Njemačka, Neuschwanstein dvorac, nedaleko od Minhena
Lokacije koje bi vrijedilo posjetiti
Re: Lokacije koje bi vrijedilo posjetiti
Meni je i ovo zanimljivo
Njemačka, Neuschwanstein dvorac, nedaleko od Minhena
Njemačka, Neuschwanstein dvorac, nedaleko od Minhena
4
3
1
1
Re: Lokacije koje bi vrijedilo posjetiti
Ovo sam gledala na tv, izuzuzetno je.
TA PROHM: SAVRŠEN SPOJ PRIRODE I DREVNE ARHITEKTURE, KAMBODŽA
Ta Prohm (kmerski za “Predak Brahma”) je veliki budistički hram smješten 1 km istočno od legendarnog Angkor Thoma, posljednjeg velikog i najdugovječnijeg glavnog grada Kmerskog Carstva koje je nekada vladalo današnjom teritorijom Kambodže, istočnog Tajlanda, Vijetnama i Laosa.
Izgrađen na vrhuncu Kmerskog Carstva kao budistički hram i središte učenja, Ta Prohm je savršen prikaz tradicionalne kmerske arhitekture koja se sastoji od niza manjih građevina, od kojih najveća zauzima oko 1000 x 650 metara prostora, a u samom centru se nalazi ogromno kameno lice Prajnaparamita koji predstavlja mudrost.
Kada su francuski arheolozi ponovno otkrili Angkor u ranom 20. stoljeću, svi hramovi su već bili prekriveni travom, korovom i drvećem, a vrlo brzo i očišćeni – svi osim Ta Prohma, kojeg arheolozi nisu smjeli čistiti zbog straha od urušavanja.
U posljednjih nekoliko godina, zajedno s ostatkom Angkor kompleksa, drevni hram Ta Prohm (izgrađen 1186. godine) je postao popularan širom svijeta, kako zbog interneta, tako i zbog njegovog pojavljivanja u filmu Lara Croft: Tomb Raider.
![Image]()
TA PROHM: SAVRŠEN SPOJ PRIRODE I DREVNE ARHITEKTURE, KAMBODŽA
Ta Prohm (kmerski za “Predak Brahma”) je veliki budistički hram smješten 1 km istočno od legendarnog Angkor Thoma, posljednjeg velikog i najdugovječnijeg glavnog grada Kmerskog Carstva koje je nekada vladalo današnjom teritorijom Kambodže, istočnog Tajlanda, Vijetnama i Laosa.
Izgrađen na vrhuncu Kmerskog Carstva kao budistički hram i središte učenja, Ta Prohm je savršen prikaz tradicionalne kmerske arhitekture koja se sastoji od niza manjih građevina, od kojih najveća zauzima oko 1000 x 650 metara prostora, a u samom centru se nalazi ogromno kameno lice Prajnaparamita koji predstavlja mudrost.
Kada su francuski arheolozi ponovno otkrili Angkor u ranom 20. stoljeću, svi hramovi su već bili prekriveni travom, korovom i drvećem, a vrlo brzo i očišćeni – svi osim Ta Prohma, kojeg arheolozi nisu smjeli čistiti zbog straha od urušavanja.
U posljednjih nekoliko godina, zajedno s ostatkom Angkor kompleksa, drevni hram Ta Prohm (izgrađen 1186. godine) je postao popularan širom svijeta, kako zbog interneta, tako i zbog njegovog pojavljivanja u filmu Lara Croft: Tomb Raider.
2
1
1
1
Re: Lokacije koje bi vrijedilo posjetiti
KOLMAR: BAJKOVITI GRAD U FRANCUSKOJ
Prepun raznobojnih i bogato ukrašenih historijskih građevina, Kolmar je jedna od najpopularnijih turističkih destinacija u francuskoj regiji Alzas. Osnovan je još u 9. stoljeću, a od tada je bio pod vladavinom Švedske i Njemačke, sve dok na kraju nije opet vraćen Francuskoj.
Kolmar broji oko 65.000 stanovnika, a karakterističan je po očuvanom starom gradu, arhitektonskim spomenicima, muzejima, kao i prekrasno uređenim ulicama. U njemu su rođeni i mnogi značajni umjetnici, a među njima i skulptor Frederik Bartoldi, autor Kipa slobode u New Yorku. Ovaj grad se smatrao neprocjenjivim blagom i tokom Drugog svjetskog rata zbog čega su savezničke snage uvijek posvećivale posebnu pažnju na to da na grad ne ispuste bombu prilikom oslobađanja Francuske.
Prepun raznobojnih i bogato ukrašenih historijskih građevina, Kolmar je jedna od najpopularnijih turističkih destinacija u francuskoj regiji Alzas. Osnovan je još u 9. stoljeću, a od tada je bio pod vladavinom Švedske i Njemačke, sve dok na kraju nije opet vraćen Francuskoj.
Kolmar broji oko 65.000 stanovnika, a karakterističan je po očuvanom starom gradu, arhitektonskim spomenicima, muzejima, kao i prekrasno uređenim ulicama. U njemu su rođeni i mnogi značajni umjetnici, a među njima i skulptor Frederik Bartoldi, autor Kipa slobode u New Yorku. Ovaj grad se smatrao neprocjenjivim blagom i tokom Drugog svjetskog rata zbog čega su savezničke snage uvijek posvećivale posebnu pažnju na to da na grad ne ispuste bombu prilikom oslobađanja Francuske.
3
2
1
1
Re: Lokacije koje bi vrijedilo posjetiti
The Bailong Elevator (Chinese: 百龙电梯; literally Hundred Dragons Elevator) is a glass elevator built onto the side of a huge cliff in the Wulingyuan area of Zhangjiajie, People's Republic of China that is 326 m (1,070 ft) high. It is claimed to be the highest and heaviest outdoor elevator in the world.
3
3
Re: Lokacije koje bi vrijedilo posjetiti
Mon Sen Mišel, mesto gde ćete uveče zaspati na ostrvu, a probuditi se na poluostrvu
Neverovatan grad, zamak, ostrvo i opatija u jednom gde su snimljena ostvarenja poput "Čovek sa gvozdenom maskom" i "Tri musketara“
Izdižući se visoko iznad nivoa mora, Mon Sen Mišel je stenovito ostrvo u kanalu Lamanš, na oko kilometar od Normandije u Francuskoj.
Mon Sen Mišel je neverovatan grad, zamak, ostrvo i opatija u jednom. Manastir smešten na sam vrh ostrva i njime dominira površine je 55.000 metara kvadratnih učinio je ovu destinaciju svetski poznatom.
Sazidan u osmom veku zauvek je ostao nedostižan za Engleze koji su uspeli nekada da osvoje čitavu Normandiju, ali ne i ovo ostrvo, delom zbog nepristupačnog polozaja grada, a delom i zbog njegovih masivnih zidina.
Dramatičan pogled i vijugave ulice srednjevekovnog grada, na četiri sata vožnje od Pariza, uvrstile su ovo nesvakidašnje mesto na UNESKO listu svetske kulturne baštine. Pored toga, smatra se i jednim od najposećenijih mesta u Francuskoj.
ISTORIJAT
Sve do izgradnje prve crkve u osmom veku ostrvo je nosilo ime Mon Tomb jer je svojim izgledom podsećalo na uzvišenje grobne humke.
Legenda iz 708. godine kaže da se biskupu Avranša javio Arhangel Mihajlo i rekao mu da na ovom ostrvu sagradi crkvu, međutim, biskup ipak nije to učinio te mu je Arhangel vrelim prstom napravio rupu u lobanji (lobanja se i danas čuva u crkvi u Arvanšu).
U vreme Francuske revolucije i opadanja značaja crkve, 1790. godine, opatija je napuštena.
Sve dok se monasi na nju nisu vratili 1969, ostrvo je služilo kao zatvor a nosilo je ironičan naziv "Mon Libr", sto u prevodu na srpski znači "Slobodno brdo". U tamnicama Mon Libra svojevremeno je bio zatočen i Viktor Igo.
HODOČASNIČASNIČKO MESTO
SILUETA "BOŽIJEG ZAMKA", KAKO SU GA NAZIVALI, VAŽIO JE ZA SINONIM JAČANJA DUHA HODOČASNIKA. U ŠESTOM VEKU, CRKVENI REDOVNICI I PUSTINJACI ŽIVELI SU NA OVOM MESTU U POTRAZI ZA VEROM, MIROM I SAMOĆOM. TADAŠNJI HODOČASNICI SU MORALI PAŽLJIVO DA PRELAZE DO OSTRVA, JER NIJE POSTOJAO NIKAKAV PRILAZ, A PLIMA I OSEKA SU SE VEOMA BRZO SMENJIVALE. KRAJEM 1800-TE GODINE NAPRAVLJEN JE PRVI NASIP, KOJI JE POVEZAO OSTRVO SA KOPNOM, ŠTO JE OMOGUĆILO HODOČASNICIMA, A KASNIJE I TURISTIMA DA DOĐU DO GRADA.
Centralni deo zamka čini crkva izgrađena u jedanaestom veku. Jedno od najlepših mesta u ovom samostanu je bašta koja se nalazi odmah pored crkve, a veoma je značajna jer povezuje sve puteve i sobe. Zanimljivo je da su drevni redovnici koristili dvorište na vrhu utvrđenja za proizvodnju povrća i lekovitog bilja.
Na ulaznim kapijama grada nalazi se amblem grada (dva lososa koji plivaju u suprotnim smerovima) i informacija do kada tog dana treba da napustite poluostrvo ako ne želite da plivate. To je obično u letnjim mesecima do 19, a u zimskim mesecima do 17 časova, tako da je u obilazak ostrva najbolje krenuti oko podneva.
Glavna ulica je danas načičkana najrazličitijim prodavnicama, gde možete kupiti različite sitnice, od suvenira do brze hrane. Tu je jedan i od najpoznatijih restorana "Mere Poulard" gde se jede autentični omlet koji se služi u posudama iz XIX veka. Na ostrvu možete kupiti i biskvit "Mere Poulard" koji ima tradiciju dužu od 200 godina, piše Plezir.
Ovo mesto nije ostavilo ravnodušnim ni filmsku produkciju, pa je poslužilo kao model za izgradnju grada Minas Tirita koji se pojavljuje u filmu "Gospodar prstenova", kao i mesto gde su snimljena ostvarenja poput "Čovek sa gvozdenom maskom" i "Tri musketara".
Neverovatan grad, zamak, ostrvo i opatija u jednom gde su snimljena ostvarenja poput "Čovek sa gvozdenom maskom" i "Tri musketara“
Izdižući se visoko iznad nivoa mora, Mon Sen Mišel je stenovito ostrvo u kanalu Lamanš, na oko kilometar od Normandije u Francuskoj.
Mon Sen Mišel je neverovatan grad, zamak, ostrvo i opatija u jednom. Manastir smešten na sam vrh ostrva i njime dominira površine je 55.000 metara kvadratnih učinio je ovu destinaciju svetski poznatom.
Sazidan u osmom veku zauvek je ostao nedostižan za Engleze koji su uspeli nekada da osvoje čitavu Normandiju, ali ne i ovo ostrvo, delom zbog nepristupačnog polozaja grada, a delom i zbog njegovih masivnih zidina.
Dramatičan pogled i vijugave ulice srednjevekovnog grada, na četiri sata vožnje od Pariza, uvrstile su ovo nesvakidašnje mesto na UNESKO listu svetske kulturne baštine. Pored toga, smatra se i jednim od najposećenijih mesta u Francuskoj.
ISTORIJAT
Sve do izgradnje prve crkve u osmom veku ostrvo je nosilo ime Mon Tomb jer je svojim izgledom podsećalo na uzvišenje grobne humke.
Legenda iz 708. godine kaže da se biskupu Avranša javio Arhangel Mihajlo i rekao mu da na ovom ostrvu sagradi crkvu, međutim, biskup ipak nije to učinio te mu je Arhangel vrelim prstom napravio rupu u lobanji (lobanja se i danas čuva u crkvi u Arvanšu).
U vreme Francuske revolucije i opadanja značaja crkve, 1790. godine, opatija je napuštena.
Sve dok se monasi na nju nisu vratili 1969, ostrvo je služilo kao zatvor a nosilo je ironičan naziv "Mon Libr", sto u prevodu na srpski znači "Slobodno brdo". U tamnicama Mon Libra svojevremeno je bio zatočen i Viktor Igo.
HODOČASNIČASNIČKO MESTO
SILUETA "BOŽIJEG ZAMKA", KAKO SU GA NAZIVALI, VAŽIO JE ZA SINONIM JAČANJA DUHA HODOČASNIKA. U ŠESTOM VEKU, CRKVENI REDOVNICI I PUSTINJACI ŽIVELI SU NA OVOM MESTU U POTRAZI ZA VEROM, MIROM I SAMOĆOM. TADAŠNJI HODOČASNICI SU MORALI PAŽLJIVO DA PRELAZE DO OSTRVA, JER NIJE POSTOJAO NIKAKAV PRILAZ, A PLIMA I OSEKA SU SE VEOMA BRZO SMENJIVALE. KRAJEM 1800-TE GODINE NAPRAVLJEN JE PRVI NASIP, KOJI JE POVEZAO OSTRVO SA KOPNOM, ŠTO JE OMOGUĆILO HODOČASNICIMA, A KASNIJE I TURISTIMA DA DOĐU DO GRADA.
Centralni deo zamka čini crkva izgrađena u jedanaestom veku. Jedno od najlepših mesta u ovom samostanu je bašta koja se nalazi odmah pored crkve, a veoma je značajna jer povezuje sve puteve i sobe. Zanimljivo je da su drevni redovnici koristili dvorište na vrhu utvrđenja za proizvodnju povrća i lekovitog bilja.
Na ulaznim kapijama grada nalazi se amblem grada (dva lososa koji plivaju u suprotnim smerovima) i informacija do kada tog dana treba da napustite poluostrvo ako ne želite da plivate. To je obično u letnjim mesecima do 19, a u zimskim mesecima do 17 časova, tako da je u obilazak ostrva najbolje krenuti oko podneva.
Glavna ulica je danas načičkana najrazličitijim prodavnicama, gde možete kupiti različite sitnice, od suvenira do brze hrane. Tu je jedan i od najpoznatijih restorana "Mere Poulard" gde se jede autentični omlet koji se služi u posudama iz XIX veka. Na ostrvu možete kupiti i biskvit "Mere Poulard" koji ima tradiciju dužu od 200 godina, piše Plezir.
Ovo mesto nije ostavilo ravnodušnim ni filmsku produkciju, pa je poslužilo kao model za izgradnju grada Minas Tirita koji se pojavljuje u filmu "Gospodar prstenova", kao i mesto gde su snimljena ostvarenja poput "Čovek sa gvozdenom maskom" i "Tri musketara".
2
2
Re: Lokacije koje bi vrijedilo posjetiti
Prica je zanimljiva koliko i sama palaca, procitajte je.
NEVJEROVATNA PALAČA IZGRAĐENA OD KAMENČIĆA, FRANCUSKA
Kada se poštar Ferdinand Cheval (Francuska, 1836) 1879. godine spotaknuo od kamen, vjerovatno nije ni sumnjao da će mu ta naizgled sasvim obična nezgoda u potpunosti promijenjiti život. Od tog trenutka, svaki dan tokom naredne 34 godine, Cheval je skupljao sitne kamenčiće dok je raznosio poštu, te od njih počeo graditi palaču.
Na kraju je izgradio masivnu palaču od kamenja i šljunka koja je privukla pažnju umjetnika kao što su Pablo Picasso, a sada pozdravlja oko 120.000 posjetitelja svake godine.
Cheval je napustio školu kada je imao 13 godina, oženio se, i zaposlio kao poštar u malenom gradiću u Francuskoj. 1879. godine, dok je raznosio poštu spotakeo se od kamen i umjesto da nastavi dalje, sageo se, podigao ga i ponio sa sobom. Kamen mu je izgledao neobično lijep, pa ga je odnio kući i uskoro postao opsjednut njime. Sljedećeg dana, zastao je na istom mjestu, razgledao okolo i primjetio da tu ima još ljepog kamenja koje je počeo sakupljati, i ne sluteći da će oni postati temelj za njegovo životno djelo.
Chevala su ovi kamenčići podsjećali na san koji je imao kao dijete, u kojem izgradio dvorac od istog kamenja koje je našao na putu – i jednog dana, odlučio je i da ga ostvari. Napravit će palaču inspirisanu pričama iz Biblije, u stilu arapske i alžirske arhitekture. Nakon 34 godine, oko 65.000 sati rada, i svakodnevnog sakupljanja kamenčića na svom putu, Cheval je ostvario svoj san i izgradio nevjerovatno arhitektonsko remek-djelo.
Počeo je sa izgradnjom fontane, a zatim je dodao jednu prostoriju. Nakon toga je napravio egipatsku grobnicu, orijentalnu pagodu, egipatski hram, i tri Diva koji podsjećaju na one sa Uskršnjeg otoka. Zatim je dodao je Hindu hram, švicarski chalet, srednjovjekovni evropski dvorac i džamiju. Prvobitno je imao namjeru graditi grobnice za sebe i za svoju ženu, ali par nikada nije bio sahranjen u njima.
Kamen po kamen, Cheval je izgradio svoju palaču koju je nazvao Palais Idéal (Idealna Palača) bez ikakvog znanja o arhitekturi, zidanju ili bilo kakvoj gradnji.Ovaj projekt koji je napravio iz čiste ljubavi mu je omogućio da na neki način prevari smrt, jer palaču danas posjeti više od 120.000 ljudi, iako su ga u vrijeme izgradnje mnogi ismijavali…
NEVJEROVATNA PALAČA IZGRAĐENA OD KAMENČIĆA, FRANCUSKA
Kada se poštar Ferdinand Cheval (Francuska, 1836) 1879. godine spotaknuo od kamen, vjerovatno nije ni sumnjao da će mu ta naizgled sasvim obična nezgoda u potpunosti promijenjiti život. Od tog trenutka, svaki dan tokom naredne 34 godine, Cheval je skupljao sitne kamenčiće dok je raznosio poštu, te od njih počeo graditi palaču.
Na kraju je izgradio masivnu palaču od kamenja i šljunka koja je privukla pažnju umjetnika kao što su Pablo Picasso, a sada pozdravlja oko 120.000 posjetitelja svake godine.
Cheval je napustio školu kada je imao 13 godina, oženio se, i zaposlio kao poštar u malenom gradiću u Francuskoj. 1879. godine, dok je raznosio poštu spotakeo se od kamen i umjesto da nastavi dalje, sageo se, podigao ga i ponio sa sobom. Kamen mu je izgledao neobično lijep, pa ga je odnio kući i uskoro postao opsjednut njime. Sljedećeg dana, zastao je na istom mjestu, razgledao okolo i primjetio da tu ima još ljepog kamenja koje je počeo sakupljati, i ne sluteći da će oni postati temelj za njegovo životno djelo.
Chevala su ovi kamenčići podsjećali na san koji je imao kao dijete, u kojem izgradio dvorac od istog kamenja koje je našao na putu – i jednog dana, odlučio je i da ga ostvari. Napravit će palaču inspirisanu pričama iz Biblije, u stilu arapske i alžirske arhitekture. Nakon 34 godine, oko 65.000 sati rada, i svakodnevnog sakupljanja kamenčića na svom putu, Cheval je ostvario svoj san i izgradio nevjerovatno arhitektonsko remek-djelo.
Počeo je sa izgradnjom fontane, a zatim je dodao jednu prostoriju. Nakon toga je napravio egipatsku grobnicu, orijentalnu pagodu, egipatski hram, i tri Diva koji podsjećaju na one sa Uskršnjeg otoka. Zatim je dodao je Hindu hram, švicarski chalet, srednjovjekovni evropski dvorac i džamiju. Prvobitno je imao namjeru graditi grobnice za sebe i za svoju ženu, ali par nikada nije bio sahranjen u njima.
Kamen po kamen, Cheval je izgradio svoju palaču koju je nazvao Palais Idéal (Idealna Palača) bez ikakvog znanja o arhitekturi, zidanju ili bilo kakvoj gradnji.Ovaj projekt koji je napravio iz čiste ljubavi mu je omogućio da na neki način prevari smrt, jer palaču danas posjeti više od 120.000 ljudi, iako su ga u vrijeme izgradnje mnogi ismijavali…
Re: Lokacije koje bi vrijedilo posjetiti
NEVJEROVATNI VISEĆI HRAM NA HENGSHAN PLANINI, KINA
Smješten u kanjonu u podnožju planine Hengshan u pokrajini Shanxi, Kina, Viseći Hram ili Viseći Manastir poznat je u svijetu kao jedno od najvećih svjetskih arhitektonskih blaga. Napravljen je prije više od 1.500 godina, a restauriran 1900-tih.
Hram je izgrađen u stijeni, oko 75 metara iznad tla, a podupiru ga drvene grede i skriveni hodnici u stijeni. U njemu se nalazi više od 40 dvorana (prostorija), kao i veliki ormari i paviljoni, a sve to na ukupnoj površini od 152,5 kvadratnih metara. Sve prostorije su povezane hodnicima i mostovima.
Unutar hrama se nalaze brojni kipovi, statue i kamene rzbarije koje dolaze iz različitih doba i od različitih dinastija. Prema nekim navodima, Hram je sagrađen na ovoj lokaciji kako bi se izbjegle strašne poplave, a i sama planina pruža zaštitu od kiše, snijega i sunca.
Viseći Hram je jedna od glavnih turističkih atrakcija i istorijskih znamenitosti u Datong regiji. Ovaj hram nije poznat samo po svojoj nevjerovatnoj lokaciji, već i po tome što objedinjuje elemente budizma, taoizma i konfucijanizma.
Smješten u kanjonu u podnožju planine Hengshan u pokrajini Shanxi, Kina, Viseći Hram ili Viseći Manastir poznat je u svijetu kao jedno od najvećih svjetskih arhitektonskih blaga. Napravljen je prije više od 1.500 godina, a restauriran 1900-tih.
Hram je izgrađen u stijeni, oko 75 metara iznad tla, a podupiru ga drvene grede i skriveni hodnici u stijeni. U njemu se nalazi više od 40 dvorana (prostorija), kao i veliki ormari i paviljoni, a sve to na ukupnoj površini od 152,5 kvadratnih metara. Sve prostorije su povezane hodnicima i mostovima.
Unutar hrama se nalaze brojni kipovi, statue i kamene rzbarije koje dolaze iz različitih doba i od različitih dinastija. Prema nekim navodima, Hram je sagrađen na ovoj lokaciji kako bi se izbjegle strašne poplave, a i sama planina pruža zaštitu od kiše, snijega i sunca.
Viseći Hram je jedna od glavnih turističkih atrakcija i istorijskih znamenitosti u Datong regiji. Ovaj hram nije poznat samo po svojoj nevjerovatnoj lokaciji, već i po tome što objedinjuje elemente budizma, taoizma i konfucijanizma.
Re: Lokacije koje bi vrijedilo posjetiti
Hram Kailasa u Indiji: Neuništiv, izgrađen od planine nepoznatom tehnologijom
Zašto je Shivin hindu hram Kailasa u kompleksu pećina Ellora u Indiji toliko poseban? Ovaj hram nije sagrađen dodavanjem kamenih blokova, već je čitava planina urezana kako bi se napravio ovaj hram! Stupovi u hramu Kailasa veličine preko 30m su isklesani tako što su odvajani dijelovi planine nepoznatom tehnologijom. Pitamo se da li su i kako su ljudi mogli u ono doba uopće sagraditi ovaj hram, a ako nisu ljudi, tko ga je i kako sagradio? Ovo je jedna od velikih misterija današnjice!
Pećine Ellora – kompleks, koji se nalazi u indijskoj državi Maharashtra, 30 km zapadno od grada Aurangabad – nijemo je svjedočanstvo mirnog života tri religije, koje zajedno sa svojim visokim umjetničkim vrijednostima čini ovo mjesto značajnim za svjetsku kulturu. U pećinama Ellore ima 34 hrama i manastira, koji zauzimaju dužinu oko 2 km, uklesani u bazaltne stijene.
Svetište budizma ima 12 pećina, hinduizma 17 pećina i jainizma 5 pećina, jedni pored drugih. U 14. stoljeću hramovi Ellora bili su pred uništenjem od borbe muslimana protiv starosjedilaca, ali usprkos velikim naporima, nisu uspjeli uništiti tvrdi bazalt.
Pećine Ellore su dakle cijeli kompleks veličanstvenih hramova, kipova, stupova i skulptura. Najistaknutiji se smatra hram Kailasa, koji se nalazi u centru Ellora. Ovaj hram nije sagrađen zidanjem kamenih blokova, već je čitava planina isklesana kako bi se napravio hram. Kailasa hram je simbol svete planine Kailasa, himalajskog prebivališta poluboga Šive. Stupovi hrama imaju visinu preko 30m, a u središtu hrama su tri metra isklesane statue slonova i lavova. Na zidovima dvorane mogu se vidjeti sačuvani reljefi i slike iz različitih razdoblja, kao i Shiva koji pleše.
Smatra se da je hram izgrađen od 200 000 tona stijene i jedna je od najvećih monolitnih struktura u svijetu. Arhitekt koji je stvorio ovo čudo bio je iznenađen jer je uzviknuo: “Ja ne razumijem kako se to dogodilo da sam bio u mogućnosti da ga izgradim”. To pokazuje sačuvani natpis u jednoj od pećina Ellora. Kompleks vjerskih objekata Kailasa hramovi 1983. godine uključeni su u UNESCO-ov popis svjetske baštine.
Danas se mnogi pitaju: kako je izgrađen Kailasa hram? Stupovi u hramu Kailasa veličine preko 30m su isklesani tako što su odvajani dijelovi planine nepoznatom tehnologijom. Pitamo se da li su ljudi mogli sagraditi ovaj hram, a ako nisu, tko ga je i kako sagradio?
Ovo je jedna od velikih misterija današnjice!
To je jedini primjer na svijetu gdje je planina isklesana od vrha kako bi se napravila građevina. U svim drugim slučajevima, kamen je sječen sprijeda.
Čitav svijet je koristio tehnologiju po imenu “rezanje u monolitu”, dok je za hram Kailasa korištena suprotna tehnika “rezanje iz monolita”.
Zašto je ova tehnika tako specifična? Za početak, da bi se napravili stupovi veličine preko 30 metara, potrebne su godine posla uz precizno rezanje velikog kamena.
Međutim, stupovi u hramu Kailasa su izrezani tako što su dijelovi planine odvojeni od njega. Možete li zamisliti koliko je kamenja trebalo ukloniti da bi se napravio jedan takav stup?
Povjesničare i arheologe zbunjuje upravo ta količina kamenja koja je uklonjena. Arheolozi tvrde da je uklonjeno preko 400.000 tona kamenja, za što ne bi bile potrebne godine, već stoljeća rada. Povjesničari nisu pronašli zapise o tom velikom podvigu i smatraju da je hram izgrađen za manje od 18 godina.
Recimo da su ljudi radili svaki dan 18 godina po 12 sati bez pauza. Ignorirat ćemo kišovite dane, festivale i ratove i zamisliti da su ljudi radili kao roboti.
Ajde sad na trenutak da se s izgradnje prebacimo na uništavanje. Muslimanski kralj Aurangzeb je zaposlio tisuću radnika da bi u potpunosti uništili ovaj hram. On je naredio 1682. godine da se hram sravni sa zemljom. Prema zapisima, tisuću radnika ga je uništavalo 3 godine, ali nisu napravili veću štetu. Uspjeli su izlomiti po koju statuu tu i tamo, ali hram nisu mogli uništiti u potpunosti. Aurangzeb je ubrzo odustao od ovog nemogućeg zadatka.
Važno je napomenuti da je slično bilo i sa Mikerinovom piramidom u Egiptu. Drugi muslimanski vladar je želio uništiti sve piramide, a počeo je s Mikerinovom piramidom.
Nakon godina pokušavanja, on je uspio samo napraviti manje ogrebotine na piramidi i na kraju odustao. Tko je zaista napravio ove neuništive građevine diljem svijeta?
Zapravo, arheolozi se slažu da je hram Kailasa kreiran prije svih ostalih hramova u kompleksu špilja Ellore. Moguće je da je on izgrađen dugo prije svih okolnih hramova, a da su se kasnije civilizacije ugledale na njega.
Da nije tako, ljudi bi vremenom usavršili metodu izgradnje i noviji hramovi bi bili bolji i ljepši.
Za razliku od ostalih hramova, jedino se Kailasa vidi iz zraka.
Od 34 hrama, Kailasa se posebno ističe i možete preletjeti iznad njega. Da li je to slučajnost ili je on zaista dizajniran tako da se može vidjeti iz zraka, kao recimo Naska linije u Peruu? Kada pogledate na Google Earth-u, hram Kailasa je u obliku jasnog znaka X.
Je li to možda signal ostavljen za druge civilizacije, tako da mogu uočiti građevinu iz zraka?
Zašto je Shivin hindu hram Kailasa u kompleksu pećina Ellora u Indiji toliko poseban? Ovaj hram nije sagrađen dodavanjem kamenih blokova, već je čitava planina urezana kako bi se napravio ovaj hram! Stupovi u hramu Kailasa veličine preko 30m su isklesani tako što su odvajani dijelovi planine nepoznatom tehnologijom. Pitamo se da li su i kako su ljudi mogli u ono doba uopće sagraditi ovaj hram, a ako nisu ljudi, tko ga je i kako sagradio? Ovo je jedna od velikih misterija današnjice!
Pećine Ellora – kompleks, koji se nalazi u indijskoj državi Maharashtra, 30 km zapadno od grada Aurangabad – nijemo je svjedočanstvo mirnog života tri religije, koje zajedno sa svojim visokim umjetničkim vrijednostima čini ovo mjesto značajnim za svjetsku kulturu. U pećinama Ellore ima 34 hrama i manastira, koji zauzimaju dužinu oko 2 km, uklesani u bazaltne stijene.
Svetište budizma ima 12 pećina, hinduizma 17 pećina i jainizma 5 pećina, jedni pored drugih. U 14. stoljeću hramovi Ellora bili su pred uništenjem od borbe muslimana protiv starosjedilaca, ali usprkos velikim naporima, nisu uspjeli uništiti tvrdi bazalt.
Pećine Ellore su dakle cijeli kompleks veličanstvenih hramova, kipova, stupova i skulptura. Najistaknutiji se smatra hram Kailasa, koji se nalazi u centru Ellora. Ovaj hram nije sagrađen zidanjem kamenih blokova, već je čitava planina isklesana kako bi se napravio hram. Kailasa hram je simbol svete planine Kailasa, himalajskog prebivališta poluboga Šive. Stupovi hrama imaju visinu preko 30m, a u središtu hrama su tri metra isklesane statue slonova i lavova. Na zidovima dvorane mogu se vidjeti sačuvani reljefi i slike iz različitih razdoblja, kao i Shiva koji pleše.
Smatra se da je hram izgrađen od 200 000 tona stijene i jedna je od najvećih monolitnih struktura u svijetu. Arhitekt koji je stvorio ovo čudo bio je iznenađen jer je uzviknuo: “Ja ne razumijem kako se to dogodilo da sam bio u mogućnosti da ga izgradim”. To pokazuje sačuvani natpis u jednoj od pećina Ellora. Kompleks vjerskih objekata Kailasa hramovi 1983. godine uključeni su u UNESCO-ov popis svjetske baštine.
Danas se mnogi pitaju: kako je izgrađen Kailasa hram? Stupovi u hramu Kailasa veličine preko 30m su isklesani tako što su odvajani dijelovi planine nepoznatom tehnologijom. Pitamo se da li su ljudi mogli sagraditi ovaj hram, a ako nisu, tko ga je i kako sagradio?
Ovo je jedna od velikih misterija današnjice!
To je jedini primjer na svijetu gdje je planina isklesana od vrha kako bi se napravila građevina. U svim drugim slučajevima, kamen je sječen sprijeda.
Čitav svijet je koristio tehnologiju po imenu “rezanje u monolitu”, dok je za hram Kailasa korištena suprotna tehnika “rezanje iz monolita”.
Zašto je ova tehnika tako specifična? Za početak, da bi se napravili stupovi veličine preko 30 metara, potrebne su godine posla uz precizno rezanje velikog kamena.
Međutim, stupovi u hramu Kailasa su izrezani tako što su dijelovi planine odvojeni od njega. Možete li zamisliti koliko je kamenja trebalo ukloniti da bi se napravio jedan takav stup?
Povjesničare i arheologe zbunjuje upravo ta količina kamenja koja je uklonjena. Arheolozi tvrde da je uklonjeno preko 400.000 tona kamenja, za što ne bi bile potrebne godine, već stoljeća rada. Povjesničari nisu pronašli zapise o tom velikom podvigu i smatraju da je hram izgrađen za manje od 18 godina.
Recimo da su ljudi radili svaki dan 18 godina po 12 sati bez pauza. Ignorirat ćemo kišovite dane, festivale i ratove i zamisliti da su ljudi radili kao roboti.
Ajde sad na trenutak da se s izgradnje prebacimo na uništavanje. Muslimanski kralj Aurangzeb je zaposlio tisuću radnika da bi u potpunosti uništili ovaj hram. On je naredio 1682. godine da se hram sravni sa zemljom. Prema zapisima, tisuću radnika ga je uništavalo 3 godine, ali nisu napravili veću štetu. Uspjeli su izlomiti po koju statuu tu i tamo, ali hram nisu mogli uništiti u potpunosti. Aurangzeb je ubrzo odustao od ovog nemogućeg zadatka.
Važno je napomenuti da je slično bilo i sa Mikerinovom piramidom u Egiptu. Drugi muslimanski vladar je želio uništiti sve piramide, a počeo je s Mikerinovom piramidom.
Nakon godina pokušavanja, on je uspio samo napraviti manje ogrebotine na piramidi i na kraju odustao. Tko je zaista napravio ove neuništive građevine diljem svijeta?
Zapravo, arheolozi se slažu da je hram Kailasa kreiran prije svih ostalih hramova u kompleksu špilja Ellore. Moguće je da je on izgrađen dugo prije svih okolnih hramova, a da su se kasnije civilizacije ugledale na njega.
Da nije tako, ljudi bi vremenom usavršili metodu izgradnje i noviji hramovi bi bili bolji i ljepši.
Za razliku od ostalih hramova, jedino se Kailasa vidi iz zraka.
Od 34 hrama, Kailasa se posebno ističe i možete preletjeti iznad njega. Da li je to slučajnost ili je on zaista dizajniran tako da se može vidjeti iz zraka, kao recimo Naska linije u Peruu? Kada pogledate na Google Earth-u, hram Kailasa je u obliku jasnog znaka X.
Je li to možda signal ostavljen za druge civilizacije, tako da mogu uočiti građevinu iz zraka?
Re: Lokacije koje bi vrijedilo posjetiti
Kao grad iz bajki braće Grim: Zakoračite u gradić koji je potpuno sačuvao arhitekturu iz 13. veka
Postoje gradovi koji imaju svoje pojedine simbole i arhitektonska čuda koja morate da vidite. Ali, postoje i oni koji su atrakcija svojim postojanjem. Jedan od njih je francuski srednjovekovni gradić Dinan.
Dinan se nalazi na severozapadnom delu Francuske, u poznatoj pokrajini i poluostrvu Bretanji. Za razliku od većine drugih gradova koji su nastajali u dolinama reke Rans, Dinan je "nikao" na brdašcu zbog čeka se iz njega pruža očaravajuć pogled, piše Pun kufer.
Šarmantni srednjovekovni gradić očuvao je arhitekturu još iz 13. veka, a zbog njegovih odbrambenih zidova, šetajući ulicama, imate utisak da ste putovali vremeplovom. Mnogi ga smatraju najatraktivnijim i najbolje očuvanim starim gradom Bretanje.
Za svoju slikovitost može da zahvali luci u kojoj su smeštene stare kamene kućice – u mnogima od njih danas se nalaze restorani, kafići i prodavnice. Iz luke se pruža prekrasan pogled na kameni vijadukt koji se nadvija nad gradom i rekom.
Tu je i brdo na koje se možete popeti prolazeći kroz uske kamene ulice s šarolikim kućicama od drveta i kamena.
Dok šetate prolazićete pored ateljea, suvenirnica, knjižara, radionica stakla… Sve ono zbog čega Dinan nosi laskavu titulu "grada umetnosti i istorije". Prozori izloga često su veliki i datiraju još iz srednjeg veka, kada se kupovalo s ulice kroz izlog, bez ulaženja u prodavnicu.
Grad – atrakcija
Jedni ga opisuju kao grad koji je sam po sebi atrakcija jer u njemu nema ničeg što bi samo po sebi bilo izuzetno ili što simboliše grad. Naprosto je sve kao celina atrakcija za sebe. Arhitektura, bazilike, zidine, reka, luka, prodavničicei i pabovi…
Drugi ga opisuju kao grad iz bajki braće Grim.
Za one koji su doslovno žedni finog francuskog vina, tu je Rue de la Cordonnerie. Lokalci ju zovu "žednom ulicom" jer se baš ovde nalazi najviše starih kafića i barova.
U lokalnoj turističkoj zajednici ističu kako mnogi za obilazak Dinana odrede jedan dan ili u sklopu jednodnevnog izleta iz nekog drugog francuskog grada – no jednom kada dođu, odluče ostati još.
Postoje gradovi koji imaju svoje pojedine simbole i arhitektonska čuda koja morate da vidite. Ali, postoje i oni koji su atrakcija svojim postojanjem. Jedan od njih je francuski srednjovekovni gradić Dinan.
Dinan se nalazi na severozapadnom delu Francuske, u poznatoj pokrajini i poluostrvu Bretanji. Za razliku od većine drugih gradova koji su nastajali u dolinama reke Rans, Dinan je "nikao" na brdašcu zbog čeka se iz njega pruža očaravajuć pogled, piše Pun kufer.
Šarmantni srednjovekovni gradić očuvao je arhitekturu još iz 13. veka, a zbog njegovih odbrambenih zidova, šetajući ulicama, imate utisak da ste putovali vremeplovom. Mnogi ga smatraju najatraktivnijim i najbolje očuvanim starim gradom Bretanje.
Za svoju slikovitost može da zahvali luci u kojoj su smeštene stare kamene kućice – u mnogima od njih danas se nalaze restorani, kafići i prodavnice. Iz luke se pruža prekrasan pogled na kameni vijadukt koji se nadvija nad gradom i rekom.
Tu je i brdo na koje se možete popeti prolazeći kroz uske kamene ulice s šarolikim kućicama od drveta i kamena.
Dok šetate prolazićete pored ateljea, suvenirnica, knjižara, radionica stakla… Sve ono zbog čega Dinan nosi laskavu titulu "grada umetnosti i istorije". Prozori izloga često su veliki i datiraju još iz srednjeg veka, kada se kupovalo s ulice kroz izlog, bez ulaženja u prodavnicu.
Grad – atrakcija
Jedni ga opisuju kao grad koji je sam po sebi atrakcija jer u njemu nema ničeg što bi samo po sebi bilo izuzetno ili što simboliše grad. Naprosto je sve kao celina atrakcija za sebe. Arhitektura, bazilike, zidine, reka, luka, prodavničicei i pabovi…
Drugi ga opisuju kao grad iz bajki braće Grim.
Za one koji su doslovno žedni finog francuskog vina, tu je Rue de la Cordonnerie. Lokalci ju zovu "žednom ulicom" jer se baš ovde nalazi najviše starih kafića i barova.
U lokalnoj turističkoj zajednici ističu kako mnogi za obilazak Dinana odrede jedan dan ili u sklopu jednodnevnog izleta iz nekog drugog francuskog grada – no jednom kada dođu, odluče ostati još.
2
1
1
1
Re: Lokacije koje bi vrijedilo posjetiti
3
1
2
2
I'm waking up to ash and dust I wipe my brow and I sweat my rust
Re: Lokacije koje bi vrijedilo posjetiti
Ko bi se nadao da u Turkmenistanu ovako lijepa zdanja imaju.
AŠGABAT: GRAD BIJELOG MRAMORA
Ašgabat (turkmenski: Aşgabat) je glavni grad Turkmenistana, jednopartijske bivše sovjetske države iz Centralne Azije. On je relativno mlad grad koji je taj status stekao 1881. godine, a podignut je na ruševinama drevnog grada Konjikala koji se nakada nalazio na slavnom Putu svile.
Ašgabat, najveći grad u Centralnoj Aziji i centar energetski bogatog Turkmenistana, nedavno je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda kao grad sa najviše građevina izrađenih od bijelog mramora.
Ovdje se nalazi ukupno 543 novih građevina obloženih bijelim mramorom koje obuhvaćaju ukupnu površinu od 4,5 miliona kvadratnih metara. Prema Guinnessovoj knjizi, ako bi sav mramor položili vodoravno, dobili bi jedan kvadratni metar mramora na svakih 4,87 kvadratnih metara zemljišta (grada).
Pored nepregledne mramorne površine, u Ašgabatu se mogu pronaći i brojne zlatne kupole i statue, kao i bezbroj velikih slika centralnih figura države – bivših i sadašnjeh predsjednika Turkmenistana. Nažalost, u ovoj državi i nije sve lijepo kao što to izgleda. Prema novim izvještajima Amnesty Internationala građani su lišeni osnovnih ljudskih prava kao što su sloboda kretanja i govora, dok se članovi političke opozicije rutinski maltretiraju. Sloboda je ograničena, a izbori su sve samo ne slobodni i pošteni.
AŠGABAT: GRAD BIJELOG MRAMORA
Ašgabat (turkmenski: Aşgabat) je glavni grad Turkmenistana, jednopartijske bivše sovjetske države iz Centralne Azije. On je relativno mlad grad koji je taj status stekao 1881. godine, a podignut je na ruševinama drevnog grada Konjikala koji se nakada nalazio na slavnom Putu svile.
Ašgabat, najveći grad u Centralnoj Aziji i centar energetski bogatog Turkmenistana, nedavno je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda kao grad sa najviše građevina izrađenih od bijelog mramora.
Ovdje se nalazi ukupno 543 novih građevina obloženih bijelim mramorom koje obuhvaćaju ukupnu površinu od 4,5 miliona kvadratnih metara. Prema Guinnessovoj knjizi, ako bi sav mramor položili vodoravno, dobili bi jedan kvadratni metar mramora na svakih 4,87 kvadratnih metara zemljišta (grada).
Pored nepregledne mramorne površine, u Ašgabatu se mogu pronaći i brojne zlatne kupole i statue, kao i bezbroj velikih slika centralnih figura države – bivših i sadašnjeh predsjednika Turkmenistana. Nažalost, u ovoj državi i nije sve lijepo kao što to izgleda. Prema novim izvještajima Amnesty Internationala građani su lišeni osnovnih ljudskih prava kao što su sloboda kretanja i govora, dok se članovi političke opozicije rutinski maltretiraju. Sloboda je ograničena, a izbori su sve samo ne slobodni i pošteni.
. lijepo, zbilja...Re: Lokacije koje bi vrijedilo posjetiti
Doduše, ne postoji više, ali et' da se spomene.
Kowloon Walled City u Hong Kongu.
Kowloon Walled City u Hong Kongu.
1
1
Re: Lokacije koje bi vrijedilo posjetiti
Čitala sam davno nešto o ovome.
A što je previše naseljeno bilo
Ne bih ga posjetila i da ga ima, nije mi privlačno.
A što je previše naseljeno bilo
Ne bih ga posjetila i da ga ima, nije mi privlačno.
Re: Lokacije koje bi vrijedilo posjetiti
Ovo bi bas bilo dobro vidjeti
OTOK JEJU, TROSTRUKO PRIRODNO ČUDO (I JOŠ MNOGO VIŠE!)
Na njemu se nalazi Hallasan, najviša planina u Južnoj Koreji i uspavani vulkan koji se uzdiže 1.950 metara iznad razine mora. Tu su još i tuneli od lave (“vulkanske cijevi”), bazaltne formacije, pećina sa podzemnim jezerom… kao i 360 sitnih satelitskih vulkanskih otoka koji ga okružuju.
Seongsan Ilchulbong – svjetski raritet i mjesto za istraživanje surtsejanskih vrsta vulkanskih erupcija pri kojima nastaju sedimentne stijene (jedan od satelitskih vulkana koji okružuju Jeju
Ovaj prekrasni otok se smatra trostrukim prirodnim čudom jer je trostruki UNESCO-v pobjednik: Dio je Svjetske prirodne baštine – Globalni Geopark i Rezervat Biosfere. Pored toga, Jeju je 2011. godine proglašen jednim od 7 Svjetskih Prirodnih Čuda, a također je i Nacionalni Park još od 1966. godine. I na kraju, Jeju je poznat i kao Otok Ljubavi, uglavnom zbog Lovelanda – tematskog parka posvećenog ljubavi.
Na otoku se može pronaći više od 200 autohtonih biljaka, 33 endema, 17 vrsta sisavaca, 8 vodozemaca, 198 vrsta ptica i više od 900 vrsta insekata. Takozvani Otok bogova, Jeju – trostruko prirodno čudo je destinacija iz snova za biologe, geologe, odnosno za sve naučnike, kao i radoznale turiste.
Otok je prepun sličnih kružnih formacija koje se nazivaju “oreum”
Abu Oreum, jedan od sekundarnih vulkana na otoku
Hallasan – najviša planina u Južnoj Koreji, nalazi se u središtu Jeju otoka
Ovi tuneli kroz koje je nekada tekla lava danas su prazne pećine, jedne od najvećih na svijetu.
Vulkanske cijevi “Geomunoreum” su jedan od najboljih primjera ovog prirodnog fenomena
Vulkanska cijev Manjanggul, najveća na svijetu ove vrste
Yongcheon pećina i podzemno jezero koje se u njoj nalazi
Beomseom Islet – impresivna bazaltna formacija
Jusangjeolli – bazaltne stijene
Jeongbang vodopad (voda pada direktno u more)
Dol Hareubang – ikonične skulpture od kamena koje se mogu pronaći širom otoka
Loveladnd – tematski park na Jeju otoku
Loveland je prepun eksplicitnih erotskih statua, zbog čega nije proporučljivo da u ovaj tematski park vodite djecu
Ako ikada odete na Jeju otok, ne zaboravite posjetiti i legendarni Muzej plišanih medvjedića
OTOK JEJU, TROSTRUKO PRIRODNO ČUDO (I JOŠ MNOGO VIŠE!)
Na njemu se nalazi Hallasan, najviša planina u Južnoj Koreji i uspavani vulkan koji se uzdiže 1.950 metara iznad razine mora. Tu su još i tuneli od lave (“vulkanske cijevi”), bazaltne formacije, pećina sa podzemnim jezerom… kao i 360 sitnih satelitskih vulkanskih otoka koji ga okružuju.
Seongsan Ilchulbong – svjetski raritet i mjesto za istraživanje surtsejanskih vrsta vulkanskih erupcija pri kojima nastaju sedimentne stijene (jedan od satelitskih vulkana koji okružuju Jeju
Ovaj prekrasni otok se smatra trostrukim prirodnim čudom jer je trostruki UNESCO-v pobjednik: Dio je Svjetske prirodne baštine – Globalni Geopark i Rezervat Biosfere. Pored toga, Jeju je 2011. godine proglašen jednim od 7 Svjetskih Prirodnih Čuda, a također je i Nacionalni Park još od 1966. godine. I na kraju, Jeju je poznat i kao Otok Ljubavi, uglavnom zbog Lovelanda – tematskog parka posvećenog ljubavi.
Na otoku se može pronaći više od 200 autohtonih biljaka, 33 endema, 17 vrsta sisavaca, 8 vodozemaca, 198 vrsta ptica i više od 900 vrsta insekata. Takozvani Otok bogova, Jeju – trostruko prirodno čudo je destinacija iz snova za biologe, geologe, odnosno za sve naučnike, kao i radoznale turiste.
Otok je prepun sličnih kružnih formacija koje se nazivaju “oreum”
Abu Oreum, jedan od sekundarnih vulkana na otoku
Hallasan – najviša planina u Južnoj Koreji, nalazi se u središtu Jeju otoka
Ovi tuneli kroz koje je nekada tekla lava danas su prazne pećine, jedne od najvećih na svijetu.
Vulkanske cijevi “Geomunoreum” su jedan od najboljih primjera ovog prirodnog fenomena
Vulkanska cijev Manjanggul, najveća na svijetu ove vrste
Yongcheon pećina i podzemno jezero koje se u njoj nalazi
Beomseom Islet – impresivna bazaltna formacija
Jusangjeolli – bazaltne stijene
Jeongbang vodopad (voda pada direktno u more)
Dol Hareubang – ikonične skulpture od kamena koje se mogu pronaći širom otoka
Loveladnd – tematski park na Jeju otoku
Loveland je prepun eksplicitnih erotskih statua, zbog čega nije proporučljivo da u ovaj tematski park vodite djecu
Ako ikada odete na Jeju otok, ne zaboravite posjetiti i legendarni Muzej plišanih medvjedića
Re: Lokacije koje bi vrijedilo posjetiti
NEKROPOLE UKLESANE U STIJENI, MIRA, TURSKA
Mira (lat. Myra) je drevni grad koji se nalazi u današnjoj Turskoj u gradići Kale, provincija Antalija. Prema nekim istorijskim zapisima ovo je bio najbogatiji grad regije, iako njegovo bogatstvo nije ono što ga danas čini primamljivom lokacijom za sve radoznale svjetske putnike.
Mira ima nevjerovatnu kolekciju živopisnih grobnica uklesanih u stijenama, a pored toga, Mira je grad u kojem je živio Sveti Nikola koji je često ljudima tajno davao novac, zbog čega je danas u zapadnoj kulturi i poznat kao Djed Mraz (eng. Santa Claus što je skraćeno od Santa Nikolaus ili Sveti Nikola).
Ovaj grad je bio pod kontrolom raznih carstava kroz istoriju, od perzijskog, grčkog i rimskog, pa sve do bizantskog i turskog. Njegovo postojanje čak je zabilježeno i u spisima starog Egipta i Hetita Carstva.
Grad su 809. godine zauzeli Abasidi, poslije njih Bizantinci, a konačno je pao pod vlast Turaka krajem 11. stoljeća kada je i potpuno napušten.
Mira (lat. Myra) je drevni grad koji se nalazi u današnjoj Turskoj u gradići Kale, provincija Antalija. Prema nekim istorijskim zapisima ovo je bio najbogatiji grad regije, iako njegovo bogatstvo nije ono što ga danas čini primamljivom lokacijom za sve radoznale svjetske putnike.
Mira ima nevjerovatnu kolekciju živopisnih grobnica uklesanih u stijenama, a pored toga, Mira je grad u kojem je živio Sveti Nikola koji je često ljudima tajno davao novac, zbog čega je danas u zapadnoj kulturi i poznat kao Djed Mraz (eng. Santa Claus što je skraćeno od Santa Nikolaus ili Sveti Nikola).
Ovaj grad je bio pod kontrolom raznih carstava kroz istoriju, od perzijskog, grčkog i rimskog, pa sve do bizantskog i turskog. Njegovo postojanje čak je zabilježeno i u spisima starog Egipta i Hetita Carstva.
Grad su 809. godine zauzeli Abasidi, poslije njih Bizantinci, a konačno je pao pod vlast Turaka krajem 11. stoljeća kada je i potpuno napušten.
Re: Lokacije koje bi vrijedilo posjetiti
FAIRY POOLS: BAJKOVITI KRAJOLIK U ŠKOTSKO
Škotska kultura je puna keltskih mitova i legendi, priča o magičnim bićima koja žive u brdima, kao i velikim i malim zvijerima koje žive u vodi. Dovoljan je jedan pogled na Fairy Pools (Vilinskih Bazeni), samo jedan od spektakularnih krajolika Škotske, da shvatimo odakle su ljudi stotinama godina crpili inspiraciju za ove priče o bićima koja dolaze iz magične zemlje.
Fairy Pools, prirodne bazene koji se smatraju nekim od najčišćih na svijetu, možete posjetiti samo pješke, kroz stazu koja vodi kroz Glen Brittle šumu. Na kraju staze vas čeka niz malih slapova i skrivenih bazena ispunjenih tirkiznom vodom toliko čistom da na njihovom dnu možete vidjeti svaki kamen. Iako je voda ledeno hladna kupači nisu rijetka pojava, a sama atmosfera koja okružuje bazene je učinila Fairy Pools jednim od najpoznatijih prirodnih čuda Škotske.
Škotska kultura je puna keltskih mitova i legendi, priča o magičnim bićima koja žive u brdima, kao i velikim i malim zvijerima koje žive u vodi. Dovoljan je jedan pogled na Fairy Pools (Vilinskih Bazeni), samo jedan od spektakularnih krajolika Škotske, da shvatimo odakle su ljudi stotinama godina crpili inspiraciju za ove priče o bićima koja dolaze iz magične zemlje.
Fairy Pools, prirodne bazene koji se smatraju nekim od najčišćih na svijetu, možete posjetiti samo pješke, kroz stazu koja vodi kroz Glen Brittle šumu. Na kraju staze vas čeka niz malih slapova i skrivenih bazena ispunjenih tirkiznom vodom toliko čistom da na njihovom dnu možete vidjeti svaki kamen. Iako je voda ledeno hladna kupači nisu rijetka pojava, a sama atmosfera koja okružuje bazene je učinila Fairy Pools jednim od najpoznatijih prirodnih čuda Škotske.
1
1
Re: Lokacije koje bi vrijedilo posjetiti
WILLIAM RICKETTS SANCTUARY: PARK KOJI NAS PODSJEĆA NA NAŠU POVEZANOST S PRIRODOM
Rođen u predgrađu Melbourna 1898. godine, William Ricketts je od ranih tinejdžerskih dana počeo izrađivati skulpture od gline. Iako nikada nije prošao formalnu obuku zbog čega su njegova umjetnička djela često pucala, moć vizije, aboridžanske filozofije koju je usvojio i poštovanje prirodnog svijeta su mu ipak donijeli svjetsku slavu.
William je 1930-tih godina kupio imanje oko sat vremena udaljeno od Melbourna i nazvao ga ‘Potter’s Sanctuary’. Tu je započeo rad na svojm skulpturama koje ga i danas krase, a koje su inspirisane aboridžanskom filozofijom. Cilj njegovog cjeloživotnog projekta bio je pružiti opuštajući ambijent u kojem bi se čovjek mogao osvrnuti na, često zaboravljenu, povezanost s prirodom.
Vlada je otkupila zemljište od Williama 1960-tih godina i pretvorila ga u javni park nazvan ‘William Ricketts Sanctuary’, a on je na njemu ostao živjeti i stvarati nove skulpture sve do 1993. godine kada je preminuo. Iza njega su ostale 92 keramičke skulpture, savršeno uklopljene u okruženje ipunjeno stablima, stijenama i mahovinom – savršeno uklopljene u svoje prirodno okruženje.
“Svi moji radovi izražavaju poštovanje za vječni život. Vjerujem da smo nedjeljivo povezani sa svim što je život i ne možemo biti odvojeni.” – Williama Ricketts
Rođen u predgrađu Melbourna 1898. godine, William Ricketts je od ranih tinejdžerskih dana počeo izrađivati skulpture od gline. Iako nikada nije prošao formalnu obuku zbog čega su njegova umjetnička djela često pucala, moć vizije, aboridžanske filozofije koju je usvojio i poštovanje prirodnog svijeta su mu ipak donijeli svjetsku slavu.
William je 1930-tih godina kupio imanje oko sat vremena udaljeno od Melbourna i nazvao ga ‘Potter’s Sanctuary’. Tu je započeo rad na svojm skulpturama koje ga i danas krase, a koje su inspirisane aboridžanskom filozofijom. Cilj njegovog cjeloživotnog projekta bio je pružiti opuštajući ambijent u kojem bi se čovjek mogao osvrnuti na, često zaboravljenu, povezanost s prirodom.
Vlada je otkupila zemljište od Williama 1960-tih godina i pretvorila ga u javni park nazvan ‘William Ricketts Sanctuary’, a on je na njemu ostao živjeti i stvarati nove skulpture sve do 1993. godine kada je preminuo. Iza njega su ostale 92 keramičke skulpture, savršeno uklopljene u okruženje ipunjeno stablima, stijenama i mahovinom – savršeno uklopljene u svoje prirodno okruženje.
“Svi moji radovi izražavaju poštovanje za vječni život. Vjerujem da smo nedjeljivo povezani sa svim što je život i ne možemo biti odvojeni.” – Williama Ricketts
1
1
Re: Lokacije koje bi vrijedilo posjetiti
Meni je ovo grozno... 
ne mislim da bih se u ovom parku osjećala opušteno.. 
ne mislim da bih se u ovom parku osjećala opušteno.. Re: Lokacije koje bi vrijedilo posjetiti
Meni je uvijek impresivno kad pojedinac ostavi ovako nesto.
