Poezija

Prostor za ljubitelje knjževnosti. Proza i poezija, literatura bilo kojeg oblika, e-books i slično.
User avatar
kreja
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 347
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Poezija

Post by kreja »

Muhamed Nerkesi rodio se u Sarajevu 1591./2. godine, gdje je završio srednju školu. Visoko obrazovanje je stekao u Carigradu, nakon čega je postao kadija (sudija), vršeći tu dužnost u više mjesta Bosne i Hercegovine. Nakon trideset godina predanosti u kadijskom poslu, sultan Murat IV ga postavlja krajem 1634. godine za državnog hroničara u vojnom pohodu protiv Ravena. Godine 1635., na putu od Carigrada prema Izmiru, nesretno pada sa konja i ubrzo umire.
Ostala je posebno zabilježena pjesma o Sarajevu, koju je napisao prilikom odlaska iz rodnog grada:

“Na moju dušu je djelovala tuga, što se rastajem sa Sarajevom,
ljutu mi je ranu učinio rastanak sa sarajevskim prijateljima.
U njemu čovjek izgleda, da može dugo živjeti,
jer na hiljadu mjesta u Sarajevu teku česme vode i života.
U halvatima se sastaju ozbiljni starci i mladići
iako je zimi studeno u Sarajevu.
Ali kad dođe doba proljeća i behara,
u raj se pretvori prostor ružičnjaka sarajevskog.”

(Izvor: M. Handžić, Sarajevo u turskoj pjesmi)
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 347
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Poezija

Post by kreja »

Valcer kiše

Žureć pred kišom,
pod krošnje lipe
u hitnji smo na časak stali.
Nad nama su se
kroz cvjetno lišće
oblaci bijeli okretali.
Zadihani,
osmjehnusmo se.
Lipa je mrijela.
Srce se čulo
u svakom kutu
naših tijela.
Možda sam mogao
u tom trenutku
ljubavi nešto zauvijek reći,
al' valcer poče .....
I ljetna kiša
dodirnu u grlu
drhtave riječ

Enes Kišević
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 347
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Poezija

Post by kreja »

SJAJ U TRAVI

Sada, kada ništa na svijetu na može
vratiti dane prohujalog ljeta,
naš sjaj u travi i blještavost svijeta, ne
treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim
živjeti.

Zaboravimo, ne radi nas, ne radi zaborava,
zaboravimo da smo se voljeli, da smo se svađali i
da smo bili krivi...
Požurimo s danima i danima što će doći
požurimo sa shvaćanjima, sa svim što me
odvaja od tebe.

Jednom ćeš se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali i gazili
ali, tvoje ruke bit će prekratke, a noge
premorene da se vratiš ... bit će kasno.

Možda ćemo se naći jedanput na malom
vrhu života i neizrečene tajne,
htjet ćemo jedno drugom reći, al' proći
ćemo jedno kraj drugog kao stranci.

Jedan skrenuti pogled bit će sve što ćemo
jedno drugome moći dati.

Zaboravit ću oči
i neću promatrati zvijezde koje me na
tebe neobično podsjećaju .

W. W .
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 347
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Poezija

Post by kreja »

ŽIVA SMRT
Imao sam srce, djetinjasto srce,
Srce koje boli, boli tako jako!
Imao sam srce, bolno, bolno srce,
A kada mi ode, nisam više plako.
Bijah skoro sretan. Ali jedne noći
More bolno srce—jedno ptiče malo,
Našlo me u mraku, više glave stalo
I sitnu mi pjesmu sitno cvrkutalo:
—Godinu već dana, svake božje noći
Služim ko trubadur jednoj dami nagoj,
Usnulu joj dušu čudnim krajem vodim
U ljubavnoj priči i mjesečini blagoj.
Ali sinoć—jao!—gatalica presta,
Pa ko repatica pade mi na grudi:
Ja sam, braćo, sinoć vragu dušu dao,
O, umrije mi, umrije moje srce, ljudi!

Antun Gustav Matoš
1
1 Image
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
kreja
Aktivan član
Aktivan član
Reactions: 347
Posts: 2770
Joined: Wed Jun 30, 2021 7:06 am
Contact:

Re: Poezija

Post by kreja »

Labud

Pan i satir slušaju tišinu,
Dijanin korak steže mramor mlak,
Topola šušnu vrbi, zrak je blag,
Polusjajne tajne plinu u visinu.

Samo oči bdiju. Kroz daljinu
Života traže srodnog vidljiv trag,
Al' ćuti trska. Oblak snuje. Mrak
Muklim muči mukom. Mjesec sinu.

I tisijem sjajem vala, tamo amo,
Ko duvak, duh il' mjesečine gruda,
Zanesen labud kruži amo tamo.

Za njime zlatna šajka bajke, čuda
I slatka dama, golog boga čedo,
Pa širi rosno krilo. O, Ledo, divna Ledo.

Antun Gustav Matoš
1
1 Image
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.

User avatar
Skitnica
Stručnjak
Stručnjak
Reactions: 2772
Posts: 5307
Joined: Fri Jul 31, 2020 11:36 pm
Location: Iza leđa

Re: Poezija

Post by Skitnica »

Pukotina Ima Svaki Život - Dobriša Cesarić

Pukotina ima svaki život,
kroz koje bližnji radoznalo zure
motreći naše dane što se žure.

I tako ništa nije posve naše:
Mi srčemo taj život kao vino
iz tuđom rukom uprljane čaše.

Al ko je ćudi gadljive i stidljiv,
kako bi htio zastrti ta okna
na svojoj duši, i biti nevidljiv –

Pa da mu posve mirno bude lice,
ko pusto polje ispod koga teku
nečujno vali jedne ponornice.

User avatar
Peace
Moderator
Reactions: 2691
Posts: 11054
Joined: Thu Nov 12, 2020 2:20 am

Re: Poezija

Post by Peace »

Pometi, ak baš moraš

Pometi ak baš moraš, al' zar ne bi bilo slađe
Pročitat lijepu knjigu il' napisati ju rađe,
Posadi cvijet il' drvo, lijepo ti velim
I shvati razliku između "moram" i "želim".

Pometi ak baš moraš, ali život ti teče
I vrijeme se unatrag nikad vratit neće,
Muziku slušaj glasno, pleši, pjevaj do zore,
Planinu osvoji, baci se u more.

Pometi ak baš moraš, al' vani se svijet okreće,
Zaroštiljaj, popij pivo, nek sunce te opeče,
Uz drage ljude budi, smijeha nek ne gine,
Dočekaj koju zoru, nek' pred tobom sunce sine.

Pometi ak' baš moraš, al' ne znam je li vrijedno,
Bolje pusti metlu i zapamti samo jedno
Da kad jednoga dana ispustiš zadnji dah,
Ionako će te vjetar pomesti k'o prah.

Post Reply