Indexi

[kreja]

Miroslav Šaranović bio je bosanskohercegovački muzičar, koji je najveći dio svog života proveo baveći se muzikom u Sarajevu. Poznat je kao bubnjar sarajevske pop rock grupe Indexi sa kojom je svirao od 1968-1974. godine. Na mjestu bubnjara u Indexima došao je umjesto Đorđa Kisića. Također, svirao je i sa drugim sarajevskimm muzičkim sastavima kao što su: Pro arte, Ambasadori, Dinamiti i Plesni orkestar RTV Sarajevo Upravo u vrijeme njegovog dolaska, Indexi su počeli muzički eksperimentirati svirajući progresivnu rock muziku. Svirao je bubnjeve u nekim od najznačajnijih kompozicija grupe Indexi poput: Jutro će promijeniti sve, Plima, Negdje na kraju, u zatišju i druge. Ujedno, ove pjesme predstavljaju neke od najznačajnijih muzičkih dostignuća sarajevske škole pop rocka.

[kreja]

.Fadil Redžić rođen je 10. decembra 1946. godine u Bihaću. Školovao se i studirao u Sarajevu, na Prirodno-matematičkom fakultetu, odsjek fizika, kojeg je napustio na četvrtoj godini radi profesionalnog muzičkog opredjeljenja. Nakon toga je diplomirao na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Tokom 80-ih godina pohađao je i Berklee College of Music u Bostonu, SAD.

Njegov brat Zoran Redžić također je bio basist i svirao je početkom 70-ih godina u grupi "Mića, Goran i Zoran" (Milić Vukašinović, Goran Bregović, Zoran Redžić), a potom u grupi Bijelo dugme. U porodici Redžić još je jedan prvorazredni basist, Fadilov sin Zlatan Redžić, koji se školovao u Sjedinjenim Američkim državama na Indiana University.

Muzičku karijeru Fadil Redžić je započeo u sastavu Omladinske organizacije Centar u Sarajevu, i to kao - solo gitarist. Tek je prelaskom u grupu Lutalice Slobodana Bode Kovačevića početkom 1964. godine prešao na bas-gitaru. Kad je 1965. godine Slobodan Kovačević prešao u Indexe, vrlo brzo za njim Indexima se priključuje i Fadil Redžić. Uporedo sa sviranjem u Indexima, Fadil Redžić je do kraja 80-tih radio kao producent-urednik Muzičke produkcije RTVSA i bio član Plesnog orkestra Televizije. Fadil Redžić je dao izuzetan autorski pečat Indexima, komponirajući za grupu samostalno, a vrlo često i zajednički sa Slobodanom Kovačevićem.

Jedno vrijeme se bavio računarima u muzici, odnosno novim tehnikama snimanja zvuka. Oženio se 11. novembra 1967. godine i sa suprugom Jasnom ima sina Zlatana i kćerku Sanju. Indexe je napustio u februaru 1996. godine, kada je odlučio da se pridruži porodici koja je preselila u SAD. Zadnji njegovi nastupi s Indexima bili su na dva uzastopna koncerta u dvorani Bosanskog kulturnog centra u Sarajevu, 2. i 3. februara 1996. godine.

Fadil Redžić danas živi u SAD-u, u Atlanti, gdje radi kao elektronski tehničar u Renova Technology Inc., na poslovima renoviranja računara. Muzikom se bavi samo iz hobija, na povremenim jazz-session okupljanjima u muzičkim klubovima u Atlanti.
Izbor pjesama Fadila Redžića
Bacila je sve niz rijeku,
Balada (sa Slobodanom Kovačevićem),
Bilo je lijepo,
Blago,
Da l' oblak zna,
Dan kao ovaj,
Ding-da-da,
Galijom sna,
I mi i nas dvoje,
Indexi '86,
Ispili smo zlatni pehar,
Jedina moja,
Krivac si ti,
Kupala se cura jedna u potoku pod planinom,
Moja Hana,
Na svoj način,
Pokaži mi dlan,
Putovi,
Samo su ruže znale,
Slovo o čovjeku,
Ugasila je plamen,

[kreja]

Bacila je sve niz rijeku / Pogrešan broj je singl sarajevske pop rock grupe Indexi. Objavila ga je izdavačka kuća Diskoton 1974. godine. Muziku i aranžman za naslovnu pjesmu "Pogrešan broj" napisao je gitarist Idexa Slobodan "Bodo" Kovačević, a tekst Ranko Boban. Tekst za pjesmu "Bacila je sve niz rijeku" na B strani singla napisao je Kemal Monteno, a muziku i aranžman basist Indexa Fadil Redžić. Posebno je zanimljiva pjesma "Bacila je sve niz rijeku", koja predstavlja jednu od njihovih kod pubilke najpopularnijih ljubavnih pjesama. Električne orgulje daju veoma prepoznatljiv melodijski početak u ovoj pjesmi uz pratnju akustične gitare, koji zajedno stvaraju kvalitetnu muzičku pratnju za izvrsnu pjevačku izvedbu Davorina Popovića. Druga pjesma na singlu pod nazivom "Pogrešan broj" urađena je u rock maniru po uzoru na tadašnja rock muzička kretanja u SAD-a. Posebno se ističe agresivnije pjevanje, uz pratnju električnih orgulja, gitarskih riffova i bubnjeva, kao i pratećih pjevačica. Fotografiju i dizajn za omot singl ploče Indexa "Bacila je sve niz rijeku / Pogrešan broj" uradio je Dragan S. Stefanović.

[kreja]

Sanjam je singl ploča sarajevske pop rock grupe Indexi. Objavila ga je 1972. godine izdavačka kuća Jugoton. Tekst za obje pjesme na ovom muzičkom izdanju napisala je Maja Perfiljeva, dok je muziku za pjesmu "Sanjam" komponirao Hrvoje Hegedušić, a "Baladu" basist Fadil Redžić. Ovim singlom Indexi su nastavili uspješnu seriju muzičkih hitova, pridobijajući tako značajan broj ljubitelja njihove muzike, koji će doseći vrhunac tokom njihove veoma uspješne jugoslavenske koncertne turneje 1972. godine. Ove dvije pjesme se donekle razlikuju od prethodnih predstavljajuċi elegičan, tužan osjećaj i na obje Slobodan Bodo Kovačević svira na akustičnoj gitari. Novi klavijaturista na ovom muzičkom izdanju bio je Vlado Pravdić, kasnije član poznatog Bijelog dugmeta, a njegove Hammond električne orgulje daju prekrasan pozadinski zvuk. Pjesma "Sanjam" sadrži refren u komercijalnijem pop stilu sa još jednim odličnim gitarskim solom (ovog puta na električnoj gitari). Jedna od njihovih kasnije veoma cijenjenih pjesama, "Balada" je na B strani ploče, u kojoj melodijska pratnja na akustičnoj gitari podupire izvanrednu pjevačku izvedbu Davorina Popovića, pjevanje o vječnosti ljubavi nad privremenom prirodom ljudskog života. Tu je i solo na flauti, koji je vjerovatno svirao studijski muzičar i koja prati gitaru, te udaraljke koje se uklapaju u romantičnu atmosferu pjesme, a posebno činele.

[kreja]

[kreja]

[kreja]

[kreja]

Ding-da-da / Da l' smo ljudi je singl ploča sarajevske pop rock grupe Indexi. Objavila ga je izdavačka kuća Diskoton 1974. godine. Muziku, tekst i aranžman za naslovnu pjesmu "Ding-da-da" napisao je basist Indeksa Fadil Redžić, dok je na B strani singla pjesmu "Da l' smo ljudi" tekst napisao Ranko Boban, a muziku i aranžman gitarist Idexa Slobodan "Bodo" Kovačević. Obje pjesme napisane su u pop muzičkom stilu sa zanimljivim tekstom u pjesmi "Da l' smo ljudi". Fotografiju i dizajn za omot singl ploče Indexa "Ding-da-da / Da l' smo ljudi" uradio je Dragan S. Stefanović

[kreja]

[kreja]

I mi i nas dvoje / Kad se hoće, sve se može je singl sarajevske rock grupe Indexi. Objavila ga je izdavačka kuća Diskoton 1976. godine. Na ovom singlu Indexa uočljivo je komponiranje pjesama u progresivnom rock stilu. Muziku i aranžman za pjesmu "I mi i nas dvoje" napisao je basist Indexa Fadil Redžić, a tekst Maja Perfiljeva. Prvi put je javno izvedena na Zagrebačkom festivalu 1976. godine. Pjevač Indexa Davorin Popović u ovoj pjesmi pokazao je svoj pjevački kvalitet na odličan tekst Maje Perfiljeve, dok su ostali članovi sastava kroz izvrsno sviranje potvrdili da su u to vrijeme bili jedan od najkvalitetnijih muzičkih grupa u bivšoj Jugoslaviji. Na B strani singla je pjesma pod nazivom "Kad se hoće, sve se može" čija muzika i tekst su zasnovani na bosanskohercegovačkoj narodnoj muzici uz oponašanje sviranja saza na akustičnoj gitari i stila pjevanja iz istočne Hercegovine. Refren u pjesmi odsviran je u živahnom rock stilu iz ranih 1960-ih. Gitarist Indexa Slobodan "Bodo" Kovačević u obje pjesme na singl ploči pokazao je znanje i kvalitet sviranja akustične i električne gitare. Fotografiju i dizajn za omot singl ploče Indexa "I mi i nas dvoje / Kad se hoće, sve se može" uradio je Dragan S. Stefanović.

[kreja]

Ispili smo zlatni pehar / Sviđaš mi se je singl sarajevske pop rock grupe Indexi. Objavila ga je izdavačka kuća Diskoton 1978. godine. Muziku i aranžman za pjesmu "Ispii smo zlatni pehar" napisao je basist Indexa Fadil Redžić, a tekst Maja Perfiljeva. Grupa Indexi koncertno su izveli ovu pjesmu na festivalu Vaš šlager sezone 1978. godine. Na B strani singla je pjesma pod nazivom "Sviđaš mi se" za koju je muziku i aranžman napisao Ranko Rihtman, a tekst M. Pehar. Indexi su je prvi put koncertno izveli na Opatijskom festivalu iste godine. Obje pjesme napisane su u pop rock stilu

[kreja]

[kreja]

Krivac si ti je singl sarajevske pop rock grupe Indexi. Snimljen je u studiju izdavačke kuċe Jugoton i objavljen 1972. godine. Muziku za naslovnu pjesmu na ovoj singl ploči napisao je bas gitarist Fadil Redžić, dok su za pjesmu na B strani pod naslovom "Sve ove godine" tekst napisali Kemal Monteno, a muziku klavijaturist Indexa Enco Lesiċ. Omot za singl ploču uradio je Dragan S. Stefanoviċ.[1]

[kreja]

Samo jednom / Kupala se cura jedna u potoku pod planinom je singl sarajevske rock grupe Indexi. Objavila ga je izdavačka kuća Jugoton 1977. godine. Muziku i aranžman za pjesmu "Samo jednom" napisao je gitarist Indexa Slobodan "Bodo" Kovačević, a tekst Milenko Marić. Na B strani singla je pjesma pod nazivom "Kupala se cura jedna u potoku pod planinom" čiju muziku, tekst i aranžman je napisao basist Indexa Fadil Redžić. Pjesma i tekst su zasnovani na bosanskohercegovačkoj narodnoj muzici kao i pjesma pod nazivom "Kad se hoće, sve se može" na prethodnom singlu I mi i nas dvoje / Kad se hoće, sve se može. Ovaj niz snimljenih rock kompozicija sa narodnim motivima pratio je u to vrijeme veoma popularan trend u jugoslavenskoj pop i rock muzici, koji su popularisali muzičari iz grupe Bijelo dugme, a tadašnji muzički kritičari i novinari nazvali su ga "pastirski rock". Fotografiju i dizajn za omot singl ploče Indexa "Samo jednom / Kupala se cura jedna u potoku pod planinom" uradio je Dragan S. Stefanović.

[kreja]

Moja Hana je EP sarajevske grupe Indexi. Objavila ga je izdavačka kuća Diskoton 1976. godine. Na ovom EP albumu Indexa uočljiv je nastavak komponiranja pjesama u pop stilu, a jedini izuzetak je pjesma pod nazivom "Noćni susreti" koja je urađena u rock stilu. Muziku i aranžman za pjesmu "Moja Hana" napisao je basist Indexa Fadil Redžić, a tekst Maja Perfiljeva. Prvi put je javno izvedena na festivalu Vaš šlager sezone 1976. godine. U narednoj pjesmi pod nazivom "Putovi" gitarist Indexa Slobodan "Bodo" Kovačević ostvario je zanimljivu kombinaciju sviranja melodije uz upotebu tehnike sviranja "slide-gitare" uz pratnju akustične gitare. Refren u pjesmi je urađen u prepoznatljivom pop stilu, koji su Indexi počeli svirali još od singla "Predaj se, srce" iz 1973. godine. Muziku i aranžman napisao je Slobodan "Bodo" Kovačević, a tekst Milenko Marić. Muziku za treću pjesmu na ovom EP pod nazivom "Stani malo zlato moje" napisao je Aleksandar Korać, aranžman Slobodan "Bodo Kovačević, a tekst basist Indexa Fadil Redžić. Prvi put je javno izvedena na festivalu Beogradsko proljeće 1976. godine. U ovoj pjesmi uočljivi su utjecaji narodne muzike u samom tekstu pjesme, kao i u instrumentalnoj izvedbi i pjevanju. Zadnja pjesma na albumu pod nazivom "Noćni susreti" urađena je u plesnom rock stilu sa gitarskim riffovima. Posebno je interesantan solo na električnim orguljama novog člana Indexa Nenada Jurina uz izvrsnu pratnju elektronskih bubnjeva Milića Vukašinovića, bas gitare Fadila Redžića i električne gitare. Upravo sa ovom zadnjom pjesmom na albumu članovi grupe Indexi su pokazali svoj visok kvalitet muziciranja. Fotografiju i dizajn za omot EP ploče Indexa "Moja Hana" uradio je Dragan S. Stefanović.

[kreja]

[kreja]

Voljela je sjaj u travi / Pokaži mi dlan je singl sarajevske pop rock grupe Indexi. Objavila ga je izdavačka kuća Jugoton 1977. godine. Muziku za pjesmu "Voljela je sjaj u travi" napisao je Vladimir Delač, tekst Maja Perfiljeva, a aranžman klvijaturist Indexa Ranko Rihtman. Grupa Indexi koncertno su izveli ovu pjesmu na Zagrebfestu 1977. godine. Na B strani singla je pjesma pod nazivom "Pokaži mi dlan" čiju muziku i tekst je napisao basist Indexa Fadil Redžić. Obje pjesme napisane su u pop rock stilu. U pjesmi "Sjaj u travi" istaknuli su se klavijaturist Nenad Jurin i gitarist Slobodan Kovačević uz standardno dobru pjevačku izvedbu Davorina Popovića. U njoj je ponovljena muzička formula koja podsjeća na raniju veoma uspješnu pjesmu Predaj se srce. Na B-strani singla je pjesma "Pokaži mi dlan" koja počinje sa solom na električnoj gitari, za kojom slijede bubnjevi i orgulje odsvirani u čvrstom rock stilu. Dizajn za omot singl ploče Indexa "Voljela je sjaj u travi / Pokaži mi dlan" uradio je Ivan Ivezić, a fotografiju Aljoša Milačić.

[kreja]

Samo su ruže znale je singl ploča sarajevske pop rock grupe Indexi. Objavila ga je izdavačka kuća Diskoton 1974. godine. Muziku, tekst i aranžman za naslovnu pjesmu "Samo ruže su znale" napisao je basist Indexa Fadil Redžić. Muziku i aranžman za pjesmu na B strani singla "Samoćo, ljubavi moja" napisao je gitarist Indexa Slobodan "Bodo" Kovačević, a stihove Ranko Boban.[1] Sa ovim muzičkim izdanjem grupa Indexi nastavila je uspješan niz muzičkih hitova u pop stilu započetih sa singlom "Predaj se, srce" iz aprila 1973. godine. Pjesma "Samo su ruže znale" ima sličnu muzičku strukturu kao i pjesma "Predaj se srce", a započinje sa upečatljivom melodijom na električnim orguljama Vlade Pravdića uz lagahnu pratnju akustične gitare za kojom slijedi melodija koju je odsvirao Slobodan Kovačević uz upotrebu tehnike sviranja "slide gitare". Tu je i refren u pjesmi urađen u komercijalnijem pop stilu pogodnom za radijska i TV emitovanja široj publici.[2] Pjesma pod naslovom "Samoćo, ljubavi moja" na B strani singl ploče izvedena je 1974. godine na Festivalu Opatija, a naslovna pjesma na singlu izvedena je iste godine na festivalu Vaš šlager sezone. Fotografiju i dizajn za omot singl ploče Indexa "Samo su ruže znale" uradio je Dragan S. Stefanović.

[kreja]

[kreja]

Plima je EP sarajevske progresivne rock grupe Indexi. Prije njihove prve LP ploče objavljene 1974. godine, Indexi su snimili desetak singlova i EP-a u razdoblju od 1964. do 1974. godine, za izdavačku kuċu Jugoton iz Zagreba. Među njima je vjerovatno najvažniji EP "Plima" objavljen 1972. godine. Otprilike u to vrijeme Indexi su bili vodeći progresivni rock sastav u bivšoj Jugoslaviji i napravili su ambiciozne planove za prvi studijski album. U tu su svrhu komponirali nekoliko proširenih progresivnih rock pjesama, ali su ih tadašnje izdavačke kompanije odbacile u korist snimanja njihovih jednako uspješnih pop-hit sposobnosti. Na svoju desetu godišnjicu, Indexi su svirali u poznatoj sarajevskoj "Skenderiji", okupivši dvanaest hiljada ljubitelja njihove muzike, a kasnije iste godine, u novembru 1972. godine, objavljen je EP pod nazivom "Plima". Naslovnu pjesmu "Plima" komponirali su Davorin Popoviċ i Kornelije Kovač, a zapravo je snimljena 1968. godine. Bila je revolucionarna progresivna rock kompozicija, na kojoj su primjetne pratnja psihodeličnih orgulja, orkestarskih gudačkih aranžmana, ambiciozni i poetični tekstovi i iznad svega izvanredan solo na električnoj gitari Slobodana "Bode" Kovačevića. "Plima" je jedna od najboljih i najvažnijih rock pjesama komponiranih u bivšoj Jugoslaviji. Druga pjesma pod nazivom "Povratak Jacka Trbosjeka i ostalog zla" manje je poznata čak i ljubiteljima Indexa, iako je riječ o vrlo čvrstom acid hard rock muzičkom djelu sa jakim gitarskim riffom i snažnim ritmom. Tekst za ovu pjesmu napisao je Želimir Altarac Čičak.

Posljednja pjesma na B strani ovog albuma "Ugasila je plamen" je pomalo zaboravljeno remek djelo teškog progresivnog orguljaškog bluesa sa refrenom izvedenim uz improvizirano jazz pjevanje Davorina Popovića u kojem on oponaša muzički instrument, a tu je i solo gitara Slobodana "Bode" Kovačevića. Mračni zvuk akorda na klaviru i električnih orgulja podržavaju jednu od najjačih pjevačkih izvedbi Davorina Popovića, dok bas-gitara i bubnjevi daju čvrstu osnovu ovoj rock kompoziciji

[kreja]

Bivši kompozitor i bas gitarista "Indexa" za "Dnevni avaz": Svake noći se družim sa Davorinom i Bodom
„Indexi" su mi ispunili život i ponosan sam što mogu reći da je moj doprinos grupi veoma značajan

Razgovarala: Larisa SARAJLIĆ-RAMOVIĆ
9.4.2019

Fadil Redžić (72) jedan je od onih likova koji su pisali historiju muzičke scene Bosne i Hercegovine. Bas gitarista i kompozitor legendarnih „Indexa" danas živi na drugom kraju svijeta, ali Sarajevo, i sve ono što ga je u dobroj mjeri odredilo, nikada nije prestalo biti veoma važno za Redžića.

Nesuđeni fizičar

Član nezaboravnih „Indexa" postao je 1965. godine a sjećanje na period kada su nastajale kultne pjesme kao što su „Balada", „Moja Hana", „Slovo o čovjeku", „Bacila je sve niz rijeku", „Ispili smo zlatni pehar"... i danas u njemu budi duboke emocije.

Nesuđeni fizičar sa diplomom Muzičke akademije u Sarajevu sa suprugom Jasnom živi u Atlanti, a u Americi su svoj dom i porodicu formirala i njegova djeca.

U intervjuu za „Dnevni avaz" Redžić je govorio o svom životu u obećanoj zemlji, nazaobilaznim „Indexima", svojim prijateljima Davorinu Popoviću i Bodi Kovačeviću...

Da li Vam je dosadio život tako daleko od domovine?

- Za koji dan letim za Sarajevo i provest ću tu više od pola godine. Svijet je inače sve manji. Volim putovanja. Prije nekoliko dana sam se vratio sa skijanja u Kanadi.

Unuci i prijatelji

Čime najviše ispunjavate vrijeme?

- Družim se sa unucima, porodicom i prijateljima... Idem na koncerte i sportske priredbe, ponešto pročitam, pogledam film...

Kakvu ulogu danas igra muzika u Vašem životu?

- Mnogo mi znače svirke sa „Indexima i prijateljima"..

Ljudi Vas uglavnom doživljavaju kao člana „Indexa". A kako Vi sebe doživljavate, jesu li „Indexi" za Vas davno zaboravljena priča ili...?

-„Indexi" su mi ispunili život i ponosan sam što mogu reći da je moj doprinos grupi veoma značajan.

„Bacila je sve niz rijeku", „Balada", „Moja Hana"...samo su neke od pjesma koje Vi potpisujte. Ima li neka posebna za Vas?

- „Slovo o čovjeku", „Balada", „Bacila je sve niz rijeku", „Ispili smo zlatni pehar"...

Kad se vratite u mladost, ko je bolje prolazio kod ljepšeg spola - članovi „Indexa" ili „Bijelog dugmeta"?

- Najbolje sam prošao ja sa mojom Jasnom.

Redžićeve drage uspomene: „Indexi" davnih šezdesetih godina

Loši savjeti

Imate li savjet za mlade muzičare.

- Ne volim dijeliti savjete. Ne želim biti odgovoran za posljedice lošeg savjeta.

Po čemu najviše pamtite Davorina i Bodu

- Bodo je bio glavni arhitekta „Indexa" i superioran gitarista, a bio je ljudina i uvijek spreman da pritekne u pomoć. Davor je bio druželjubiv i zabavan, osoba koju je bilo nemoguće ne voljeti. Uživao sam slušajući ga kako pjeva sa puno osjećaja i često sa suzama u očima. Obojica mi beskrajno nedostaju i rijetko prođe noć da se u snu ne družim sa njima.

Jesu li godine za Vas samo broj?

- Svakako samo broj, ali brojeve ne možemo tek tako zanemarivati koliko god da se trudimo.

Kao u najboljim vremenima

Da li se danas uopće u BiH i regionu cijene „Indexi" i ono što su napravili za muzičku scenu?

- Mislim da su „Indexi" i danas prisutni više nego što smo se tome ikada mogli nadati. Zahvaljujući producentu Tomi Kašljeviću, nastupamo kao „Indexi i prijatelji" na izuzetnim koncertima već desetak godina. Pjevamo skupa sa publikom i sada kao i u našim najboljim vremenima.

Brat Zoran

Fadil nije jedini basista u porodici. Njegov mlađi brat Zoran svirao je bas gitaru u „Bijelom dugmetu". Na upit ko je od njih dvojice bolji basist, Fadil odgovara diplomatski:

-Zoran je bolji u dugmetu, ja sam bolji u „Indexima".

Rekao je...

-Moj ulazak u „Indexe" nije protekao kako biste možda očekivali, jer to i nije ni bila moja odluka. O tome je zapravo odlučio moj prijatelj Slobodan Bodo Kovačević.

-Prvu postavu „Indexa" koji su osnovani 1962. s oduševljenjem sam slušao u „Slozi" u Sarajevu, gdje su se za vikend održavale igranke.

-Iskreno, nisam sebi mogao dozvoliti da se i ja ne okušam kao kompozitor. Ako su to već mogli Bodo, Bato i Nuno, htio sam i ja! - o tome je komponirao „Bacila je sve niz rijeku"

[kreja]

Slobodan Kovačević (29. decembar 1946 - 22. mart 2004) je bio jedan od najvećih rock gitarista na prostoru Jugoslavije, a karijeru je započeo u sarajevskoj muzičkoj grupi "Lutalice". Sredinom 1960ih godina pridružio se "Indexima", u kojima je tada već bio Davorin Popović kao pjevač. Bio je gitarista kojeg su cijenile čak i kolege iz svijeta klasične muzike, autor čiji je progresivni rock proslavio jugoslovenski zvuk u Evropi. Samozatajni "intelektualac" među rockerima, po obrazovanju je bio arhitekta, a po vokaciji jedan od stubova Indeksa - jednog od najdugovječnijih muzičkih fenomena bivše zajedničke države. Godine 1978. dobio je, zajedno sa ostalim članovima Indexa, Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva, a iste godine i nagradu JRT (Jugoslavenske radiotelevizije) za album Indexa "Modra rijeka", koji je proglašen albumom godine u Jugoslaviji. Godine 2004. nagrađen je nagradom Davorin za najboljeg instrumentalistu godine u Bosni i Hercegovini.

U rodni list upisan je kao Slobodan A. Kovačević, a srednje slovo označava ime njegovog oca – Adem. Tokom njegove muzičke karijere postao je poznatiji po nadimku Bodo. Volio je slikarstvo, a akvareli su mu bili najdraža tehnika izražavanja. Diplomirao je arhitekturu na Univerzitetu u Sarajevu, ali je pobijedila njegova ljubav prema muzici kojom je počeo da se bavi početkom 1960-ih, najprije kao gitarista grupe Lutalice, a od 1965. godine u Indexima. Bodo se u slobodno vrijeme bavio slikanjem i akvareli su mu bili najdraža tehnika izražavanja. Bio je u braku sa Edinom Filipović koju je oženio 10. jula 1981. godine, a sa njom ima kćerku Hanu.

Preminuo je 22. marta 2004. godine u Sarajevu. Sahranjen je 25. marta u Aleji velikana na "Barama" u Sarajevu, gdje je pokopan i pjevač Indexa, Davorin Popović. U njegovu počast, u sklopu dodjele muzičke nagrade Davorin od 2006. godine se dodjeljuje i “Nagrada Bodo Kovačević” za gitaristu godine.

Muzička karijera
Slobodan Bodo Kovačević je prve muzičke korake počeo kao srednjoškolac na audiciji kod Kornelija Kovača i to kao pjevač. Tek kad je počeo pohađati časove gitare kod profesora Mila Praljka otkriven je njegov pravi talent.

Osnovao je grupu Lutalice 1963. godine, koju su još činili ritam gitarista Slobodan M. Kovačević (kasnije: grupa More), basista Duško Čorlija, bubnjar Vojo Šimšić i pjevač Zoran Vidović - Cojo. Sa Lutalicama su još nastupale i pjevačice Selma Koluder i Gordana Magaš (kasnije poznata sarajevska balerina i koreograf). U drugoj postavi Lutalica basista je bio i Fadil Redžić, a bubnjeve je svirao Miroslav Šaranović. Iz tog perioda ostao je zabilježen prvi autorski instrumental Slobodana Kovačevića, kompozicija "Snježni kristali", koja je u studiju Radio Sarajeva snimljena 16. aprila 1965.

U Indexe je Slobodan Bodo Kovačević prešao u ljeto 1965. godine, a ubrzo zatim je u grupu doveo Fadila Redžića iz Lutalica. Prvu značajniju kompoziciju za Indexe Bodo Kovačević je komponovao pod nazivom "Pružam ruke", na tekst Nikole Borote, krajem 1966. godine, a snimljena je u prostorijama Radio Sarajeva 13. februara 1967. godine. S njom su Indexi nastupili na lokalnom izboru za pjesmu Evrovizije, koji je priređen u Ljubljani. Ova se kompozicija smatra prvom domaćom autorskom pop rock kao i prvom autentičnom pop rock kompozicijom koja se izvodila na maternjem jeziku.

Bodo Kovačević je posvetio svoj cjelokupni radni vijek grupi Indexi gdje je bio i najplodniji autor. Potpisao je mnoge od njihovih najznačajnijih pjesama, bio je kompozitor, aranžer i producent koji je grupu vukao prema stalnim eksperimentima. Najslavnije muzičke teme Indexa potpisao je upravo Bodo Kovačević (Plima, Negdje na kraju u zatišju, Modra rijeka) ili u saradnji sa Fadilom Redžićem u pjesmama "Balada" na tekst Maje Perfiljeve i "Svijet u kome živim" na tekst Želimira Altarca Čička.

Pjesma Plima na tekst Kornelija Bate Kovača je remek-djelo ne samo u vremenu u kojem je nastala (1968. godine) već i za cjelokupnu historiju muzike u Bosni i Hercegovini. U antologiju je ušla i rock poema koja je uslijedila Negdje na kraju u zatišju na tekst Želimira Altarca Čička, a snimljena je 11. oktobra 1969 godine u studiju Radio Sarajeva. Bila je to prva rock kompozicija u bivšoj SFRJ u trajanju 11,38 minuta i prva rock poema sa recitativom na početku i kraju, a stihove je govorio Branko Ličen. Tokom sljedeće godine, bez obzira na dužinu trajanja, bila je proglašena najslušanijom pjesmom po izboru slušalaca na Radio Sarajevu u hit emisiji "Deset gramofona" voditelja Vlatka Markovića. Bila je emitovana jedne sedmice iz prvog dijela, a druge sedmice drugog dijela i tako sedmicama i mjesecima do proglašenja najslušanije kompozicije 1970. godine. U saradnji sa Želimirom Altarcom Čičkom snimio je i pjesmu "Povratak Jacka Trbosjeka i ostalog zla" koja se našla na prvom mini albumu ili maxi singlu. Na ovom albumu su se nalazile tri pjesme, gdje su još bile već spomenuta "Plima" i "Ugasila je plamen" autora Fadila Redžića u izdanju zagrebačke diskografske kuće "Jugoton" 1972. godine.

Remek djelo Indexa, konceptualni album Modra rijeka iz 1978. godine zamisao je Slobodana Kovačevića, koji je i autor gotovo svih pjesama na albumu. Tekstovi za pjesme na ovom albumu su uzete iz zbirke pjesama Mehmedalije Maka Dizdara. Stihove u pjesmama "Modra rijeka" i "Zapis o zemlji" govorio je glumac Fabijan Šovagović. Drugi i posljednji studijski album "Kameni cvjetovi", "Indexi" su objavili 1999. godine, a gdje je Slobodan A. Kovacevic Bodo autor svih kompozicija, izuzev tradicionalne sevdalinke "Snijeg pade na behar na voće".

Radio je intenzivno i za druge izvođače i različite projekte izvan pop i rock muzike. Između ostalog, svirao je gitare i učestvovao u aranžiranju prvog i jednog od najboljih, po mnogima zapravo i najboljeg albuma Josipe Lisac, "Dnevnik jedne ljubavi" iz 1973. godine. Komponirao je muzičke teme za ceremoniju ZOI Sarajevo '84, sarađivao je sa Esadom Arnautalićem na njegovom projektu "Muzika raspoloženja", napisao muziku za predstavu "Mandragola" Kamernog teatra 55 u Sarajevu i "Posljednja potraga za zlatom" Narodnog pozorišta Sarajevo, a u posljednje dvije godine života bio je muzički producent BH Eurosonga.

Na početku ratnih sukoba u Bosni i Hercegovini preselio se u Prag, odakle se vratio tek poslije Dejtonskog sporazuma. Krajem marta 1998. godine s Indexima je nastupao u Podgorici i Beogradu.

Poslije smrti Davorina Popovića, 2001. godine, posvetio se džez muzici i pridružio ansamblu Sinan Alimanović Quintet, te svirao i u Plesnom orkestru JS BiH.

Slobodan Kovačević je napisao ukupno više od 300 kompozicija. Najveći dio tog opusa vezan je uz Indexe, a zatim za pozorišne predstave i pjesme za druge autore.

Izbor kompozicija Slobodana Bode Kovačevića
Ana
Balada (s Fadilom Redžićem)
Betonska brana, tekst Vlado Dijak (sa Sinanom Alimanovićem)
Brod
Budi kao more
Crno bijela pjesma
Da l' smo ljudi
Dvojnik
I bit ću lud
I još deset
I tvoje će proći
Ja odlazim sutra
Kad se hoće, sve se može
Kameni cvjetovi
Leptiru moj
Mjesto pod suncem
Modra rijeka
Modra rijeka II
More
More II
Najljepše stvari
Negdje na kraju u zatišju
Noćni susreti
Oko malih stvari svađamo se mi
Plima
Pogrešan broj
Poslije tebe
Povratak Jacka Trbosjeka i ostalog zla
Prazne noći, a beskrajni dani
Prošli dani
Pružam ruke
Pukotina
Pustinja
Ruže i suze
Samo jednom
Samoćo, ljubavi moja
Svijet u kome živim (s Fadilom Redžićem)
U inat godinama
Zamak (instrumental)
Zašto je prazan čitav svijet

[kreja]

[kreja]

[kreja]