Moja glasna razmisljanja

[Peace]

Imala sam danas posla s jednom porodicom porijeklom iz Mexica.
S dijetom zavrsavala, jer otac i majka nikako ne pricaju engleski.
Majka je zauzela stav neke pametice… tu su vjestacke trepuske, i obrve, i usne, nokti, preuska odjeca, namirisana…
Oni ni svoj broj telefona nisu znali izgovoriti na engleskom, a vozacke su im izdate godinama unazad..Znaci godinama su ovdje.
Da postoji tema s naslovom - Samo u USA, ovo bi tu prvo upisala - tu zive milioni ljudi koji uopce ne pricaju niti razumiju engleski

Razmisljala sam nesto i onom pogledu mog direktora - umjesto jednog radnika s vecom platom direktori mogu primiti dva s manjom…
To, ja evo mislim, igra ulogu kada je fizicki rad u pitanju. Dvojica ce vise nositi od jednog.
U nekom poslovima pet neiskusnih nece zamijeniti jednog iskusnog.
Mislim iskusnog koji jos pri tom i predano radi.

[Revizor]

ima i masa nasih po njemackoj koji godinama tamo zive i ne znaju jezik. ne razumijem takve ljude

[Revizor]

ozbiljno razmisljam da se udam, da nadjem neku stariju damu s parama i da uzivamo troseci njene pare

[Peace]

ima i masa nasih po njemackoj koji godinama tamo zive i ne znaju jezik. ne razumijem takve ljude

Bar bi trebalo nauciti toliko da mozes noramlno zivot voditi.

Ovdje imamo hiljade latinaca koji nista od engleskog ne znaju, nista, nista…

[Peace]

E kako su me danas prozimale emocije, imala sam i suze tuge, i suze srece.

Jutros sam prvi put otisla u onu nasu pakaru, sto ubise onog pekara.
Nisu radili neka tri mjeseca, pa su poceli opet s radom. Od toga zive.
Majka se ne moze prepoznati, druga zena. Personalnost i face, sve…
Bila sam sokirana kad sam je vidjela.
Pitam je - kako se drzis?
Tesko mi je, rece.
Zao mi je, kazem kroz suze.
Hvala ti, odgovara i ona kroz suze i ode.
Ne moze pricati. Cula sam vec od ljudi da ne moze.
Cula sam i da joj se pricinjava da vidi svog sina.

A kasnije sam sa kcerkicom otisla na ceremoniju, kcerkica od rodjaka je zavrsila srednju skolu.
Tu su bile suza radosnice.
Bilo je lijepo, bilo je nas 7 zena/djevojaka, i dva muskarca u grupi.
Rekla bi da je bilo savrseno, da nisu njih dvojica tu bila.
Bilo me stid zbog njihovog ponasanja.


Ceremonije je odrzana u Gas South Areni, mnogo svijeta je bilo.

[Peace]

S jednog predavanja hafiza Bugarija, a ja njega drzim za psihologa svih psihologa, cula sam nesto ovako - ne budite jedni drugim laskavci, i ne hranite ego jedni drugima.
Laskavci zapravo zaduzuju, danas ti meni, sutra ja tebi, dok se dugorocno zaprvo unistavaju, jer se tu niko ne osvjescuje…Prepoznajte problem kod svog brata (kad on kaze brata, on misli na drugog covjeka, bilo koje vjere, bilo koje rase, bilo koje nacije) i pomozite mu da se rijesi tog blatnog stanja, bilo da je rijec o svijesti ili neke druge prirode..
Da sam uzivo razgovarala s hafizom vjerovatno bi pitala ovo - da li je dovoljno da posmatrac vidi necije poremeceno stanje svijesti? Kako ces prici covjeku, kako ces mu ista reci, ukoliko on sam nije svjesan da ima problem? Uvrijedices ga, to ce se prvo desiti. A onda ce on vrijedjati tebe.
Mislim da kada covjek sam postane svjesan, da je problem upola rijesen.
Amerikanci nemaju problem s tim da odlaze na psihoterapiju, niko ne drzi da je neko lud sto ide, jednostavno trenutno ima neki problem i treba mu neko da se iznese s tim.

Mislim kako problemi nisu samo tu nas muce, tu su i da nas uce. Suociti se je nuzno, probelm nece nestati samo zato jer smo mi izabrali da ga ignorisemo. Vidim da ih ljudi ignorisu jer zele poslati svijetu sliku da zive sjajan i bez problema zivot. Koliko malo mozga svakom treba pa da zna da takvog zivota nema.
I problem se gura pod tepih, a on raste, i raste, i poraste….Do te mjere da se vise ne moze skriti, a prekasno i da se njim suocimo, unisti nas.
Isto ko rak. U pocetku se njim moze nositi, moze se ozdraviti, ako mu pristupimo kad je vec stigo do cetrvte faza, tada je uglavnom gotovo, pojede nas.

Eto tako razmisljam, nije se lahko iz dana u dan suocavati s problemima , ali je nuzno, i velike stete nastaju tek ako ih ignorisemo.

[bakterijasmarsa]

Čitam i setim se jedne situacije u kojoj sam se našao.
Naime, moj dobar prijatelj se ozbiljno zabavljao sa devojkom. slučajno saznam a kasnije i dobijem potvrdu da mu je ona neverna i da se viđa sa još jednom osobom (intimno)
Dugo sam vagao i nisam spavao noćima neznajući kako da postupim.
Na kraju ipak kažem prijatelju kako stoje stvari.
Najpre je bio u neverici a zatim je pomislio da ja želim da ih posvađam ili tako nešto.
kako se završilo
Ona je priznala svoje neverstvo, obećala mu da to neće više radidti, zatim su se venčali, dobili dete i posle par godina razveli.
Ja sam ostao največi neprijatelj oboma.
Moja jedina želja je bila da mu pomognem na vreme.

[Revizor]

a i taj prijatelj ti je budala. bolje sto niste vise u dobrim odnosima

[Peace]

Jucer poslije podne otisla sam na proslavu mature i rodjendana kod moje rodice.
Kako je bilo lijepo Bilo je u restoranu, zakupljen taj dan za njih.
Kako je bilo kulturno
Kako je bilo dobro organizovano
Kako je bila dobra hrana
Bilo je bez alkohola Koji je to iskorak iz mraka
Kako je bilo nasih lijepih bosanki
Za mojim stolom su bile najljepse plavuse
Znaci ni jedne zamjerke. Nisam na ljepsoj i bolje organizovaj proslavi do sada bila.

Primijecujem ovo - kako su muskarci kad je rijec o parovima u 20im i 30im kulturniji, svjesniji i i civilizovaniji, i ko roditelji i ko partneri…
Jucer, po ko zna koji put, primjecujem da se ocevi tih generacija brinu o djeci jednako ko i mame, ako ne i vise.
Od rodice muz, imaju djecaka od sest god i curicu od dvije, nikada nije jeo prije nje, pazi na djecu dok ona jede, poslije on jede.
Svaki dan izvede djecu u park 2-3 sata, samo da bi mama imala vrijeme za sebe
Zene u 40im i 50im, nisu imale tu srecu…o onim starijim da i ne govorim.

Upoznadoh tu jucer i jednu nenu, u 71 god, dosla u posjetu svojoj kcerki, iz Brckog.
Mnogo joj lijepo kod nas, sav joj grad kaze ko jedan veliki park.
Svidja joj se kolika je sirina svega, sto ima zelenila, i kako nigdje nema papirica ni pikavca

[Peace]

Sporo mi uci ona nova zena na poslu, presporo
Donijela je jucer biljeznicu.
Ne mozete u biljeznicu upisavati svaki klik.
Prvo za to nemamo vremena, i drugo, ne mozemo otvarati biljeznicu i ciati iz nje sta klikati kad neko stoji ispred nas.
Ako ne mozemo biljeziti u glavi, ne znam onda jesmo li za ovog posla.
Evo vec sedmu dan prolazimo kroz proces zatvaranja, a ona isto ko i prvi dan.
Ne sjeca se…
A ja sve kontam hajde naka prenoci, sutra ce biti bolje…Ali svaki dan isti.
A zena je plaho fin insan.

Strpljiva sam, ko stijena.
Ni jedan drugi problem nemam na poslu, ma nije mi ni ovo neki problem, ali volila bi da to ide brze s njom.
Ne mogu se opustoti secunde..Trenutno mi ona vise dodje teret nego pomoc. Dok zavrsavam jedno, moram paziti sta ona radi..

[Peace]

Radna subota bila.
Sama na poslu, ljepota

Sto upoznah nekog finog svijeta
Jednu prelijepu ruskinju, Lanu, uciteljicu.
Kako su njezne zene rasle u tom dijelu svijeta. Nekako ton drze uvijek pod kontrolom. Mnogo mi se svidjaju, za razliku od njihovih muskaraca, njihovo drzanje mi se nikako ne svidja, puno je sile i arogancije.
Lana je udata za amerikanca.

I jednu kosarkasicu, kojoj je to zapravo hobi, a inace je speech therapist.

I jednu zenu sa 51 god, koja je oh my God izgledom.
Sada bi putovala, ali djeci joj tek 10 i 7 god.
Eto zbog cega je dobro ranije formirati porodicu
Kad se djeca dese na vrijeme, i kada porastu, vama je jos do zivota.

[Peace]

Nevjerovatno kako ovdje velike korporacije funkcionisu, koliko je lazi i prevara…

Kod mene je vecina racuna podesena na automatsko skidanje na odredjeni dan u mjesecu.
Tako mi lakse, ne moram razbijati glavu svaki mjesec.
Ali desi se da skuzim da je neki racun veci, a ja pojma nemam sto.
To mi se sad desilo sa telefonima. Sa $147 ( 4 linije, data neogranicena) na $167. Digli po tell $5.
Samo tako, skontaju neki plan, nazovu ga nekim imenom, stave te u taj plan, i nadaju se to ce proci.
Kad zoves da ispravis, vrate to oni, ali milioni amerikanaca vjeruju da sad tako mora, i ne zovu i ne ispravljaju.
I tako svake godine.
Tako imamo ljude koji za jedan servis placuju npr $80, dok neko drugi isti taj servis placa $300. To su ti sto su vjerovali da cim nesto ima ime, da to mora sad da se placa.

Osiguranje na auta (4 auta) mi otislo sa $365 na $486 Nemamo kazne, nista, nista…
Kazu mi - to je nova rata Svima je poskupilo, i to je to.I jos mi kazu - pa bash imas dobru cijenu
To je mjesecno ljudi moji.


Razmisljam evo i kolko je ovaj svijet interneta varljiv.
Koliko slike ne salju zapravo pravo stanje, nicega i nikoga.
Pokazu mi tako nekog na tiktoku, i ja ne mogu prepoznati ljudi koje sam inace upoznala, i to dobro upoznala u rl.
Kako je slika uglavnom prazna varka, covjek je, necu reci ni mnogo vise ni mnogo manje od onoga sto vidimo na sliki, nego covjek je nesto drugo…
Ono sto smo vidjeli na slikama…ne znam evo…to se ne treba racunati u znanje uopce.

[Peace]

Kcerkica ima frendicu, najbolju, a njen momak je iz razvedenog braka. Odrasto je uz mamu, tetku i nanu.
Izuzetan je, kaze mi kcerka. Zna sve zenske potrebe, sve je vec vidio, sve razumije, i odlicno kuha.
Nocas je spremio odlicnu veceru za 4 cure…..Cesto im tako pripremi jelo. Momak uziva u kuhanju…
Eto, nije bash da se sav svijet krece ka nizem..

Dosla je obavijest na email o dzenazi. Preselio je momak u 29 godini zivota. Od droge, u zatvoru, prica se.
Znam porodicu. Otac je tesko bolestan. Jednog sina mu je zakon vratio u Bosnu, drugog ce ukopati u petak.
Kako tuzno.
Pitam se da li se roditelji psihicki pripremaju za ovakvu vijest ukoliko je dijete u drogi…Ali Boze moj, gdje ces se za to pripremati

Mislim kako je, kad smo ostavljali nasu zemlju, trebalo ostaviti puno stosta - neka ponasanja, neke navike, naka djelovanja, neka vjerovanja…
Drukciji je ovo svijet od onoga na sto su nasi ljudi navikli.
Nikad ne misliti da je nekom tesko u njegovom siromastvu, ne znamo mi, mozda je tu bash njegov spas.
Zato se nikada ne molim za nesto drugo i vise, vec samo da ostanemo normalni, gdje god smo, s onim sto imamo.

Ne znam koliko je bilo dzenaza starijim ljudima u nasem gradu u zadnju godinu, niko to ne broji, valjda jer se podrazumijeva da straiji umiru, ali znam da je u zadnju godinu bilo 5 mladim ljudima.
Dva mlada muskarca su izvrsila samoubistvo, jednog su ubili, jedan od droge, i jedna mlada zena od raka srca.
Jedan muskarac koji se ubio i mlada zena koja je umrla od raka srca, su brat i sestra, oboje u ranim 30im, umrli su u rozmaku od par mjeseci. Roditelji su imali samo njih dvoje.

[bakterijasmarsa]

Mom prijatelju koji je preminuo pre 6 meseci, danas je preminuo i otac
ovih 6 meseci nije živeo, zapravo jedva da je bio svestan bilo čega

[Peace]

Ovo gore su mi bile info iz prve ruke.
Iz druge su ove - momak nije umro u zatvoru, vec samo dan nakon sto je pusten na slobodu.
A brat mu je nije protjeran, ovdje je.

Razmisljam nocas da li je moguce skinut se s droge uopce
Mozda. Vjerovatno se svaki dan mora iznova odluciti da necete biti ovisnik.
I vjerovatno se mora pronaci jak motiv.
Vecina ljudi nema tu motivicaju, zato se uglavnom i ne skidamo ni s jedne ovisnosti.

Pitala sam se i kako ovisnici zive u zatvoru bez droge
Bog zna kroz sta prodju.
Neko je cak izdo i knjigu na ovu temu.

[Peace]

Danas sam dan ostavila u shopingu, 5-6 sati.
Dugo to nisam uradila, sigurno ima 2-3 godine.
Ne moze se kod nas nista zavrsiti brzo.
Stanje u prodavnicama je isto kao za Bozic.
U redovima ceka po 50ak ljudi.
Trgovine su smanjile broj zaposlenih.
Ali ljudi cekaju. Uglavnom zene.
Koliko narod kupuje, nije tako ni sredjen, rece nocas moja frendica, a i ja se slazem.
Kcerkica moja misli da je to, odlazenje u shoping po odjecu, zapravo poor people entertainment..Oni odu u mall kupiti odjecu da bi je samo obukli kad sljedeci put podju u mall da kupe drugu, i tako u krug, cijelu godinu, neko i cijeli zivot…
Zbilja nisam ni mislila da je tako..
Ali radim u bogatoj eriji, zanimljivo, od tih ljudi nikad necete cuti da provode sate u shopingu, niti da vode svoju djecu. Oni se bave necim pametnijim, i za djeciju psihu zdravijim, uglavnom neke aktivnosti izvan kuce.

I ja sam se danas, fol da se malo usrecim nekim novim stvarima, zapravo “izjela”, cekajuci u redovima, cekajuci na semaforima…Dan je toliko bio lijep, mogla sam ga potrositi bolje.

Ne znam kad me je uhvatilo ovo kako trosim vrijeme, zbilja mi je mnogo vazno da ga ne bacam.

[Peace]

Zena koja radi sa mnom rekla mi je za mali shop, Suwanne Bazar. Blizu je mog posla, a imaju halal meso.
Stala u subotu poslije posla.
On, valjda vlasnik, i jedini zaposleni, bio je iza nekog stakla, rezo meso. Pakistanac.
I pita me drsko - sta hoces?
Uzela bih meso, rekoh. Htjedoh jedno cijelo pile, jednu lb junetine…Nasmija se ironicno, pa kaze - najmanje sto mozes je 2 lb.
U redu, rekoh.
Donese on meso, liznu palac i kaziprst desne ruke, pa otvori s njima vrecicu. Zatim puhnu dva puta u vrecicu, da se rasiri, pa desnom rukom, znaci onim liznutim prstima, ubaci meso u vrecicu.
Tako je bio namrgudjen, ja nisam ni smjela reci da sad necu to meso..

A zbilja ima drukciji izgled, i miris, vidi se da je krv otekla.


Nesto slicno sam u Bosni vidjela.
Mesar ispred mesnice, pusi, i rukuje se s prolaznicima.
Po ulasku u mesnicu, ja sam ocekivala da ce oprati ruke, ali nije, odmah je prihvatio za meso.

Kad bi mi vidjeli sve sto ne vidimo, sta bi nam ostalo jos da jedemo, pitam se.

U USA se pojavio neki opasan spam.
Ljude nazovu, i kazu da im je kidnapovano dijete, i puste roditeljima glas njihovog dijeta, koje moli za pomoc, koje moli da roditelj suradjuje s otmicarima, a ovi traze da roditelj dostavi novac.
Znaci do kraja je to glas vaseg dijeta, nema ni 1% sumnje.
Pa ako citati, prosirite u vasem krugu,
Kcerkica je meni rekla za ovo, ali posve sam zaboravila, nocas, kad sam cula kako je jedna nasa bosanska lose podnijela, sjetih se…

[bakterijasmarsa]

U USA se pojavio neki opasan spam.
Ljude nazovu, i kazu da im je kidnapovano dijete, i puste roditeljima glas njihovog dijeta, koje moli za pomoc, koje moli da roditelj suradjuje s otmicarima, a ovi traze da roditelj dostavi novac.
Znaci do kraja je to glas vaseg dijeta, nema ni 1% sumnje.
Pa ako citati, prosirite u vasem krugu,
Kcerkica je meni rekla za ovo, ali posve sam zaboravila, nocas, kad sam cula kako je jedna nasa bosanska lose podnijela, sjetih se…

pitam se da li to neko radi iz zabave ili je potpuno bolesni um
nadam se da niko nije naseo na poziv i da će autori biti uhvaćeni

žao mi je roditelja koji su to doživei

[Pekmeza]

gudi naso trebu pa nema vremena za forum

Jel mu vise dosadila ??

[Peace]

Saobracaj je jutros bio zaustavljen




Ponekad je to cute little family

[Peace]

Poznajem dosta ljudi koji su u drugom braku.
Odluceni da ostanu, ali ne jer sada sve dobro funkcionise, daleko od toga, vec sto su dosli do neke spoznaje, do one iste, kontam, koju imaju oni koji i ne pokusavaju drugi put…To je da vi samo pocinjete nesto isto iz pocetka.
Svaki novi pokusaj je pocinjanje neceg istog iz pocetka.
Ali bio je jedan brak, mislila sam zbog njega da mozda zapravo imam predrasude.
Njen muz je umro od raka, 3-4 god poslije udala se, odavde preselila kod njega u Njemacku, povela dijete, tinejdzera.
On, novi muz, je tamo bio “uspjesan”…, tako uglavnom zovemo ljude koji dobro zaradjuju, ili one za koje vjerujemo da dobro zaradjuju. Nije bio prije ozenjen, kruzila je prica sve ce joj ostaviti, njen sin ce naslijediti njihovo poslovanje.
Ali nakon 4-5 god razboli se i on, umre, i on od raka. Tek sada izlaze stvari na povrsinu.
Ona je bila jos jedan zaposleni kod njih, a s njim je malo i proputovala
Sada ce da pokupi ono sto uglavnom moze u kofere da stane i ode.
Ostalo je sve na imenu njegove majke i sestre, bash sve.

Za istu kucu, koju je imala ovdje prije, sada treba izdvojiti nekih $150,000 vise.
Dijete nije zavrsilo ovdje srednju, i ne moze ostvariti stipendiju za skolstvo.
Dakle i dijete i majka su na gubitku.



Trebali li uopste pokusavati ostvariti uspjesan brak
Ili do kraja ostati
Ili do kraja odustati
I sta je ustvari uspjesan
I sta je uopce uspjeh

Mislim da je ostati miran, normalan i srecan, ma kakve okolnosti da su.
Ali necemo to biti, budemo li cekali da nam to neko drugi donese.
Prakticirati rad na sebi, zaboraviti kako trebamo popravljati druge.
Mislim da iz toga dolazi najvece nezadovoljstbo i nesreca, niko ne moze biti po nasoj mjeri, nismo ni mi sami po mjeri drugih. Tako na koncu niko nikome nije po mjeri. A svako vjeruje da zna mjeru.

Potrebni su nam ljudi, ma kakvi da su, da spoznamo sebe.
Moramo se s drugim usporediti da spoznamo sta sami jesmo ili nismo.

[Pekmeza]

Kakvu god situaciju imas, brak, prijateljstvo, dugu vezu, uvijek moras racunati samo na sebe.

Znaci ako ti to “u dvoje” ne uspije, trebao bi nastaviti zivot istim kvalitetom kakav si imam prije toga.

[Peace]

Sinoc bilo bajramsko sijelo.
Bilo lijepo, dosta svijeta je otislo ovog ljeta u Bosnu, pa nije bilo guzve, taman.
A kako mi je sjelo nase drustvo sinoc, predugo se nisam vratila od nekud, a da sam osjecala tako mir, ispunjenost, zadovoljstvo…
Mislim da bi druzenja uglavnom i trebala na nas da ostavljaju takve utiske.

Par koji je s nama bio, kulturni su, firmu svoju vode, ali toliko prizemljeni, toliko normalni, toliko kulturno duhoviti, i uopce kulturni…Ne siju otrov oko sebe, ne siju nista lose..

Kaze hafiz u jednom predavanju - prijatelj je onaj da, cim se s njim rastanes, odmah ti zao, i jedva cekas da se opet sretnete..
Tako sam se ja sinoc osjecala. Tako su se, djelovalo mi je, i oni osjecali.

Postoje ljudi, rijetki vjerovatno, koje novac nije pokvario, koji su postali cak i bolji.
Mislim da velika vjera u Boga k tome doprinosi.

[Coolio]

Sinoc bilo bajramsko sijelo.
Bilo lijepo, dosta svijeta je otislo ovog ljeta u Bosnu, pa nije bilo guzve, taman.
A kako mi je sjelo nase drustvo sinoc, predugo se nisam vratila od nekud, a da sam osjecala tako mir, ispunjenost, zadovoljstvo…
Mislim da bi druzenja uglavnom i trebala na nas da ostavljaju takve utiske.

Par koji je s nama bio, kulturni su, firmu svoju vode, ali toliko prizemljeni, toliko normalni, toliko kulturno duhoviti, i uopce kulturni…Ne siju otrov oko sebe, ne siju nista lose..

Kaze hafiz u jednom predavanju - prijatelj je onaj da, cim se s njim rastanes, odmah ti zao, i jedva cekas da se opet sretnete..
Tako sam se ja sinoc osjecala. Tako su se, djelovalo mi je, i oni osjecali.

Postoje ljudi, rijetki vjerovatno, koje novac nije pokvario, koji su postali cak i bolji.
Mislim da velika vjera u Boga k tome doprinosi.

Prelepo...Zaista nema nista lepse od pravog prijateljstva. I kada si okruzen pravim ljudima uopste nije bitno gde se nalazis,sta imas a sta nemas.U svakom slucaju ti bude lepo i osetis se ispunjenim... Narocito u danasnje vreme gde se pravi prijatelji zaista tesko sticu. Sve je veca gomila iskompleksiranih,zavidnih i zatucanih ljudi nazalost.

[Peace]

Bio je tu par, ljudi u 40im, nesto su trebali zavrsiti, nisu bili spremni.
Ja sam mogla da im odradim tu pripremu, ali mi to naplacujemo. Nije im se placalo.
Posavjetovala sam ih, mogu da pozovu i da to neko odradi putem tell, mogu sami da sjednu i zavrse.
Sjeli su i zavrsili.
Prisla sam u jednom momentu i dala neki savjet, a on je malkice drsko odgovorio - zavrsavao sam ovo i prije! Ocigledno mi je htio poruciti da ne treba moje savjete, s obzirom da nisam to za njih zavrsila free.
Odstupila sam.
Ona mu je nesto tiho nakon toga rekla, i izasla.
On je sve sam zavrsio i otisao.
Nekih 5-6 minuta poslije ponovo on ulazi. Mislila sam nesto je zaboravio.
Sad mu lice izgleda potpuno drukcije, smireno, i kaze - oprosti, molim te oprosti, bio sam drzak, imao sam dug i tezak dan.
Zbilja me je dirnulo, oci mi se orosise.
Nisam mu cak ni zamjerila, bilo je pred kraj dana, znam da su ljudi vise nervozni tada, bilo je vruce, znam i kako je saobracaj tezak u to doba dana, a na koncu vidjela sam dosta “teskih” ljudi.
Navikla sam.

Boze moj, mislila sam, koliko je mnogo ljudi koji idu s pricom kako se oni mogu izvinuti kad pretjeraju, a koliko je ustvari malo onih koji zbilja i mogu….Koji su svjesni da pretjeraju, koji svoje pretjerivanje ne opravdavaju nicim.

Ovog covjeka je, pretpostavljam, zena izruzila. I ja bi svog muza. Mi zene ne volimo da nas partneri sramote svojim ponasanjem pred drugim ljudima, to nas rusi, govori nesto i o nama - kako nismo znale izabrati..
Ali on je ipak taj koji je napravio korake, vratio se i izvinio se.

Sjetih se jednog slucaja s ceste, od 10ak god unazad.
Covjek s velikim autom, za koji je jos imao zakacenu prikolicu, krenuo je na mene, ja sam bila u traci do njegove..Ne razmisljaci “pobjegla” sam sa svojim autom u drugu traku, u onu kojom su vozila auta iz suprotnog pravca.
Sreca niko me nije udario.
Kad me je prosao, vratila sam se, i iza njega vozila polahko i drhteci, misleci - kakva je ovo budala na cesti..
Zaustavio nas je semafor nekih 50ak metara odatle. Covjek je izasao iz auta i prisao meni. Pitao je jesam li dobro, izvinjavao se, govorio je da ne zna ni sam sta mu je bilo pa nije vidio moj auto, da je imao tezak i naporan dan…
Ostalo mi je nesto u sjecanju ovo.
Ostace mi i ovaj covjek od neki dan.
Ti rijetki ljudi prave razliku.