Lijepo ide prvi dan posta
Imala sam jednom jednu Jelenu. Sjetim je se uvijek, najvise uz Ramazan.
Rodjena u Hrvatskoj, udala se u Bosnu, otisla zbog rata u Njemacku, odatle u Ameriku.
U Hr, Bosni i Njemackoj bila med sestra, jedno vrijeme i u Americi, a onda pokrenuli svoju firmu.
Muz je poslovo s njima, i svake sam sedmice odlazila kod nje, uz kafu bismo uradile neke obracune.
I jedan put za Ramazan pita me zelim li kafu? Ne, rekoh, postim.
Postim i ja, rece mi. Njen muz nije postio, pa je Jelena koja posti, svom muzu, muslimanu, napravila kafu.
Pitala sam je odakle to da ona posti…
Rekla mi je da je prvo zeljela iskusiti to sto milioni ljudi diljem svijeta rade, a onda joj se dopalo to iscekivanje iftara, to kako je hrana bolje mirisala, to kako se osjecala zbog posta, nije vise nikad prestajala i postila bi cijeli Ramazan.
A bila je i predivan covjek. Izucavala je i islam i kriscanstvo, budizam, vede…
Kad ne bi imala posla oko papirologije, bavila se dvoristem, a ako nije sezona sadnje, zaticala sam ja u iznosenoj odjeci, gumenim cozmama i rukavicama kako s muzem zida nesto. Da ne povjerujete koliko obicnosti, ljupkosti i blazenosti je bilo u zeni. Ne znam jesam li jos nekog tako posebnog poznavala
Umrla je od raka na mozgu prije nesto vise od godinu
Lijep vam dan zelim
