Moja glasna razmisljanja
Re: Moja glasna razmisljanja
Meni bi vrlo teško palo, i teško bih mogla prihvatiti da se jednom roditelju nešto desi a drugi poželi nekoga sa kim ostatak života provesti ..
Postoje penzioneri koji se vrlo dobro snalaze sami.. izlaze / druže se , bez partnera.. i osjećaju se dobro . Iz ljubavi prema umrlom i poštovanju ne žele ni sa kim ostatak života provesti …
A ona dob kada nisu sposobni .. postoji rješenje i za to.. dom, ili kućne pomoćno osoblje predviđeno za to…
Postoje penzioneri koji se vrlo dobro snalaze sami.. izlaze / druže se , bez partnera.. i osjećaju se dobro . Iz ljubavi prema umrlom i poštovanju ne žele ni sa kim ostatak života provesti …
A ona dob kada nisu sposobni .. postoji rješenje i za to.. dom, ili kućne pomoćno osoblje predviđeno za to…
Re: Moja glasna razmisljanja
A što? Ne osuđujem fakat, samo me zanima što bi ti smetalo?
Ja sam sretna kad su moji roditelji sretni. Da ostanem bez jednog, voljela bih da je bar drugi sretan. Ako će sreću naći sa nekim novim onda neka nađe sreću tako. Svakako nije moje da odobravam ili ne, ali ću sreću roditelja uvijek podržati, gdje god i s kim god bila (naravno osim nekih ekstrema, tipa nasilnika)
Per aspera ad astra 
Re: Moja glasna razmisljanja
Teško iz razloga sto bi taj neko novi koristio prostor mog roditelja koji vise nije tu.. Neko novi - strani.. Neki moj unutarnji sudar, ljubav prema roditelju i tuge zbog promjenje nečega sto je bio temelj porodice ..neki moj zaštitnički instinkt to ne dozvoljava ..biljka wrote: ↑Tue Apr 22, 2025 10:42 pmA što? Ne osuđujem fakat, samo me zanima što bi ti smetalo?
Ja sam sretna kad su moji roditelji sretni. Da ostanem bez jednog, voljela bih da je bar drugi sretan. Ako će sreću naći sa nekim novim onda neka nađe sreću tako. Svakako nije moje da odobravam ili ne, ali ću sreću roditelja uvijek podržati, gdje god i s kim god bila (naravno osim nekih ekstrema, tipa nasilnika)![]()
Ako žele biti sretni postoje i drugi načini da se usreće .. zar je za sreću potreban samo partner … ?
Ako imaju djecu / unučadi / prijatelje .. ako ih zdravlje sluzi mogu i putovati / družiti se … Sve mogu, ja ne vidim samo sreću u pronalasku novog partnera u poodmakloj životnoj dobi …
Jer nakon 30/40/50 god zajedničkog života .. hajd “trebaju “ partnera jer teško im pada samoća …
Al opet ne znamo nikad šta nam život nosi, pun je iznenađenja …
Pade mi na pamet jedna poznanica sa 28god . Izgubila muza u saobraćajnoj nesreći sa troje male djece…
Nikada vise nikoga nije imala a danas ima 70godina. Živi sama, sretna .. ima djecu / unučadi i nikada se nije pokajala sto tako odlučila…
Naravno ima i muškaraca koji nakon smeti pa i razvoda , ostanu zauvijek sami..
Re: Moja glasna razmisljanja
Mislim da ta tuga i ostane uvijek tu, ta tuga zbog promjene. Ali promjena je tu neovisno o tome da li je došao neko novi u život živog roditelja ili ne. Jednostavno temelj porodice jeste srušen i porodice kao porodice više nema, niti se može vratiti. Mogućnost da neko nađe sreću u nekom novom nema više šta narušiti jer ništa ni ne postoji kao što je bilo. I bilo kakav odbrambeni mehanizam to neće vratiti nažalost. Tako ja gledam na toTeško iz razloga sto bi taj neko novi koristio prostor mog roditelja koji vise nije tu.. Neko novi - strani.. Neki moj unutarnji sudar, ljubav prema roditelju i tuge zbog promjenje nečega sto je bio temelj porodice ..neki moj zaštitnički instinkt to ne dozvoljava ..![]()
Pa za puno ljudi jeste jedan od načina, pogotovo ako si navikao da imaš društvo cijeli život i za socijalizaciju, ali i za intimu i onda ostaneš sam samcat. A imaš slučajeva i gdje neko ne traži sreću u drugoj osobi, ali se desi da se zaljube poslije smrti partnera.Ako žele biti sretni postoje i drugi načini da se usreće .. zar je za sreću potreban samo partner … ?![]()
Ne vidim ni ja za sebe iz ove perspektive, ali ne znam šta me čeka. Ali vidim zašto nekim ljudima prijatelji, unučad, djeca i putovanja ne bi bila dovoljna. Puno ljudi bi moglo živjeti samo i u mlađoj dobi i lijepo im je samima, ali velikoj većini ljudi je ljepše kad imaju s nekim dijeliti vrijeme/razmišljanja/emocije/ljubav, šta god. Ne vidim tu razliku sa starijim ljudima. Određena vrsta intime se dobija samo od partnera, ne od prijatelja ili djece ili unučadi. Pri tom mislim na intimne potrebe koje ne uključuju samo seksualneAko imaju djecu / unučadi / prijatelje .. ako ih zdravlje sluzi mogu i putovati / družiti se … Sve mogu, ja ne vidim samo sreću u pronalasku novog partnera u poodmakloj životnoj dobi …
Samo zato što nije neophodno ne mora značiti da nemaju potrebu ili željuJer nakon 30/40/50 god zajedničkog života .. hajd “trebaju “ partnera jer teško im pada samoća …Ja ne vidim da je to bas neophodno u toj poodmakloj dobi ..
I to je sasvim okej, ali ne znači da je ta poznanica npr. voljela svog muža više nego neka druga žena koja se udala poslije smrti muža. Mislim da treba razumjeti ljudske izbore, čak i kada se sami ne vidimo da ih pravimoAl opet ne znamo nikad šta nam život nosi, pun je iznenađenja …
Pade mi na pamet jedna poznanica sa 28god . Izgubila muza u saobraćajnoj nesreći sa troje male djece…
Nikada vise nikoga nije imala a danas ima 70godina. Živi sama, sretna .. ima djecu / unučadi i nikada se nije pokajala sto tako odlučila…
Naravno ima i muškaraca koji nakon smeti pa i razvoda , ostanu zauvijek sami..![]()
Zanimljiva tema i zanimljivo mi je kako imamo apsolutno dva različita mišljenja. Mislim nešto u smjeru ove teme mi je bilo ogroman dio života, tako da sam je milion puta otvarala
Per aspera ad astra 
-
bakterijasmarsa
- Stručnjak

- Reactions:
- Posts: 5110
- Joined: Wed Nov 25, 2020 10:43 pm
- Location: Kikinda
Re: Moja glasna razmisljanja
Svastikin suprug je na žalost u dvadesetim ostao bez majke. Nekako u to vreme mu je i stric preminuo. Nije šala, njegov otac je počeo da živi sa strinom, koja je imala dvoje odrasle dece.
Njemu to na početku nije izgledalo OK. Kasnije je priznao da su otac i strina imali bolji brak nego što su im bili prvi brakovi. Otac mu je na žalost preminuo, a strinu danas izuzetno poštuje i ceni.
Eto još jedno iskustvo, pomalo neobično.
Njemu to na početku nije izgledalo OK. Kasnije je priznao da su otac i strina imali bolji brak nego što su im bili prvi brakovi. Otac mu je na žalost preminuo, a strinu danas izuzetno poštuje i ceni.
Eto još jedno iskustvo, pomalo neobično.
Legal Alien
Re: Moja glasna razmisljanja
Bas jeste neobicno.
Zahvalim Bogu svaki dan sto moji imaju jedno drugo.
Nije lahko prihvatiti nekoga na mjestu gdje je bio tvoj otac ili majka. A opet nije ispravno ni traziti od njih da ostanu sami samo zato sto se nama tako svidja.
Zahvalim Bogu svaki dan sto moji imaju jedno drugo.
Nije lahko prihvatiti nekoga na mjestu gdje je bio tvoj otac ili majka. A opet nije ispravno ni traziti od njih da ostanu sami samo zato sto se nama tako svidja.
Re: Moja glasna razmisljanja
Imamo pravo izmeti svoje mišljenje ma kakvo god da je ono dopalo se to njima ili ne..
Svi pričamo ako bi / ovo / ono ali kad se nađemo u takvoj situaciji vjerovatno sagledamo drugačije stvar..Znam da nemamo pravo donositi odluke za druge kao ni oni umjesto nas..
Život je pun iznenađenja ..
Svi pričamo ako bi / ovo / ono ali kad se nađemo u takvoj situaciji vjerovatno sagledamo drugačije stvar..Znam da nemamo pravo donositi odluke za druge kao ni oni umjesto nas..
Život je pun iznenađenja ..
Re: Moja glasna razmisljanja
Skitnica wrote: ↑Thu Apr 24, 2025 10:17 amImamo pravo izmeti svoje mišljenje ma kakvo god da je ono dopalo se to njima ili ne..
Svi pričamo ako bi / ovo / ono ali kad se nađemo u takvoj situaciji vjerovatno sagledamo drugačije stvar..Znam da nemamo pravo donositi odluke za druge kao ni oni umjesto nas..![]()
Život je pun iznenađenja ..
Tako je.
Roditelji uglavnom i drze do naseg hatura.
Vecina bi upitala svoju djecu - sta vi mislite?
Dedo rahemtli je pitao svoju djecu. Oni su bili protiv.
Kasnije su mislili da su se mozda trebali sloziti.
Teska, teska odluka.
Zato sam beskrajno Bogu zahvalna sto babo i mama imaju jedno drugo.
Re: Moja glasna razmisljanja
puknut ću pod pritiskom. poijo sam dva pijata fažola i budala nalokao se kokakole mislim da ću eksplodirati kad odem na vc školjka je pokojna
Re: Moja glasna razmisljanja
Molim te, ne dijeli s nama, tvoja glasna razmišljanja

Re: Moja glasna razmisljanja
Imala sma nekih misli ovih dana, ali nije mi se dalo pisati.
Imam novu curu na poslu. Ova koju imam od ranije, u augustu ce krenuti na fakultet, zeli studirati farmaciju.
Ova nova vodi porijeko iz Mexica, ali ona je rodjena ovdje.
Ima 5 sestara, odnosno polusestata. Majka njena je imala djecu sa tri muza. Sada ne zivi ni sa jednim. Bila je teski alkoholicar.
Vratila mi je sjecanje na Nataly. Ja sam je zvala Natalija, ona mene princeza.
Natalije je iz Porto Rica. Radile smo zajedno u jednoj firmi. Imala je tada 34 god, i cetvero djece sa 3 muza. Sa cetrvrtim muzem nije imala djece. U januaru bi uvijek vodila borbu s ocevima svoje djeca, kad je rijec o taxi.
Drzava ova daje fine bespovratne kredite na djecu ukoliko niste na previsokoj zaradi. Natalije se to godine svadjala oko toga zesce nego ranije. Trebala je te pare. Imala je plan uraditi grudi i straznjicu. Corona je pokvarila njene planove.
Obecala sam da cu je zvati nekad, ali nisam nikada. Pretpostavljam da je do sada promijenila bar muza.
Natalijini roditelji su ravedeni. Otac je pokusavao opet, ali ni jedna veza nije opstala. I majka je njena pokusavala, ali nije islo. Onda je odlucila da podje vezu sa zenom. Redale su se zene, jedna je imala isto godina kao i Natalija. Ni jedna veza nije uspjela.
Jedan dan je Natalija dosla zabrinita na posao. Sve mi je pricala, pa mi je i taj problem ispricala.
Plasila se da njen brat ne zavrsi u ludnici. Tuko je zenu.
Rekla sam da to nije ok, ali sigurno ga nece proglasiti ludim zbog toga.
A onda mi je ona objasnila - on je slao slike svoje “stvari” svima. Cak i ona, sestra, vidjela je to. Slao je svim njenim prijateljicama na fb, i maminim prijateljicama.
Nekad se sjetim kad sam iz Bosne gledala neke americke serije i filmove, pa za neke radnje mislila - ovo je samo u serijama i filmovima. Kakvo blazeno neznanje je to bilo.
Imam novu curu na poslu. Ova koju imam od ranije, u augustu ce krenuti na fakultet, zeli studirati farmaciju.
Ova nova vodi porijeko iz Mexica, ali ona je rodjena ovdje.
Ima 5 sestara, odnosno polusestata. Majka njena je imala djecu sa tri muza. Sada ne zivi ni sa jednim. Bila je teski alkoholicar.
Vratila mi je sjecanje na Nataly. Ja sam je zvala Natalija, ona mene princeza.
Natalije je iz Porto Rica. Radile smo zajedno u jednoj firmi. Imala je tada 34 god, i cetvero djece sa 3 muza. Sa cetrvrtim muzem nije imala djece. U januaru bi uvijek vodila borbu s ocevima svoje djeca, kad je rijec o taxi.
Drzava ova daje fine bespovratne kredite na djecu ukoliko niste na previsokoj zaradi. Natalije se to godine svadjala oko toga zesce nego ranije. Trebala je te pare. Imala je plan uraditi grudi i straznjicu. Corona je pokvarila njene planove.
Obecala sam da cu je zvati nekad, ali nisam nikada. Pretpostavljam da je do sada promijenila bar muza.
Natalijini roditelji su ravedeni. Otac je pokusavao opet, ali ni jedna veza nije opstala. I majka je njena pokusavala, ali nije islo. Onda je odlucila da podje vezu sa zenom. Redale su se zene, jedna je imala isto godina kao i Natalija. Ni jedna veza nije uspjela.
Jedan dan je Natalija dosla zabrinita na posao. Sve mi je pricala, pa mi je i taj problem ispricala.
Plasila se da njen brat ne zavrsi u ludnici. Tuko je zenu.
Rekla sam da to nije ok, ali sigurno ga nece proglasiti ludim zbog toga.
A onda mi je ona objasnila - on je slao slike svoje “stvari” svima. Cak i ona, sestra, vidjela je to. Slao je svim njenim prijateljicama na fb, i maminim prijateljicama.
Nekad se sjetim kad sam iz Bosne gledala neke americke serije i filmove, pa za neke radnje mislila - ovo je samo u serijama i filmovima. Kakvo blazeno neznanje je to bilo.
Re: Moja glasna razmisljanja
Ahahahahahaha draga Peace... Kakva španska sapunica 
Per aspera ad astra 
Re: Moja glasna razmisljanja
Nazovi Nataliju, do sad je uradila sise i guzicuPeace wrote: ↑Sat Apr 26, 2025 4:41 amImala sma nekih misli ovih dana, ali nije mi se dalo pisati.
Imam novu curu na poslu. Ova koju imam od ranije, u augustu ce krenuti na fakultet, zeli studirati farmaciju.
Ova nova vodi porijeko iz Mexica, ali ona je rodjena ovdje.
Ima 5 sestara, odnosno polusestata. Majka njena je imala djecu sa tri muza. Sada ne zivi ni sa jednim. Bila je teski alkoholicar.
Vratila mi je sjecanje na Nataly. Ja sam je zvala Natalija, ona mene princeza.
Natalije je iz Porto Rica. Radile smo zajedno u jednoj firmi. Imala je tada 34 god, i cetvero djece sa 3 muza. Sa cetrvrtim muzem nije imala djece. U januaru bi uvijek vodila borbu s ocevima svoje djeca, kad je rijec o taxi.
Drzava ova daje fine bespovratne kredite na djecu ukoliko niste na previsokoj zaradi. Natalije se to godine svadjala oko toga zesce nego ranije. Trebala je te pare. Imala je plan uraditi grudi i straznjicu. Corona je pokvarila njene planove.
Obecala sam da cu je zvati nekad, ali nisam nikada. Pretpostavljam da je do sada promijenila bar muza.
Natalijini roditelji su ravedeni. Otac je pokusavao opet, ali ni jedna veza nije opstala. I majka je njena pokusavala, ali nije islo. Onda je odlucila da podje vezu sa zenom. Redale su se zene, jedna je imala isto godina kao i Natalija. Ni jedna veza nije uspjela.
Jedan dan je Natalija dosla zabrinita na posao. Sve mi je pricala, pa mi je i taj problem ispricala.
Plasila se da njen brat ne zavrsi u ludnici. Tuko je zenu.
Rekla sam da to nije ok, ali sigurno ga nece proglasiti ludim zbog toga.
A onda mi je ona objasnila - on je slao slike svoje “stvari” svima. Cak i ona, sestra, vidjela je to. Slao je svim njenim prijateljicama na fb, i maminim prijateljicama.
Nekad se sjetim kad sam iz Bosne gledala neke americke serije i filmove, pa za neke radnje mislila - ovo je samo u serijama i filmovima. Kakvo blazeno neznanje je to bilo.
Re: Moja glasna razmisljanja
Te usluge su, ko i sve ostalo, mnogo poskupile.
Re: Moja glasna razmisljanja
koja sad natalija 
Re: Moja glasna razmisljanja
Ma ne znas zenu 
Re: Moja glasna razmisljanja
kakva je opiši mi je 
Re: Moja glasna razmisljanja
Razmisljah danas kako volim zivot, i uzivam u zivotu. Nije nista posebno moj zivot, ali uzivam u svemu sto mi donosi.
Desava se da pocinjem primjecivati neke stvari koje prije nisam. I da raste zahvalonost u mom srcu.
Odjednom mi se cini da je sve perfektno.
Uzovala sam u jeseni i bojama koje ona donosi. Kod mene je stvarno carobna. I plodovima/okusima koje ona donosi.
U savrsenim temperaturama koje idu sa njom. Uzivala sam u radu po dvoristu, u dimu kad palimo pograbljeni list i borove iglice.
Dosla je zima, uzivala sam nositi kapute i cizme. Uzivala u snijega, imali ga tri puta zadnje zime.
Uzivala u nasem nocnom druzenju dok je vatra pucketala u kaminu. U dugim zimskim nocima sam imala vremena za sebe, za citanje. Uzivala sam pripremati zimsku hranu, osocirala me na djetinjstvo i roditeljski dom.
Uzivala sam cak i kad mi ozebu obrazi, isla sam u setnje kad su tem bile u debelom minusu.
Doslo je proljece i uzivam u njemu.
Koristim svaki slobodan trenutak da budem vani. Uzivam u sadnju baste, u odlasku u trgovine i obilasku svega sto je za baste. Uzivam da nam pripremim jelo vani. Da pijemo kafi vani. Da sjedim nocu vani. Da se svaki dan iznova divim bujanju prirode. Svaki dan obracam paznju na boju, kako iz cvjetanja polahko prelazi u mladu, zelenu boju.
Uzivam u proljetnim kisama, proljetne oluje su fasinantne.
Uzivam s prijateljima. Nekad su me znale “jesti” stvari koje mi ne leze kod njih, ali ne vise.
Prihvatam ih do kraja onakve kakvi jesu, s manama i vrlinima, jer ne dolazim ni ja samo s vrlinama.
I zahvalna sam sto su u mom zivotu. Koristim svaki dan priliku da im pokazem da su bitni i posebno po necemu.
Necemo biti u zivotu jedni drugih zauvijek, pa ono vrijeme koje jesmo, treba provoditi u miri i ljubavi.
Radujem se svakom njihovom uspjehu ko da je moj. I molim se Bogu za njih ako su u nekoj brigi.
Uzivam i sto na poslu imam priliku svaki dan upoznati nekog novog.
Iznandite se koliko ljudi trebaju nekog da ih poslusa i razumije.
Hiljadama sam izvukla osmijeh, popravila dan, urezala se u sjecanje.
Iznenadim se koji su me zapamtili, i toj energiji koju donesu na sljedeci susret, vidim tu radost
Zahvalna sam sto sam to znala i imala priliku.
Nocas sam u jednoj biljeznici procitala ovo
Ako sad nisi ti, nikad neces ni biti.
Nije sve u svoje vrijeme, vec sve u tvoje vrijeme.
A ovo imam zapamceno u glavi
Vrijednost svakog trenutka otkriva se svijescu da svaki moze biti posljednji
Desava se da pocinjem primjecivati neke stvari koje prije nisam. I da raste zahvalonost u mom srcu.
Odjednom mi se cini da je sve perfektno.
Uzovala sam u jeseni i bojama koje ona donosi. Kod mene je stvarno carobna. I plodovima/okusima koje ona donosi.
U savrsenim temperaturama koje idu sa njom. Uzivala sam u radu po dvoristu, u dimu kad palimo pograbljeni list i borove iglice.
Dosla je zima, uzivala sam nositi kapute i cizme. Uzivala u snijega, imali ga tri puta zadnje zime.
Uzivala u nasem nocnom druzenju dok je vatra pucketala u kaminu. U dugim zimskim nocima sam imala vremena za sebe, za citanje. Uzivala sam pripremati zimsku hranu, osocirala me na djetinjstvo i roditeljski dom.
Uzivala sam cak i kad mi ozebu obrazi, isla sam u setnje kad su tem bile u debelom minusu.
Doslo je proljece i uzivam u njemu.
Koristim svaki slobodan trenutak da budem vani. Uzivam u sadnju baste, u odlasku u trgovine i obilasku svega sto je za baste. Uzivam da nam pripremim jelo vani. Da pijemo kafi vani. Da sjedim nocu vani. Da se svaki dan iznova divim bujanju prirode. Svaki dan obracam paznju na boju, kako iz cvjetanja polahko prelazi u mladu, zelenu boju.
Uzivam u proljetnim kisama, proljetne oluje su fasinantne.
Uzivam s prijateljima. Nekad su me znale “jesti” stvari koje mi ne leze kod njih, ali ne vise.
Prihvatam ih do kraja onakve kakvi jesu, s manama i vrlinima, jer ne dolazim ni ja samo s vrlinama.
I zahvalna sam sto su u mom zivotu. Koristim svaki dan priliku da im pokazem da su bitni i posebno po necemu.
Necemo biti u zivotu jedni drugih zauvijek, pa ono vrijeme koje jesmo, treba provoditi u miri i ljubavi.
Radujem se svakom njihovom uspjehu ko da je moj. I molim se Bogu za njih ako su u nekoj brigi.
Uzivam i sto na poslu imam priliku svaki dan upoznati nekog novog.
Iznandite se koliko ljudi trebaju nekog da ih poslusa i razumije.
Hiljadama sam izvukla osmijeh, popravila dan, urezala se u sjecanje.
Iznenadim se koji su me zapamtili, i toj energiji koju donesu na sljedeci susret, vidim tu radost
Zahvalna sam sto sam to znala i imala priliku.
Nocas sam u jednoj biljeznici procitala ovo
Ako sad nisi ti, nikad neces ni biti.
Nije sve u svoje vrijeme, vec sve u tvoje vrijeme.
A ovo imam zapamceno u glavi
Vrijednost svakog trenutka otkriva se svijescu da svaki moze biti posljednji
Re: Moja glasna razmisljanja
Mogla sam ovo da upisem na temi odgoj. Ili na temi sta vam je popravilo dan. A mogu i ovdje.
Razmisljam o ovome, vezano je za mog sina.
Isli smo u utorak u drugi grad, do univerziteta. Ceko ja da imam slobodan dan, da idem sa njim.
Sjedamo u auto, prvo se veze, pali auto, podesava muziku, tiho i kulturno, tek onda pali auto.
Vozi i ne prelazi dozvoljenu brzinu. Razgovaramo, s paznjom me slusa, s paznjom ga slusam, i iznanadim se pozitivno na neka razmisljanja… mislim - kad je posto ovako zreo..
Idemo prvo u odaju sa postanskim sanducicima. Kad smo se priblizili vratima, vidim on malo ubrzava korake, otvara vrata i drzi ih otvorenim da ja udjem. Isto i na izlazku.
Ulazimo u office, isto uradi.
Ulazimo u stan, isto.
Pratim na interakciju izmedju njega i momka iz offica. Svidja mi se kako se drzi, ton i sve.
Idemo u shoping, on vozi kolica. Strpljivo me ceka dok pomirisem svaku svijecu. Prosla sam kroz kozmetiku jednom i opet se tu vracam, on ceka, mirno.
Biram cokolade dugo, i on mi bira - mozda bi ti volila ovu mama…ili ovu…ova ti je organik…ova ti je 75% cacao…pazi eno tamo imaju jos cokolada…
Ponese nesto za sebe i kaze - mozes li mi molim te kod kuce pokazati kako se ovo priprema? Ne kaze skuhaj mi ovo mama.
Kupila neko cvjece, kod utovara u auto pita me - gdje je bolje da stavimo ovo cvijece?
Drzi mi vrata dok sjedam u auto.
Idemo u restoran, ja volim sjediti u basti, on ne voli vrucinu, ali idemo u bastu bez rijeci, drzi vrata otvorenim za mene.
Dolazimo kuci, pomaze da iznesemo stvari iz autu. Pomaze da ih slozimo u kuci.
Isprobava cipele koje smo uzeli iz postanskog sanduceta, pita me sta mislim..
I sve je to radio tako spontano, uopce ne kontajuci da cini sjajne stvari, da je jedan od rijetkih koji sve to rade.
I dam mu do znanja tu noc, kazem mu da sam bila dirnuta, da sam sve to primijetila, da sam jako ponosna mama.
Bio je i on dirnut, i iznenadjem, neki blazem i simpatican osmijeh mu je bio na licu.
Nemojte samo nijemo ignorisati ni jedan lijep akt. Ljudima je drago znati da je to primijeceno i cijenjeno.
Razmisljam o ovome, vezano je za mog sina.
Isli smo u utorak u drugi grad, do univerziteta. Ceko ja da imam slobodan dan, da idem sa njim.
Sjedamo u auto, prvo se veze, pali auto, podesava muziku, tiho i kulturno, tek onda pali auto.
Vozi i ne prelazi dozvoljenu brzinu. Razgovaramo, s paznjom me slusa, s paznjom ga slusam, i iznanadim se pozitivno na neka razmisljanja… mislim - kad je posto ovako zreo..
Idemo prvo u odaju sa postanskim sanducicima. Kad smo se priblizili vratima, vidim on malo ubrzava korake, otvara vrata i drzi ih otvorenim da ja udjem. Isto i na izlazku.
Ulazimo u office, isto uradi.
Ulazimo u stan, isto.
Pratim na interakciju izmedju njega i momka iz offica. Svidja mi se kako se drzi, ton i sve.
Idemo u shoping, on vozi kolica. Strpljivo me ceka dok pomirisem svaku svijecu. Prosla sam kroz kozmetiku jednom i opet se tu vracam, on ceka, mirno.
Biram cokolade dugo, i on mi bira - mozda bi ti volila ovu mama…ili ovu…ova ti je organik…ova ti je 75% cacao…pazi eno tamo imaju jos cokolada…
Ponese nesto za sebe i kaze - mozes li mi molim te kod kuce pokazati kako se ovo priprema? Ne kaze skuhaj mi ovo mama.
Kupila neko cvjece, kod utovara u auto pita me - gdje je bolje da stavimo ovo cvijece?
Drzi mi vrata dok sjedam u auto.
Idemo u restoran, ja volim sjediti u basti, on ne voli vrucinu, ali idemo u bastu bez rijeci, drzi vrata otvorenim za mene.
Dolazimo kuci, pomaze da iznesemo stvari iz autu. Pomaze da ih slozimo u kuci.
Isprobava cipele koje smo uzeli iz postanskog sanduceta, pita me sta mislim..
I sve je to radio tako spontano, uopce ne kontajuci da cini sjajne stvari, da je jedan od rijetkih koji sve to rade.
I dam mu do znanja tu noc, kazem mu da sam bila dirnuta, da sam sve to primijetila, da sam jako ponosna mama.
Bio je i on dirnut, i iznenadjem, neki blazem i simpatican osmijeh mu je bio na licu.
Nemojte samo nijemo ignorisati ni jedan lijep akt. Ljudima je drago znati da je to primijeceno i cijenjeno.
Re: Moja glasna razmisljanja
Znam kako je lijep osjećaj biti ponosan na njih, u kakve ljude su izrasli 
Drago mi je@Peace i zbog tebe i zbog njega
Drago mi je@Peace i zbog tebe i zbog njega
Re: Moja glasna razmisljanja
Kcerka je s frendicom posjetila Mexico City. Imala sam brigu. Nakon 24 god ovdje postajem valjda pomalo tipicna amerikanka koja guta njihovu pricu da je svugdje tesko i nesigurno…
Objasnila mi je cura da je vlada Maxica ulaagala mnogo zadnjih godina u sigurnost glavnog grada i on postaje omiljena destinacija za posjetu amerikanaca.
Provele su djevojke tu 5 dana. Odusevljene. Premisljale su se hoce li u Pariz ili Mexico City, i uopce se nisu pokajale odlukom.
Posjetile su parkove, trgove, muzeje, palate, knjizare, restorane…
Ni najmanji incident nisu dozivjele. Hrana je izvrsna. Grad ima arhitekturu kakve nema ni u USA. Dio u kojem su bile prekrivem je sumom, stabla krase svaku ulicu.
A cijene…bukvalno mozete provesti 5 dana u najluksuznijem dijelu grada za iste pare koje vam u Njujorku trebaju za jedan dan.
Taxi vas vozi s jednog kraja grada na drugi za $5,00.
Grad postaje zanimljiv diljem svijete. Upoznale su ljude sa svih kontinenata.
Evo i nesto slika.











Objasnila mi je cura da je vlada Maxica ulaagala mnogo zadnjih godina u sigurnost glavnog grada i on postaje omiljena destinacija za posjetu amerikanaca.
Provele su djevojke tu 5 dana. Odusevljene. Premisljale su se hoce li u Pariz ili Mexico City, i uopce se nisu pokajale odlukom.
Posjetile su parkove, trgove, muzeje, palate, knjizare, restorane…
Ni najmanji incident nisu dozivjele. Hrana je izvrsna. Grad ima arhitekturu kakve nema ni u USA. Dio u kojem su bile prekrivem je sumom, stabla krase svaku ulicu.
A cijene…bukvalno mozete provesti 5 dana u najluksuznijem dijelu grada za iste pare koje vam u Njujorku trebaju za jedan dan.
Taxi vas vozi s jednog kraja grada na drugi za $5,00.
Grad postaje zanimljiv diljem svijete. Upoznale su ljude sa svih kontinenata.
Evo i nesto slika.











Re: Moja glasna razmisljanja
Danas sam upoznala Vesnu. Cula sam da je s covjekom koji je bio u njenim drustvu spominjala ime Franjo i Ivo, pa sam je upitala odakle je.
Rekla je iz bivse Jugoslavije, na cistom engleskom.
Vesna je sigurno u 70im, ali ima finu i zdravu energiju.
Rodila se u Hrvatskoj, otac joj je otisao u Ameriku a ona je ostala s majkom. Majka joj je umrla kad je ona imala 5 god, i neko vrijeme su je, kaze, ko figuru, premjestali od jednog do drugog strica.
Onda joj je otac dosao i odveo je u Ameriku.
Prica malo nas jezik. Ne zna mnogo ali to sto zna, zvuci skroz simpaticno.
Bilo joj je drago upoznati nekog s nesih prostora, pa se pravo ispricasmo.
Lijepo joj i da joj neko izgovara ime ispravno.
Putovala je u Hrvatsku dvije god unazad, u Dobrovnik.
Pitam je da li odrzava kontakt s rodjacima i da li ih je vidjela..?
Ne, rece mi. Nije ni zelila da ih vidi.
Pamti da je njen otac svaki mjesec odlazio na postu da im salje novac.
A kad je umro, jedna njegova sestra je dosla s torbom.
Mislila je Vesna da je ponijela torbu za neke igrice od njenog sina, koje bi ponijela svom unuku, ali ne.
Tetka je htjela nasljedatvo. Tacnije trazila je $100,000. Zato je donijela torbu.
Kako Vesna nije odrastala druzeci s ljudima s nasih prostora, ona ne razumije to da nasi ljudi misle da vi cim zivite na zapadu imate para koje ne mozete potrositi.
Ona je bila blago receno sokorana tetkim zahtjevima, a ona je tu bila ispred preostalih tetki i striceva.
Nije im mogla dati nista, jer iza oca nisu ostale nikave pare ni imovina.
Zbog tog nesporazuma prekinuti su rodbinski odnosi.
Pricale smo i smijale se.
Obecala je da ce navratiti opet.
Rekla je iz bivse Jugoslavije, na cistom engleskom.
Vesna je sigurno u 70im, ali ima finu i zdravu energiju.
Rodila se u Hrvatskoj, otac joj je otisao u Ameriku a ona je ostala s majkom. Majka joj je umrla kad je ona imala 5 god, i neko vrijeme su je, kaze, ko figuru, premjestali od jednog do drugog strica.
Onda joj je otac dosao i odveo je u Ameriku.
Prica malo nas jezik. Ne zna mnogo ali to sto zna, zvuci skroz simpaticno.
Bilo joj je drago upoznati nekog s nesih prostora, pa se pravo ispricasmo.
Lijepo joj i da joj neko izgovara ime ispravno.
Putovala je u Hrvatsku dvije god unazad, u Dobrovnik.
Pitam je da li odrzava kontakt s rodjacima i da li ih je vidjela..?
Ne, rece mi. Nije ni zelila da ih vidi.
Pamti da je njen otac svaki mjesec odlazio na postu da im salje novac.
A kad je umro, jedna njegova sestra je dosla s torbom.
Mislila je Vesna da je ponijela torbu za neke igrice od njenog sina, koje bi ponijela svom unuku, ali ne.
Tetka je htjela nasljedatvo. Tacnije trazila je $100,000. Zato je donijela torbu.
Kako Vesna nije odrastala druzeci s ljudima s nasih prostora, ona ne razumije to da nasi ljudi misle da vi cim zivite na zapadu imate para koje ne mozete potrositi.
Ona je bila blago receno sokorana tetkim zahtjevima, a ona je tu bila ispred preostalih tetki i striceva.
Nije im mogla dati nista, jer iza oca nisu ostale nikave pare ni imovina.
Zbog tog nesporazuma prekinuti su rodbinski odnosi.
Pricale smo i smijale se.
Obecala je da ce navratiti opet.
Re: Moja glasna razmisljanja
Ima vec tri mjeseca od kako ne pratim nikakve vijesti.
Desi se da ponesto cujem jer muz prati.
Pitah se sta bi se desilo s ljudima da svi pogasimo nase televizore i computere na 5 god npr.
Da li bi za covjecanstvo od toga bilo vise stete nego koristi?
Kcerkica moja misli da bi tada mocni i bogati mogli bez kontrole raditi sta god zele.
Ja mislim da vjerovatno i sada rade sto god zele, ali se izludjuju milioni ljudi tako sto im se svaki cas serviraju vijesti od kojih bas nemaju nikakve koristi.
Desi se da ponesto cujem jer muz prati.
Pitah se sta bi se desilo s ljudima da svi pogasimo nase televizore i computere na 5 god npr.
Da li bi za covjecanstvo od toga bilo vise stete nego koristi?
Kcerkica moja misli da bi tada mocni i bogati mogli bez kontrole raditi sta god zele.
Ja mislim da vjerovatno i sada rade sto god zele, ali se izludjuju milioni ljudi tako sto im se svaki cas serviraju vijesti od kojih bas nemaju nikakve koristi.
-
- Similar Topics
- Replies
- Views
- Last post
-
- 88 Replies
- 14659 Views
-
Last post by Ptica bijela
-
- 122 Replies
- 656 Views
-
Last post by Skitnica
-
- 412 Replies
- 42513 Views
-
Last post by Coolio




