Indexi

[kreja]

Indexi su jedna od najranijih i najtrajnijih muzičkih grupa u bivšoj Jugoslaviji koja uživa popularnost među generacijama sljedbenika rock muzike. Njihova muzika se odlikuje naglašenim zvukom klavijatura sa istaknutom gitarom, odražavajući uticaje rock grupa poput Procol Harum, The Beatles, ili Deep Purple sa početka njihove karijere. Začudo, tokom gotovo četiri decenije njihove muzičke karijere, Indexi su uspjeli snimiti samo dva studijska muzička albuma. "Modra rijeka" iz 1978. godine je bio vrhunac jugoslavenskog progresivnog roka. Veoma razrađeni koncept albuma zasnovan je na stihovima jednog od najpoznatijih bosanskih pjesnika, Maka Dizdara koji nudi veliko muziciranje na način simfonijskog progresivnog rocka sličan grupi Yes. Drugi album, "Kameni cvjetovi" je objavljen 1999. godine i više je orijentisan ka standardnoj rock muzici. Godine 2001. pjevač Indexa Davorin Popović umire, tako da se priča o ovoj grupi na taj način završava. Konačno posthumno izdanje je dvostruki uživo CD "Posljednji koncert u Sarajevu". Djelovali su od 1962. do 2001. godine i u tom su razdoblju objavili dva studijska albuma, 27 singl ploča, te 12 kompilacijskih albuma. Međutim, daleko je više njihovih snimljenih pjesama koje iz raznih razloga do sada nisu objavljene. Smatraju se pionirima jugoslavenskog i bosanskohercegovačkog rokenrola.

Osnivanje grupe

Grupa Indexi osnovana je 1962. godine u Sarajevu i postala je sinonimom izuzetne sarajevske pop rok škole. Indexe je osnovala grupa studenata, a sam naziv grupa je dobila po studentskim knjižicama (indexima) u kojima su bili potpisi profesora kao potvrda o redovnom prisustvu na nastavi i ocjene. Osnivači Indexa su: ritam gitarista Ismet Nuno Arnautalić (koji će kasnije sa Goranom Bregovićem i Zoranom Redžićem osnovati grupu Jutro, koja od januara 1974. godine mijenja ime u Bijelo Dugme), i bas-gitarista Šefko Akšamija. Sastav su zajedno s njima činili: solo gitarista Slobodan Bobo Misaljević, klavijaturista Đorđe Uzelac i bubnjar Nedim Hadžihasanović.

U početku su svirali instrumentalnu beat muziku, obrade svjetskih hitova grupa kao što su The Shadows i The Kinks, ali je s njima na igrankama u dvorani "Sloga" povremeno nastupao pjevač Alija Hafizović.

Godine 1963. događa se prva personalna promjena u postavi: umjesto Nede Hadžihasanovića, za bubnjeve dolazi Đorđe Kisić.

[kreja]

Na prvoj gitarijadi u Beogradu 1964. godine Indexi su osvojili drugo mjesto i kao nagradu dobili mogućnost da snime prvu singl ploču na kome su se našle četiri instrumentalne teme. Odlučili su se za obrade tadašnjih hitova: Sedam veličanstvenih (tema iz filma "Sedam veličanstvenih"), Večeras u gradu mladih ("Teensville Tonight" grupe Johnny and Hurricanes) i pjesma "Atlantida" ("Atlantis" grupe The Shadows), dok je temu "Nikada" komponovao Ismet Arnautalić i to je bila prva autentična rock kompozicija u Bosni i Hercegovini.

Krajem 1964. godine Indexima se priključuje pjevač Davorin Popović (rođen 1946.), koji je do tada nastupao s grupom Pauci. Tokom 1965. godine nastavlja se osipanje prvobitne postave. Grupu napuštaju Slobodan Misaljević, Šefko Akšamija i Đorđe Uzelac, a iz grupe Lutalice dolaze gitarist Slobodan Bodo Kovačević (rođen 1946.) i basist Fadil Redžić (rođen 1946.).

Godine 1967. Indexi nastupaju na prvom sarajevskom festivalu Vaš šlager sezone, održanom u aprilu u dvorani Đuro Đaković, na kojemu su izveli Kovačevićevu kompoziciju "Oko malih stvari svađamo se mi" koju je PGP RTB objavio na festivalskoj ploči. Na takmičenju za Pjesmu Evrovizije izveli su kompoziciju "Pružam ruke" koju je kao i "Zašto je prazan čitav svijet" Slobodan Bodo Kovačević komponovao na stihove Nikole Borote, i one su uz pjesme "Naše doba" i obradu "Nowhere Man" od The Beatlesa (u njihovom prepjevu "Jednom smo se svađali") kompletirale drugu singl ploču Indexa. Dolaskom orguljaša i kompozitora Kornelija Kovača 1967. godine, Indexi se sve više orijentišu na sopstveni materijal. Oktobra 1967. godine svirali su na festivalu u Opatiji i postali prvi vokalno instrumentalni sastav koji je učestvovao na toj manifestaciji. Izveli su pjesme "Nedjeljom ujutro" i "Neću biti sam" Đorđa Novkovića. Te godine su često na koncertima i pločama pratili pjevačicu Zdenku Vučković. U novembru 1967. godine otišli su na dvomjesečnu turneju po Sovjetskom Savezu. Po povratku nastupili su na festivalu Vaš šlager sezone '68 s pjesmom "Pustinjak", koja je uz kompozicije drugih izvođača zabilježena na albumu u izdanju PGP RTB-a.

U proljeće 1968. godine bubnjar Đorđe Kisić napušta Indexe, a na njegovo mjesto dolazi Miroslav Šaranović (rođen 1946. u Osijeku, bivši član grupa Dinamiti i Pro arte). Na Opatijskom festivalu ’68. Indexi su s kompozicijom Petka Kantardžijeva "Jutro će promijeniti sve" osvojili treću nagradu, a izveli su i Kornelijevu "Ako jednom budeš sama". Te jeseni Kornelije Kovač je prešao u Beograd i osnovao Korni grupu. U postavu Indexa dolazi novi klavijaturista, Đorđe Novković.

[kreja]

1966.

1968.

[kreja]

Slijedi historijski datum u karijeri Indexa – 15. januar 1969. Tog dana započelo je snimanje pjesme "Plima", koju je komponovao Slobodan Bodo Kovačević , a tekst napisao Kornelije Kovač. Pjesma se prvi puta našla na mini albumu ili maxi singlu sastavljenom od tri kompozicije, a gdje su još bile "Povratak Jacka Trbosjeka i ostalog zla" na tekst Želimira Altarca Čička i "Ugasila je plamen" Fadila Redžića objavljenom u izdanju "Jugotona" 1972. godine.

Sljedeći jednako važan događaj u istoj godini bio je 11. oktobar, kada je snimljena prva domaća rock poema Negdje na kraju, u zatišju. To je bila prva rock pjesma na tadašnjoj jugoslavenskoj rock sceni koja je trajala 11,41 minuta. Bio je to pionirski pokušaj praċenja zbivanja na svjetskoj sceni autora i izvođača koji su tražili novi muzičko-poetski avangardni način izražavanja izvan veċ ustaljenih trominutnih ljubavnih pjesama. Melodiju je komponovao Slobodan "Bodo" Kovačević na stihove Želimira Altarca Čička. Stihove je na početku i kraju kompozicije recitovao glumac Branko Ličen. Čičak je naknadno napisao stihove i za pjevni dio u ovoj pjesmi. Snimljena je 11. oktobra 1969. godine u studiju Radio Sarajeva. Tokom naredne godine bez obzira na dužinu trajanja, bila je proglašena najslušanijom pjesmom po izboru slušalaca na "Radio Sarajevu" u hit emisiji "Deset gramofona" voditelja Vlatka Markoviċa.

U decembru 1969. godine Ismet Nuno Arnautalić je otišao u vojsku i neće se više vratiti u Indexe. Kasnije je s Goranom Bregovićem i Zoranom Redžićem osnovao sastav Jutro, preteču Bijelog dugmeta.

Početkom 1970. godine opet se događa jedna od brojnih personalnih promjena za klavijaturama. Đorđe Novković se pridružio grupi Pro Arte, a zamijenio ga je Ranko Rihtman (bivši Čičak, rođen 1948. u Sarajevu). Na takmičarskoj rock večeri festivala Zagrebfest '70. Indexi su nastupili s pjesmom "Da sam ja neko", koju je komponovao Hrvoje Hegedušić, a tekst je napisala Maja Perfiljeva i osvojili su drugo mjesto, iza Korni grupe. "Da sam ja neko" uz "Svijet u kome živim" (muzika Kovačević-Redžić, tekst Želimir Altarac Čičak) objavljena je na singl ploči u izdanju zagrebačkog Jugotona. Sljedeće godine, također na rock večeri festivala Zagrebfest '71. Indexi su izveli ambicioznu kompoziciju "Izvor" (muzika Hegedušić, tekst Maja Perfiljeva) i ovaj put osvojili prvo mjesto, ispred Korni grupe. Pjesma nažalost nikada nije snimljena i objavljena na pločama. Iz grupe odlazi Ranko Rihtman i novi orguljaš je Vlado Pravdić (bivši Vokinsi, Ambasadori), ali će i on od jeseni krenuti dalje (odlazi u grupu Jutro Gorana Bregovića), pa je klavijaturista Indexa postao Enco Lesić (bivši Dalmatini, Split). Iste godine na festivalu Vaš šlager sezone, Indexi su s pjesmom Milana Đajića "Da li postoji ljubav" osvojili drugo mjesto publike. U januaru 1972. godine u muzičkoj emisiji "Maksimetar" TV Beograd, Indexi promovišu pjesmu Enca Lesića "Sve ove godine" koja je postala veliki muzički uspjeh ove grupe 1981. godine pjesmu je u ska muzičkom obliku obradilo Bijelo dugme). Lesić je ubrzo napustio Indexe i u Zagrebu osnovao grupu Spektar. S Indexima je ponovo Vlado Pravdić koji je u grupi ostao do 1973. godine kada je prešao u grupu Jutro (od 1974. godine Bijelo dugme). U proljeće 1972. godine Indexi nastupaju na prvom Boom festivalu, održanom u Ljubljani, a koncertni snimak pjesme "Hej ti, mlado momče" (muzika Ljupče Konstantinov, tekst Maja Perfiljeva) zabilježen je na duplom albumu s ovog festivala. Potom nastupaju na Zagrebfestu s pjesmom "Sanjam" (Hrvoje Hegedušić, Maja Perfiljeva), da bi ubrzo po povratku u Sarajevo uradili i pjesmu "Balada" (muzika Fadil Redžić i Slobodan Kovačević, stihovi Maja Perfiljeva), koja je uz "Sanjam" objavljena na još jednom izuzetno popularnom singlu grupe (Jugoton, 21. 06. 1972.). Indexi su 29.10.1972 godine u prepunoj Skenderiji održali veliki koncert kojim su obilježili 10 godina postojanja.

[kreja]

Početkom 1973. godine došlo je do muzičkog udruživanja sa sastavom Pro arte. U to vrijeme Indexi su opet ostali bez orguljaša, pa su s Đorđem Novkovićem, čiji je sastav Pro arte također bio u personalnoj krizi, smislili neobično rješenje – spajanje dvije grupe. Uz Novkovića, grupi je pristupio i pjevač Vladimir Savčić Čobi, pa su djelovali pod imenom Pro arte - Indexi. Na festivalima su birali ime zavisno od toga s kojim pjevačem su nastupali. U toj postavi su otišli na turneju po Bugarskoj i snimak njihovog nastupa je pod imenom "Indexi + Pro Arte" objavila izdavačka kuća Balkanton.

U aprilu 1973. godine Indexi su osvojili prvo mjesto na festivalu Vaš šlager sezone s pjesmom Aleksandra Koraća „Predaj se srce“, koja im je donijela i prvu zlatnu singl ploču. Ovo je prijelomni trenutak u karijeri Indexa, koji sve više napuštaju avangardni rock izraz i počinju se baviti tzv. laganim notama. U novembru 1973. godine Kovačević i Popović su otišli na obavezno odsluženje vojnog roka u JNA i grupa nije radila godinu dana. Pauzu su popunili nastupom na Opatijskom festivalu s pjesmom "Samo su ruže znale" kao i singlovima koje su snimili prije prestanka rada. U to vrijeme je izašao njihov prvi LP album, ali ne s novim pjesmama, nego kao kompilacija najuspešnijih kompozicija sa singlova.

Krajem 1974. godine grupa je nastavila s radom. Umjesto bubnjara Miroslava Šaranovića (koji je prešao u Ambasadore) za bubnjevima je sada bio Milić Vukašinović (bivši Čičci, Mića, Goran i Zoran), a klavijature je, umjesto Novkovića (koji je u međuvremenu preselio u Zagreb), svirao profesor muzike Miroslav Maraus.

Uoči nove 1975. godine grupa je objavila singl s pjesmama "Bacila je sve niz rijeku / Pogrešan broj" (muzika Fadil Redžić, tekst Kemal Monteno). Na spektakularnom koncertu koji je 22. februara 1975. održan u Skenderiji, pod nazivom "Povratak Indexa" (Hit '75), doživjeli su očekivan trijumf. Poslije tog nastupa krenuli su na turneju po Jugoslaviji, a predgrupa im je bio novi sastav Teška industrija, predvođen klavijaturistom Gaborom Lenđelom. Tokom turneje iz grupe je otišao Maraus, a u grupu se vratio Enco Lesić. Na Opatijskom festivalu '75 Indexi su izveli Lenđelovu pjesmu "Ti si mi bila naj naj", a na festivalu Vaš šlager sezone osvojili su treće mjesto publike s pjesmom "Volim te" Aleksandra Koraća. Na Splitskom festivalu predstavili su se s pjesmom Đorđi Peruzovića "Obala pusta, obala vrela".

U drugoj polovini 1976. godine Davorin Popović snimio je solo album "Svaka je ljubav ista (osim one prave)" uz pratnju muzičara iz grupe Indexi. Ploča je promovisana velikim koncertom 21. februara 1976. godine u Skenderiji, a Davorina Popovića su na koncertu pratili Indexi i njihov novi klavijaturist Nenad Jurin (rođen 1953. u Sarajevu, bivši član grupe COD).

Indexi su po običaju nastupili na festivalu "Vaš šlager sezone", s Redžićevom pjesmom "Moja Hana", a Davorin Popović je dobio nagradu za najbolju interpretaciju. Na festivalu "Beogradsko proleće" s pjesmom "Stani malo zlato moje" Aleksandra Koraća osvojili su treću nagradu publike.

U ljeto 1976. godine Indexi su ponovno otišli na turneju po SSSR-u, a zatim su sa Zdravkom Čolićem odsvirali turneju po jadranskoj obali. Krajem 1976. godine Milić Vukašinović je prešao u Bijelo dugme, a bubnjeve su po potrebi svirali Perica Stojanović (bivši Ambasadori) i Đorđe Kisić. Ambiciozni album Modra rijeka na stihove pjesnika Maka Dizdara iz zbirki "Kameni spavač" i “Modra rijeka“ Indexi su objavili 1978. godine i poslije dugo godina vratili se jakoj autorskoj muzici. LP su producirali Nikola Borota - Radovan i Indexi, materijal je miksan u Mūnchenu u studiju "Barbarossa" pod budnim okom Nikole Borote - Radovana i Slobodana "Bode" Kovačevića, a kao gosti svirali su Tihomir Pop Asanović i Ranko Rihtman. Stihove je recitirao glumac Fabijan Šovagović, a omot ploče je likovno opremio slikar Mersad Berber. "Modra rijeka" je kasnije nagrađena Šestoaprilskom nagradom Grada Sarajeva. Nakon ovog izvanrednog albuma, Indexi su nastavili s izvođenjem hitova zabavno-muzičke orijentacije nižući pjesme kao što su "Ispili smo zlatni pehar", "Pozovi me na kafu", "310 poljubaca" i "Pozdravi Sonju".

Krajem 1979. godine Sinan Alimanović dolazi u Sarajevo gdje razvija iznimno živu aktivnost, prevashodno kao član ritam sekcije Velikog orkestra (Big Banda) RTV Sarajevo, ali i kao aranžer, kompozitor i dirigent. Ubrzo, upoznaje Slobodana "Bodu" Kovačevića, na čiji poziv postaje član grupe Indexi. Na festivalu Vaš šlager sezone 1981. godine osvaja nagradu za najbolji aranžman kompozicije "Betonska brana", koju je komponovao zajedno sa gitaristom Slobodanom Bodom Kovačevićem, a za koju je tekst napisao Vlado Dijak. Saksofonsku dionicu u pjesmi, izveo je Arsen Ereš zajedno uz pjevanje Davorina Popovića, što je dodatno doprinijelo džez maniru kompozicije. Godine 1983. Sinan Alimanović napušta Indexe, da bi im se ponovo pridružio 1997. godine i ostao s njima do kraja.

Godine 1984. Davorin Popović je na svom drugom solo albumu "S tobom dijelim sve" snimio pjesme Kemala Montena, Kornelija Kovača i Fadila Redžića. U studiju su ga pratili Indexi, a produkciju je radio Nenad Jurin.

Godine 1986. Indexi su objavili četvorostruku LP kompilaciju s izborom najuspješnijih snimaka. Nešto izmijenjen materijal objavljen je 1991. godine i na dvostrukom CD-u. Uz Korni grupu, Time, YU grupu, R.M. Točak band i Dragu Mlinareca, Indexi su nastupili na koncertu održanom u Zagrebu 22. maja 1987. godine u velikoj dvorani Doma sportova. Na duplom živom albumu "YU rock legende" (Jugoton 1987.), snimljenom na tom nastupu, našle su se i njihove pjesme "Sve ove godine", "Balada", "Plima" i "Bacila je sve niz rijeku". Nešto kasnije isti koncert je ponovljen u Beogradu i Sarajevu (19. 12. 1987.). U okviru muzike za film Kuduz koju je pripremio Goran Bregović, Davorin Popović je otpjevao obradu stare sevdalinke "Voljelo se dvoje mladih" koja je pod imenom "Žute dunje" objavljena na ploči "Kuduz" (Diskoton 1989.).

[kreja]

Tokom rata u Bosni i Hercegovini grupa Indexi nije radila, ali su snimili pjesmu "Ulica prkosa". Davorin Popović, Đorđe Kisić i Fadil Redžić su cijelo vrijeme bili u Sarajevu, Bodo Kovačević je bio u Pragu, a Ranko Rihtman u Izraelu. Davorin Popović je 1995. godine s pjesmom "XXI vijek" Zlatana Fazlića predstavljao Bosnu i Hercegovinu na Eurosongu u Dublinu. Ona je uz devet drugih pjesama objavljena na trećem solo albumu Davorina Popovića "S tobom dijelim sve", a potpisana je kao Davorin Popović i Indexi. Uz stare materijale pjesme su komponovali Zlaja Arslanagić, Kemal Monteno, braća Mulahalilović (bivši Hari Mata Hari), te Zlatan Redžić. Tokom 1995. godine Indexi su zvanično obnovili rad. Uz Popovića i Kovačevića sastav su činili bubnjar Peco Petej, basista Davor Črnigoj i klavijaturista Sinan Alimanović (rođen 1954. godine u Leskovcu) koji je svojevremeno bio član grupe Kosovski božuri iz Prištine, a od sredine 1990-ih postao je direktor muzičke produkcije RTV BiH. Tri puta su nastupali u Londonu, a bili su česti gosti i u drugim evropskim prijestolnicama. Januara 1996. godine svirali su pet uzastopnih koncerata u zagrebačkoj dvorani "Vatroslav Lisinski". Krajem aprila održali su tri rasprodana koncerta u beogradskom Sava centru i jedan u novosadskom SPENS-u. Publika ih je dočekala s oduševljenjem. Kao gosti na njihovim beogradskim nastupima učestvovali su Kornelije Kovač, Nenad Milosavljević (Galija) i Vladimir Savčić Čobi, a najavio ih je Dušan Prelević. Na koncertu u Novom Sadu dobrodošlicu im je poželio Đorđe Balašević. Godine 1999. Indexi su objavili tek drugi studijski album "Kameni cvjetovi", na kojem su se vratili svom izvornom rock zvuku, koji se najviše ogledao u tretmanu gitara i orgulja. Kao gosti na snimanju su učestvovali Ekaterina Averianova (violončelo), Željka Katavić, Alen Mustafić i Dragoljub Savić (prateći pjevači). Autori muzike su Slobodan Kovačević i Ranko Rihtman, tekstovi Maja Perfiljeva i Abdulah Sidran, a na ploči se našla sevdalinka "Snijeg pade na behar na voće", u muzičkoj obradi Sinana Alimanovića. Snimak posljednjeg nastupa Indexa u sarajevskoj "Zetri", održanog 1. oktobra 1999. godine objavljen je na duplom CD-u "1. 10. 1999. Zetra". Te večeri sa njima su kao gosti nastupali Kornelije Kovač, Goran Bregović, Milić Vukašinović, Hari Varešanović, Mladen Vojičić Tifa i članovi sarajevske grupe 7 Up.

Posljednji koncert Indexa dogodio se u Banjoj Luci, u dvorani Borik, 5. maja 2001. godine. Davorin Popović je umro 18. juna 2001. godine, a članovi grupe su odlučili da prestanu s radom. U Bosni i Hercegovini je ustanovljena godišnja Nagrada Davorin koja se dodjeljuje najuspješnijim muzičarima. Na prvu godišnjicu smrti Davorina Popovića muzička produkcija RTV BiH objavila je CD singl "Pjesma za Davora", koju je napisao Zlatan Fazlić Fazla, a uz njega su pjevali Dado Topić, Aki Rahimovski i Mladen Vojičić Tifa.

Bodo Kovačević je umro 22. marta 2004. godine. Bubnjar Đorđe Kisić je umro 25. novembra 2005. godine, a prvi bubnjar grupe Nedo Hadžihasanović 3. februara 2006. godine.

Knjigu o Idexima pod nazivom "U inat godinama (u izdanju Quattro Media 2006.) napisao je novinar iz Zenice Josip Dujmović.

[kreja]

Indexi 1995., Zadar.

1999.

2000., Zetra


2001., Borik, Banja Luka, posljednji koncert

[kreja]

2001., ulaznica, posljednji koncert

Indexi i prijatelji, 7.10.2007., spomen-koncert u Splitu

[kreja]

Svi članovi Indexa

Ismet "Nuno" Arnautalić, ritam gitara (do 1969.)
Slobodan Bobo Misaljević, solo gitara (do 1965.)
Đorđe Uzelac, klavijature (do 1965.)
Šefko Akšamija, bas gitara (do 1965.)
Nedo Hadžihasanović, bubanj (do 1963.)
Alija Hafizović, pjevanje (povremeno 1963.-1964.)
Davorin Popović, vokal (od 1964. do 2001.)
Đorđe Kisić, bubanj (1964.-1968. / 1977.-1991. / 1999.-2001.)
Fadil Redžić, bas (od 1965. do 1996.)
Slobodan Bodo Kovačević, solo gitara (od 1965. do 2001.)
Kornelije Kovač, klavijature (1967. - 1968.)
Đorđe Novković, klavijature (1968.-1969. / 1973.)
Miroslav Šaranović, bubanj (1968. - 1973.)
Ranko Rihtman, klavijature (1969.-1970. / kasnije: stalni pridruženi član)
Vlado Pravdić, klavijature (1971. - 1973.)
Enco Lesić, klavijature (1971. - 1972. / 1975.)
Miroslav Maraus, klavijature (1974.)
Milić Vukašinović, bubanj (1974. - 1975.)
Nenad Jurin, klavijature (1976. - 1996.)
Perica Stojanović, bubanj (1976.)
Sinan Alimanović, klavijature (1980. - 1983. / 1997. - 2001.)
Peco Petej, bubanj (1995. - 2001.)
Sanin Karić, bas gitara (1996. - 1997.)
Davor Črnigoj, bas gitara (1998. - 2001.)

[kreja]

Ismet "Nuno" Arnautalić (Sarajevo, 25. decembar 1942) je ritam gitarista, kompozitor, pisac i producent prvoj generaciji sarajevskih pop i rock umjetnika, koje će kasnije muziĉki kritiĉari nazvati Sarajevska škola pop i rock muzike. Bio je u prvoj muzičkoj postavi grupe Indexi.

Prva grupa u kojoj počinje muzičku karijeru, iz gimnazijskih dana, bila je Eho '61, a 1962. godine sa Šefkom Akšamijom osniva Indexe, u kojima svira ritam gitaru do 1969. Bio je jedini ritam gitarista u Indexima, odnosno njegovim odlaskom grupa više nije imala nikog na ritam gitari.

Godine 1971. osniva grupu Jutro sa Goranom Bregovićem, ali saradnju prekidaju dvije godine kasnije, nakon čega je grupa preimenovana u Bijelo dugme.

Od 1971. profesionalni je gitarista u Plesnom orkestru Televizije Sarajevo, do 1984. godine, kada preuzima dužnost urednika muzičko-zabavnog programa Radiotelevizije Sarajevo. Ovaj posao obavljao je do 1993. i za to vrijeme realizirao mnoge muzičke serijale. Najpoznatiji su bili Pop non stop i Pop poligon, te kao poseban projekat Top lista nadrealista. Kao TV producent realizirao je niz uspješnih programa o muzici, a mnogi od njih su predstavljali TV Sarajevo na međunarodnim festivalima. Diplomirao je psihologiju na Univerzitetu u Sarajevu. Za vrijeme aktivnog bavljenja muzikom objavio je više od 70 pjesama za: Indexe, Jutro, Ambasadore, Jadranku Stojaković, Nedu Ukraden i druge izvođače.

Godine 1990., zajedno s grupom autora, osniva filmsku kuću SaGa (skraćeno od 'sarajevska grupa autora'), u kojoj i danas radi kao kreator video spotova. Osim kao producent, realizirao je nekoliko dokumentarnih i igranih filmova kao urednik i redatelj.

Pjesme Ismeta Arnautalića za Indexe
Čudan čovjek,
Dječak iz obične ulice,
Djevojka iz IIIg,
Drugi čovjek,
Kasno je sad,
Naše doba,
Nikada,
Pokvareni sat,
Svijet za sebe,
Voljeti nježno,

[kreja]

[kreja]

[kreja]

[kreja]

[kreja]

[kreja]

[kreja]

[kreja]

[kreja]

[kreja]

Slobodan "Bobo" Misaljević bio je bosanskohercegovački muzičar čije djelovanje je pomoglo nastanku rane Sarajevske škole pop rocka. Poznat je kao prvi gitarista sarajevske pop rock grupe Indexi. U prvoj postavi Indexa, osim njega na gitari, ostale instrumente svirali su: Šefko Akšamija bas-gitara, Nedo Hadžihasanović bubnjevi, Đorđe Uzelac klavijatura i Ismet Arnautalić ritam gitara. Godine 1962. kada su osnovali svoj muzički sastav svirali su beat muziku (koja je tada bila veoma popularna) američkih i britanskih beat i rock sastava The Shadows, The Platters, The Beach Boys i druge. Svirao je solo električnu gitaru u Indexima od njihovog osnivanja 1962. pa sve do 1965. godine. Nakon njegovog odlaska, na mjestu solo gitariste zamijenio ga je Slobodan "Bodo" Kovačević.

[kreja]

Šefko Akšamija bio je bosanskohercegovački muzičar, koji je najveći dio svog života proveo baveći se muzikom u rodnom Sarajevu. Zajedno sa "Ismetom "Nunom" Arnautalićem bio je glavni inicijator osnivanja sarajevske pop rock grupe Indexi. Njih dvojica poznavali su se iz sarajevske Druge gimnazije, kada su zajedno svirali u muzičkom sastavu "Eho ’61". Kao i većina gimnazijalaca iz tog vremena, bili su ljubitelji beat muzike, novog muzičkog trenda po kojem se prepoznavala tadašnja nova generacija. Od samog početka svirao je bas gitaru u Indexima, a njihov muzički program uglavnom se zasnivao na pjesmama američkih i britanskih beat i rock sastava poput: The Shadaws, The Platters, The Beach Boys. Šefko Akšamija imao je prvi koncertni nastup sa novonastalim Indexima u jesen 1962. godine u tadašnjem Domu milicije. Ubrzo zatim, postaju redovan muzički sastav koji je nastupao na igrankama u sarajevskom klubu Sloga.

[kreja]

Nedim "Nedo" Hadžihasanović bio je bosanskohercegovački muzičar čije djelovanje je pomoglo nastanku rane Sarajevske škole pop rocka. Poznat je kao prvi bubnjar sarajevske pop rock grupe Indexi. U prvoj postavi Indexa, osim njega na bubnjevima, ostale instrumente svirali su: Šefko Akšamija bas-gitara, Slobodan Bobo Misaljević električna gitara, Đorđe Uzelac klavijatura i Ismet Arnautalić ritam gitara. Godine 1962. kada su osnovali svoj muzički sastav svirali su beat muziku (koja je tada bila veoma popularna) američkih i britanskih beat i rock sastava The Shadows, The Platters, The Beach Boys i druge. Svirao je bubnjeve u Indexima godinu dana, a nakon njegovog odlaska zamijenio ga je Đorđe Kisić..

[kreja]

Alija Hafizović "Haf" (1940 – 15. maj 2023) bio je bosanskohercegovački novinar i multimedijalni umjetnik koji se bavio ilustracijama, slikarstvom, karikaturom, grafičkim dizajniranjem, komponiranjem i pisanjem tekstova za pjesme. Također, bio je autor i reditelj pozorišnih djela, pisac priča i humoreski, radiodrama i televizijskih drama.[2] Alija Hafizović Haf rođen je 1940. godine u Sarajevu, gdje je završio Višu pedagošku školu - Odsjek likovna umjetnost na Univerzitetu u Sarajevu. Svoj stvaralački život započeo je kao prvi pjevač sarajevske pop rok grupe Indexi (1963–1964). Nakon njegovog odlaska 1964, na mjestu pjevača zamjenjuje ga Davorin Popović. Tada se posvetio likovnoj umjetnosti, a bio je aktivan organizirajuĉi 40 samostalnih i na više od 60 grupnih izložbi u: Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Hrvatskoj. Srbiji, Italiji, Njemačkoj, Francuskoj, Luksemburgu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Turskoj. Napisao je stihove za neslužbenu himnu bosanskohercegovačke prijestonice "Sarajevo, ljubavi moja", koju je snimio i otpjevao Kemal Monteno. Bio je autor i drugih značajnih pjesama Kemala Montena poput: "Napiši jednu ljubavnu", "Doli Bel", "Vrijeme kiša", "Zvoni jednom"[4] Bio je član ULUPUBiH-a (Udruženje likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Bosne i Hercegovine) i ULUBiH-a (Udruženje likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine) i ICOGRADA. Umro je u Sarajevu 15. maja 2023.

[kreja]

Davorin Popović (23. septembar 1946 - 18. juni 2001) bio je bosanskohercegovački pop i rock pjevač i član jednog od najznačajnijih sarajevskih muzičkih sastava "Indexi", te jedna od najvećih pjevačkih zvijezda bivše Jugoslavije.

U užem krugu porodice i prijatelja uvijek su ga nazivali Davor, ali od milja su ga zvali i Dačo. Nadimak Pimpek dobio je još u djetinjstvu zbog jedne male izrasline kraj lijevog uha. Taj nadimak bio je toliko uobičajen uz njegovo ime, da je čak jedan njemački online magazin, objavljujući vijest o njegovoj smrti, napisao da je Davorin Popović Pimpek puno rodno ime i prezime pjevača Indexa.
Pjevačem je sam sebe zvao, obično počinjući svoje priče sa:

Slušaj, da ti pjevač nešto kaže..

Studirao je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, a od rane mladosti bavio se rukometom i košarkom, a u ovom drugom sportu je bio jedan od najtalentiranijih bekova koje je Sarajevo u to doba imalo. Bio je kapetan Mlade Bosne (kasnije Željezničar) i kao standardni prvotimac odigrao je preko 500 utakmica. Sportom se aktivno prestao baviti 1968. godine.

Muzičku karijeru Davorin Popović je počeo u grupi Lutalice, a Indexima pristupa krajem 1964. godine i zaštitni je znak grupe sve do njenog raspada 2001. godine. Kao vokalni solist, ali opet uz potporu matične grupe, objavio je tri albuma: "Svaka je ljubav ista (osim one prave)" (1975.), "S tobom dijelim sve" (1984.) i album istog naziva ali s drugim pjesmama 1995. godine.

Pjevao je pjesmu "Žute dunje" za soundtrack filma "Kuduz", a jednom je nastupio i na Eurosongu, 1995. godine, kada je predstavljao Bosnu i Hercegovinu s pjesmom "21. vijek" i zauzeo 19. mjesto. Samo Hrvatska, Danska i Turska su dale Bosni bodove. Prije toga je Davorin za Eurosong konkurirao 1967. s Indexima, te kao solist 1993., na prvom samostalnom BH izboru za Pjesmu Europe, kada je pjevao čak tri pjesme – vlastitu, u pjesmi braće Mulahalilović, te u grupi koju su uz njega činili Mahir Paloš, Slobodan Vujović i Željka Katavić.

Tokom 1980-ih veoma često je nastupao s Mostarskim kišama, dječjom vokalnom grupom koju je vodio pjesnik Mišo Marić.

Oženio se 11. januara 1991. godine i u braku sa Sanjom ima sina Daria.

Kao član Indexa, dobitnik je Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva, koja se dodjeljuje najistaknutijim stvaraocima u svim područjima.

Preminuo je 18. juna 2001. u Sarajevu od raka gušterače. Sahranjen je 20. juna 2001. na sarajevskom groblju Bare u Aleji velikana.

Godišnja muzička nagrada u BiH, ustanovljena 2002. godine, u njegovu počast nazvana je Nagrada Davorin. Muzička nagrada Davorin, koja se u BiH dodjeljuje najkvalitetnijim muzičkim sastavima, jedan je od načina da se Davorinov glas i legendarna muzika Indexa zauvijek sačuva kao simbol jednog vremena, koje bi bez Indexa bilo nemjerljivo siromašnije..

[kreja]

Đorđe Kisić (Baošići, 15. marta 1934, Sarajevo 25. novembra 2005. godine) bio je najpoznatiji kao bubnjar sarajevske pop rock grupe grupe Indexi.

Đorđe Kisić je rođen 15. marta 1934. godine u mjestu Baošići kod Herceg Novog, danas Crna Gora. U Sarajevo se preselio 1946. godine, gdje nastavlja školovanje. Profesionalnu muzičku karijeru počeo je 1951. godine već kao 17-godišnjak, kada je postao član ansambla Slavka Hitrija na tadašnjem Radio Sarajevu. Bubnjar Indexa postaje 1963. godine smjenjujući njihovog prvog bubnjara Nedu Hadžihasanovića. U Indexe se vraćao u više navrata i najduže od svih bubnjara je ostao u tom muzičko, sastavu. Od 1966. godine je i član Plesnog orkestra Radiotelevizije Sarajevo. Indexe prvi put napušta 1968. godine i bubnjarsko mjesto ustupa Miroslavu Šaranoviću. Razlog odlaska iz Indexa je prelazak u Plesni orkestar Radiotelevizije Sarajevo, gdje uskoro postaje profesionalni bubnjar. Od 1973. godine bio je u redovnom radnom odnosu s Simfonijskim orkestrom Radiotelevizije Sarajevo, gdje je svirao udaraljke. S Indexima ponovo sarađuje od 1976. godine, smjenjujući se s Pericom Stojanovićem. Tokom rata u Bosni i Hercegovini ranio ga je geler 1994. godine i udaljio s muzičke scene. Međutim, u grupu Indexi se opet vratio 1999. godine. Đorđe Kisić je preminuo 25. novembra 2005. godine u Sarajevu.