Pretpostavlja se da dosta ljudi strada od siktavice ( Bitis arietans ). To je prilicno troma i nespretna zmija, ali joj je napad strahovito brz. Najcesce prilazi ljudskim naseljima zbog blizine glodavaca. Cesto odaje svoju prisutnost glasnim siktanjem po cemu je i dobila ime. Veoma je rasprostranjena u Africi južno od Sahare i cesta je blizu ljudskih naselja. Otrov je vrlo toksičan iu velikog broja neliječenih slučajeva izaziva smrt. Medjutim, najopasnija otrovnica i vjerovatno najveca ubojica medju svim zmijama je jedna mala zmija koja se zove pjescana efa ( Echis carinatus).Rasprostranjena je po citavoj Africi, na Bliskom i Srednjem Istoku, te u Aziji gdje dosize sve do Indije. Cesto živi u blizini ljudskih naselja i to u kolonijama, tako da se nadje jedna vjerovatnoća i mnogo drugih. Tony Phelps u svojoj knjizi "Poisonous Snakes" navodi da ova zmija vjerovatno ubije najviše ljudi od svih zmija. To je posljedica njenog velikog podrucja rasprostranjenosti, cestog zivota u blizini ljudi, te cinjenice da, iako mala (najveci primjeri dozizuju jedva 60 cm), ima vrlo toksican otrov. Zabilježeni su smrtni slučajevi od ugriza efe duge oko 20 cm. Efa nije plasljiva i ne bjezi nego zauzima karakteristican obrambeni stav. Ona počinje brzo uvijati svoje tijelo tako da joj ljuske stružu jednu o drugu. Posto se na svakom ljuskom nalazi mali greben, struganje stvara poseban zvuk, karakteristican za ovu zmiju. Otrov je izuzetno toksican za covjeka. Izaziva krvarenja iz svih sluznica i sprijecava grusanje krvi tako da se moze iskrvariti i iz, na primjer, ranica koje nastaju pri brijanju. Osim ovoga, otrov izaziva i jaka ostečenja tkiva. Usprkos pravilnom liječenju vrlo su ceste i naknadne komplikacije djelovanja otrova, tako da smrt može nastupiti i 15 dana nakon ugriza.
