Rečenice koje su vam se dopale

[Peace]

Ispravan je onaj koji se ispravlja.
Bugari.

[Peace]

Čovjek ne može biti potpuno osjetljiv na svijet, a da nije često tužan.

[Skitnica]

Mladost živi od nade, a starost od uspomena.

[Peace]

Bili smo svjedoci zlodjela, prani smo mnogim vodama, naučili smo umijeće pretvaranja i mnogoznačnog govora, preko iskustva postali smo nepovjerljivi prema ljudima i često smo im morali ostati dužni istinu i slobodnu riječ, u neizdrživim sukobima postali smo mekušci ili možda čak i cinici. Jesmo li dakle još potrebni?
Nećemo trebati ni genije ni cinike, ni preziratelje ljudi, ni rafinirane takmičare, nego priproste, jednostavne, prave ljude. Hoće li naša nutarnja otpornost biti dovoljno jaka protiv onoga što nam je nametnuto i naša iskrenost prema samima sebi dovoljno bespoštedna da bismo opet našli put do jednostavnosti i čestitosti?

[Peace]

Ljudski um je vrlo kompliciran i nejasan: u nadi da će izbjeći trpljenje (često izmišljene), osobe su u stanju počiniti stvarnu štetu drugim ljudima.

[Peace]

Empatija je možda ono što nas čini istinski ljudima, u najplemenitijem smislu riječi, ona je poput vrata koja se otvaraju u svijet drugih, to je ono što nam omogućuje da hodamo tuđim stopama, da ih dubinski razumijemo, dotaknemo srca ljudi.

Tko ne poznaje empatiju, usamljen je: sam je na svijetu i u svom svijetu.

Da smo strojevi ne bi bilo razlike, ali mi smo ljudi od krvi i mesa, sazdani od emocija, snova, nada, kojima je potreban kontakt, pravi i autentični ljudski kontakt da bi živjeli.

A ako ljudi koji drugima nanose zlo ne mogu ostvariti taj kontakt, ne mogu dotaknuti ni srce ni živu dušu, gotovo bi mogli reći da su oni najnesretniji: oni su poput usnulih bića zatočenici svojih noćnih mora.

[Peace]

Da bi čovjek započeo s procesom ispravnog mišljenja, on prvo mora sići s pijedestala uobraženog sveznanja i prihvatiti vlastito neznanje. Tek tada, kroz napor traženja, moguće je naći istinu i to ne tako da nam je netko drugi prenese, već nju svatko mora pronaći sam u sebi, na temelju vlastita uvida.

[Skitnica]

Upamtite, ukoliko vam ikada treba pomoć, naći ćete je na krajevima svake od vaših ruku.
Kako odrastate, otkrit ćete da imate dvije ruke:
jednu da pomognete sebi, a drugu da pomognete drugima.

[Peace]

Covjek mora dovoljno velik da prizna svoje greske, dovoljno pametan da od njih ima koristi, i dovoljno jak da ih ispravi.

[Peace]

“Imaš pse u sebi, moraš im postati gospodar. Ako pronađete životinju koja je u vama, možete je razumjeti. Nije stvar u grđenju životinje, to je dio vas. Morate upoznati njenu prirodu: laje, napada; ali ako ju razumijete i volite, bit će joj drago služiti vas, neće se morati braniti, jer će se osjećati voljenom, shvaćenOm i voljet će vas.”

[Bjelka]

“Pedeset mi je godina, ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja a već star da ih ostvaruje. Tada se u svakome gase nemiri, da bi postao jak navikom i stečenom sigurnošću u nemoći što dolazi. A ja tek činim što je trebalo učiniti davno, u bujnom cvjetanju tijela, kad su svi bezbrojni putevi dobri, a sve zablude korisne koliko i istine. Šteta što nemam deset godina više pa bi me starost čuvala od pobuna, ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno. Jer četrdeset godina je mladost, to sad mislim, kad sam se nepovratno udaljio od nje, mladost koja se ničega ne boji, pa ni sebe.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

[Kamilica]

“Pedeset mi je godina, ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja a već star da ih ostvaruje. Tada se u svakome gase nemiri, da bi postao jak navikom i stečenom sigurnošću u nemoći što dolazi. A ja tek činim što je trebalo učiniti davno, u bujnom cvjetanju tijela, kad su svi bezbrojni putevi dobri, a sve zablude korisne koliko i istine. Šteta što nemam deset godina više pa bi me starost čuvala od pobuna, ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno. Jer četrdeset godina je mladost, to sad mislim, kad sam se nepovratno udaljio od nje, mladost koja se ničega ne boji, pa ni sebe.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

*četrdeset godina je u originalnom tekstu

[Bjelka]

“Pedeset mi je godina, ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja a već star da ih ostvaruje. Tada se u svakome gase nemiri, da bi postao jak navikom i stečenom sigurnošću u nemoći što dolazi. A ja tek činim što je trebalo učiniti davno, u bujnom cvjetanju tijela, kad su svi bezbrojni putevi dobri, a sve zablude korisne koliko i istine. Šteta što nemam deset godina više pa bi me starost čuvala od pobuna, ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno. Jer četrdeset godina je mladost, to sad mislim, kad sam se nepovratno udaljio od nje, mladost koja se ničega ne boji, pa ni sebe.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

*četrdeset godina je u originalnom tekstu

Partibrejkerice!

[Peace]

“Ako je bitna srž osobe uskraćena ili potisnuta, ona se razboli ponekad na očite načine, ponekad na suptilne načine, ponekad odmah, ponekad kasnije.”

[Peace]

Ruganje je uvijek izrugalo rugalicu.

[Peace]

Kada kazete da je rast rast, a propadanje propadanje i da je jedno neprijetelj drugome…
Da li je ikada ista izniklo osim iz neceg raspadnutog? Da li se ikada ista raspalo, osim od neceg sto raste?
Ne raste li neprestanim propadanjem?
Ne propada li neprestanim rastenjem?

[Peace]

Sidjite koliko se uspnete, da ne izgubite svoju ravnotezu.

[Peace]

Pogledajte prste na vasim rukama, ako zelite znati kako nejednake stvari mogu biti jednake.

[Ina]

Svijet je većinom (bio) okrutniji i nepravedniji prema ženama. A još gore je i tužnije, što su to ne mali broj, i žene prema ženama.

[Peace]

“Čitava tvoja zamisao o sebi posuđena je od onih koji nemaju pojma tko su oni.”

[Peace]

Rijeci su brodovi koji suobracaju morima prostora i pristaju u mnogim lukama. Pripazite cime ih tovarite, jer oplovivsi svoj put, oni ce na kraju istovariti svoj teret pred vasu kapiju..

[Ina]

Ako se mržnja može da (na)uči i prenosi, onda može i ljubav.