Mladi Prijedorčanin Kristijan Vujčić diplomirao s desetkom, a danas se hrani u javnoj kuhinji

[Skitnica]

Kristijan Vujčić, 26-godišnjak iz Prijedora, jedan je od 250 korisnika javne kuhinje "Optimisti". Svaki dan dolazi po obrok za sebe i majku i to valjda više nikom ne bi bilo čudno da Kristijan nije junak priče iz bh. "lovaca na oluje" i mladić koji je s desetkom diplomirao na temu reforma javne uprave u BiH.

Od diplomiranog ekonomiste, smjer javna uprava, do javne kuhinje je trnovit put o izgubljenim snovima i nadanjima da negdje pod ovom kapom nebeskom postoji makar i jedno mjesto na kojem će biti siguran i sretan. Danima su ga novinari lokalnog medija Info Prijedor nagovarali da priča. Skroman i jednostavan kaže da se u ovoj koži, u kojoj se našao prije 11 mjeseci, kada je zbog pandemije izgubio posao skladištara, ne osjeća nimalo lagodno.

- Nisam jedini koji je ostao bez posla. Svjestan sam da je moja pozicija na toj nekoj društvenoj ljestvici sada na samom dnu. Ako se pitate da li me je sram zbog toga, ove slike iznad i ovog apela ispod teksta, priznajem jeste. Sram me je, zemlje po kojoj hodam, onog fakulteta, gimnazije, a posebno prijatelja i rodbine. Ova godina mi je uzela sve što sam godinama pokušao da održim na nogama, a evo danas i ugled, priča s tako vidljivom, gotovo opipljivom tugom mladić koji nije zaboravio one koji su sad, ali i ranije bili uz njega.

- Zahvalan sam im, naravno. Ovo je samo još jedna tužna i sramna životna priča u moru drugih, ali i ogledalo kakav je zapravo položaj mladih. Kada prođem kroz grad tek tu i tamo ponekog sretnem. Moja generacija je većinom na Zapadu, a kao mali smo maštali i gradili snove o svojim uspjesima i boljem životu ovdje. Nažalost, evo, svakim danom je sve teže i lošije, kaže ovaj 26-godišnjak koji za ovih 11 mjeseci nije sjedio skrštenih ruku, već je aktivno i nažalost bezuspješno pokušavao pronaći bilo kakav posao.

- Tražio sam posao, ali bezuspješno. Negdje kod 60. aplikacije sam prestao da brojim, a odgovor sam dobio tek na pet. Nisam bio izbirljiv, aplicirao sam i u struci i mimo nje, kaže Kristijan koji je u tom periodu bukvalno radio sve i svašta kako bi preživio.

- Bili su to poslovi na dnevnicu, od poljoprivrednih radova tokom sezone, berbe voća do rada na pilani i sječi stabala. Volontirao sam čak i u humanitarnim organizacijama. Kako je vrijeme postajalo hladnije tako su se prilike za nadničenje prorijedile, pa sam bio primoran da se obratim javnoj kuhinji "Optimista" kojim se ovom prilikom također zahvaljujem. Nekako se taj naziv javne kuhinje pogodio s mojim načinom razmišljanja. Uprkos svemu što me snašlo, ja sam ipak optimista iako sam ove godine radio sve najteže poslove o kojim kao akademski građanin nisam ni sanjao. U tom sam vidio lekciju. Valjda je život htio da me nauči nečem novom, da mi pokaže prave vrijednosti, uvjeren je Kristijan.

Onim koji budu ovo čitali želi da prenese i poruku, da bez obzira kakav stav imali o članku, njemu lično, njegovoj situaciji, želi da kaže da je država bez mladih mrtva.

- Kao i društvo. Demografska slika je neumoljiva. Prijeti nam nestanak, i Srbima, i Hrvatima i Bošnjacima. Krajnje je vrijeme da se zapitamo gdje smo to pogriješili. Završio bih uz riječi da je moj život u ovoj državi i ovom gradu pakao. No, koliko nas je još, ljudi koji su u mnogo težoj situaciji, kojima sam i sam pomagao dok sam bio zaposlen. Koliko je bolesne djece koja se liječe preko humanitarnih akcija i sl. To je ono na šta pomislim svako jutro kada se probudim. Pomislite i vi, poručuje Kristijan onim do kojih će doprijeti ova njega priča.

Ova priča je, s jedne strane, njegova hrabrost da se suoči sa situacijom u kojoj je, a s druge i nemoć da izađe iz začaranog kruga u kojem se ne svojim izborom našao. Da sve bude gore, mada on to nikad ne spominje, ovaj mladi čovjek s punom odgovornošću brine i o svojoj bolesnoj majci. Manji ljekarski zahvat trebao bi i njemu, da se riješi ranijih i zapuštenih zdravstvenih problema, koji nažalost imaju svoju cijenu, pa zato svi oni koji mogu da pomognu Kristijanu mogu ga kontaktirati na broj telefona 066/060-545 ili da sredstva na ime pomoći uplate na sljedeći broj računa.

Devizni Račun: IBAN BA395514902857829741

SWIFT: BLBABA22



Tekući račun: 45459839000

Transakcijski račun: 5514902547996124

Oslobodjenje.ba

[Skitnica]

Da li ove vijesti čitaju političari?

[Ptica bijela]

Jezim se i bijesnim na ovakve pojave.

Momak je mlad i sposoban, na njegovom mjestu meni bi bilo ponižavajuće i dodatno bi me psihički ubijala novčana pomoć.
Posao. Posao. To mu treba.

[laganini]

..nas ni bolio cut pricu oni koji su mu dali otkaz ..kod mene imam tipa koji je završio pravo zaposlio se s srednjom školom iskreno ja binga potjera s posla..cudno..da al istinito..

[Bella]

hm ... kako je naslov slucaja.... ipak se na kraju trazi pomoc i upisani brojevi racuna.... mislim da je ovakav tekst nepotreban.

Uvijek je bilo ovakvih diplomiranih - bez posla- neki cak nisu htjeli vozariti do Zenice.. jer im je 'preko svijeta'.... drugi, vjerujem jednostavno nisu zadovoljavali kriterije gdje su aplicirali..

... pogotovo ekonomisti/ pravnici... ponuda i potraznja nije uskladjena.
Svi mi poznajemo, i rpivatno, ovakve slucajeve- sa diplomom i radi posao za koji i ne treba neka strucna obrazovanost- sto je ipak pozitivno -da su se i toga prihvatili.

[Kamilica]

Šteta za kvalitetne mlade ljude da žive ovako. Nisam sigurna ali trebalo bi da ima neku pomoć sa biroa za nezaposlene ako je dobio otkaz

[blackadder]

Srede gazde da ne dobiju, preveslaju ih na sporazumni raskid ugovora o radu, za koji nemaš pravo na naknadu. Ne pitaj kako, ali takvih je koliko hoćeš.

Iz neke sadašnje perspektive teško mi je zamisliti se u ovakvoj situaciji. Ali čovjek pomisli šta bi stvarno da sve izgubiš, novac, posao, imovinu ako si je imao, da nemaš neku porodicu da ti pomnogne, bil te društvo ostavilo na cjedilu, da doslovno umreš na ulici, od gladi, hladnoće?

[Kamilica]

Može biti i to, da je na neki način iskorišten i prevaren. Ima valjda nekih mogućnosti da dobije neku socijalnu pomoć, nadam se.

[laganini]

..živimo u vrime kapitalističke ekonomije i ako je dečko takav kapacitet cudno da ga ni jedan privatnik ne angažira..tu ne utječe politika na sto se ovdje vjerojatno cilja..

[Revizor]

u sarajevu se moze lako zaposlit s ekonomskim fakultetom. al haj valjda je naso sta do sad

[Bella]

Jezim se i bijesnim na ovakve pojave.

Momak je mlad i sposoban, na njegovom mjestu meni bi bilo ponižavajuće i dodatno bi me psihički ubijala novčana pomoć.
Posao. Posao. To mu treba.

. ma da.. ovo su prevaranti... ne vjerujem chlanicma na DM.. pogotovo kad objave ziro rachun.. bezibre