Pisati počinje još u djetinjstvu, a svoju prvu kratku priču objavljuje u dvadesetpetoj. Sa 35 godina počinje objavljivati poeziju.
Odrastao u siromaštvu, Bukowski je pisac iz najnižeg sloja stanovništva. Nikad nije imao podršku velikih izdavača, ili časopisa pa je ostao vjeran klasi iz koje je potjecao, kako tematikom, tako i jezikom kojim se služio. Izdavan od opskurnih izdavačkih kuća, probio se isključivo svojim djelima.
Duboko je prezirao laž i prijetvornost nazoviumjetnika. Njegov je stil pisanja krajnje jednostavan i direktan, no pun neugodnih opisa i nebiranih uličnih riječi. Jedna od važnijih odrednica njegovog djela nesumnjivo je humor, makar zbog svoje grubosti nije po svačijem ukusu.
Bukowski je prvenstveno poznat po svojoj poeziji, no sam se nije smatrao pjesnikom, nego jednostavno - piscem. Započevši zbirkom Flower, Fist and Bestial Wail (1959) svake godine objavljuje barem po jednu zbirku poezije, sve do The Last Night of the Earth Poems (1992). 1963. godine, kad je objavljena zbirka It Catches My Heart in Its Hands, Bukowski već ima vjerne sljedbenike, privučene njegovom krajnjom iskrenošću, prizemnim temama i uličnim rječnikom.
Od kraja šezdesetih Bukowski je pisao kratke priče (1969. izlazi zbirka Zabilješke starog pokvarenjaka) koje se redom odlikuju autobiografskom osnovom, duhovitošću, iskrenošću i nepristojnim riječima. Od kratkih priča treba spomenuti još i Erections, Ejaculations, Exhibitions and General Tales of Ordinary Madness (1972), South of No North (Južno od mjesta gdje sjevera nema - 1973) te Hot Water Music (Muzika vrele vode - 1983).
Prije nego što je profesionalno počeo pisati, Bukowski je dvanaest godina radio u pošti. Nakon što napusti posao, piše roman Post Office (1971), inspiriran vlastitim iskustvom, o pijanici koji se zapošljava u pošti, a nakon mnogih problema, pijanstava i žena taj posao napušta.
Djela Bukowskog većim su dijelom autobiografskog karaktera. Glavni je lik uglavnom Henry Chinaski, piščev alter-ego. U Ham on Rye (Lovcu ispod žita - 1983) pratimo ga kroz djetinjstvo i mladost. U romanu Factotum (Faktotum - 1981) Chinaski, ovoga puta kao odrastao čovjek, luta od grada do grada, mijenjajući poslove i žene. Prema romanu je snimljen film Barfly, za koji je Bukowski napisao scenarij i koji ga je napokon učinio popularnim.
Bukowski je umro u sedamdesetčetvrtoj godini ubrzo nakon što je završio svoj posljednji roman Pulp, koji je posthumno objavljen iste godine.
Ukupno je objavio više od 60 knjiga.
Vladimir Gerić
"Da sam se rodio kao žena, sigurno bih postao prostitutka. Budući da sam se rodio kao muškarac, stalno sam žudio za ženama..." – tako stari pokvarenjak pojašnjava svoju, uz alkohol i književnost, najomiljeniju fascinaciju i opsesiju. Zacijelo je stoga svoj treći (i najduži) roman nazvao njemu najlogičnije na svijetu: „Žene“.
Radeći na ženama i Ženama, Bukowski je već bio pisac na glasu, tako da sad piše još slobodnije, sasvim neopterećen uzusima, formom, bilo čime... Honorari koje dobiva za javna čitanja – čija je prvenstvena namjena bila da napune frižider pićem – omogućavali su mu financijsku neovisnost, a cijelo čudo žena poticalo čilost i kreativnost. Po svoj prilici, bile su više fascinirane njegovim djelom nego tijelom, jer "stokilaš, stalno izgubljen i zbunjen, kratkih nogu, s trupom kao u majmuna, prsat, bez vrata, prevelike glave, mutnih očiju, nepočešljane kose...", kako sam sebe opisuje, baš i nije neki lik za kojim bi žene umirale.
No "život čudne knjige piše", što bi rekao pjesnik, a naš je junak za ovu priliku izdvojio tek dvadesetak dojmljivijih iz mnoštva svojih prijateljica s kojima se družio i ružio.
Apsolutno svoj, gotovo žanr za sebe, Bukowski živi (živio!), pije i piše na samo sebi svojstven način; ravnodušno, kako dolaze, prihvaća događaje, piće, žene, ne mareći previše ni za se, kamoli za druge: "Ja sam sklon sve samim pogrešnim stvarima: volim piti, lijen sam, nemam Boga, političkog stava, ideja, ideala... imam alkoholičarski nos, majmunska usta i onaj glupi, zadovoljni smiješak smiješnog bića svjesnog da ima sreće u životu a pita se zašto."
Tako, brutalno iskreno, zbori o sebi najglasovitiji pisac-probisvijet, literarni glasnogovornik neuspješnih i neambicioznih.
Volim čitati ovog "luđaka" ...
