Ernest Miller Hemingway

Prostor za ljubitelje knjževnosti. Proza i poezija, literatura bilo kojeg oblika, e-books i slično.
Post Reply
User avatar
Ina
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 576
Posts: 1159
Joined: Mon Apr 20, 2020 4:52 pm

Ernest Miller Hemingway

Post by Ina »

Hemingvej (Ernest Miller Hemingway ) bio je pripadnik pariskog udruženja izgnanika dvadesetih godina dvadesetog vijeka i jedan od veterana Prvog svjetskog rata, koji su kasnije bili poznati kao „izgubljena generacija“.

Dobio je Pulicerovu nagradu 1952 godine za svoj roman “Starac i more”, kao i Nobelovu nagradu za književnost 1954. godine. Svojim posebnim načinom pisanja koji karakteriše škrtost na riječima, nasuprot stilu njegovog književnog suparnika Vilijama Foknera Hemingvej je značajno uticao na razvoj književnosti dvadesetog vijeka.

Mnogi njegovi romani se danas smatraju klasičnim djelima američke književnosti. Hemingvej je od oca naslijedio avanturistički duh i nemiran temperament što je vrlo rano odredilo njegov životni put. Nije htio da troši vrijeme na sticanje univerzitetskog obrazovanja. Počeo je da radi kao novinar, otkrio je svoj spisateljski dar i pisanje mu je postalo životni poziv.

Ribilov i lov su mu bili omiljeni hobi. Kad god je putovao, a bio je strastveni putnik, obavezno je nosio tri stvari: udice, pušku i pisaću mašinu. Fizički snažan, radoznao i žedan života, obišao je najveći dio svijeta. Aktivno je učestvovao u Prvom svjetskom, grčko-turskom, Španskom građanskom i Drugom svjetskom ratu. Bio je ratni dopisnik, ali i borac, što mu je omogućilo da stekne ogromno iskustvo i skupi solidnu građu za svoje pisanje.

Hemingvej je volio intenzivno življenje koje je podrazumijevalo putovanja, lov, koiridu, piće, žene. Istovremeno je putovao, ratovao, uživao u ljepotama života i neprekidno pisao. Hemingvej se oglasio kao pisac u Parizu. Kada se iz rata vratio u Ameriku, fizički i psihički ranjen na italijanskom  ratištu, nije mogao da se smiri. Ugovorio je dopisnički rad za jedan američki list, oženio se i vratio se u Pariz, koji je u to vrijeme bio središte književnog i kulturnog života starog kontinenta.

Tu je ušao u krug Getrude Stajn i Ezre Paund koji su podržali Hemingvejeve književne ambicije. Objavio je “Tri priče i deset pisama”(1923, “U naše vrijeme” (1924) i “Proljećne bujice” (1926). Ove knjige skrenule su pažnju na novo književno ime, a ono je odjednom bljesnulo 1926. godine kada je izašao jedan od njegovih najboljih romana “Sunce se ponovo rađa”.

To je bio roman o ljudima „izgubljene generacije“- izraz Gertrude Stajn, kojim je označena generacija mladih koja je preživjela strahote svjetskog rata i iz njega ponijela ne samo fizičke nego i duševne ožiljke, ali i duboko razočaranje zbog iznevjerenih ideala i pomjerenih vrijednosti u poslijeratnoj stvarnosti.

Hemingvej je u tom periodu putovao i napisao: “/Zbogom oružje” (1920), “Snjegovi Kilimandžara” (1953), “Imati i nemati” (1937). Iskustvo iz Španskog građanskog rata pretočio je u roman “Za kim zvona zone (1940), još jedan roman koji je osvojio veliki broj čitalaca i još više učvrstio reputaciju Ernesta Hemingveja kao velikog pisca. Popularnosti ovog romana doprinijela je njegova filmska verzija sa Gari Kuper i Ingrdi Bergman u ulogama Roberta Džordana i Marije.

Poslije toga nastala je velika pauza ćutanja, ali intenzivnog života i putovanja. Godine 1950. izašao je roman “Preko reke pa u šumu”, koga je kritika proglasila najslabijim djelom Ernesta Hemingveja. To je pogodilo pisca koji je 1952. godine objavio roman “Starac i more” i njime zadobio nepodjeljena priznanja kritike. Kada je osjetio da mu zdravlje popušta i onemogućava život kakav je želio da živi, izvršio je samoubistvo lovačkom puškom 1961 godine, završivši kao i njegov otac 1928 godine.Posthumno je 1964. godine objavljena memoarska proza “Pokretni praznik”, o životu u Parizu i „izgubljenoj generaciji“.

Post Reply