.... grad bi mogao biti lijep. i najvaznije, jeftiniji za zivot penzionera, od Sarajeva npr...
Da, ali koji bi nas covjek u kasnu dob pristao da promijeni sredinu
Amerikanci i mnogi evropljani to urade. Prodaju sto imaju, i kupe sebi nesto u manjim i jeftinijim sredinama.
Naseg bi covjeka pojela griznja savjesti, on vjeruju da mora ostaviti kucu/stan dijetu, i po cijenu da njemu bude tesko.
Presucujes jednu golemu stvar. Gdje se nalazi i sa kim je naseljeno Trebinje. Nije to bas stvar kulturoloske razlike zasto se penzioner iz Sarajv’a ne bi preselio u Trebinje
Ne mora u Trebinje
I ne mora daleko od svog grada.
Zivot u manjim sredinama je znatno jeftiniji, plus ako imas nesto dvorista, od zezancije uzgojis sebi svasta.
Ljudi koji zive u BiH cesce kritikuju svoje mjesto zivljenja. Dok neki prijatelji, sto zive vani, kada dodju na odmor cesto prenahvale zivot ovdje. Ima malo i onih kojima je ovdje sve katastrofa. Razliciti ljudi i drugacija vidjenja ili utisci. Uostalom kao i svugdje, ima lijepih zivotnih prica a i onih ruznih, pa tezih i laksih svakodnevnica. Meni se ne pusta korjenje negdje drugo. Za vlastitu djecu ne znam, a sigurno necu ni odredjivati.
Ljudi koji zive u BiH cesce kritikuju svoje mjesto zivljenja. Dok neki prijatelji, sto zive vani, kada dodju na odmor cesto prenahvale zivot ovdje. Ima malo i onih kojima je ovdje sve katastrofa. Razliciti ljudi i drugacija vidjenja ili utisci. Uostalom kao i svugdje, ima lijepih zivotnih prica a i onih ruznih, pa tezih i laksih svakodnevnica. Meni se ne pusta korjenje negdje drugo. Za vlastitu djecu ne znam, a sigurno necu ni odredjivati.
Jucer sam poslala tri iste poruke na tri razlicita broja.
Svaka je isla ovako - Sta ima? Jeste li dobro? Ima li zime?
Na ovaj zadnji upit, svaka je osoba odgovorila drukcije, iako su iz istog grada, tj tem im je bila ista.
Prva je rekla - ma nema, nije ovo nista, kakve su zime znale biti.
Druga je odgovorila - joj da vidis zime, ne mrdamo iz kuce.
Treca je odgovorila - februar ko februar, bolje da sad mrzne vec u aprilu i maju.
Jucer sam poslala tri iste poruke na tri razlicita broja.
Svaka je isla ovako - Sta ima? Jeste li dobro? Ima li zime?
Na ovaj zadnji upit, svaka je osoba odgovorila drukcije, iako su iz istog grada, tj tem im je bila ista.
Prva je rekla - ma nema, nije ovo nista, kakve su zime znale biti.
Druga je odgovorila - joj da vidis zime, ne mrdamo iz kuce.
Treca je odgovorila - februar ko februar, bolje da sad mrzne vec u aprilu i maju.
Robert Dacešin, putopisac: "Putovanja su učinila da više cijenim život u BiH"
Sebe opisuje kao putnika, poliglotu, blogera, tenisera i magistra ekonomije, a za mnoge je jedan od najboljih ambasadora Bosne i Hercegovine koji samo stalno promoviše ljepote naše zemlje. Sve je to Robert Dacešin.
Ovaj mladi Banjalučanin samostalno je naučio pet stranih jezika, a uči i šesti. Uz malo novca i mnogo znatiželje obišao je više od 90 zemalja svijeta.
Dobio je nagradu za najbolji turistički film na svijetu u kojem prikazuje prirodna i kulturna bogatstva BiH, a za Radiosarajevo.ba govorio je putovanjima, ljubavi prema Bosni i Hercegovini, ali i predrasudama i problemima s kojima se susreće.
Radiosarajevo.ba: Kada i kako se rodila ljubav prema putovanjima? Šta je za Vas najljepše u BiH?
Dacešin: Da smo razgovarali o ovome prije 10 godina vjerovatno bih ja želio kao i većina mladih da idem negdje vani da živim, ali kada sam počeo putovati 2010. godine, putujući sam shvatio da koliko god negativnih priča vezanih za političko uređenje, Bosna i Hercegovina je lijepa zemlja. Trebamo napraviti diferencijaciju države kao jednog subjekta i zemlje koja je prelijepa.
Do sada sam bio u više od 90 zemalja, ali često mi se desi da plaćam jako skupo neke ture i putujem dugo na neka mjesta, a opet kod nas imamo neke bolje stvari. Na primjer, nedavno sam bio na turi na Barbadosu i Karibima. Pećine koje se mogu vidjeti tu, ulazi koštaju po 60 dolara, dok su naše pećine, iskreno, mnogo ljepše i koštaju nekoliko KM. Veliki broj ljudi dolazi na ta daleka mjesta iz Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država dolaze u neku pećinu gdje će biti 15 minuta, a kod nas postoje Vjetrenica, Orlovača... koje su mnogo ljepše, veće i šire, a jako je jeftini ulaz.
U Bosni i Hercegovini postoji mnogo stvari, ali, nažalost, zbog nezadovoljstva drugim segmentima u državi, platama, političkom klimom, ljudi često ne vide tu ljepšu stranu BiH. Moja želja je, kada već imam kanal na kojem pišem o putovanjima, da mogu pokazati da nije sve tako crno.
Radiosarajevo.ba: Bitan faktor u razvoju turizma je putna infrastruktura i uvezanost saobraćajnica. Da li ste se susretali s problemima da Vam je teško pristupiti nekoj lokaciji u našoj zemlji?
Dacešin: Loša infrastruktura je jedan od problema, ali i to s jedne strane daje notu avanturizma. Ljudima koji putuju će nekad biti čak i zanimljivo. Činjenica je da može biti bolje u smislu autoputeva, da se ne putuje na relaciji Banja Luka - Sarajevo četiri sata.
Mislim da postoje dva problema. Prvi je taj da ne postoji turistička organizacija na nivou države, već na nivou entiteta, gradova, kantona.
Primjera radi, kada želim objaviti neki video o BiH, ne znam kome se mogu javiti da mi pomogne u smislu informacija, ideja jer svako radi 'za sebe'. Pored toga, puno ljudi koji radi u turističkim organizacijama, nije tu iz ljubavi ili zbog kvalifikacija već samo zbog pozicije. Naravno, ima i pozitivnih primjera, ali izbor prilikom zapošljavanja osoba koje bi mogle da pomognu na promociji, nije najbolji.
To je možda i jedan od glavnih razloga zbog kojeg ljudi ne znaju za neke destinacije koje su od turističkog potencijala. Razgovarao sam sa ljudima koji su posjetili Bosnu i većina njih su bili u Sarajevu, Mostaru i na Kravicama. To su prelijepe destinacije, ali postoji još mnogo toga neotkrivenog.
Radiosarajevo.ba: Da li ste se prilikom rada susretali s predrasudama i barijerama? Kako se nosite s time?
Dacešin: Stalno se susrećem s barijerama. Živim u BiH, poštujem sve ljude i ponosim se time što sam iz ove zemlje, ali mi je žao zbog toga što, koliko god putovanja bila lijepa stvar, koji god video da snimim u bilo kojem gradu, uvijek se nađe komentar u kojem se spominje nacionalizam. Nema potrebe za takvim komentarima ako ja snimam video o Trebinju, Sarajevu, Mostaru... Mi nismo svjesni koliko je BiH lijepa i koliko smo mi, uslovno rečeno nebitni, u odnosu na ostatak svijeta. Ako odete u bilo koji kineski grad, tamo živi po 10 miliona ljudi. Mi u jednoj maloj zemlji, umjesto da radimo zajedno, opet se dijelimo i tako život postaje još teži. Osvrćemo se na nebitne, negativne stvari.
Radiosarajevo.ba: Da li putovanja mogu pomoći u razbijanju predrasuda i nacionalnih podjela?
Dacešin: Čovjek koji nije bio vani i nije putovao, ne može da shvati druge kulture. Kada bi svako imao priliku da ode negdje i da upozna druge narode, vidio bi da smo mi svi isti te da se iz svake kulture može izvući nešto dobro.
Kada mene neko pita šta za mene znače putovanja i zbog čega putujem, kažem da iz svake destinacije izvučem nešto dobro, ponesem iskustvo kući i moj život u BiH postaje bolji. Kada na putovanju sretnete nekog iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore, mi smo u tom trenutku braća, a kada smo ovdje dijelimo se što je besmisleno.
Putovanja su odličan način da ljudi pređu preko predrasuda koje mogu imati te da više cijene sve druge ljude oko sebe.
Radiosarajevo.ba: Kultura potovanja mnogo je razvijenija u zemljama Europe nego u BiH. Da li su finansije jedan od razloga zašto bh. građani rijetko putuju, pogotovo mladi ljudi?
Dacešin: Jedan od razloga zašto ljudi ne putuju su sigurno i finansije, ali je i naučeno da su putovanja skupa, pogotovo neka u daleke zemlje. Nisu svakome putovanja prioritet što ja poštujem. Danas iz Sarajeva, Banje Luke, Tuzle možete otići u bilo koju europsku destinaciju, izuzev Islanda, za nekih 100 eura. Ljetovanje na Tajlandu i Baliju košta skoro koliko i na jadranskom primorju. Noćenje na Tajlandu košta oko 10 eura.
Jedan od razloga zbog kojeg snimam priče o dalekim destinacijama je da ljudi vide da postoje i ona koja nisu skupa jer znam koliko su meni putovanja promijenila život. Zbog putovanja više cijenim život u BiH, jer koliko god smatramo da je ovdje najgore, zaboravljamo koliki je svijet. Otežavajuća okolnost je što smo mi u okruženju veoma razvijenih zemalja i poredimo cijeli svijet s tim zemljama. Na svijetu posotoji puno siromašnijih zemalja od nas, ali su daleko.
Radiosarajevo.ba: Koje biste putovanje izdvojili kao najdraže i zbog čega?
Dacešin: Kao najdraže putovanje izdvojio bih Pakistan. Od svake destinacije imaš velika očekivanja, od Pakistana nisam očekivao mnogo. U BiH postoje predrasude u vezi migranata koji dolaze iz ove zemlje, ali je Pakistan destinacija u kojoj ima puno prirodnih bogatstava i gdje su ljudi gostoljubivi.
Sa sličnim problemima se susrećemo i mi. Mnogi turisti koji dođu u BiH mi kažu stvari koje me šokiraju, od toga da ovdje ima puno mina, da nemamo interneta i slično. Nedovoljna promocija naše zemlje dovodi do toga da potencijalni turisti ne znaju šta mogu posjetiti u BiH, a kada dođu ovdje se oduševe.
Nekoliko njih koji su posjetili Srbiju, Hrvatsku i BiH, su mi rekli da im je Bosna najbolja jer su najmanje znali o našoj državi, a ljudi ovdje su ih oduševili.
Radiosarajevo.ba: Dobitnik ste priznanja za najbolji turistički video na svijetu. Šta za Vas predstavlja ova nagrada?
Dacešin: Drago mi je da sam dobio nagradu, ali mi je najviše drago što su ga vidjeli ljudi iz regije koji BiH ne doživljavaju kao destinaciju. Moja misija je da neko pogleda moj video i kaže da je zbog mene posjetio Livno i divlje konje. Koliko god volio da putujem u druge zemlje, više volim da snimam po BiH jer je to moja zemlja. Bio bih sretan ako bar 10 ljudi posjeti neko mjesto nakon mog videa. U BiH se turizam, nažalost, ne posmatra kao bitna grana privrede, a ima toliko potencijala da postane top destinacija.
a mogu taxisti prichat..
..arhitektura.. meni je ok. treba obnoviti vechinu fasada. kao i ploce na cesti.. velike su shanse da 'izvrnesh chlanak'.. i da
ipak jesu ruzni. montazni objekti na Ferhadiji. po tome je Sarajevo ipak... na granici ukusa.. zahvaljujuchi mentalitetu gradonachelnice i nachelnika opshtina.
National Geographic o Bosni i Hercegovini: Izvanredni krajolici, hrana i bujan noćni život
National Geographic nedavno je objavio zanimljiv tekst o tome kako provesti savršen vikend u Bosni i Hercegovini.
Prema National Geographicu savršen vikend u BiH se sastoji od posjete Sarajevu, Konjicu, Mostaru, Jajcu i Stocu. Smatraju da se u BiH mogu pronaći izvanredni krajolici, hrana i bujan noćni život.
"Bosanci imaju izreku koja kaže: ‘Tamo gdje prestaje logika, počinje Bosna i Hercegovina.’ Što ima potpunog smisla kada zakopate njenu historiju. Ova bivša otomanska granica jedna je od samo tri zemlje s muslimanskom većinom u Evropi, baština vidljiva u labirintskim bazarima i draguljima obasjanim džamijama Sarajeva i Mostara", napisali su.
Kada je riječ o Sarajevu, detaljno su opisali kako treba provesti svaki dio dana. Osim posjete starom dijelu grada, preporučuju da pogledate austrougarsku arihitekturu praćenu podrumskim barovima u jugoslavenskom stilu.
Jutro u Sarajevu treba rezervisati za odlazak na Trebević žičarom. Ostatak dana trebali biste rezervisati za posjetu tržnici Markale, gdje navode da ćete naći bosanske delicije, potom odlazak do Katedrale Srca Isusova i Latinske ćuprije. Preporučuje se i odlazak do Kazandžiluka, jedne od najstarijih ulica u Sarajevu.
Naredno jutro trebali ste se uputiti u Konjic kako bi posjetili Titov bunker. Ostatak dana možete provesti u prirodi uz obalu rijeke Neretve.
National Geographic preporučuje da planirate putovanje u još tri grada od historijskog značaja. U Jajcu preporučuju čuveni Plivski vodopad koji se nalazi u centru grada te posjetu Muzeju AVNOJ-a. Mostar je rezervisan za obilazak Starog mosta, a Stolac je nezaobilazan zbog čuvenih stećaka u nekropoli Radimlja.