Poezija

Prostor za ljubitelje knjževnosti. Proza i poezija, literatura bilo kojeg oblika, e-books i slično.
User avatar
Ina
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 576
Posts: 1159
Joined: Mon Apr 20, 2020 4:52 pm

Poezija

Post by Ina »

Senka

Zbog svega sto smo najlepse hteli
hocu uz mene nocas da krenes,
ma bili svetovi crni ili beli,
ma bili putevi hladni il vreli,
nemoj da zalis ako svenes.

Hocu da drzis moju ruku,
da se ne boljis vetra i mraka,
uspavana i kad kise tuku,
jednako krhka, jednako jaka.

Hocu uz mene da se svijes,
korake moje da uhvatis,
pa sa mnom bol i smeh da pijes
i da ne zelis da se vratis.

Da sa mnom ispod crnog neba
pronadjes hleba komadic beli,
pronadjes sunca komadic vreli,
pronadjes zivota komadic zreli.
Il crknes, ako crci treba,
zbog svega sto smo najlepse hteli.
:inl.

Mika Antic
2
2 Image

User avatar
Ptica bijela
Hiperaktivan član
Hiperaktivan član
Reactions: 169
Posts: 807
Joined: Fri Apr 17, 2020 12:12 pm

Re: Poezija

Post by Ptica bijela »

Neka Spavaju

Oni koji ne osećaju ovu ljubav
kako ih nosi poput reke,
oni koji zoru ne piju
kao da je čaša izvorske vode,
i koji zalazak sunca ne večeraju,
oni koji se ne žele promeniti,
neka spavaju..

Ova ljubav nadilazi izučavanje teologije,
te stare prevare i licemerja.
Želiš li tako razvijati svoj um,
spavaj i dalje.

Ja sam od svog uma odustao,
razderao sam odeću i bacio je.

Ako još nisi sasvim go,
svoj lepi ogrtač od riječi omotaj oko sebe…
i spavaj.

Rumi ❤️
Ako neko igra da vas izgubi... Pusti nek' pobjedi....

User avatar
Ptica bijela
Hiperaktivan član
Hiperaktivan član
Reactions: 169
Posts: 807
Joined: Fri Apr 17, 2020 12:12 pm

Re: Poezija

Post by Ptica bijela »

I ništa te kao ne boli

Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.

Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.

I ti si kao sretan.

Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.

Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.

Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.

Enes Kišević
Ako neko igra da vas izgubi... Pusti nek' pobjedi....

User avatar
Ema
Član
Član
Reactions: 17
Posts: 62
Joined: Thu Apr 16, 2020 5:02 pm

Re: Poezija

Post by Ema »

Razdvojenost

Kada smo razdvojeni
tišinom i suzama,
polovičnost nas pleni
kroz godine, uzama:
Bledi tvoj obraz nag,
poljubac tvoj je hladan;
I to je veran znak
mog svakodnevnog jada.

Rosa jutra na mojim
obrvama već sanja –
upozorenjem boji
sva moja osećanja.
Zaveti ne postoje,
a sav sjaj tvoj je plam:
Svud čujem ime tvoje
i delim sav tvoj sram.

Tvoje ime i pre se
u uvu mome sklupča;
K’o pretnja me protrese –
zašto si tako ljupka?
Tvoj znanci ne slute
šta sve o tebi znam:
Ka tebi dugim putem
dublje koračah sam.



Lord Byron
1
1 Image

User avatar
Ptica bijela
Hiperaktivan član
Hiperaktivan član
Reactions: 169
Posts: 807
Joined: Fri Apr 17, 2020 12:12 pm

Re: Poezija

Post by Ptica bijela »

Medžnun & Lejla

Od tebe sam udaljen onoliko
koliko ti to želiš,
a ako si tužna, pogledaj, i ja sam takodje.
Nema vetra bez tvoga mirisa,
niti u meni išta peva a da to nije Lejla,
ni jedno sećanje u meni nije traga ostavilo
jer je u tebi svo moje biće nestalo...


Ko sam ja? Jedan prosjak,
koji peva zbog tebe,
voljena, tako daleko, blizu, čujes li me?
Od robovanja životu ja sam slobodan,
pa je moja bol takodje i moja sreća.
Jedan utopljenik, žedan u oluji bola i užitka,
jedan noćni slepac sam ja,
koji se suncu nada...
Moja duša si ti, a ja sam tvoja,
dve duše smo mi, a ipak smo samo jedna,
dve zagonetke, a jedno rešenje za oboje,
da svako na zemlji za drugim pati.
Ovaj put smo deset koraka odvojeni,
premda smo jedno u drugom prepoznatljivi.
Ipak ovde, što je jedno,
mora se kao dvoje pojaviti,
i ne sme se vec sada u jedno udružiti.
Nema puta koji telo drugom telu vodi,
samo duša duši moze putovati...
Srce je večno, jer tebe voli,
smrt je tamo, gde ti nisi.
Ja ostajem zdravo, dokle god si ti u meni,
jer deo mog večnog zivota, to si ti...

Nizami
1
1 Image
Ako neko igra da vas izgubi... Pusti nek' pobjedi....

User avatar
Ptica bijela
Hiperaktivan član
Hiperaktivan član
Reactions: 169
Posts: 807
Joined: Fri Apr 17, 2020 12:12 pm

Re: Poezija

Post by Ptica bijela »

Srca ljubavnika su gorivo

Voleo bih da nadjes ljubav ko moju
jer i najlakša ljubav je, znaj, teška
Ljubav je ko vatra što sažiže
čije su gorivo srca ljubavnička
I kad bi makar goreći nestala
no što duže gori više je isposnička
Ko u paklu: kada se koža odere
sve bi, opet, kretalo ispočetka!

Abu Nuvas
Ako neko igra da vas izgubi... Pusti nek' pobjedi....

User avatar
Ptica bijela
Hiperaktivan član
Hiperaktivan član
Reactions: 169
Posts: 807
Joined: Fri Apr 17, 2020 12:12 pm

Re: Poezija

Post by Ptica bijela »

Nije blud

Krasna li je kad cvrkuće veselo
dok se u postelji rvemo ludi
stidimo se a ona me grli vrelo
usne mi ispija dok zora rudi
Rekoh joj: O, sudbino, o, dome moj,
u zagrljaju i poljupcu nema bludi.

Besar ibn Burd
Ako neko igra da vas izgubi... Pusti nek' pobjedi....

User avatar
Ema
Član
Član
Reactions: 17
Posts: 62
Joined: Thu Apr 16, 2020 5:02 pm

Re: Poezija

Post by Ema »

Kada ti budem rekao da je tvoj trbuh
Sunce sa dna mora,

Kada ti budem rekao da se tvoje grudi
Otvaraju kao dva krila na snjegove djetinjstva,

Kada ti budem rekao da su tvoje oči
Čavli jedne nedostupne zastave,
Tvoja usta neistrošiva vatra staklenog plafona,
Tvoja stopala negacija tla,

I kada ti budem rekao da tvoja koljena otkrivaju
Taštinu oblutka
Nemoć vremena
I da tvoji nokti čine smiješnim ono što je korisno,

I kada ti budem rekao da me je pred tobom stid
Mojih mišića i mojih riječi,

I kada ti budem rekao da stiskajući te
Mislim na komore ratničke
U gomilama mlitavim,
Da tada sažaljevam tvoje tijelo na mukama
I da eksplodiram u tebi ko što se sudi,

I kada ti budem rekao da bjesnim
Što vidim tvoju vodu uvijek netaknutu
Kada se još jednom ogledam u tebi
Prije nego što odeš da žuboriš ne znam gdje,
Da ti ne opraštam
Što nisi slomljena, rasuta
Pomiješana s pjenom moje krvi,
Što si netko ko odlazi, ko pozdravlja i ko govori,
Ko gleda drveće i ko misli na smrt,
Neko, shvaćaš li, neko, napolju...

Kada ti budem sve ovo rekao
Ništa ti neće biti rečeno
Što ti netko drugi ne bi mogao reći,
I mi nećemo biti manje osamljeni,
Ti i ja,
Svaki u oklopu svog spola,
Naši bičevi zamršeni, naše lave pomiješane.

Čini mi se ipak da se smiješ u meni
Da ja plačem tvoje suze
Ja koji podižem danak ponosa na tvojoj legendi,
Čini mi se ipak da sam te izmislio
Tebe koja ne možeš da usniš ako nemaš na prstu
Prsten mog imena.


Jean Rousselot
1
1 Image

User avatar
Banshee
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 372
Posts: 465
Joined: Fri May 01, 2020 10:48 pm

Re: Poezija

Post by Banshee »

Epitaf Na Mom Grobu

Prijatelji, izvršite pesnikovu poslednju volju:
Kad me sa đubretom na jutarnjim ulicama smetlari mrtvog pokupe,
ne recite "Bog da prosti!",
jer ja sam prosio za koru hleba i Bogu pokazivao tabane i pete..
U rupu za mrtvu paščad strpajte moje kosti
— Tako će pravedno biti sahranjeno dobro dete.

Ne žalite me: ja sam za života kao plačna vrba proplakao za sobom,
moje je sve u ovom testamentu što danas pišem:
Ako jedna gospa bude želela da spava naporedo s mojim grobom
okrenite joj glavu ka mome srcu..

Više moje glave ni ploče ni poprsja,
kad budem silazio niz stepenice pakla ili neba..
Ne treba časti skitaču, koji je celim životom žudeo samo
čašicu ljubavi i koru hleba.

Užarenom iglom po mojoj koži zapišite ove reči:
"Spavaj prvi put mirno, druže Drainče, veliki naš putniče"
I ništa više!

Rade Drainac
1
1 Image

User avatar
Ptica bijela
Hiperaktivan član
Hiperaktivan član
Reactions: 169
Posts: 807
Joined: Fri Apr 17, 2020 12:12 pm

Re: Poezija

Post by Ptica bijela »

MONA ROZA

Mona Roza, crne ruže, bijele ruže
Ruže iz Gejveai bijela postelja
Za milost moli ptica krila slomljena
Ah, zbog tebe će u krvi biti sva
Mona Roza, crne ruže, bijele ruže

Urlaju na mjesec prljavi šakali
Plašljivo planinu gledaju zečevi
Mona Roza, danas sam tako nekakav
Kišne kapi koso padaju po zemlji
Urlaju na mjesec prljavi šakali

Ah, zatvori prozor, namakni zastore
Mona Roza, samo da u te ne gledam
Pogledaj me samo, dosta je da umrem
Shvati Mona Roza, ja baš ludak jesam
Ah, zatvori prozor, namakni zastore

Zaklon tužne vrbe, stabla maslina
U meni se sunce na svjetlo pomilja
Zaručnički prsten, škirpa kapija
Samo na te uv’jek mene podsjeća
Zaklon tužne vrbe, stabla maslina

Zambaci sve cvatu gdje je pusta zemlja
Svaki divlji cvijet ima gordost svoju
Neprosvijetljen duh moj pokatkad poljulja
Vjetar što je uv’jek za sv’jećom u stroju
Zambaci sve cvatu gdje je pusta zemlja

Eh, te tvoje ruke, tvoji prsti, ruke
Baš kao da stišču crven šipkov cv’jet
Sa tvojih se ruku sad redaju slike
Žene koja šeće samim morskim dnom
Eh, te tvoje ruke, tvoji prsti, ruke

Zašto, kako, Mona tako leti vrijeme
Već nastupi ponoć, trnu svjetiljke
Spavaj, nek ždralovi pohode ti snove
Ne gledaj u čudu nebo i oblake
Zašto, kako, Mona, tako leti vrijeme

Ah, s večeri rane treptaljke se sjate
Pa u bašču slete na smokvino granje
Jedne ptice bijele, druge boje žute
Kad bi me srušiil mjesto pitce male
Ah, s večeri rane treptaljke se sjate

Kad ja, Mona Roza, pronalazim tebe
U pogledu svakom ptica treptalica
Ova prazna jedra životom ispune
Ti pogledi čedni s ovih obalica
Kad ja, Mona Roza, pronalazim tebe

Kušnjivo i s ljutnjom ne gledaj me, Roza
Još ti moje pjesme nisi saslušala
Neće moja ljubav svirkom da se sroza
Najljepša je pjesma iz zrna nastala
Kušnjivo i s ljutnjom ne gledaj me, Roza

A vjeruj mi više, muhadžirska kćeri
Poslušaj i shvati što ću ti priznati
Bol neki studeni, čudni, bol taj modr
K’o plamen mi t’jelo čitavo zahvati
A vjeruj mi više, muhadžirska kćeri

Jako nakon kiša zametne se klasje
U strpljenju, valjda, svi plodovi zriju
Zagledaj se jednom baš u oči moje
Vidjet ćeš što mrtvi za život se daju
Jako nakon kiša zametne se klasje

Amberom što miriše ti koža, i halhale zlatne
Krvavom peru ptičijem nek odgovor daju
Ima jedno pero što čeka tvoj osmijeh da nestane
Ima jedno pero što ga dan i noć ne poznaju
Amberom što miriše ti koža, i halhale zlatne
Mona Roza, crne ruže, bijele ruže
Ruže iz Gejvea i bijela postelja
Za milost moli ptica krila slomljena
Ah, zbog tebe će u krvi biti sva
Mona Roza, crne ruže, bijele ruže

Ni u vremenu nisam
Ni u vremenu nisam
Nit’ sasvim izvan njega
U razdijeljenom toku
Jednoga dugoga trena
Kao da sve se snom umeće
I sanja san što čudno sja
Ni perka što na vjetru lijeće
Nije lagahna kao ja.

Glava mi žrvanj golem
Što u prah melje tišinu
A duša, spokojna, elem
Go i bos derviš, u miru;

U meni mirisi stopljeni
Osjećam svijet dozreli
I plivam nasred plaveti
Nasred plavetne svjetlosti

SEZAİ KARAKOÇ
Ako neko igra da vas izgubi... Pusti nek' pobjedi....

User avatar
Ptica bijela
Hiperaktivan član
Hiperaktivan član
Reactions: 169
Posts: 807
Joined: Fri Apr 17, 2020 12:12 pm

Re: Poezija

Post by Ptica bijela »

VRATA AŠKA

Kad otškrinu se aška vrata,
I ljubav na dušu spusti,
Ono što nam srce shvata
Jezik ne zna da izusti.

Jer kad ljubav progovori
Sve ostalo tad zanijemi,
Tada samo srce zbori,
Dok voljenom duša stremi.

Da opišu ovaj hal
Suvišne su sve riječi,
Kada krene aška val
Zar se ima nešto reći.

O Milosni,s vrela Tvog je
Ova kaplja aška,sreće,
Tvome moru sve se vraća,
I od njega sve se kreće...

Ekrem Kahriman
Ako neko igra da vas izgubi... Pusti nek' pobjedi....

User avatar
redoxid
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 92
Posts: 363
Joined: Sat Apr 25, 2020 12:45 pm

Re: Poezija

Post by redoxid »

Jestel vi znali da je pjesma Emina imala vise teksta?
Image
1
1 Image

User avatar
Vjetar
* * * * * *
Reactions: 1487
Posts: 2373
Joined: Wed Apr 15, 2020 11:57 am
Location: Na konju

Re: Poezija

Post by Vjetar »

Ev' jedna Lynch-ova

Image

Mračna duboka tama
I sjaj
Posvuda
Bila je u korjenju i ispod

I izraslo je drvo
I zatim kuća, sa zvijezdama iznad
U kući je bio čovjek
Sa očima da vidi
I dugačkim rukama da poseže

Ugledao je sjaj koji je posvuda
I posegnuvši u duboku tamu
Ugledao je sebe.

User avatar
Snaga
Hiperaktivan član
Hiperaktivan član
Reactions: 354
Posts: 623
Joined: Sun Jun 07, 2020 11:20 pm

Re: Poezija

Post by Snaga »

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
Trepere modre zvijezde u daljini”.

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je a katkad je i ona mene voljela.

U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me, a katkad sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim te njene velike nepomične oči.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.

Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.

Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvjezdovita i ona nije uz mene.

Ista noć odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.

Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas. Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.

Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju,
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.

Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.


P. Neruda
Ne plasim se mrakova, vukova ni jakih vjetrova
Dok imam srca da ga dam

User avatar
Kamilica
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 1954
Posts: 4172
Joined: Sun Apr 19, 2020 12:15 pm

Re: Poezija

Post by Kamilica »

Neka… Traži. Probaj…

Bolje biraj i pogrešne, nego da spadneš na to,

da pogrešni biraju tebe.

Ako grešiš iz verovanja, to je bar i uzvišena greška –

prevaren si na neki način. Ali, ako te biraju pogrešni…

onda rizikuješ da budeš nečija osveta,

nečiji očaj, ili nečiji rezervni izbor.

Zar najveća osećanja na svetu, tvoja, trebaju biti samo rezerva?

Zar da nešto što Voli, treba da teši nečji očaj?

Zar nešto što prerasta smisao Vasione i njenu strukturu,

prostor i vreme, treba samo da posluži izazivanju ljubomore u jednom,

najprostijem, šablonskom pokušaju parenja i koćenja?

Glavu gore! Ima i one vrste, srešćeš ih,

koji čitaju iz očiju kako ti srce kuca.

Glavu gore!


R. Petrović

User avatar
Snaga
Hiperaktivan član
Hiperaktivan član
Reactions: 354
Posts: 623
Joined: Sun Jun 07, 2020 11:20 pm

Re: Poezija

Post by Snaga »

Gledam istoimenu seriju pa sam pomislila šteta je ne postati

SANTA MARIA DELLA SALUTE

Oprosti, majko sveta, oprosti,
što naših gora požalih bor,
na kom se, ustuk svakoje zlosti,
blaženoj tebi podiže dvor;
prezri, nebesnice, vrelo milosti,
što ti zemaljski sagreši stvor:
Kajan ti ljubim prečiste skute,
Santa Maria della Salute.

Zar nije lepše nosit lepotu,
svodova tvojih postati stub,
nego grejući svetsku grehotu
u pepo spalit srce i lub;
tonut o brodu, trnut u plotu,
đavolu jelu a vragu dub?
Zar nije lepše vekovat u te,
Santa Maria della Salute?

Oprosti, majko, mnogo sam strad'o,
mnoge sam grehe pokajo ja;
sve što je srce snivalo mlado,
sve je to jave slomio ma';
za čim sam čezno, čemu se nado,
sve je to davno pepo i pra',
na ugod živu pakosti žute,
Santa Maria della Salute.

Trovalo me je podmuklo, gnjilo,
al' opet neću nikoga klet;
šta god je muke na mene bilo,
da nikog za to ne krivi svet:
Jer, što je duši lomilo krilo,
te joj u jeku dušilo let,
sve je to s ove glave, sa lude,
Santa Maria della Salute!

Tad moja vila preda me granu,
lepše je ovaj ne vide vid;
iz crnog mraka divna mi svanu,
k'o pesma slavlja u zorin svit;
svaku mi mahom zaleči ranu,
al' težoj rani nastade brid:
Što ću od milja, od muke ljute,
Santa Maria della Salute?

Ona me glednu. U dušu svesnu
nikad još takav ne sinu gled;
tim bi, što iz tog pogleda kresnu,
svih visina stopila led,
sve mi to nudi za čim god čeznu',
jade pa slade, čemer pa med,
svu svoju dušu, sve svoje žude,
– svu večnost za te, divni trenute! -
Santa Maria della Salute.

Zar meni jadnom sva ta divota?
Zar meni blago toliko sve?
Zar meni starom, na dnu života,
ta zlatna voćka što sad tek zre?
Oh, slatka voćko tantalska roda,
što nisi meni sazrela pre?
Oprosti moje grešne zalute,
Santa Maria della Salute.

Dve se u meni pobiše sile,
mozak i srce, pamet i slast,
dugo su bojak strahovit bile,
k'o besni oluj i stari hrast;
napokon sile sustaše mile,
vijugav mozak održa vlast,
razlog i zapon pameti hude,
Santa Maria della Salute.

Pamet me stegnu, ja srce stisnu',
utekoh mudro od sreće, lud,
utekoh od nje – a ona svisnu.
Pomrča sunce, večita stud,
gasnuše zvezde, raj u plač briznu,
smak sveta nasta i strašni sud -
O, svetski slome, o, strašni sude,
Santa Maria della Salute!

U srcu slomljen, zbunjen u glavi,
spomen je njezin sveti mi hram,
kad mi se ona odonud javi,
k'o da se Bog mi pojavi sam:
U duši bola led mi se kravi,
kroz nju sad vidim, od nje sve znam
zašto se mudrački mozgovi mute,
Santa Maria della Salute.

Dođe mi u snu. Ne kad je zove
silnih mi želja navreli roj,
ona mi dođe kad njojzi gove,
tajne su sile sluškinje njoj.
Navek su sa njom pojave nove,
zemnih milina nebeski kroj.
Tako mi do nje prostire pute,
Santa Maria della Salute.

U nas je sve k'o u muža i žene,
samo što nije briga i rad,
sve su miline, al' nežežene,
strast nam se bliži u rajski hlad;
starija ona sad je od mene,
tamo ću biti dosta joj mlad,
gde svih vremena razlike ćute,
Santa Maria della Salute.

A naša deca pesme su moje,
tih sastanaka večiti trag,
to se ne piše, to se ne poje,
samo što dušom probije zrak.
To razumemo samo nas dvoje,
to je u raju prinovak drag,
to tek u zanosu proroci slute,
Santa Maria della Salute.

A kad mi dođe da prsne glava
o tog života hridovit kraj,
najlepši san mi postaće java,
moj ropac njeno: "Evo me, naj!"
Iz ništavila u slavu slava,
iz beznjenice u raj, u raj!
U raj, u raj, u njezin zagrljaj!
Sve će se želje tu da probude,
dušine žice sve da progude,
zadivićemo svetske kolute,
bogove silne, kamoli ljude,
zvezdama ćemo pomerit pute,
suncima zasut seljenske stude,
da u sve kute zore zarude,
da od miline dusi polude,
Santa Maria della Salute.
Ne plasim se mrakova, vukova ni jakih vjetrova
Dok imam srca da ga dam

User avatar
gripen
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 529
Posts: 1289
Joined: Fri May 01, 2020 5:02 pm

Re: Poezija

Post by gripen »

predivno za citat,razgovjetnuti pokoju rjec
onaj refren na kraju,kvari cjeli dozivljaj
...tako to dozivih ....

ogranicen sam s vremenom,zadao bih se
izrovio bih bisera,iz duse,naroda ,Bosanskog

User avatar
Snaga
Hiperaktivan član
Hiperaktivan član
Reactions: 354
Posts: 623
Joined: Sun Jun 07, 2020 11:20 pm

Re: Poezija

Post by Snaga »

Nemoj, draga, noćas da te san obrva 
I da sklopiš oči na dušeku mekom! 
Kada mjesec sine nad našom rijekom 
I na zemlju pane tiha rosa prva, 

Rodiće se mlado proljeće! I svuda 
Prosuće se miris plavih jorgovana; 
I pahulje snježne padaće sa grana 
U naš bistri potok što baštom krivuda. 

Uzviće se Ljeljo nad našim Mostarom, 
I svaki će prozor zasuti beharom, 
Da probudi srca što ljube i gore... 

Zato nemoj, draga, da te san obrva! 
Dođi, i u bašti budi ruža prva, 
I na mome srcu miriši do zore!


:inlv
Ne plasim se mrakova, vukova ni jakih vjetrova
Dok imam srca da ga dam

User avatar
Snaga
Hiperaktivan član
Hiperaktivan član
Reactions: 354
Posts: 623
Joined: Sun Jun 07, 2020 11:20 pm

Re: Poezija

Post by Snaga »

Pod mušebacima

Dođi u moj čardak!... Samu mi je zima...
Svi dušeci moji za te su prostrti...
Hoću poljubaca u kojima ima
I vatre, i sunca, života i smrti!...

Tvoji zagrljaji neka budu zmije,
Neka stežu divlje uz vihore žara!
U njima da umrem, Šerifa, što prije,
Mirišući bašte, tvojijeh njedara...

Žedan sam ljepote, i ženskoga stasa,
Grčeva i slasti, smijeha i vriska,
Pomame i ognja, i milošte tajne...

Hodi! Neka ti se sva duša zatrese,
I po mojoj sobi, kô procvale rese,
Svog proljeća prospe pahuljice sjajne...

Aleksa Šantić
Ne plasim se mrakova, vukova ni jakih vjetrova
Dok imam srca da ga dam

User avatar
Snaga
Hiperaktivan član
Hiperaktivan član
Reactions: 354
Posts: 623
Joined: Sun Jun 07, 2020 11:20 pm

Re: Poezija

Post by Snaga »

Ne vjeruj

Ne vjeruj u moje stihove i rime
kad ti kazu, draga, da te silno volim,
u trenutku svakom da se za te molim
i da ti u stabla urezujem ime –

Ne vjeruj, no kasno, kad se mjesec javi
i prelije srmom vrh modrijeh krša,
tamo gdje u grmu proljeće leprša
i gdje slatko spava naš jorgovan plavi,

Dođi, čekaću te U časima tijem,
kad na grudi moje priljubiš se čvršće,
osjetiš li, draga, da mi tjelo dršće,
i da silno gorim ognjevima svijem,

Tada vjeruj meni, i ne pitaj više
jer istinska ljubav za riječi ne zna;
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
niti mari, draga, da stihove piše.

Aleksa Šantić
Ne plasim se mrakova, vukova ni jakih vjetrova
Dok imam srca da ga dam

User avatar
Snaga
Hiperaktivan član
Hiperaktivan član
Reactions: 354
Posts: 623
Joined: Sun Jun 07, 2020 11:20 pm

Re: Poezija

Post by Snaga »

Teubei-Nesuh

(Pokajanje jednog griješnog pjesnika) 

Gospode, evo na sedždu Ti padam,
Pred vječnom Tvojom klanjam se dobrotom 
I molitve Ti u stihove skladam, 
Proseć: “Oh, daj mi smisao za ljepotom!” 
Gospode, evo, na sedždu Ti padam. 
Ti znaš, da bijah nevin poput rose 
I poput lijera u proljeću ranom; 
Al ljudi, med što pod jezikom nose, 
Otrov mi dadoše u bokalu pjanom, 
Mada sam bio nevin poput rose. 
I tada s Tvoga skrenuo sam puta 
I zatrtao kroz pustoš i tamu 
Ah, strast mi razum okova i sputa, 
Da ropski dvori njenu crnom plamu – 
I s Tvoga ja sam zabasao puta. 
Vjeru i nadu iz srca izgubih, 
I moju ljubav pomrčo je grijeh – 
Postadoh sarhoš osori i grubi, 
Sav ideal mu što je vinski mijeh 
Ah, svoju vjeru i nadu izgubih! 
I slavih Baha ko sveto biće,
Veneri pete jezikom sam lizo – 
Vlastitim zubom ja sam svoje žice 
Komad po komad kao zvijer grizo, 
Slaveći Baha ko božansko biće. 
Svačiji prezir pratio je mene, 
Od sjene moje druzi mi bježahu 
I sve me čiste klonule se žene.
Vaj! Teško mi je bilo siromahu, 
Jer ljudski prezir pratio je mene. 
Ja sada bježim pod okrilje Tvoje 
I Tvog Kur'ana, Tvoje vječne riječi, 
Gospode, grijehe odriješi moje 
I bolesnu mi dušu izliječi – 
Ta ja se sklanjam pod okrilje Tvoje. 
Gospode, razum prosvijetli mi sada 
I daj mi snage, daj mi volju jaku 
Demone sve što može da savlada.
Nek tvoja milost svijetli mi u mraku 
Gospode, razum prosvijetli mi sada! 
Raspiri moje stare vjere plamen, 
Vrati mi ljubav i sve stare dare, 
Da tresnem čašom o ledeni kamen 
I noktom zgrebem Venerine čare – 
O raspiri mi stare vjere plamen!
Gospode, evo na sedždu Ti padam, 
I kajem grijehe pred tvojom dobrotom – 
I molitvu Ti u stihove skladam, 
Proseć: “Ah, daj mi smisao za ljepotom!” – 
Gospode, evo na sedždu Ti padam!  
__________
Ne plasim se mrakova, vukova ni jakih vjetrova
Dok imam srca da ga dam

User avatar
Lana
Hiperaktivan član
Hiperaktivan član
Reactions: 383
Posts: 594
Joined: Sun Jun 07, 2020 4:26 pm

Re: Poezija

Post by Lana »

…tužna vila nije sjena puka”
Tin
Tvoje je srce uzrok dana i noći
Vreme slično suncu dubokom i prazni
Zabranjeni slavuji slavni al bez noći
Tvoje je srce uzrok dana i noći
Da sve što prođe vrati se po kazni
Tužna posestrimo čemera i bune
Pelen je jedini lek i gorka nega
Srcu još gorčem što se tobom kune
Tužna posestrimo čemera i bune
Jetkih mudraca s izmišljena brega
Tvoje je srce u drugima ti samo pevaš
I tvoja ih praznina sve više očarava
Oproštena im oporost dosneva
Tvoje je srce u drugima dok pevaš
O iskri iskrenoj koja ojačava
U taštom predelu kome odolevaš

Branko Miljković
2
2 Image

User avatar
Revizor
Hiperaktivan član
Hiperaktivan član
Reactions: 298
Posts: 518
Joined: Sun Jun 28, 2020 12:00 pm

Re: Poezija

Post by Revizor »

Secam se te noci, pamet uzela mi stane
Jer ti lepa, visprena, poput Mateus Marijane
Sa sanka si mi slala signale male, lagane
Pris'o sam i pljugi tvojoj prineo sam plamen

Posle druge ture vec planirali smo decu
Vise nije me smaralo sto imas kvar na kecu
Predlozila si odlazak u tvoj devojacki stan
Pristao sam i rekla si da imas kajmak slan
1
1 Image
za mene senf je istina
po virslama je ispisan

User avatar
Ina
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 576
Posts: 1159
Joined: Mon Apr 20, 2020 4:52 pm

Re: Poezija

Post by Ina »

Snove snivam, snujem snove,
snujem snove biserove,
u snu zivim, u snu disem,
al’ ne mogu sitne snove,
ne mogu ih da napisem.
Snove snivam, snove snujem,
u slike bih da ih kujem,
al’ su sanci poletanci,
ne mogu ih da prikujem
srcu mome laganome.
Al’ nasloni na te snove
tvoje grudi biserove,
dve ledene biser kapi:
ta bi studen smrzla snove,
sve te slike sledila bi. <3

Laza kostić
1
1 Image

User avatar
Skitnica
Senior
Senior
Reactions: 2685
Posts: 5187
Joined: Fri Jul 31, 2020 11:36 pm
Location: Iza leđa

Re: Poezija

Post by Skitnica »

Sonata od sna - Enes Kišević

Od čega žive oči tvoje
Kad stalno iz njih isijava san?
O što bi dragulj dragane moje
dao da tako bar načas sja.

Tvoje su oči u meni zasle.
Taj sjaj nije od ljudi.
Svakoga jutra moje se lice
s tvojim očima budi.

Ko snijeg si koji pao nije,
satkana sva si od sna,
latico sniježna zgusnuta svjetla,
sva si ko cvijeta prah.

- Ne sklanjaj pogled. Čega se bojiš?
Ljubavi, zar te je strah?
Zacijeli riječi cjelovima,
s usana strgni mi dah.

Čemu se smiješiš?
Obujmi me jače,
sva krvi nek mi utrne!

Kad zagrlim te ovako,
znaš što ja vidim:
Dva križa koja se grle.

A međ' njima diše
još nerođen Bog,
prikovan poljupcima...

A što ako boginja neka
pod mojom usnom sniva?

Pod tvojom usnom sni violina,
u violini pjesma, u pjesmi plod.
O kad me dodirnu usta tvoja:
harfa se boja prospe u svod.

Prsti su tvoji vidre vedre
što se u igri tope.
A ćutiš li kako iz moga struka
iskaču antilope.

O kad bi moglo uho čuti
tvoj dodir, glazbo nijema,
napisao bih ti od sna sonatu,
al klavir tih dirki nema.

Povedi me u kut svijeta
neki tih.
Da te ćutim. Da te dišem.
Da te snim.

Što je život? Oka treptaj.
Tajna tajne.
Između dva otkucaja
srca stane.
2
2 Image

Post Reply