— Ne treba sve gledati crno, Šehaga.
— I ja tako kažem, Mula Ibrahime, lažem i sebi i drugima. Ali ponekad, ne tako često, kad mi se zgadi laž, onda govorim istinu. Crno je, Mula Ibrahime, u teškom vremenu živimo, a živimo jadno i sramotno. Utjeha je samo što će oni koji budu poslije nas živjeli, preturiti preko glave još teža vremena, i pominjati naše dane kao srećne.
To su bile najcrnje riječi koje sam ikad čuo, i padale su na dušu teško, kao zagrobne pjesme. Možda zato što je govorio bez žestine, mirno i uvjereno, hrabro a opet nemoćno. Sigurno nije istina sve ovo što govori, ali je najveća istina njegova tuga. Nisam mogao da ga ne upitam, na veliko zaprepaštenje Mula Ibrahimovo:
— Zar smo svi zli, Šehaga?
— Svi. Neko manje, neko više. Ali svi.
Mesa Selimovic
Re: Mesa Selimovic
Ništa značajno se ne može učiniti javno. Javno se laže, javno se govore velike riječi, javno se pokazuje spoljni izgled, javno se vrši nasilje. Važne stvari, dobre ili rđave, čine se tajno, one se pripremaju dok mi slabašni spavamo…
Re: Mesa Selimovic
A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.
Re: Mesa Selimovic
Sve bi se u životu moglo izdržati za kratko, i da budeš dobar, i hrabar, i pažljiv, ali život ne traje kratko, a ništa ti ne može postati teško kao obaveza koju sam sebi nametneš u jednom času slabosti ili oduševljenja. Stid te da odustaneš, muka da istraješ.
1
1
Re: Mesa Selimovic
"Mogu da mislim šta god hoću, učiniti ne mogu ništa. U današnjem svijetu ostaju nam samo dvije mogućnosti, prilagođavanje ili vlastita žrtva. Boriti se ne možeš, kad bi i htio, onemogućiće te na prvom koraku, pri prvoj riječi, i to je samoubistvo, bez dejstva, bez smisla, bez imena i uspomena. Nemaš mogućnosti da kažeš ono što ti je na srcu, pa da poslije i stradaš! Premlatiće te da ne progovoriš, da iza tebe ostane sramota ili ćutanje."
Tvrđava
Tvrđava
1
1
Re: Mesa Selimovic
Pametni Mula Ibrahim kaže da to nije ni glupo ni nepravedno. To nam je sudbina. Kad ne bi bilo ratova, poklali bismo se među sobom. Zato svaka pametna carevina potraži neki Hočin, da pusti zlu krv narodu i da nagomilana nezadovoljstva odvrati od sebe. Druge koristi nema, ni štete, ni od poraza ni od pobjede. Jer, ko je ikada ostao pametan poslije pobjede? A ko je izvukao iskustvo iz poraza? Niko. Ljudi su zla djeca, zla po cinu, djeca po pameti. I nikad neće biti drukčiji. Nisam se slagao s Mula Ibrahimom, bar ne sasvim, i dugo se nisam mirio sa smrću drugova u hočinskim pištalinama. Izgledalo mi je to sasvim neprihvatljivo, gotovo suludo, kao da se neka nerazumna a strašna sila poigrava s ljudima. Nisam mogao da se oslobodim more sjećanja, suviše naglo sam iz miroljubive dosade učenja upao u surovu zbilju ubijanja. A Mula Ibrahim je rekao da je dobro dok krivicu bacam na neku nerazumnu silu. Opasno bi bilo kad bih krivca potražio na zemlji.
Re: Mesa Selimovic
A birajući izmedu čistoga vazduha sa sirotinjom, i smrada sa zaradom, pametan čovjek neće mnogo razmišljati. Dvije lubenice pod jedno pazuho ne možeš staviti, dva dobra teško možeš sastaviti. Neka nije gore.
— Amin.
— Amin.
Re: Mesa Selimovic
E pa, u redu, pomislio sam vedro, večeras sam presudio sebi: nikad neću presuđivati nikome. I hvala bogu. A ono što sam rekao, istina je. Doduše, istina gledana odozdo, ali kako bih drukčije mogao da gledam? Oni odozgo, vide je drukčije. I tako, vrag je odnio, svako ima svoju istinu, jer bi istina morala biti jedna, pa bismo pomrli od dosade, a najbolje je kad je tuđa istina neistina, zabavnije se živi.
Re: Mesa Selimovic
Zar može čovjek tako potpuno uspavati svoju savjest? Zar može prekinuti misao , kao konac, i zabraniti sebi razmičljanje o posljedicama, ne želeći da zna za njih? Eto, izgleda da može..Nagon nas brani potpunim zaboravom, da bi nas spasao od mučenja zbog odgovornosti…
Re: Mesa Selimovic
* To nam je sudbina. Kad ne bi bilo ratova, poklali bismo se među sobom. Zato svaka pametna carevina potraži neki Hočin, da pusti zlu krv narodu i da nagomilana nezadovoljstva odvrati od sebe. Druge koristi nema, ni štete, ni od poraza ni od pobjede. Jer, ko je ikada ostao pametan poslije pobjede? A ko je izvukao iskustvo iz poraza? Niko.
Re: Mesa Selimovic
Opet sam sam.
Mozda je i najbolje tako, ne ocekujes pomoc i ne bojis se izdaje. Sam.
Ucinicu sve sto mogu, ne uzdajuci se u podrsku koje nema,
i onda je sve moje sto postignem, i zlo i dobro.
Mozda je i najbolje tako, ne ocekujes pomoc i ne bojis se izdaje. Sam.
Ucinicu sve sto mogu, ne uzdajuci se u podrsku koje nema,
i onda je sve moje sto postignem, i zlo i dobro.
2
1
1
1
Re: Mesa Selimovic
"Bilo je to jednom, davno, u životu još lijepom. Možda mi se činio težak
tada, ali kad mislim o njemu sa ovoga mjesta, želio bih da se vrati."
tada, ali kad mislim o njemu sa ovoga mjesta, želio bih da se vrati."
1
1
Re: Mesa Selimovic
"Ime mi je Ahmed Nurudin, dali su mi ga i uzeo sam ponuðeno, s ponosom, a sad mislim o
njemu, poslije dugog niza godina sto su prirasle uza me kao koza, s cuðenjem i ponekad s
podsmijehom, jer svjetlo vjere to je oholost koju nisam ni osjecao a sad je se pomalo i stidim.
Kakvo sam ja svjetlo? Cime sam prosvijetljen? Znanjem?. Visom poukom? cistim srcem?
pravim putem? nesumnjanjem? Sve je doslo u pitanje, i sada sam samo Ahmed, ni sejh ni
Nurudin. Sve spada s mene, kao haljina, kao oklop, i ostaje ono sto je bilo prije svega, gola
koza i go covjek.
Cetrdeset mi je godina, ruzno doba: covjek je jos mlad da bi imao zelja a vec star da ih
ostvaruje. Tada se u svakome gase nemiri, da bi postao jak navikom i stecenom sigurnoscu u
nemoci sto dolazi. A ja tek cinim sto je trebalo uciniti davno, u bujnom cvjetanju tijela, kad su
svi bezbrojni putevi dobri, a sve zablude korisne koliko i istine. Steta sto nemam deset godina
vise pa bi me starost cuvala od pobuna, ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno. Jer
trideset godina je mladost, to sad mislim, kad sam se nepovratno udaljio od nje, mladost koja
se nicega ne boji, pa ni sebe."
DERVIŠ I SMRT
njemu, poslije dugog niza godina sto su prirasle uza me kao koza, s cuðenjem i ponekad s
podsmijehom, jer svjetlo vjere to je oholost koju nisam ni osjecao a sad je se pomalo i stidim.
Kakvo sam ja svjetlo? Cime sam prosvijetljen? Znanjem?. Visom poukom? cistim srcem?
pravim putem? nesumnjanjem? Sve je doslo u pitanje, i sada sam samo Ahmed, ni sejh ni
Nurudin. Sve spada s mene, kao haljina, kao oklop, i ostaje ono sto je bilo prije svega, gola
koza i go covjek.
Cetrdeset mi je godina, ruzno doba: covjek je jos mlad da bi imao zelja a vec star da ih
ostvaruje. Tada se u svakome gase nemiri, da bi postao jak navikom i stecenom sigurnoscu u
nemoci sto dolazi. A ja tek cinim sto je trebalo uciniti davno, u bujnom cvjetanju tijela, kad su
svi bezbrojni putevi dobri, a sve zablude korisne koliko i istine. Steta sto nemam deset godina
vise pa bi me starost cuvala od pobuna, ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno. Jer
trideset godina je mladost, to sad mislim, kad sam se nepovratno udaljio od nje, mladost koja
se nicega ne boji, pa ni sebe."
DERVIŠ I SMRT
1
1
Re: Mesa Selimovic
Postoje tri velike strasti, alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije se nekako mogu izlječiti, od treće nikako. Vlast je i najteži porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik. Neodoljiva je kao čarobni kamen, jer pribavlja moć… Čovjeka na vlasti podstiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvek je ljepša nego istina. Sve ljude smatra glupim, jer kriju pred njim svoje pravo mišljenje, a sebi prisvaja pravo da sve zna, i ljudi to prihvataju. Niko na vlasti nije pametan, jer i pametni ubrzo izgube razbor, i niko trpeljiv, jer mrze promjenu. Odmah stvaraju vječne zakone, vječna načela, vječno ustrojstvo, i vežući vlast uz boga, učvršćuju svoju moć. I niko ih ne bi oborio, da ne postaju smetnja i prijetnja drugim moćnicima. Ruše ih uvijek na isti način, objašnjavajući to nasiljem prema narodu, a svi su nasilnici, i izdajom prema vladaru, a nikome to ni na um ne pada. I nikoga to nije urazumilo, svi srljaju na vlast, kao noćni leptiri na plamen svijeće.
Re: Mesa Selimovic
Moram reći.. Ovakve ljude najviše volim..Ina wrote: ↑Tue Jan 12, 2021 10:04 am“Bila je, rekao bih, s mjerom neposredna, nenapregnuta, posjedovala je onu rijetku sposobnost da stvori oko sebe klimu povjerenja da se covjek osjeca lako. Prilagodjavala se. Ta osobina koju sam volio kod drugih, a koju nikad nisam tezio da sam steknem, kod nje se ispoljavala tako bogato da sam bio iznenadjen: nepogresivo osjecajuci tudji ritam, ona je prema njemu podesavala svoj. Njena misao kao da namerno nije prelazila visinu ni obim tudje, a njena raspolozenja nisu bila hirovita ni uporna, podesavala su se prema drugima. Cinilo mi se da u sebi uvijek moze pronaci i dublji smisao i puniju veselost i duhovitiju rijec, samo ako to hoce i ako joj je to potrebno. Ali time sto se prilagodjavala njena licnost nije nista gubila.”