Mesa Selimovic

Prostor za ljubitelje knjževnosti. Proza i poezija, literatura bilo kojeg oblika, e-books i slično.
User avatar
Capri
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 83
Posts: 160
Joined: Sun Mar 28, 2021 11:54 am

Re: Mesa Selimovic

Post by Capri »

Peace wrote:
Tue Dec 29, 2020 10:59 pm
Krijemo ljubav, tako je i ugušimo. Šteta.
Upravo tako :d.
1
1 Image

User avatar
Skitnica
Senior
Senior
Reactions: 2685
Posts: 5187
Joined: Fri Jul 31, 2020 11:36 pm
Location: Iza leđa

Re: Mesa Selimovic

Post by Skitnica »

Svijetom bi trebalo da vladaju ljudi koji znaju da uživaju, u svemu. Svima bi bilo dobro.
1
1 Image

User avatar
Peace
Moderator
Reactions: 2558
Posts: 10707
Joined: Thu Nov 12, 2020 2:20 am

Re: Mesa Selimovic

Post by Peace »

Čovjek može mnogo. Može da utiče na sebe. Može da svoje puteve ispravlja i pravo njima hodi. Osmišljavati se, oblikovati u dobru, pravdi i razumijevanju potrebno je da bude cilj svakome od nas. Kao takvima, sudbina neće biti greška (pored ostalog mi sebe možemo ubijediti u to). Na život ćemo vječno gledati sa mladalačkim poletom i optimizmom. Zdrav razum, dobrotu i pozitivan stav ne može nam niko oduzeti, pa ni teška životna oluja.

User avatar
Peace
Moderator
Reactions: 2558
Posts: 10707
Joined: Thu Nov 12, 2020 2:20 am

Re: Mesa Selimovic

Post by Peace »

8D688B06-9BEF-41C4-8F8D-BDC60BB8E6E9.jpeg
8D688B06-9BEF-41C4-8F8D-BDC60BB8E6E9.jpeg (35.43 KiB) Viewed 1266 times
1
1 Image

User avatar
Peace
Moderator
Reactions: 2558
Posts: 10707
Joined: Thu Nov 12, 2020 2:20 am

Re: Mesa Selimovic

Post by Peace »

0DEB4BDA-1479-41B7-BEF4-5E045C81FA9A.jpeg
0DEB4BDA-1479-41B7-BEF4-5E045C81FA9A.jpeg (27.14 KiB) Viewed 1257 times

User avatar
Peace
Moderator
Reactions: 2558
Posts: 10707
Joined: Thu Nov 12, 2020 2:20 am

Re: Mesa Selimovic

Post by Peace »

379CDB7C-7375-46FB-B39B-23BD88252CBE.jpeg
379CDB7C-7375-46FB-B39B-23BD88252CBE.jpeg (26.61 KiB) Viewed 1249 times

User avatar
Peace
Moderator
Reactions: 2558
Posts: 10707
Joined: Thu Nov 12, 2020 2:20 am

Re: Mesa Selimovic

Post by Peace »

8A95115E-DFF5-41CF-825C-D72EB4044850.jpeg
8A95115E-DFF5-41CF-825C-D72EB4044850.jpeg (28.41 KiB) Viewed 1241 times

User avatar
Grofica
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 641
Posts: 1176
Joined: Mon Jun 08, 2020 8:52 pm

Re: Mesa Selimovic

Post by Grofica »

“Suze mi teku od smijeha. Ako prestanem da se smijem, ostaće samo suze.”
Bez obzira koliko se trudite, nikada se ne možete sjetiti kako je vaš san počeo.

User avatar
Peace
Moderator
Reactions: 2558
Posts: 10707
Joined: Thu Nov 12, 2020 2:20 am

Re: Mesa Selimovic

Post by Peace »

B6D9B411-4809-48EA-A075-4A7AB295FCC0.jpeg
B6D9B411-4809-48EA-A075-4A7AB295FCC0.jpeg (23.31 KiB) Viewed 1232 times

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Mesa Selimovic

Post by kreja »

Ako još nisi pronašao to nešto, nastavi tražiti. Nemoj se miriti. Kao i sa svim pitanjima srca, znat ćeš kada to nešto pronađeš."
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
Peace
Moderator
Reactions: 2558
Posts: 10707
Joined: Thu Nov 12, 2020 2:20 am

Re: Mesa Selimovic

Post by Peace »

C8600C19-43EB-48D7-B8BF-50AF57E7C610.jpeg
C8600C19-43EB-48D7-B8BF-50AF57E7C610.jpeg (29.72 KiB) Viewed 1219 times

User avatar
Grofica
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 641
Posts: 1176
Joined: Mon Jun 08, 2020 8:52 pm

Re: Mesa Selimovic

Post by Grofica »

"Opasno je kad se čovjek nađe sâm, okružen tišinom tuđeg neprisustva, više je strahova i čudnih razgovora sa sobom. Samo, kako da ti to sve kažem? I kako da objasnim sebi, tebe se to ne tiče, što nekad teško podnosim ovu usamljenost, a nekad mi je draža od svega, ne bih je dao nizašto."

(Magla i mjesečina)
Bez obzira koliko se trudite, nikada se ne možete sjetiti kako je vaš san počeo.

User avatar
Peace
Moderator
Reactions: 2558
Posts: 10707
Joined: Thu Nov 12, 2020 2:20 am

Re: Mesa Selimovic

Post by Peace »

32E9919B-96E2-4D99-8CAA-716DFF3CCD1C.jpeg
32E9919B-96E2-4D99-8CAA-716DFF3CCD1C.jpeg (23.65 KiB) Viewed 1207 times

User avatar
Peace
Moderator
Reactions: 2558
Posts: 10707
Joined: Thu Nov 12, 2020 2:20 am

Re: Mesa Selimovic

Post by Peace »

5B227C0E-71F1-4A52-88E9-8C732CB58B67.jpeg
5B227C0E-71F1-4A52-88E9-8C732CB58B67.jpeg (29.3 KiB) Viewed 1198 times

User avatar
kreja
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 345
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Mesa Selimovic

Post by kreja »

Osveta je kao pijanstvo, nikad nije dosta.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
Peace
Moderator
Reactions: 2558
Posts: 10707
Joined: Thu Nov 12, 2020 2:20 am

Re: Mesa Selimovic

Post by Peace »

EC06BF66-C4A7-48C8-89BD-9F66311D4791.jpeg
EC06BF66-C4A7-48C8-89BD-9F66311D4791.jpeg (19.04 KiB) Viewed 1178 times

User avatar
Peace
Moderator
Reactions: 2558
Posts: 10707
Joined: Thu Nov 12, 2020 2:20 am

Re: Mesa Selimovic

Post by Peace »


Imala je samo tijelo, sve drugo je njime potisnuto. Nije u meni probudila želјu, ne bih to sebi dopustio, udavio bih je u samom začetku, stidom, mišlјu o godinama i zvanju, sviješću o opasnosti kojoj bih se izvrgao, strahom od nemira koji može da bude teži od bolesti, navikom da vladam sobom. Ali nisam mogao da sakrijem od sebe da je gledam sa zadovolјstvom, sa dubokim i mirnim uživanjem kojim se gleda tiha rijeka, nebo u predvečerje, mjesec u ponoć, procvjetalo drvo, jezero moga djetinjstva u zoru. Bez želјe da se ima, bez mogućnosti da se potpuno doživi, bez snage da se ode. Ugodno je bilo gledati kako se love njene žive ruke, kako se zaboravlјaju u igri, ugodno je bilo slušati je kako govori, ne, nije trebalo ništa da govori, dovolјno je bilo da postoji.
A onda mi je došlo do svijesti da je opasno i ovo radosno posmatranje, nisam se više osjećao nadmoćan, ni skriven, oživjelo je nešto neželјeno u meni. Nije to bila strast, već možda gore od toga: uspomena. Na jednu jedinu ženu u mome životu. Ne znam kako je isplivala ispod naslage godina, nije lijepa kao ova, nije joj ni slična, zašto je jedna dozvala drugu, više me se tiče ona daleka koja ne postoji, dvadeset godina je zaboravlјam, i pamtim, dolazi u sjećanje kad neću i kad mi ne treba, gorka kao pelin. Dugo je nije bilo u meni, odakle sad da se javi. Da li zbog ove žene s licem iz griješnih snova, da li zbog brata, da ga zaboravim, da li zbog svega što se desilo, da se prekorim? Da se prekorim što sam ispustio sve mogućnosti, i više ne mogu da ih vratim.
Oborio sam pogled, nikad čovjek ne smije misliti da je siguran, ni da je umrlo što je prošlo. Ali zašto se budi kad mi je najmanje potrebno? Nije ona važna, ta daleka, sjećanje na nju zamjenjuje skrivenu misao da je sve moglo biti drukčije, pa i ovo što me boli. Odlazi, sjenko, ništa nije moglo biti drukčije, i našlo bi se nešto drugo da boli. Ne može biti drukčije pa da bude bolјe u lјudskom životu.
Ova što me pokrenula, vratila me sebi

User avatar
Peace
Moderator
Reactions: 2558
Posts: 10707
Joined: Thu Nov 12, 2020 2:20 am

Re: Mesa Selimovic

Post by Peace »

Kod drvenog mosta, gdje se rijeka savija u luku, zaustavio me pasvandžija. Stajao je u sjenci drveta, skriven, šapnuo i meni da se sklonim, dok ne odu, rekao je. Neki mladići gađali su kamenjem fenjer kraj puta.
Kad je staklo prsnulo a žuto svjetlo se ugasilo, otišli su bez žurbe.
Pasvandžija je gledao mirno za njima, i objasnio da im je već ušlo u običaj da svako veče štogod unište. A on se skloni, čuva glavu. I sutra plate mahalјani, nije pravo da plaća on iz svoga džepa. A što ga pitam zašto ih ne prijavi, kako da ih prijavi kad ne zna ko su? Noć, mrak, dalјina, može čovjek dušu ogriješiti. A kad sam rekao da ih ja ne bih štedio da sam na njegovu mjestu, odgovorio je da ne bi ni on, da je na mome mjestu. A ovako, niti vidi niti čuje, a šta mu i ostaje drugo kad je ko maca: puhni, i nema ga. A bogzna čiji su, sve sito- pjano, obučeno opareno, ne ozeblo ne poteglo, sve do zore lingaju, traže žensko, da oprosti moj čin, traže belaja. Po cijelu bogovetnu noć bježi od njih, krije se da se ne susretnu, a ako ne ubjegne, on im kaže: idite malo u drugi kraj; a oni kažu: nećemo; a on im kaže: nemojte; a oni njemu kažu: ti si stara budala; znam, kaže on, i svakog dana sve veća; hoćeš li da te bacimo u rijeku, kažu oni; neću, kaže on. Tako se porazgovaraju, i on gleda kako da izmakne. Takav posao, veli, svačega se čovjek nagleda i nasluša. Noć je stvorena za ono što se radi skriveno, pa on, hodajući do zore, sazna i ono što ne želi i što ga se ne tiče. A moglo bi se ticati mnogih, samo on ne voli da govori, pogotovu ako je badava: što da čovjek gubi vrijeme uzalud? A to što zna, njemu ne treba, ne može ga ni pojesti ni popiti, a ponekome bi moglo poslužiti. Iako mu dođe nekako čudno: on zna a ne tiče ga se, a drugoga se tiče a ne zna. Nјega, pasvandžije, tiče se jedino kad pokloni to svoje znanje, kad ga uruči onome kome može biti od koristi, a sve za lјubav i prijatelјstvo, koliko da ne dođe praznih ruku djeci. Doduše, samo onako kaže: prijatelјstvo, a baš da ga ima mnogo, nema; po noći ga ne vidi, a po danu spava pa ne zna. Ali od ovog što zna, nije se usrećio. Počeo je i na svoju ženu da gleda ispod oka, da mu ne smišlјa kakvo zlo. Sad, što se tiče njegove žene, to pretjeruje i dušu griješi, oko bi mu iskopala, to jest svoje, kad bi mu zatrebalo, i kaže to više kao jedan primjer.

User avatar
Peace
Moderator
Reactions: 2558
Posts: 10707
Joined: Thu Nov 12, 2020 2:20 am

Re: Mesa Selimovic

Post by Peace »

Sve se izmijeni kad padne tama. Za grijeh nije ostavlјeno jedno određeno doba, ali je
njegovo prirodno vrijeme noć (sad spavaju pametna mala i tupava velika djeca, i oni što stignu da svrše zlo za dana). I uvijek kad se ne vidi.
Eto, to smo postigli: potisnuli smo grijeh u nevidjelo, i učinili ga moćnijim.

User avatar
Peace
Moderator
Reactions: 2558
Posts: 10707
Joined: Thu Nov 12, 2020 2:20 am

Re: Mesa Selimovic

Post by Peace »

Napolјu se čula strka, neko je vikao, neko je prijetio, neću da čujem riječi, neću da znam ko viče i ko prijeti, sve što se u svijetu događa ružno je, primi, Bože, molitvu moje nemoći, oduzmi mi snagu i želјu da izađem iz ove tišine, vrati me u mir, prvi ili poslјednji, mislio sam da između njih postoji nešto, bila je nekad jedna rijeka, i magle u njenim predvečerjima, i sunčev odsjaj na njenim širinama, postoji i sad u meni, mislio sam da sam zaboravio, ali ništa se izgleda ne zaboravlјa, sve se vraća iz zaklјučanih pretinaca, iz mraka tobožnjeg zaborava, i sve je naše što smo mislili da je već ničije, ne treba nam a stoji pred nama, svjetluca svojim bivšim postojanjem, podsjećajući nas i ranjavajući. I sveteći se zbog izdaje. Kasno je, sjećanja, uzalud se javlјate, beskorisne su vaše nemoćne utjehe i podsjećanja na ono što je moglo da bude, jer što nije bilo, nije ni moglo da bude. A uvijek izgleda lijepo ono što se nije ostvarilo. Vi ste varka koja rađa nezadovolјstvo, varka koju ne mogu i ne želim da otjeram, jer me razoružava i tihom tugom brani od patnje.

User avatar
Peace
Moderator
Reactions: 2558
Posts: 10707
Joined: Thu Nov 12, 2020 2:20 am

Re: Mesa Selimovic

Post by Peace »


Izašao sam iz hana pod teretom obaveze koju sam preuzeo iz obzira, ne znajući kako da je izvršim, pritisnut neopreznom riječju što je ocu izmakla u tuzi. Nikad je ne bi izrekao da je vladao sobom, po tome sam vidio kolika je njegova žalost. A vidio sam i da je mene otpisao, za njega više ne postojim i isto je kao da sam mrtav, samo mu je onaj drugi ostao. Tako je trebalo i da kažem lјudima: ja sam mrtav za oca, samo mu je još onaj ostao, vratite mu ga. Mene nema. Mir duši griješnog derviša Ahmeda, umro je, i samo izgleda da je živ. Nikad ne bih saznao to mišlјenje o sebi, da ga tuga nije obeznanila, a sad ga znam, i vidim se drukčije, tuđim očima. Zar je put koji sam izabrao toliko ništavan za moga oca da me radi toga živa sahranio? Zar ovo što činim za njega nije ništa, zar smo toliko odvojeni, toliko drukčiji, na potpuno suprotnim stazama, da i ne priznaje moje postojanje? Čak ni žalosti nije bilo u njemu što me izgubio, toliko je taj gubitak davno i konačno prežalјen. A može biti da pretjerujem, možda bi otac i zbog mene ovako dojurio, ako bi me zadesila nevolјa, i mislio samo na mene, jer je najpreći onaj kome je najteže.
Šta se to odjednom desi, koji se to kamen iz temelјa izmakne pa sve počne da se ruši i odronjava? Život je izgledao čvrsta zidanica, nijedna pukotina se nije vidjela, a iznenadan potres, besmislen i neskrivlјen, porušio je ponosnu zidanicu kao da je od pijeska.

User avatar
Peace
Moderator
Reactions: 2558
Posts: 10707
Joined: Thu Nov 12, 2020 2:20 am

Re: Mesa Selimovic

Post by Peace »


— Nekad si mislio kao i ja, ili slično kao ja, kao mi. Nije lako izmijeniti se, treba odbaciti sve što si bio, što si naučio, na što si se navikao. A ti si se izmijenio, potpuno. To je kao da si ponovo učio da hodaš, da progovaraš prve riječi, da stičeš osnovne navike. Razlog je
morao biti veoma važan.
Posmatrao me trenutak s čudnom pažnjom, kao da sam ga vratio u prošlost ili u neku
zaboravlјenu muku, ali se taj napregnuti izraz ubrzo ublažio. Potvrdio je mirno:
— Da, izmijenio sam se. Vjerovao sam u sve što i ti, kao i ti, možda i tvrđe. A onda mi je rekao Talib-efendija, u Smirni: »Kad vidiš da mlad čovjek stremi u nebo, uhvati ga za nogu i svuci na zemlјu«. I svukao me na zemlјu. — Određen si da živiš ovdje — izgrdio me — e pa živi! I živi što lјepše, ali tako da te nije stid. I radije pristani da te Bog pita: zašto nisi to
učinio? Nego: zašto si to učinio? — I šta si sad?
— Skitnica na širokim drumovima na kojima susrećem dobre i rđave lјude, sa istim brigama i nevolјama kao i ovdje, sa istim radostima zbog male sreće, kao i svugdje.
— Šta bi bilo kad bi svi pošli tvojim putem?
— Svijet bi bio srećniji. Možda.
Zatvarao je krug razgovora.
— I sad te se ništa ne tiče. Je li to sve što si postigao? — Nisam ni to.
Sjedim i razgovaram, sa sve manje pažnje, sa sve manje zanimanja, očekivao sam mnogo od njegove ispovijesti, a nisam dobio ništa. Nјegov slučaj je usamlјen. Pomalo je čudak, ili pametan čovjek koji krije svoje razloge, ili nesrećnik koji se brani prkosom, a za to je potrebno biti suviše slab ili isuviše jak, a ja nisam ni jedno ni drugo. Svijet nas drži čvrstim vezama, kako ih raskinuti? I zašto? I na koji se način može živjeti bez vjerovanja što je za čovjeka priraslo kao koža, koje je ti? Kako možeš bez sebe?
A onda sam se sjetio brata, sjetio sam se kuda sam pošao. Sjetio sam se da ne smijem ostati sam.
— Došao sam da ti zahvalim na poklonu.
— Volio bih da si došao bez razloga. Da porazgovaramo ni o čemu, ni zbog čega.
— Odavno nisam bio tako uzbuđen kao sinoć. Dobri lјudi su sreća na ovome svijetu.

User avatar
Peace
Moderator
Reactions: 2558
Posts: 10707
Joined: Thu Nov 12, 2020 2:20 am

Re: Mesa Selimovic

Post by Peace »

— A kako treba živjeti? Bez reda, bez cilјa, bez svjesnih namjera koje nastojimo da ostvarimo?
— Ne znam. Dobro bi bilo kad bismo mogli odrediti cilј i namjere i stvoriti pravila za sve životne prilike, da uspostavimo zamišlјen red. Iahko je izmisliti opšte propise, gledajući iznad glava lјudi, u nebo i vječnost. A pokušaj da ih primijeniš na žive lјude, koje poznaješ i možda voliš, a da ih ne povrijediš. Teško ćeš uspjeti.
— Zar Kur-an ne određuje sve odnose među lјudima? Suštinu propisa možemo primijeniti na svaki pojedini slučaj.
— Misliš? Onda mi riješi ovu zagonetku. Nije rijetka, nije neobična, nije daleka od nas. Susrešćemo se s njom kad god hoćemo da otvorimo oči. Žive, recimo, muž i žena, i žive u lјubavi, na izgled. Ili čekaj, da govorimo o lјudima koje znamo, biće lakše. Da pretpostavimo da su to ovo dvoje koje si vidio, žena koja ti je otvorila vrata, i onaj stariji momak, Fazlija, njen muž. Žive kod mene, u dvorišnoj kući, nije im loše, on putuje sa mnom, zarađuje više nego što im je potrebno, donosi joj poklone s puta, i uživa u njenoj radosti, a ona zna da se raduje, kao dijete. Smiješan je, nespretan, jak kao bivo, pomalo djetinjast, ali neobično pažlјiv prema njoj. Voli je, propao bi bez nje. Mene pomalo potkrada, zbog žene, ali voli i mene, poginuo bi da me odbrani. Drago mi je bilo što se slažu, pobjegao bih od muža i žene koji se kolјu. Stalo mi je do njih, jer sam i ja pomogao da se nađu, a malo sam ih i zavolio. I sad mislim ovako: šta bi se desilo kad bi žena našla drugog muškarca i krišom mu poklanjala ono što je muževlјevo i po božjim i po lјudskim propisima? Šta bi trebalo učiniti kad bi se to desilo?
— Je li se desilo?
— Desilo se. Vidio si i njega, onaj mlađi. Muž ne zna. Kur-an kaže: kamenovati prelјubnicu. Ali priznaćeš, to je zastarjelo. A šta da uradim? Da kažem mužu? Da njoj zaprijetim? Da otjeram mladića? Sve to ne bi pomoglo.
— Ni grijeh ne možeš gledati mirno.
— Teže je spriječiti ga. Nјu vole obojica, ona se boji muža, a voli mladića. I on je kod mene, malo je lukav ali pametan, toliko vješt u poslovima da se bojim za njegovo poštenje, ali mi je potreban. Stanuje ovdje, s njima, muž ga je sam doveo, to mu je daleki rođak. Muž je dobričina, ništa ne sumnja, vjeruje lјudima, i uživa u svojoj sreći; žena ne želi ništa da mijenja, boji se da sve ne pokvari; mladić ćuti, ali neće da ode. Mogao bih da ga smjestim u drugu kuću, ona bi otišla i tamo, sama mi je rekla, i bilo bi gore. Mogao bih da ga pošalјem u drugo mjesto, ona bi otišla za njim. Ma šta da se izmijeni u ovome što je sad, ne bi valјalo. Muž bi ubio i nju i njega, kad bi saznao, jer je, budala, vezao svoj život za nju. Nјih dvoje kradu svoju sreću, i misle da imaju pravo na nju, ne usuđujući se da je učine lјepšom. I nije im lako, ni njoj, jer mora da bude žena čovjeku koga ne voli, ni mladiću, jer je prepušta drugome svako veče. Mužu je najlakše, jer ništa ne zna, i za njega ništa ne postoji, a mi mislimo da je on najviše oštećen. Na nju on više i nema prava, održava ga samo njen strah. A ja čekam, puštam da sve traje, ne smijem ništa da učinim, toliko je sve rovito, pokidao bih tanke konce što ih drže zajedno, ubrzao bih nesreću što visi nad njima. Eto sad, nađi kakvo hoćeš pravilo, riješi mi to, uspostavi red! Ali da ih ne uništiš. Jer onda nisi ništa učinio.
— To se može završiti samo nesrećom, sam kažeš.
— Bojim se. Ali neću da je požurujem.
— Govoriš o poslјedicama a ne o uzrocima, govoriš o nemoći propisa kad se nešto desi, a
ne o grijehu lјudi što ga se ne drže.
— Život je širi od svakog propisa. Moral je zamisao, a život je ono što biva. Kako da ga
uklopimo u zamisao a da ga ne oštetimo? Više je štete naneseno životu zbog sprečavanja grijeha, nego zbog grijeha.
— Onda da živimo u grijehu?
— Ne. Ali ni zabrane ništa ne pomažu. Stvaraju licemjere i duhovne bogalјe.
— I šta treba da činimo?
— Ne znam.
Nasmijao se, kao da mu je drago što ne zna.
Ušla je žena, unijela šerbe.
Uplašio sam se da će Hasan početi razgovor s njom, suviše je otvoren i nagao da bi
sakrio ono što misli. Srećom, i čudom, nije rekao ništa, gledao je u nju s jedva vidlјivim osmijehom, nimalo zlobnim, čak i s nekom podsmješlјivom blagonaklonošću, kao što se gleda drago stvorenje, ili dijete.
— Gledaš je kao da si na njenoj strani — rekao sam kad je izašla.
— Da, na njenoj sam strani. Žena je uvijek zanimlјiva kad je zalјublјena, tada je pametnija, odlučnija, lјupkija nego ikad. Muškarac je rastresen, ili grub, ili nerazmišlјen, ili plačlјivo nježan. Ali sam i na njihovoj strani, na strani obojice. Neka ih đavo nosi!

User avatar
Peace
Moderator
Reactions: 2558
Posts: 10707
Joined: Thu Nov 12, 2020 2:20 am

Re: Mesa Selimovic

Post by Peace »


— Sinovi Ademovi!
Nikad ih nisam tako nazvao.
Nisam znao, ni samo čas ranije, šta ću reći. Sve se dešavalo od sebe. Tuga i uzbuđenje
su nalazili glas i riječ.
— Sinovi Ademovi! Neću držati propovijed, ne bih mogao i kad bih htio. A vjerujem da
biste mi zamjerili ako ne bih sad, u ovom času, teži ne pamtim u životu, govorio baš o sebi. Nikad mi nije bilo važnije ono što ću da kažem, a ne želim ništa da postignem. Ništa, osim da vidim saučešće u vašim očima. Nisam vas nazvao braćom, iako ste mi to više nego ikad, već sinovima Ademovim, pozivajući se na ono što je u svima nama zajedničko. Ljudi smo, i mislimo isto, naročito kad nam je teško. Čekali ste, htjeli ste da ostanemo zajedno, da se pogledamo oči u oči, tužni zbog smrti nedužna čovjeka, i uznemireni zbog zločina. I vas se tiče taj zločin, jer znate: ko ubije nedužna čovjeka, kao da je sve lјude pobio. Sve nas su ubili nebrojeno puta, braćo moja ubijena, a užasnuti smo kad pogodi nekog ko nam je najdraži.
Možda bi trebalo da ih mrzim, ali ne mogu. Ja nemam dva srca, jedno za mržnju, drugo za lјubav. Ovo što imam, sad zna samo za tugu. Moja molitva i moja pokora, moj život i moja smrt, sve to pripada Bogu, stvoritelјu svijeta. Ali moja žalost pripada meni.
Čuvajte veze rodbinske, naredio je alah.
Nisam ih sačuvao, sine majke moje. Nisam imao snage da od tebe i od sebe nesreću otklonim.
Musa reče: Moj Bože! Daj mi pomoćnika od bližnjih mojih, Haruna, brata mojega, ojačaj njime snagu moju. Učini mi brata pomoćnikom u poslu mome.
Moga brata Haruna više nema, i mogu samo da kažem: Moj Bože, ojačaj njim mrtvim snagu moju.
Nјim mrtvim i nesahranjenim po zakonima božjim, neviđenim i necjelivanim od svojih najbližih pred veliki put s koga povratka nema.
Ja sam kao Kabil, što mu Bog posla vranu koja rovlјaše zemlјu, da ga pouči kako će zakopati tijelo mrtvoga brata. A on reče: — Jao meni, zar ne mogu učiniti ni koliko vrana, da zakopam tijelo mrtvoga brata svoga.
Ja, nesrećni Kabil, nesrećniji od vrane crne.
Nisam ga spasao živog, nisam ga vidio mrtvog. Sada nemam nikoga osim sebe i tebe, Bože moj, i tuge svoje. Daj mi snage da ne klonem od bratske i lјudske žalosti, i da se ne otrujem mržnjom. Ponavlјam riječi Nuhove: — Rastavi mene i njih, i sudi nam.
Živimo na zemlјi samo jedan dan, ili manje. Daj mi snage da oprostim. Jer, ko oprosti, on je najveći. A znam, zaboraviti ne mogu.
A vas, braćo moja, molim, ne zamjerite zbog ovih riječi, ne zamjerite ako su vas zabolјele i rastužile. I ako su otkrile moju slabost. Ne stidim se te slabosti pred vama, stidio bih se da je nema.
A sad idite kući i ostavite me sama s mojom nesrećom. Lakša mi je sad, podijelio sam je s vama. Ostavši sam, sam na cijelom svijetu, u jakom svjetlu svijeća, u najcrnjoj tami, ne olakšavši ništa u sebi (lјudi su odnijeli samo moje riječi, a žalost mi je ostala sva, netaknuta, još crnja zbog iznevjerene nade da će se umanjiti), udario sam čelom u pod, i znajući, avaj, da je uzaludno, u očajanju izgovorio riječi Bakara sureta: Naš Bože, tražimo oproštenje tvoje. Veliki naš Bože, ne kazni nas ako zaboravimo ili pogriješimo. Veliki naš Bože, ne zaduži nas teretom preteškim za nas. Veliki naš Bože, ne obavezuj nas onim što podnijeti i izvršiti ne možemo. Oprosti nam, smiluj se i osnaži nas. Možda je oprostio, možda se smilovao, osnažio me nije.
U slabosti kakvu nikada nisam osjetio, zaplakao sam kao bespomoćno dijete. Sve što sam znao i mislio, nije imalo nikakva značaja, noć je crna i prijeteća izvan ovih zidova, svijet strašan, a ja malen i slab. Najbolјe bi bilo ostati ovako na kolјenima, istočiti se u suzama, ne diči se više. Znam, ne smijemo biti slabi i tužni ako smo pravi vjernici, ali to znam uzalud. Slab sam, i tužan, i ne mislim da li sam pravi vjernik ili čovjek izgublјen u gluhoj samoći svijeta

User avatar
Peace
Moderator
Reactions: 2558
Posts: 10707
Joined: Thu Nov 12, 2020 2:20 am

Re: Mesa Selimovic

Post by Peace »


Moje nespokojstvo se proširilo, prostrijevši se unazad: mislio sam kako sam opkolјen odavno, kako tuđe oči već dugo vrebaju svaki moj korak, čekajući da jedan bude pogrešan. A ništa nisam znao, hodao sam kao u snu, uvjeren da se sve moje tiče samo mene i moje savjesti. Moj duhovni sin bdio je nada mnom, po tuđem nalogu, ostavlјajući mi od slobode samo prazno uvjerenje da je imam. Godinama sam zaroblјenik, bogzna čijih i bogzna kolikih očiju. Osjećao sam se ponižen i stiješnjen, unazad, izgubivši i onaj slobodni prostor koji sam zamišlјao kao svoj, prije nesreće. Oduzeli su mi ga, nije se više vrijedilo vraćati u sjećanje. Nesreća je počela mnogo ranije nego što sam je postao svjestan. Ko me sve nije držao na oku, ko sve nije osluškivao moju riječ, koliko plaćenih ili dobrovolјnih stražara nije pratilo moj put i pamtilo moje postupke, čineći me svjedokom protiv samoga sebe. Broj im je postajao zastrašujući. Išao sam kroz život bez straha i podozrenja, kao budala pored provalije, sad mi se čini provalijom i ravan put.
Kasaba se pretvorila u veliko uho i oko koje lovi svačiji dah i korak. Izgubio sam prirodnost i sigurnost, kad sam se susretao s lјudima. Ako sam se smiješio, izgledalo je da se ulagujem; ako sam govorio o nevažnim stvarima, izgledalo je da se krijem; ako sam govorio o Bogu i njegovoj pravdi, izgledalo je da sam glup.
Nisam znao ni šta da učinim sa svojim prijatelјem Mula-Jusufom. Gorko kažem: prijatelјem, a mislim da bi bilo još gore da smo zaista bili prijatelјi. Ovako, što se njega tiče, ne gubim ništa. Znam, bolјe bih mazio svoju pozlijeđenost, kad bih mogao da se požalim: gle, šta mi prijatelј učini. Ali nisam htio. Tako bih okrivio jednog čovjeka, i sve bi se svelo na račun između njega i mene, jer bih, uvrijeđen prijatelјevom izdajom, zaboravio druge. Ovako, otiskujući ga u hrpu ostalih lјudi, proširivao sam i krivicu i gubitak. Činio sam to nesvjesno, sa nejasnom želјom da razmjere budu obuhvatnije, kao i moj bol, kao i moje namirivanje. Kažem: bol, a ne osjećam ga. Kažem: namirivanje, a ne ostvarujem ga. Ljudi su postali moji teški dužnici, a ništa od njih ne tražim.
Mula-Jusuf me susreće sa strahom u potamnjelim očima, ja se smiješim umorno, sav crn iznutra. Ponekad, ali samo ponekad, činilo mi se da bih mogao da ga zadavim dok spava, ili dok sjedi, zamišlјen. Ponekad sam želio da ga odvojim od sebe, da ga pošalјem u drugu tekiju, u drugi grad. Ali ništa nisam činio.
Hasan i hafiz Muhamed bili su ganuti mojom velikodušnošću i praštanjem, a meni je, začudo, godilo njihovo priznanje za ono što nije bilo istina. Jer nisam ni zaboravio ni oprostio.

Post Reply