Neobicne biljke

[kreja]

Rafflesia arnoldii, parazitska cvjetnica kisnih suma jugoistocne Azije, ima najveci pojedinacni cvijet na svijetu. Ova biljka nema listove, stablo ni pravi korijen, vec ima haustorije, kojima prodire u tkiva biljaka na kojima parazitira i na taj nacin se hrani. Sam cvijet moze da dostigne 1 m u precniku i težinu i do 11 kg. Odaju miris koji podsjeca na miris trulog mesa i na taj nacin privlace muve, koje su njihovi glavni polinatori.

[Peace]

NAJVEĆI (I NAJSMRDLJIVIJI) CVIJET NA SVIJETU



Titan Arum (Amorphophallus titanum), koji nastanjuje prašume Sumatre, nije samo najveći cvijet na svijetu – on je također jedan od najsmrdljivijih. Cvjetovi ovog giganta šire neugodni miris koji podsjeća na raspadanje mesa.

Titan Arum je spektakularan i jako rijedak cvijet. Neki ljudi putuju širom svijeta nadajući se da će vidjeti Titan u trenutku kada cvate. Do sada, samo je 150 snimljenih cvjetanja ovog cvijeća, što je jako mali broj kada se uporedi sa milionima drugih cvjetova.

Švicarski botanički vrt bio je dovoljno sretan da imaju dva ovakva cvijeta, koja su procvala dva puta u samo 18 mjeseci. Zadnji put je Titan Arum procvjetao u Aprilu 2011. Prije toga, biljka je procvjetala u Švicarskoj davne 1936. godine.

Cvijet je privukao već oko 25.000 hrabrih posjetitelja koji su uspjeli podnijeti užasan miris ovog, najvećeg, cvijeta na svijetu.

[Peace]

POLJUBAC OD MAJKE PRIRODE: PSYCHOTRIA ELATA, NEOBIČNA BILJKA SA “LJUDSKIM USNAMA”



Poznata kao, da prostite, Kurvine Usne (ponekad i kao Mick Jaggerove usne), Psychotria Elata je biljka koja dolazi iz tropske Amerike. Iako se o njoj ne zna mnogo, ipak je postala popularna zbog svog krajnje neobičnog izgleda koji nevjerovatno mnogo podsjeća na ljudske usne.

[Ina]

Ovo sam pročitala: Neobične bajke
E pa stvarno..

[kreja]

[kreja]

Hoya kerrii ili sukulent u obliku srca nesumnjivo je najromantičnija biljka. Dosta je popularan poklon za Valentinovo (iz očitih razloga) i super je jer zahtjeva malo njege kao i većina sukulenata. Često se prodaje kao izresci pojedinačnih listova, kao što se ovdje vidi, ali možete ga naći i kao punu biljku s lozom prekrivenom malim srčanim lišćem.

[kreja]

Vjeruje se da su najstarije žive biljke borovi (Pinus longaeva) koji rastu u američkim stjenovitim planinama. Neki su stari najmanje 4600 godina



montezumski čempres (Taxodium mucronatum) koji raste u meksičkoj Oaxaci, ima deblo obima 46 metara, što je najveći obim bilo koje žive biljke.

Krajem 18. vijeka zabilježeno je da je kesten (Castanea sativa) na Etni imao obim 58 metara. Nikad nije pronađeno drva većeg obima.



Drvo smokve (Ficus spp.) može imati vrlo dug korijen. Jedan primjerak u Južnoj Africi ima korijen dubok 120 metara. To je najdublji ikad pronađen korijen.

Mendocino Tree, golemi mamutovac (Sequiola sempervirens) u kalifornijskom državnom rezervatu Montgomery s visinom od 112 metara najviše je stablo na svijetu



golemi mamutovac (Sequoiadendron giganteum) koji raste u Kaliforniji najteže je živo biće na svijetu. Masa mu je oko 2500 tona što je jednako masi 19 odraslih plavih kitova. Visoko je 84 metra i ima obim od 25 metara

[kreja]

[kreja]

[kreja]

Amorphofalus Titanic najveći je tropski cvijet i vrlo loš miris. Njegovo ime "Amorphofallaus" u prevodu iz grčkog znači "Neposoban phallus". Ovaj cvijet ima jedno od najvećih cvatnji u svijetu - može doći do visine od 2,5 m, a u širinu od 1,5 m. Cvjetanje traje samo 2 dana. U početku je amorfofallus uzgajao u Indoneziji, na otoku Sumatra. Nakon toga, ovaj cvijet je istrebljen ingenesu. Trenutno je ovaj cvijet vrlo rijedak, može se vidjeti uglavnom u botaničkim vrtovima svijeta.



Wolfia naprotiv, najmanji biljka cvijeta na zemlji. Njihova veličina kreće se od 0,5 do 0,8 mm. Ovi mali cvjetovi žive na površini voda. Ime je dobio po njemačkom NERD-u i entomologu Yohan F. Wolf-a.



Ovaj nevjerojatni orhidejni izgled izvana podsjeća na otvarač za letenje. Stoga se zove "leteća patka". Priroda ih je obdala takav izgled kako bi privukli insekte nazvane sa vilesa. Vrh cvijeta podsjeća na ženku. Tako leti do cvijeta nose polen za sebe i oprašivanje cvijeta. Orhideja Kalanija je vrlo mala i doseže samo 50 cm, a sam cvijet 2 cm. Na stabljici 2-4 cvijeta. Raste na istočnoj i južnoj Australiji, uglavnom pod drvećem eukaliptusa.



Još jedna orhideja koja zaslužuje naslov "neobičnog" je "seksi" orhideja. Njezin cvijet podsjeća na trbuh određene vrste otpada. Štaviše, ističe feromone kao u ženskom osi. Cvjetanje počinje u roku od braka. Mužjaci teče na takvom cvijeću i pokušavaju da se druže s njim. Dakle, oni nose polen iz biljaka na njima. Seksi orhideje rastu u Australiji



Passiflora ili strastveno drvo - porodica strasti fakulteta. Postoji oko 500 vrsta. Cvijet u promjeru doseže 10 cm. Raste uglavnom u Latinskoj Americi.



Rosyanka je mesoljska biljka. Zahvaljujući uglednim kapljicama sluz, uhvate insekte koji se hrane. Izraste na močvare, pijesak i u planinama.



Nepentus Attenboro, neobičan cvijet Otkriven je 2000. godine, na. Palavan Tri naučnika Stewart Macpherson, Botani Elister Robinson i Filipinski naučnik Folkar Heinrich, koji je ovdje poslao u ekspediciju za ovaj cvijet. Prvi put su čuli za njega iz misionara koji su bili na otoku ranije. Na planini Victoria, naučnici su otkrili ogromne "vrčeve" ovih boja. Pokazalo se da je grabežljivci cvijeće koji "hrani" glodavcima. Kako bi se ove boje mogle sačuvati u naše vrijeme - nepoznato. Sada ih postoji proučavanje u Macphersovoj laborator

[kreja]

Velvičija (Welwitschia Mirabilis) živi u afričkoj pustinji Namib. Ta pradavna golosjemenjača ustvari je drvo, iako tako ne izgleda. Sastoji se od korijena, niska stabla i dva neprestano rastuća, kožasta lista, koji se, kako rastu, pružaju po tlu metrima naokolo i s vremenom dijele na niz uskih listova. Stabljika s cvatovima naraste u visinu do dva metra. Raste polako i može poživjeti više od tisuću godina. Velvičija je tijekom cijelog života (i u vrijeme plodnosti) u stadiju klijajuće biljke – što je rijetko u svijetu biljaka. Dvodomna je biljka te su za nastanak njezina sjemena potrebne dvije biljke – ženska i muška. Savršeno se je prilagodila ekstremnim pustinjskim uvjetima. Uopće nije ovisna o padalinama, dovoljne su joj magle koje dolaze s oceana. Važan je izvor hrane i zaštita od vrućine brojnim životinjskim vrstama. Nije li upravo čudesno stvorena?



Najveći poznati primjerak Velvichia visok je 1,4 m i promjera više od 4 m, star više od 1500 godina

[kreja]

LUBENICA

Mauri su donijeli lubenice u Europu u 9. do 10. stoljeću, a kultura dinje savršeno se razvijala u blagom, toplom mediteranskom podneblju. Do X stoljeća, lubenica je "dosegla" Kinu koja je danas najveći izvoznik popularnog voća. U isto vrijeme, također preko Indije, lubenice su dovedene u Rusiju. Stripes su sjajno rasli u regiji Volga, ali u drugim su regijama počeli uzgajati, kao u cijeloj zapadnoj Europi, tek u 17. stoljeću kao stakleničku kulturu. S vremenom su se pojavile različite sorte lubenice, koje su se međusobno razlikovale u veličini, obliku, boji kore i pulpe i prisutnosti sjemenki. Sada se u gotovo stotinu različitih zemalja svijeta uzgaja više od tisuću sorti lubenice.

AFRIČKI MANGO

Ovo afričko voće koje se može jesti sirovo, ali starosjedioci radije kuhaju džemove iz njega, cijede sok i ponekad prave vino.

ANNA SENEGALESE

Plodovi ovog stabla nazivaju se divljim kremastim jabukama ili kiselim vrhnjem. Ne želite već isprobati? Mali zeleni ili žuto-narančasti gomoljasti plodovi sadrže nevjerojatno meso - okus mu je poput zrele breskve, a aroma ananas. Primjetno je da su annone jestive ne samo voće, već i lišće i cvijeće. Prve se koriste kao školjka u pripremi raznih povrtnih jela, a druge se u sušenom obliku smatraju začinom.



Nsafa se iz nekog razloga naziva afrička kruška, iako je zbog svoje ljubičaste boje plod ovog grmolikog stabla, botaničara koji je botaničar poznat kao jestiv Dacriodes, više nalik patlidžanom uzgojenom na grani. Voće se može jesti sirovo, neki posebno vole nezrelo voće, jer ugodno hrskaju na zubima. Međutim, najispravnija uporaba je nakon toplinske obrade. Nsafu se kuha ili peče na ugljenu, u pećnici, i jede kašu, začinjenu solju.

KIVANO

Kiwano se naziva i dinjana roga ili afrički krastavac. Ako barem jednom pogledate plodove, nećete imati pitanja zašto su tako nazvani. A ako probate mekanu, sočnu, žele-smaragdno zelenu pulpu, shvatit ćete da plod ne možete suditi po njegovoj kore. Čak i ako je prekriven bodljikavim izraslima. Okus Kiwanoa može se opisati nježnim, slatkim i kiselkastim notama limuna. Jedini je problem riješiti se sjemenki zatvorenih u geluponsku pulpu, no mnogi ih jednostavno bez oklijevanja progutaju.

KAFFIR JABUKE

Kaffir jabuka ili kaffir šljiva iznimka su među slatkim sočnim plodovima Afrike. Praškasta pulpa plodova tih zimzelenih stabala, koja doista izgleda poput malih žutih jabuka, može značajno zgnječiti. Ipak, ovo je vrlo popularno voće, jer je dovoljno voće izrezati na komade, izvaditi sjemenke, posipati šećerom i ostaviti stajati da kriške pretvori u ukusan desert složenog okusa. Kaffir jabuka popularan je sastojak salata, od njih se prave deserti, žele i džemovi, a nezrelo voće je slano poput krastavaca.

MARULA

U soku ovog voća ima četiri puta više vitamina C nego u parnim agrumima. Plodovi marule - mali, okrugli, tvrdo padaju s drveća nezreli i već na tlo, u roku od tjedan dana, ispune se žutošću i postaju mekši. Poljoprivrednici moraju pažljivo ograditi plantaže marula kako životinje ne bi prvo došle do plodnog urezišta.

Okus Marula je adstrigentan, slatkast i kiselkast. Voće se može jesti sirovo, ili možete napraviti sok, pekmez, žele od njegove pulpe. Od marule prave ne samo alkoholno piće, već i voze pivo i jabukovaču. U središtu ploda je velika kost čija je jezgra također jestiva i ima okus poput masnih, ukusnih orašastih plodova makadamije.

[kreja]

Plodovi grmlja carisse, velike cvjetove, često se nazivaju glutealnom šljivom, ali u domovini i Africi prilično je jednostavno - Yum-Yum. Navodno, prema mišljenju starosjedilačkog stanovništva, upravo takvi zvukovi trebaju emitirati dok uživate u kaši sitnih crvenih plodova. Ovo voće nije samo ukusno, već i zdravo. Sadrže vitamin C, kalcij, magnezij, fosfor i toliko pektina da je jedan od njih zadovoljstvo kuhati džemove. Poljoprivrednici vole uzgajati carissu, jer se on ne samo dobro formira u pouzdane živice, već cvjeta i nježnim bijelim cvjetovima s vrtoglavom aromom naranče.

MAHOBOOBO

Drugo ime za voće Mahobobo je šećerna šljiva, kao i divlja medvjeda. Ovo stablo raste u izobilju u divljoj afričkoj prirodi i njegovi plodovi su jedno od najpopularnijih plodova na lokalnim tržištima. Mahobobo zaista izgledaju poput žutih šljiva, a njihovo meso - meso, med, slatko - po ukusu podsjeća na krušku i šljivu. Šećernu šljivu jedu sirovu, prženu, stavite u nadjev za pite, napravljeni od nje pekmez i vino. Također je vrlo popularan u sušenom obliku - takvo sušeno voće ima okus kafe.



Zvučno ime imbe u Africi naziva se plodovima zimzelenog stabla Garcinia Livingston. Jestivi plodovi naranče s tankom kožom vrlo su ukusni, ali debljina ljuštenja i sprječava komercijalni uzgoj ukusnog voća - ne podnose dugotrajan transport, pa imbe možete kupiti samo na afričkim tržištima. Sočno kiselo-kiselo meso plodova garcinije po ukusu podsjeća na marelice. Jede se sirovo, napravljeno od voćnih deserta, fermentiranog soka i proizvodi lagani napitak s hrenovkom.

[kreja]

Latice Osiria ruže mogu izgledati kao umjetno obojne, plastične, ili photosopirane fotografije, ali ove dvobojne latice, s jedne strane bijele, a s druge tamno crvene, zaista postoje. Dva lica latica se ne razlikuju samo u boji. Ako dotaknete prstom unutrašnju (crvenu stranu) imat ćete osjećaj kao da se dodirnuli mekani komadić baršuna, dok bijela strana nudi osjećaj satena.



“Nije dovoljno samo živjeti!” – reče leptir, “Potrebno je imati malo Sunca, malo slobode i malo cvijeća!” – Hans Christian Andersen

Botanički naziv ovih ruža je Rosa Osiria, a poznate su i kao KORsir i Red blend Hybrid tea. One spadaju u klasu hibridnih čajevki, a prvi ih je uzgojio Reimer Kordes 1978. godine u Njemačkoj, križanjem bijele i crvene ruže. Kasnije su ove prekrasne hibridne ruže uvezene u Francusku gdje ih je Willemse France nazvao ‘Osiria’.

Rođenje prve hibridne čajevke se desilo u Francuskoj 1867. godine kada je Jean-Baptiste Guillot, francuski rasadničar, ukrstio dvije ruže, Madame Bravy i Madame Victor Verdier. Danas se na svijetu može pronaći na stotine vrsta ovih ruža, a pored prekrasne Rosa Osirie, popularne su i Ruža Mira sa žutim laticama koje se na krajevima postepeno pretvaraju u svijetlo roze, ili Dobule Blend, ruža čije su latice do pola bijele, a od pola crvene.

[kreja]

Kralj Protea: Nacionalni cvijet Južne Afrike

Proglašen nacionalnim cvijetom Južne Afrike 1976. godine, kralj Protea ( Protea cynaroides) je cvjetni grm kao lijep i jedinstven kao i sama zemlja. Pronađen isključivo u Cape Floristic Regionu, kralj Protea pripada rodu Protea, koji je pak dio obitelji Proteaceae - skupine koja obuhvaća oko 1.350 različitih vrsta.

Kralj Protea ima najveću cvjetnu glavu svog roda i cijenjen je zbog cvjetanja artičoka. Raste do 300mm u promjeru, ove prekrasne cvijeće variraju u boji od kremasto bijele do blijedo ružičaste ili duboke grimizne. Sama biljka raste između 0,35 i 2 metra u visinu i ima debelo stablo koje doseže daleko pod zemljom. Ovo stablo sadrži više uspavanih pupova, omogućujući kralju proteju da preživi požare koji često bjesne preko njegovog prirodnog staništa. Jednom kad požari izgore, uspavani pupoljci se pojavljuju u neredu boje - tako da je vrsta postala sinonim za ponovno rođenje.

Simbolizam

Kralj Protea je jedan od najprepoznatljivijih simbola Južne Afrike, uz skakanje springbok i zemlje duginih boja zastave. Prema južnoafričkoj vladi, cvijet je "simbol ljepote naše zemlje i procvat našeg potencijala kao nacije u potrazi za afričkom renesansom". Pojavljuje se na južnoafričkom grbu, zajedno s mnoštvom drugih simbola. Tu spadaju dvije figure poznate slike Khoisan rock, ptica tajnica i dva prelazna tradicionalna oružja.

Južnoafrička ekipa kriketa je nadimkom nazvana "Proteas", a cvijet se pojavljuje na službenom grbu sporta. Iako je ragbi tim dobio ime po springboku, a ne o proteji, dresovi za oba sporta imaju kraljevu proteju ukrašenu u južnoafričkim bojama zlata i zelene boje.

Protea rod

Ponekad se spominju kao šećerne gomile, a članovi roda Protea kreću se od grmlja koje se kreću po zemlji do stabala visokih 35 metara. Svi oni imaju kožasto lišće i cvjetove nalik čičku (iako se posljednji uvelike razlikuju po izgledu). Neke vrste rastu sitne crvene cvjetove, dok druge imaju velike ružičaste i crne kugle. Drugi nalikuju šiljastim narančastim nožićima. U svjetlu ove nevjerojatne raznolikosti, botaničar iz 18. stoljeća Carl Linnaeus nazvao je rod Protea nakon grčkog boga Proteusa, koji je mogao promijeniti svoj izgled po volji.

Raspodjela obitelji Proteaceae

92% protea je endemskih vrsta za Flor Florističku regiju, područje u južnoj i jugozapadnoj Južnoj Africi priznato kao UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine zbog svoje jedinstvene botaničke raznolikosti. Gotovo sve protease rastu južno od rijeke Limpopo - osim jedne, koja raste na obroncima planine Kenija.

Smatra se da su preci Obitelj Proteaceae pojavila se prije milijun godina, kada su kopnene mase južne hemisfere još uvijek bile ujedinjene kao drevni superkontinent, Gondvana. Kad se kontinent podijelio, obitelj se podijelila u dvije pod-obitelji - ogranak Proteoideae, koji je danas endemičan za južnu Afriku (uključujući kraljevu proteu), i granu Grevilleoideae. Potonje vrste nalaze se uglavnom u jugozapadnoj Australiji, s malim kolonijama u istočnoj Aziji i Južnoj Americi.

Protea Research

Kolonije u Florističkoj regiji Cape i floristička pokrajina jugozapadne Australije pokazale su se posebno zanimljivim botaničarima. Ta područja predstavljaju dvije najplodnije vruće točke biološke raznolikosti na svijetu. Prema studiji koju su proveli britanski biolozi, brzina evolucije ovdje je tri puta brža od normalne, s novim vrstama proteja koje se stalno pojavljuju i rezultiraju zapanjujućom raznolikošću biljnog svijeta. U Južnoj Africi znanstvenici u vrtovima Kirstenbosch u Cape Townu uključeni su u veliki projekt mapiranja zemljopisnog širenja proteaza diljem Južne Afrike.