Evo Vanillinim primjerom ću početi
Vanilla wrote: ↑Mon Jun 22, 2020 8:14 pmSamo da vam ispricam...
Poslije posla odem do Mercatora da nesto zavrsim i hajde, kad sam vec tu, ostavim auto da se pere u onoj dole autopraoni (bez obzira sto je kisa, unutra je bilo uzas ). Jesam, zadrzala sam se u Mercatoru, usput odem i na sisanje. Zavrsila sve, idem prema autopraoni, udaljena sam od nje nekih 20tak m kad zvoni mob. Nepoznat broj. Razgovor ide:
-Halo
- Halo, je li tvoje auto (navodi marku i boju)
- Jeste, a vi ste? (noge mi se otsjekle)
- Iz autopraone, hajde bona, hocu da idem kuci!
(odakle mu moj broj?)
- Tu sam, idem prema vama.
Ostavljam mobitel u tasnu i gledam prema autopraoni i svome autu i vidim kako se muskarac saginje i vraca neke papire u kasetu
Prilazim i pitam ga (on je preuzeo auto):
- Sta radite to, jeste li, to, otvarali kasetu? Odakle vam moj broj?
- Pa uvijek tako radimo, hocemo kuci, kraj radnog vremena je.
Pogledam u tablu sa nazivom autopraone i ispod naziva radno vrijeme: do 21h.
- Tamo pise da radite do 21h. Uostalom zasto mi niste rekli kada sam ostavljala auto do kada trebam doci? Ne bi smjeli po privatnim stvarima da rovite!
- Ne znam ja, hocemo mi kuci.
Platim bez rijeci (doslovno sam u soku bila), uzmem kljuc i odem.
Stanem na prvo prosirenje, otvorim kasetu bas da vidim gdje je procitao broj i po cemu je rovio.
U torbici, u kojoj stoji servisna knjiga, se nalaze i svi racuni od servisiranja auta. Na racunu ime, prezime, adresa i broj telefona.
Kakva drcnost, kakva nekultura, kakva sloboda. E svasta