaju samo mladi, već sve generacije. Prema podacima Unije za održivi povratak i integracije u BiH, u prvih šest mjeseci ove godine, našu državu je napustilo čak 85.000 osoba. Mnogi su svjesni otežane situacije iz koje izlaz pronalaze samo van granica BiH.
IDI DOK SI MLAD
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u drugom kvartalu 2021. godine, od ukupnog broja nezaposlenih osoba, njih čak 148 hiljada je tražilo posao dvije godine i duže. Ali, na sreću mnogih, to nije bio slučaj s procesima zapošljavanja van granica BiH, konkretno u SR Njemačkoj. Čak i u otežanim okolnostima pandemije, procedure za zapošljavanje nisu zaustavljene. Njemačka je, zbog potrebe za dodatnom radnom snagom, posebice medicinskim radnicima, ubrzala procedure za zapošljavanje koje važe i za državljane zemalja izvan Evropske unije.
Iz godine u godinu, broj osoba sa diplomama viših i visokih stručnih sprema eksponencijalno raste na evidenciji nezaposlenih u BiH. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje, BiH je prije samog početka pandemija imala preko 11.000 medicinski obrazovanih ljudi koji su bili na evidenciji biroa za rad. Kontradiktornost ovih podataka leži u činjenici da je od početka pandemije bilo evidentno kritično stanje u medicinskim centrima u BiH kada je u pitanju nedostatak kadra. Pa da li je onda začuđujuća činjenica da je BiH treća zemlja na svijetu po broju medicinara koji su odselili u Njemačku?
ISKUSTVA RADA U BIH I NJEMAČKOJ
O (ne)uslovima rada u zdravstvenim ustanovama u BiH smo odlučili dobiti informacije od osoba koje su i same prošle proces rada, kako u BiH tako i u Njemačkoj. Svoje iskustvo sa nama je podijelio Amar G., koji zadnjih godina živi i radi u Njemačkoj, nakon, kako on ističe, ogromnog razočarenja uslova rada u rodnoj BiH nakon završetka školovanja.
„Prije 4 godine sam odlučio da zauvijek napustim BiH, jer sam lično iskusio nepravdu i očito uplitanje politike, u smislu bilo kakvog vida napredovanja u karijeri. Nije mi bilo teško provoditi noći istražujući koje su mi najbolje opcije za odlazak i čim sam odlučio da želim da idem u Njemačku, agencije za posredovanje u zapošljavanju su bile siguran izbor. Od pripreme dokumentacije do termina u Ambasadi, pa sve do momenta kada sam dobio posao. Od prvog dana sam radio specijalizaciju po svom izboru, bez bilo kakvih uslovljavanja osim da svoj posao radim savjesno, najbolje što znam i umijem. Za razliku od rada u BiH, mi medicinari dobijemo ono što i zaslužujemo, a to su poštovanje i nagradu za svoj rad i trud, čak ne misleći na novac. Zaista je nemoguće porediti zdravstvene sisteme u Bosni i Hercegovini i Njemačkoj. Trenutno ne vidim da me bilo šta može natjerati da se vratim na staro,“ izjavio je Amar.
Tokom evidentno rastućeg trenda odlaska iz BiH, Njemačka je prepoznala potencijal medicinske radne snage iz zemalja van EU, pa je tako u protekloj godini na snagu stupio novi zakon o useljavanju stručnjaka, koji podrazumijeva i potrebnu nostrifikaciju diplome, što je znatno olakšalo i ubrzalo proces pronalaska posla. Na koji način agencije za posredovanje pri zapošljavanju u suštini pomažu ljudima koji odluče da idu van granica BiH, posebice medicinskim radnicima, pričali smo direktno s predstavnicima jedne od njih, Jobstep International.
„Naša agencija, u suštini, pruža mogućnost da, uz našu ekspertizu i dugogodišnje iskustvo, u Njemačkoj pronađete posao koji će odgovarati vašim dosadašnjim kvalifikacijama i radnom iskustvu. Nudimo usluge za potrebe cjelokupnog procesa, od prijave do početka rada u Njemačkoj, a sve u cilju ostvarenja želje naših klijenata za novim radnim mjestom u Njemačkoj. Pomoć pri administrativnim procedurama, pripreme za razgovor, ažurno praćenje statusa i priprema za odlazak su samo neke od usluga, a tome svjedoče i pozitivna iskustva naših vjernih klijenata,“ izjavili su.
Prema istraživanjima, medicinski radnici iz zemalja zapadnog Balkana čine čak četvrtinu inostranih medicinskih radnika u Njemačkoj, a trendu odlaska van granica BiH se ne nazire kraj. Tome doprinosi i sve veća potreba za ovom vrstom radne snage, obzirom da broj starijih ljudi od 80 godina na više u Njemačkoj nastavlja da raste, a samim time i potreba da se o njima brine stručni kadar. Iskustva onih koji su iz Bosne i Hercegovine otišli „trbuhom za kruhom“ govore da je Njemačka zasigurno zemlja koja im pruža adekvatne uslove za život i rad, koje prije nisu imali.
Re: Odlazak mladih iz BiH
Istina, nigdje se ne prikuplja novac da se plati lijecenje nekome izvan zemlje u kojoj zivi.
Ako imaju lijeka za tebe tu, imaju. Ako nemaju umres i cao
Ja sam cula za niz belesnih koji su s velikim novcem poslati u Tursku, ali nisam ni za koga ko se vratio zdrav
Moram ovo dodati, za vas koji zagovarate uvjerenje da su siromasni u Bosni siromasni zbog politike, zbog Bosne, a veni su siromasni zapravo siromasni jer su sami tako izabrali.
Probajte uraditi ovaj test sami sa sobom,
U osami ponavljajte sebi ovo, bar probajte, da vidite hocete li povjerovati.
- Siromasni u Bosni su siromasni zbog politike, a siromasni u Americi su siromasni jer sami tako hoce.
- Siromasni u Bosni su siromasni zbog Bosne takva kakva jest, a u Francuskoj sto vole biti siromasni.
- Siromasni u Bosni nisu sami sebi krivi, u ostatku svijeta sami su sebi krivi.
Ako imaju lijeka za tebe tu, imaju. Ako nemaju umres i cao
Ja sam cula za niz belesnih koji su s velikim novcem poslati u Tursku, ali nisam ni za koga ko se vratio zdrav
Moram ovo dodati, za vas koji zagovarate uvjerenje da su siromasni u Bosni siromasni zbog politike, zbog Bosne, a veni su siromasni zapravo siromasni jer su sami tako izabrali.
Probajte uraditi ovaj test sami sa sobom,
U osami ponavljajte sebi ovo, bar probajte, da vidite hocete li povjerovati.
- Siromasni u Bosni su siromasni zbog politike, a siromasni u Americi su siromasni jer sami tako hoce.
- Siromasni u Bosni su siromasni zbog Bosne takva kakva jest, a u Francuskoj sto vole biti siromasni.
- Siromasni u Bosni nisu sami sebi krivi, u ostatku svijeta sami su sebi krivi.
Re: Odlazak mladih iz BiH
Ne znam da li se ima jos sta novo reci na ovu temu...zbog čega mladu odlaze.. Sve rečeno.
Re: Odlazak mladih iz BiH
Stavit se na jos jedan test/pitanje
- da li je moje uvjerenje stvarno moje? Kad sam se uvjerio? Na kome?
Ili ja zapravo ponavljam fraze koju slusam/citam na vijestima.
Ovo zbog sebe uraditi, ne zbog drugih. Svakog je ionako briga samo za sebe.
Neke studije pokazuju da u nasem vremenu velika vecina ljudi, zbog ogromnih kolicina (dez)informacija ne moze vise da formira zdrave osobne vidike.
To je zapravo nesto sto cek velike sile koriste u svojoj politici.
Primjer - nema veze sto Ameriku drma recesija, dokle god iz vrha neko ne izadje i ne kaze - ljudi mi smo u recesiji, ljudi se nece ponasati ko da je recesija.
Tek kad jave da je recesija, ljudi ce se poceti ponasati kako se ponasa u recesiji.
- da li je moje uvjerenje stvarno moje? Kad sam se uvjerio? Na kome?
Ili ja zapravo ponavljam fraze koju slusam/citam na vijestima.
Ovo zbog sebe uraditi, ne zbog drugih. Svakog je ionako briga samo za sebe.
Neke studije pokazuju da u nasem vremenu velika vecina ljudi, zbog ogromnih kolicina (dez)informacija ne moze vise da formira zdrave osobne vidike.
To je zapravo nesto sto cek velike sile koriste u svojoj politici.
Primjer - nema veze sto Ameriku drma recesija, dokle god iz vrha neko ne izadje i ne kaze - ljudi mi smo u recesiji, ljudi se nece ponasati ko da je recesija.
Tek kad jave da je recesija, ljudi ce se poceti ponasati kako se ponasa u recesiji.
Re: Odlazak mladih iz BiH
Ko kaze da vam je idealno Shvati imate posao koliko imas godina i koliko staza ne mora reci moja kcerka ima 39 g i 4 staza zaposlila se sa 35 U penziju se ide sa 65 pitanje je da li ce ispuniti uslov za minimalnu Da je otisla van sa 20 sada bi imala 19. Sta ti to govori zato odlaze i tamo rade koliko rade Pai ti si otisla sto se nisi vratila
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Odlazak mladih iz BiH
problem je u narodu i ochekivanju. . shta god mu treba ..sache donacija.. ostalo od rata.. ..Peace wrote: ↑Fri Oct 07, 2022 4:49 pmIstina, nigdje se ne prikuplja novac da se plati lijecenje nekome izvan zemlje u kojoj zivi.
Ako imaju lijeka za tebe tu, imaju. Ako nemaju umres i cao
Ja sam cula za niz belesnih koji su s velikim novcem poslati u Tursku, ali nisam ni za koga ko se vratio zdrav
Moram ovo dodati, za vas koji zagovarate uvjerenje da su siromasni u Bosni siromasni zbog politike, zbog Bosne, a veni su siromasni zapravo siromasni jer su sami tako izabrali.
Probajte uraditi ovaj test sami sa sobom,
U osami ponavljajte sebi ovo, bar probajte, da vidite hocete li povjerovati.
- Siromasni u Bosni su siromasni zbog politike, a siromasni u Americi su siromasni jer sami tako hoce.
- Siromasni u Bosni su siromasni zbog Bosne takva kakva jest, a u Francuskoj sto vole biti siromasni.
- Siromasni u Bosni nisu sami sebi krivi, u ostatku svijeta sami su sebi krivi.
..Bosanski narod za vrijeme Juge. nije toliko napushtao ognjishta. i tada je bilo siromashnih. ali nisu ni pomishljali napusti zemlju. to izgleda nije u toj kulturi
Sada.. vodechi su . shto ne mislim da je loshe. cijeli svijet se kreche...
Kako ja vidim.. situaciju.. Bosanac u bosni neche da mu gazda bude Bosanac. moze samo kolega
.............................................................................................
Re: Odlazak mladih iz BiH
Molim vas samo da citate onako kako pisem, nemojte se voditi pretpostavkama.kreja wrote: ↑Fri Oct 07, 2022 6:14 pmKo kaze da vam je idealno Shvati imate posao koliko imas godina i koliko staza ne mora reci moja kcerka ima 39 g i 4 staza zaposlila se sa 35 U penziju se ide sa 65 pitanje je da li ce ispuniti uslov za minimalnu Da je otisla van sa 20 sada bi imala 19. Sta ti to govori zato odlaze i tamo rade koliko rade Pai ti si otisla sto se nisi vratila
Tako da niti govorim da je vama idealno, niti da je nama strasno.
Samo kad neko dodje s pricom da treba odlaziti jer eto kod nas ima ovoga i onoga, ja cu uvijek doci da nas sve potsjetim da toga svega ima i na zapadu. I tu u puno vecoj mjeri.
Kamilica je jednom prenijela recenicu neke svoje frendice koja se vratila, koju sam zapamtila - ista g*vna, samo bolje upakovana.
Jako je to tacno.
A da je kod nas bilo klimavo poslije rata, bilo je, i to, ja vjerujem dobrih 15ak god.
Re: Odlazak mladih iz BiH
Nisi bila dugo Bella. Najbolje ces sama iskusiti.Bella wrote: ↑Fri Oct 07, 2022 6:49 pmproblem je u narodu i ochekivanju. . shta god mu treba ..sache donacija.. ostalo od rata.. ..Peace wrote: ↑Fri Oct 07, 2022 4:49 pmIstina, nigdje se ne prikuplja novac da se plati lijecenje nekome izvan zemlje u kojoj zivi.
Ako imaju lijeka za tebe tu, imaju. Ako nemaju umres i cao
Ja sam cula za niz belesnih koji su s velikim novcem poslati u Tursku, ali nisam ni za koga ko se vratio zdrav
Moram ovo dodati, za vas koji zagovarate uvjerenje da su siromasni u Bosni siromasni zbog politike, zbog Bosne, a veni su siromasni zapravo siromasni jer su sami tako izabrali.
Probajte uraditi ovaj test sami sa sobom,
U osami ponavljajte sebi ovo, bar probajte, da vidite hocete li povjerovati.
- Siromasni u Bosni su siromasni zbog politike, a siromasni u Americi su siromasni jer sami tako hoce.
- Siromasni u Bosni su siromasni zbog Bosne takva kakva jest, a u Francuskoj sto vole biti siromasni.
- Siromasni u Bosni nisu sami sebi krivi, u ostatku svijeta sami su sebi krivi.
..Bosanski narod za vrijeme Juge. nije toliko napushtao ognjishta. i tada je bilo siromashnih. ali nisu ni pomishljali napusti zemlju. to izgleda nije u toj kulturi
Sada.. vodechi su . shto ne mislim da je loshe. cijeli svijet se kreche...
Kako ja vidim.. situaciju.. Bosanac u bosni neche da mu gazda bude Bosanac. moze samo kolega
Koliko sam ja primijetila, svi koji su zeljeli da rade - ti i rade. Svi koji imaju znanje ili talenat, za bilo sta, s tim lijepo zaradjuju.
Ljudi voze dobre aute, imaju lijepe kuce, lijepo jedu, lijepo su uredjeni, djeca se visoko obrazuju, druze se. Ako se mene pita, sto puta kvalitetniji zivot vode od nas u USA.
Danas je oct 7, mi smo se vratili 11 aug. Na sedmicu prije povratka smo pogodili da nam se rade plocice. Tek sad smo mu dosli na red.
Mamina prijateljica, ponzionerka, u svom stanu, krojeci i skracujuci ljudima stvari, zaradi mjesecno 800-1000 km.
Brat moj je mlad vojni penzioner. On radi svaki dan osim petka. Od 8-4, dnevnica mu je 75 km. Ako ih zamoli gazda da ostanu do 6h kako bi neki posao priveli kraju, za taj dan ih plati 100 km.
Djever pogodio da mu malterisu sprat kuce. Ceka tri mjeseca na majstora. Dvije pekare u nasem malom gradu, rade 24/7, i uvijek neko unutra.
Ako ces kolece za bajram, u gradu imamo tri zene, bar sedam dana unapred moras poruciti da bi te uzela.
Skoro svako domacinstvo plati da mu se operu tepisi.
Ovo ljudi moji nisu znakovi siromastva
A za vrijeme Yu, da se malo vratimo.
Moj babo je bio pozicioniran, dobra plata bila, i s takvim se ljudima drzao. Zivjeli smo iznad prosjeka a izgledalo je to ovako nekako
- Imas dvoju obucu za sezonu, jednu za kisne dane, jednu za suncane. Imas kozne cizme za skolu i gumene za vani, po snijegu i kisi.
To se nosi dok ti ne budu tijesne ili dok se ne poderu.
- Imas jaknu za proljece/jesen, i imas jednu zimsku bundu.
- Tri-cetiri majice, i toliko pantalona.
I nista novo ne kupujes dok se to ne podere ili dok ti ne okraca.
Sjecam se da su ljudi nosili obucu na popravke.
U Visokom je bila neka kozara, i tamo su se nosile na popravku jakne i torbe.
Sjecam se da su se auta palila samo za nedaj boze slucajeve.
I sjecam se ovog dobro, ne znam ni zasto, mozda bas da bi u neka drukcija vremena mogla da spomenem.
Bili smo u osnovnoj skoli, mozda sedmi ili osmi razred. Bili smo na casu s razrednom, i islo je ono koga nije bilo u skoli te sedmice, opravdano/neopravdano….
Drug Vahid je jedan dan izostao, pita ga razredna -zasto te taj dan nije bilo u skoli Vahide?
Vahid - drugarice nastavnice, ja samo sto sam taj dan izasao iz kuce, okliznuo sam se, pao, i sav se isprljo. Bila je kisa i mokro.
Razredna - pa sto se nisi presvukao i dosao u skolu?
Vahid - nisam se mogao presvuci, jer ja samo imam ove jedne pantalone.
Smijao se citav razred, sto jest, jest
I niko opet Vahida nije smatrao siromasnim. Velika vecina je bila u slicnom stanju.
Danas bi na takvu izjavu poslali kuci neku tv ekipu, pa da snime, pa da puste srceparajucu muziku, a mi da govorimo - vidi ti sta nasa politika uradi
Re: Odlazak mladih iz BiH
Ti se sama vodis samo predpostavkama u većini svojih izjava..
Od par osoba sa sela koji žive dobro po tvojim predpostavkama generaliziras situaciju za cijelu BiH..
Predpostavljas također da ko hoce da radi I radi ko nece ..kuka...
Vidi malo kako zivi svijet van sela...
Znadeš li možda bez predpostavki iz kojih sredina mladi vise odlaze ..sela ili gradova??
Na red se ceka zasto?? Je li znadeš da nema radne snage ...zanatlija...stolara..vodoinstalatera elekticara..a također I svih sektora..
Znadeš li možda da mladi sa prostora ex Yu ostaju najduze sa roditeljima ? Što li?? Nezaposlenost je jedan od glavnih razloga...
Znadeš li da više od 30 seoskih škola na području Prnjavora zatvoreno je u poslednjih desetak godina... sto li... ?
Doduse ne vidimo svi jednako problem odlaska mladih iz BiH...I oni koji su nezaposleni ' krivi su'..sto ne rade..."paraziti"..svugdje se radi kad se hoće samo eto u Bosni narod nece.. čekaju pomoć od rodbine sa zapada.. 
Pranje tepiha I narucbe kolaca nisu mi pokazatelj dobrog života... Bacanje tepiha parzijanaca I kupovina kolaca u prestiznim poslasticarnicama od svjetekih poznatih poslaticara možda.. a I to bi bilo diskutabilno...
Od par osoba sa sela koji žive dobro po tvojim predpostavkama generaliziras situaciju za cijelu BiH..
Predpostavljas također da ko hoce da radi I radi ko nece ..kuka...
Vidi malo kako zivi svijet van sela...
Znadeš li možda bez predpostavki iz kojih sredina mladi vise odlaze ..sela ili gradova??
Na red se ceka zasto?? Je li znadeš da nema radne snage ...zanatlija...stolara..vodoinstalatera elekticara..a također I svih sektora..
Znadeš li možda da mladi sa prostora ex Yu ostaju najduze sa roditeljima ? Što li?? Nezaposlenost je jedan od glavnih razloga...
Znadeš li da više od 30 seoskih škola na području Prnjavora zatvoreno je u poslednjih desetak godina... sto li... ?
Doduse ne vidimo svi jednako problem odlaska mladih iz BiH...I oni koji su nezaposleni ' krivi su'..sto ne rade..."paraziti"..svugdje se radi kad se hoće samo eto u Bosni narod nece..
čekaju pomoć od rodbine sa zapada.. Pranje tepiha I narucbe kolaca nisu mi pokazatelj dobrog života... Bacanje tepiha parzijanaca I kupovina kolaca u prestiznim poslasticarnicama od svjetekih poznatih poslaticara možda.. a I to bi bilo diskutabilno...
Re: Odlazak mladih iz BiH
Skitnice, ti svakim svojim postom svjedocis protiv same sebe.
Samu sebe zakopavas.
Tako ne zelim ovim tonom, ali ne mogu zanijemiti.
Svaki me put zacudi, pored te komukacije koja je za cistu nulu, i plitkoca tvog znanja.
Da si se ti prilagodila Francuskom drustvu, ti sad ovdje, i na ovakav nacin ne bi vodila ragovor.
Da si se tamo primila, ti se ne bi zanimala ovoliko o Bosni.
Zanimala bi se Francuskom, cista logika
Ako si duzi niz god tamo, pitaj se zasto si i dalje veoma aktivna na ex yu forumima? Ne znam nikoga aktivnijeg od tebe.
I sto se toliko bavis “problemima” Bosne, ako si vec tamo prilagodjena?
Sto se ko sav normalno prilagodjen svijet ne ukljucis aktivno u desavanja zemlje u kojoj zivis?
Sto, umjesto sto trosis silno vrijeme i energiju raspravljajuci o BiH problemu, ne uzivas lijepo u svom raju od zemlje
Nije li slucajno zato sto tamo nemas s kim? Sto tamo niko nikog ne zanima? Sto se tamo sazna da je neko umro kad u ulici pocne zaudarat na njegovo tijelo?
Nije li mozda sto se tamo umire 9 sati ns ulici prije nego sto se neko sjeti pozvat hitnu?
Samu sebe zakopavas.
Tako ne zelim ovim tonom, ali ne mogu zanijemiti.
Svaki me put zacudi, pored te komukacije koja je za cistu nulu, i plitkoca tvog znanja.
Da si se ti prilagodila Francuskom drustvu, ti sad ovdje, i na ovakav nacin ne bi vodila ragovor.
Da si se tamo primila, ti se ne bi zanimala ovoliko o Bosni.
Zanimala bi se Francuskom, cista logika
Ako si duzi niz god tamo, pitaj se zasto si i dalje veoma aktivna na ex yu forumima? Ne znam nikoga aktivnijeg od tebe.
I sto se toliko bavis “problemima” Bosne, ako si vec tamo prilagodjena?
Sto se ko sav normalno prilagodjen svijet ne ukljucis aktivno u desavanja zemlje u kojoj zivis?
Sto, umjesto sto trosis silno vrijeme i energiju raspravljajuci o BiH problemu, ne uzivas lijepo u svom raju od zemlje
Nije li slucajno zato sto tamo nemas s kim? Sto tamo niko nikog ne zanima? Sto se tamo sazna da je neko umro kad u ulici pocne zaudarat na njegovo tijelo?
Nije li mozda sto se tamo umire 9 sati ns ulici prije nego sto se neko sjeti pozvat hitnu?
Re: Odlazak mladih iz BiH
eto po obicaji kad ostanes bez argumenata prelazis na mene I razloge zbog kojih sam na forumu... Ma BRAVO...
Sve si rekla.. svaka prilika je dobra prilika da kazes sto te žulja.... Ti dovoljno svjedocis o svom svijetu ..Americi ..Evropi..a Bosni posebno...
upucena si u sve I svasta....ono bas.. Sta sam ja I kako sam, to ne bi trebao da bude dio diskusije..U čemu bi trebala da uzivam ne bi trebala ti da brines...imaš o cemu ako hoces..
Pobrini se o sebi... potruditi se bar malo..valjat ce ti..
Koliko vremena provodim na forumu ni to ne bi trebao da bude tvoj problem à ni dio diskusije....
U nekoliko navrata na ovoj temi pokusavas mi nesto reci ali ni sama ne znas sta bi rekla
onda krenes nesto klepati po tastaturi samo da bi nesto napisala..Klepas napamet... samo nek se nizu radovi..nista nisacim...Negativnu energiju trebas kanalizirati na drugi način I drugim mjestima.......mene se kloni...
Re: Odlazak mladih iz BiH
@Skitnice i @Peace...obje ste u pravu 
Mladi odlaze jer u ovoj državi, ne vide budućnost. Vide, da se posao dobija, ne prema znanju i stručnosti, već stranačkoj pripadnosti. I tako je, već godinama. Oni ne vide kraj ovakvom stanju.
Danas čitam, u Banjaluci se zatvara olimpijski bazen.... Zbog dugova i blokiranog računa. Od ponedjeljka, postoji mogućnost, da ne rade vrtići... Jer tete kreću u štrajk, zbog male plaće
I takva nam je svakodnevnica.
A opet, niko ništa ne poduzima da se to promijeni (to nam pokazuju rezultati izbora), čekaju da neko drugi to uradi za njih.
S druge strane, istina je, da mladi (ne svi, većina ipak) neće u Bosni da radi ništa osim onoga za što je završio. U u stanju su godinama živjeti na račun roditelja, čekajući.... Ili, otići vani, gdje će, ipak, raditi bilo šta, dok se ne snađu.
I ne pišem, napamet.
Vratila sam se 2016. S hr dokumentima sam mogla otići bilo gdje.
2018.preuzela firmu od poslovnog partnera (koji, kao hr državljanin, isto nije imao strpljenja u BiH).
I uopće nije lako.... Ali se može. Treba strpljenje i upornost. A to mnogi nemaju.
Nemam ništa protiv, neka ide ko god hoće ako misli da će mu biti bolje ali je najlakše otići. A to možeš uvijek. Teže je ostati i pokušati.
Mladi odlaze jer u ovoj državi, ne vide budućnost. Vide, da se posao dobija, ne prema znanju i stručnosti, već stranačkoj pripadnosti. I tako je, već godinama. Oni ne vide kraj ovakvom stanju.
Danas čitam, u Banjaluci se zatvara olimpijski bazen.... Zbog dugova i blokiranog računa. Od ponedjeljka, postoji mogućnost, da ne rade vrtići... Jer tete kreću u štrajk, zbog male plaće
I takva nam je svakodnevnica.
A opet, niko ništa ne poduzima da se to promijeni (to nam pokazuju rezultati izbora), čekaju da neko drugi to uradi za njih.
S druge strane, istina je, da mladi (ne svi, većina ipak) neće u Bosni da radi ništa osim onoga za što je završio. U u stanju su godinama živjeti na račun roditelja, čekajući.... Ili, otići vani, gdje će, ipak, raditi bilo šta, dok se ne snađu.
I ne pišem, napamet.
Vratila sam se 2016. S hr dokumentima sam mogla otići bilo gdje.
2018.preuzela firmu od poslovnog partnera (koji, kao hr državljanin, isto nije imao strpljenja u BiH).
I uopće nije lako.... Ali se može. Treba strpljenje i upornost. A to mnogi nemaju.
Nemam ništa protiv, neka ide ko god hoće ako misli da će mu biti bolje ali je najlakše otići. A to možeš uvijek. Teže je ostati i pokušati.
Re: Odlazak mladih iz BiH
Ma kakvi Dezire. Nisi ti mogla uspjeti.
Ti si to morala pokrasti
Ne moze se u Bosni uspjeti, ni fino zivjeti.
Cije si ono slike s putovanja krala?
Ti si to morala pokrasti
Ne moze se u Bosni uspjeti, ni fino zivjeti.
Cije si ono slike s putovanja krala?
Re: Odlazak mladih iz BiH
Nije bitno jesam li ja uspjela ili ne, već koliko god se u većini toga, slagala sa @ Skitnicom.... Ovaj put, ne mogu. U Bosni niko neće biti gladan, ako hoće raditi a ne sjediti i kukati... posla ima. I može pristojno živjeti! E sad, ovisi o tome šta ko želi. Ako misli da će mu biti lakše i bolje vani, u nekoj drugoj državi... Neka ide. Ali to je njegova procjena i odluka.
Primjer, iz porodice, sestrićna.... Ide u Italiju, brinuti se o starim osobama. 1 mjesec je tamo, dobije 700 eura, 1 mjesec je kući, ne radi. I tako, naizmjenično.
Kad sam ja, počela objavljivati, svoje igrarije s keksićima i kad su me žene, počele zvati i pitati da naruče ( naravno, odbila sam jer se s tim ne bavim ozbiljno).. Njen komentar je bio-ne isplati se to!
Ali, isplati se raditi za 350 eura mjesečno u Italiji??!
E to je, taj mentalni sklop, kod većine naših ljudi.... U Bosni se ništa ne isplati
Re: Odlazak mladih iz BiH
Ja sam jos jednu stvar primijetila. U Bosni te zovu budalom ako radis puno.
Proslu subotu je bila na veceri kod mene moja rodica, s majkom, a majka njena je dosla u posjetu njoj.
I govori meni moja strina kako su moji roditelji budale, jer ne dopustaju da im stvari propadaju. Budale su sto zasade sebi sve sto raste na nasem podneblju, sto prave slatko i pekmez, sto imaju kravu… Jer kao sve to njima ne treba.
S druge strane i moja mama kaze za strinu da je ona pobudalila, jer sad radi vise vec ikada a kao ne treba joj toliko.
Komsinica N. tvrdi da su svi u selu budale sto rade, a selo tvrdi da je komsinica N. budala, jer kao kome ona radi, ima 4 kcerke i sve se dobro udale, muz joj invalid, ima penziju, ima nesto te invalidnine…
Prijatelj od muza se vratio iz Njemacke i bavio se stocarstvom. Citavo selo ga drzi za budalu
A on se cudi selu i sve govori - ljudi ja manje radim vec u Njmackoj a vise imam.
I tako uglavnom, nit si pametan kad radis malo, ni kad radis mnogo
Proslu subotu je bila na veceri kod mene moja rodica, s majkom, a majka njena je dosla u posjetu njoj.
I govori meni moja strina kako su moji roditelji budale, jer ne dopustaju da im stvari propadaju. Budale su sto zasade sebi sve sto raste na nasem podneblju, sto prave slatko i pekmez, sto imaju kravu… Jer kao sve to njima ne treba.
S druge strane i moja mama kaze za strinu da je ona pobudalila, jer sad radi vise vec ikada a kao ne treba joj toliko.
Komsinica N. tvrdi da su svi u selu budale sto rade, a selo tvrdi da je komsinica N. budala, jer kao kome ona radi, ima 4 kcerke i sve se dobro udale, muz joj invalid, ima penziju, ima nesto te invalidnine…
Prijatelj od muza se vratio iz Njemacke i bavio se stocarstvom. Citavo selo ga drzi za budalu
A on se cudi selu i sve govori - ljudi ja manje radim vec u Njmackoj a vise imam.
I tako uglavnom, nit si pametan kad radis malo, ni kad radis mnogo
Re: Odlazak mladih iz BiH
neshto su im ubacili u vodu.. samo se chude...............................................................................................
Re: Odlazak mladih iz BiH
Brat moj je mlad vojni penzioner. On radi svaki dan osim petka. Od 8-4, dnevnica mu je 75 km. Ako ih zamoli gazda da ostanu do 6h kako bi neki posao priveli kraju, za taj dan ih plati 100 km.
gdje ovo jel mi pricamo o istoj drzavi
Da se sretnemo i o ovom pricamo ja bi ti ovih bajki napricala cak bi ti rekla da zradin puno vise, Maja rodjena mati misli da zaradim makar 500 KM vise, Zivi u svom ubjedjenju.
gdje ovo jel mi pricamo o istoj drzavi
Da se sretnemo i o ovom pricamo ja bi ti ovih bajki napricala cak bi ti rekla da zradin puno vise, Maja rodjena mati misli da zaradim makar 500 KM vise, Zivi u svom ubjedjenju.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Odlazak mladih iz BiH
Peace
Zasto si obrisala svoj poslednji post upucen meni ??? Iz kojeg razloga ga nisi ostavila... ?
Jako nisko udaras, pa kad si pocela, idemo do kraja.. slobodno udaraj.. govoris puno o sebi..jasno i glasno...
Nagovorisla se svega sto nije za teme ..i onda par minuta posle izbrisala post.....Nisi trebala ga brisati.. Ako si ostavila nadrbljeno sve drugo trebala si I taj gdje si se dotakla I tema fotografije.. I lajkova...i opet mene..po obicaju..
Ti koja si dosla posle mene na forum I vise postova od mene imaš..meni znas reci koliko vremena provodim na forumu ti koja imaš postova vise nego iko usudis se to reci.... I to na temi koja nema veze ni sa forumom..fotografijom ..a ni reakcijama / lajkovima...
Ti zaista mislis da je meni stalo do lajkova...? E pa nije vjeruj... za razliku od tebe ...Foto koje postam ovdje su moj rad..I kacam iskljucivo svoje za razliku od tebe.. Moje fotos su u temama pdf kreativnog djela foruma to mi ide ..za razliku od tebe ..neke tema si svela na mahalanje rekla / kazala ...
Ja ti nisam kriva sto se ti osjećaš loše..svoje frustracije lijeci van foruma.. Na meni necu ti dozvoliti da lijecis svoje privatno, poslovno à I finansijsko nezadovoljstvo, pa I po cijenu bana, ako treba svejedno mi je..
Zasto si obrisala svoj poslednji post upucen meni ??? Iz kojeg razloga ga nisi ostavila... ?
Jako nisko udaras, pa kad si pocela, idemo do kraja.. slobodno udaraj.. govoris puno o sebi..jasno i glasno...
Nagovorisla se svega sto nije za teme ..i onda par minuta posle izbrisala post.....Nisi trebala ga brisati.. Ako si ostavila nadrbljeno sve drugo trebala si I taj gdje si se dotakla I tema fotografije.. I lajkova...i opet mene..po obicaju..
Ti koja si dosla posle mene na forum I vise postova od mene imaš..meni znas reci koliko vremena provodim na forumu ti koja imaš postova vise nego iko usudis se to reci....
I to na temi koja nema veze ni sa forumom..fotografijom ..a ni reakcijama / lajkovima... Ti zaista mislis da je meni stalo do lajkova...? E pa nije vjeruj... za razliku od tebe
...Foto koje postam ovdje su moj rad..I kacam iskljucivo svoje za razliku od tebe.. Moje fotos su u temama pdf kreativnog djela foruma to mi ide ..za razliku od tebe ..neke tema si svela na mahalanje rekla / kazala ... Ja ti nisam kriva sto se ti osjećaš loše..svoje frustracije lijeci van foruma.. Na meni necu ti dozvoliti da lijecis svoje privatno, poslovno à I finansijsko nezadovoljstvo, pa I po cijenu bana, ako treba svejedno mi je..