Primjenjena umjetnost
Re: Primjenjena umjetnost
one su predivne
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Primjenjena umjetnost
Folija je jedna od najstarijih europskih glazbenih tema uz koju se vezuje jedinstvena pojava u svijetu glazbe. Ova jednostavna, ali vrlo izražajna melodija od svog je nastanka nastavila živjeti u brojnim varijacijama. Naime, u zadnjih četiristo godina potakla je više od sto pedeset renomiranih skladatelja na pisanje vlastitih oblika te teme.
Najraniji pouzdani trag koji nas možda vodi prema izvornom obliku melodije vezan je uz portugalski ples iz XV. stoljeća. Rana varijanta folije pojavljuje se 1546. godine u Fantaziji Alonsa Mudarre, a 1577. godine spominje je i španjolski teoretičar glazbe i orguljaš Francisco de Salinas u djelu De musica libri septem. Jedan od izvora također povezuje foliju s plesom brzih, živih pokreta, kojeg plešu muškarci preodjeveni u žene. Otuda naziv – La folia, što na portugalskom znači ludost, praznoglavost. Španjolska verzija imena povezuje foliju uz folije knjiga i spisa što možda asocira na slojevitost melodije koja kao da se neprekidno otvara…
Do XVII. stoljeća melodija se proširila po Španjolskoj, Francuskoj i Italiji, a nedugo zatim i po cijeloj Europi. Prvi zapis melodije objavio je Jean-Baptiste Lully 1672. godine, a slijede ga Lucas Ruiz de Ribayaz, Arcangelo Corelli, Alessandro Scarlatti, Antonio Vivaldi, Francesco Geminiani i drugi. Poslužila je kao osnova za Händelov Sarabande, Purcellov Kanon, te Bachovu Seljačku kantatu. U XIX. stoljeću, Franz Liszt je uključuje u svoju Rapsodie espagnole, Niccolò Paganini u Koncert za violinu u E-molu, a Ludwig van Beethoven je provlači kroz drugi stavak Pete simfonije. Rahmanjinov u XX. stoljeću ponovno budi interes za foliju varijacijama Corellijevih tema.
Ni filmska glazba nije ostala ravnodušna na foliju. Kubrickov film Barry Lyndon inspiriran je Händelovom Sarabandeom, a Vangelis je obrađuje za film Ridleya Scotta 1492: Conquest of Paradise. Uključena je i u računalnu igru Final Fantasy IX. za koju je varijaciju skladao Nobuo Uematsu.
Folija je lijep primjer kako dobra ideja, u ovom slučaju glazbena, uvijek teži umnožavanju i obnovi kroz svježe žive oblike.
Najraniji pouzdani trag koji nas možda vodi prema izvornom obliku melodije vezan je uz portugalski ples iz XV. stoljeća. Rana varijanta folije pojavljuje se 1546. godine u Fantaziji Alonsa Mudarre, a 1577. godine spominje je i španjolski teoretičar glazbe i orguljaš Francisco de Salinas u djelu De musica libri septem. Jedan od izvora također povezuje foliju s plesom brzih, živih pokreta, kojeg plešu muškarci preodjeveni u žene. Otuda naziv – La folia, što na portugalskom znači ludost, praznoglavost. Španjolska verzija imena povezuje foliju uz folije knjiga i spisa što možda asocira na slojevitost melodije koja kao da se neprekidno otvara…
Do XVII. stoljeća melodija se proširila po Španjolskoj, Francuskoj i Italiji, a nedugo zatim i po cijeloj Europi. Prvi zapis melodije objavio je Jean-Baptiste Lully 1672. godine, a slijede ga Lucas Ruiz de Ribayaz, Arcangelo Corelli, Alessandro Scarlatti, Antonio Vivaldi, Francesco Geminiani i drugi. Poslužila je kao osnova za Händelov Sarabande, Purcellov Kanon, te Bachovu Seljačku kantatu. U XIX. stoljeću, Franz Liszt je uključuje u svoju Rapsodie espagnole, Niccolò Paganini u Koncert za violinu u E-molu, a Ludwig van Beethoven je provlači kroz drugi stavak Pete simfonije. Rahmanjinov u XX. stoljeću ponovno budi interes za foliju varijacijama Corellijevih tema.
Ni filmska glazba nije ostala ravnodušna na foliju. Kubrickov film Barry Lyndon inspiriran je Händelovom Sarabandeom, a Vangelis je obrađuje za film Ridleya Scotta 1492: Conquest of Paradise. Uključena je i u računalnu igru Final Fantasy IX. za koju je varijaciju skladao Nobuo Uematsu.
Folija je lijep primjer kako dobra ideja, u ovom slučaju glazbena, uvijek teži umnožavanju i obnovi kroz svježe žive oblike.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Primjenjena umjetnost
Slike od slame
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Primjenjena umjetnost
Tradicija bojenja tela kanom potekla je iz stare Indije. Već 5000 godina unazad kana se upotrebljava u kozmetičke svrhe, a neki čak veruju da ima i lekovita svojstva. Umetnost šaranja kanom se razlikuje od regiona do regiona. Različiti dizajn ima različita značenja u pojedinim kulturama: dobro zdravlje, plodnost, mudrost i spiritualnu prosvetljenost.
Arapske tetovaže su veliki cvetni dezeni na šakama i stopalima, u Indiji su to tanke čipkaste i cvetne šare okje pokrivaju cele šake i ruke do laktova i stopala sa cevanicama, a Afričke tetovaže kanom su obično debele crne šare geometrijskih oblika.
I kod nas je crtanje kanom jako popularno. Zabavno je, bezbolno i privremeno i za razliku od trajne tetovaže nije potrebno da se zauvek obavežete jer će se vremenom skinuti. Ova tetovaža bledi u periodu od jedne do četiri nedelje, u zavisnosti od mesta na telu na kome je i koliko dugo se suši nakona samog crtanja. Što je manje izlažete sapunu, trljanju i vodi, duže će trajati.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Primjenjena umjetnost
Istorija čoker ogrlice
Od predrasude da su samo za promiskuitetne devojke, preko sećanja da smo ih u detinjstvu imale mi i naše drugarice, do poznatih svetskih zvezdi koje su prošle godine ponovo počele svekodnevno da ih nose. Od plastičnih koje smo ’90-ih i ranih 2000-ih dobijali u pakovanjima grickalica do utrkivanja modnih dizajnera da ih učine što ekstravagantnijim.
Kako su čoker ogrlice uspele da postanu toliko značajne?
Ime čoker ogrlice dolazi od engleske reči choker koja označava onoga koji guši odmah nam stavljajući do znanja da su u pitanju ogrlice priljubljene uz vrat koje gotovo ne ostavljaju prostor za disanje. Reč čoker u značenju ovakve vrste ogrlice javio se već 1928. godine.
Drevne civilizacije
Ljudi su od davnina nosili nakit kako bi se zaštitili od spiritualnih sila, zaštitili ostljive delove tela (vrat, ručne zglobove, glavu, grudi) i da bi imali zaštitu u zagrobnom životu. Isto je važilo i za čokere koji su prisutni u ljudskoj civilizaciji gotovo od njenog nastanka.
Najstariji čoker pronađen je u grobnici kraljice Mesopotamije Puabi u gradu Ur (oko 2600. god p.n.e).
=>
Od predrasude da su samo za promiskuitetne devojke, preko sećanja da smo ih u detinjstvu imale mi i naše drugarice, do poznatih svetskih zvezdi koje su prošle godine ponovo počele svekodnevno da ih nose. Od plastičnih koje smo ’90-ih i ranih 2000-ih dobijali u pakovanjima grickalica do utrkivanja modnih dizajnera da ih učine što ekstravagantnijim.
Kako su čoker ogrlice uspele da postanu toliko značajne?
Ime čoker ogrlice dolazi od engleske reči choker koja označava onoga koji guši odmah nam stavljajući do znanja da su u pitanju ogrlice priljubljene uz vrat koje gotovo ne ostavljaju prostor za disanje. Reč čoker u značenju ovakve vrste ogrlice javio se već 1928. godine.
Drevne civilizacije
Ljudi su od davnina nosili nakit kako bi se zaštitili od spiritualnih sila, zaštitili ostljive delove tela (vrat, ručne zglobove, glavu, grudi) i da bi imali zaštitu u zagrobnom životu. Isto je važilo i za čokere koji su prisutni u ljudskoj civilizaciji gotovo od njenog nastanka.
Najstariji čoker pronađen je u grobnici kraljice Mesopotamije Puabi u gradu Ur (oko 2600. god p.n.e).
=>
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Primjenjena umjetnost
=>
U Starom Egiptu nakit se nosio kako bi se ljudi približili bogovima i dobili njihovu naklonost. Zbog toga su nosili kratke i uske ogrlice ili okovratnike zlatne boje koja je predstavljala boju kože njihovog vrhovnog boga Sunca Ra. Slično su razmišljali i Kelti u bronzano doba. Oni su prikazivali svoje bogove sa uskim, velikim zlatnim ogrlicama. Kako bi im se približili, ali i zaštitili svoje vratove, Kelti su nosili ove teške i veoma neudobne ogrlice.
Starosedeoce Severnoamerčkog kontinenta, krasili su čokeri napravljeni od ptičijih kostiju, verujući da će ih njihovi duhovi zaštititi od različitih bolesti, ali i kako bi osigurali svoj vrat.
U Africi među Zulu i Masaji narodima čokeri su od davnina nošeni kao znak pripadnosti određenoj porodici, pokazatelji imućnosti, bračnog statusa u zavisnosti od boje i veličine ogrlice.
U srednjem veku, imućne žene ukrašavle su se čokerima sa priveskom na kojem je prikazan Sveti Sebastijan, verujući da se tako štite od kuge. Kasnije, međutim, čokeri su imali sve manje zaštitnu, a sve više estetsku ulogu i to među plemićima i vladajućim porodicama.
Čokeri u 16. veku
Ana Bolen, prema mnogima najuticajnija kraljica Engleske i druga žena Henrija VIII Tjudora, nosila je i dan danas vrlo prepoznatiljiv biserni čoker sa slovom B kao priveskom. Ako je neko u to doba još uvek verovao u zaštitnu ulogu čokera, to više nije mogao s obzirom na to da je Ana Bolen život završila obezglavljena na giljotini.
U Indiji je vladala dinastija Mogul koja je, kako svedoče slike i muškaraca i žena, takođe ukrašavala svoj vrat mnogobrojnim kratkim, uskim ogrlicama. Šah Džahan, čija vladavina je zapamćena kao zlatno doba, i njegova žena Mumtaz Mahal, kojoj je posvećen Tadž Mahal, nosili su čokere vrlo visoko na svom vratu kako bi uspeli da stave što veći broj.
U Starom Egiptu nakit se nosio kako bi se ljudi približili bogovima i dobili njihovu naklonost. Zbog toga su nosili kratke i uske ogrlice ili okovratnike zlatne boje koja je predstavljala boju kože njihovog vrhovnog boga Sunca Ra. Slično su razmišljali i Kelti u bronzano doba. Oni su prikazivali svoje bogove sa uskim, velikim zlatnim ogrlicama. Kako bi im se približili, ali i zaštitili svoje vratove, Kelti su nosili ove teške i veoma neudobne ogrlice.
Starosedeoce Severnoamerčkog kontinenta, krasili su čokeri napravljeni od ptičijih kostiju, verujući da će ih njihovi duhovi zaštititi od različitih bolesti, ali i kako bi osigurali svoj vrat.
U Africi među Zulu i Masaji narodima čokeri su od davnina nošeni kao znak pripadnosti određenoj porodici, pokazatelji imućnosti, bračnog statusa u zavisnosti od boje i veličine ogrlice.
U srednjem veku, imućne žene ukrašavle su se čokerima sa priveskom na kojem je prikazan Sveti Sebastijan, verujući da se tako štite od kuge. Kasnije, međutim, čokeri su imali sve manje zaštitnu, a sve više estetsku ulogu i to među plemićima i vladajućim porodicama.
Čokeri u 16. veku
Ana Bolen, prema mnogima najuticajnija kraljica Engleske i druga žena Henrija VIII Tjudora, nosila je i dan danas vrlo prepoznatiljiv biserni čoker sa slovom B kao priveskom. Ako je neko u to doba još uvek verovao u zaštitnu ulogu čokera, to više nije mogao s obzirom na to da je Ana Bolen život završila obezglavljena na giljotini.
U Indiji je vladala dinastija Mogul koja je, kako svedoče slike i muškaraca i žena, takođe ukrašavala svoj vrat mnogobrojnim kratkim, uskim ogrlicama. Šah Džahan, čija vladavina je zapamćena kao zlatno doba, i njegova žena Mumtaz Mahal, kojoj je posvećen Tadž Mahal, nosili su čokere vrlo visoko na svom vratu kako bi uspeli da stave što veći broj.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Primjenjena umjetnost
=>[
b]17. i 18. vek[/b]
Za vreme baroka i rokokoa u Francuskoj, čokeri su bili izuzetno popularni.
Marija Antoanaeta je nosila trake od tkanine vezane na svom vratu. I ona je završila na giljotini. Time je započet trend u kojem su za vreme Francuske revolucije vezivali crvene trake oko vrata kao sećanje na one koje su izgubili glavu na ovakav način. U istom periodu, mladi ljudi u Engleskoj prihvatili suovu modu, ali iz čisto estetskih razloga.
19. vek
U 19. veku u Francuskoj, crne trake oko vrata, odnosno čokeri, postali su simbol društvene grupe. Prostitutke, kao što je na primer Olimpija na Moneovoj slici, imale su čokere kao obeležje. Ubrzo su i francuske balerine bile obeležene ovim trakama, što može da se vidi i na slikama Edgara Degaa.
Za to vreme, u Nemačkoj i Austriji, čokere (Kropfkette) su nosile žene koje su želele da prekriju ožiljke na vratu nastale od bolesti gušavosti.
Engleska Kraljica Aleksandra od Danske, žena Edvarda VII, obožavala je čokere. Prema glasinama, ona ih je nosila kako bi prekrila ožiljak na vratu zadobijen u detinjstvu. Engleska je u njoj videla veliku modnu inspiraciju i stanovništvo je masovno počelo da nosi čokere.
20. vek
Nošenje čokera prenelo se i naredni vek među flaperkama (izraz iz 1920. o ženama koje su odbacile društvene norme: pušile cigarete, išle u izlaske, slušale džez).
U Americi za vreme Velike depresije (1928-1939), nošenje čokera predstavljalo je pripadanje društvenoj podkulturi – gej ženama. Za njih, to je bio tajni znak međusobnog raspoznavanja. U 1940. čokeri su bili omiljeni među svim ženama.
Međutim, nakon toga, ’60-ih i ’70-ih, ove ogrlice se nisu vraćale u modu. Na velika vrata uvele su ih najveće rok zvezde: Mik Džeger, Džimi Hendriks, Elvis Prisli, Dejvid Bouvi, Igi Pop.
’90-ih, čokere preuzimaju pop zvezde. Tada crni čokeri postaju simbol got i grandž izgleda, a nosili su ih svi, od Gven Stefani, Princa, Britni Spirs pa do princeze Dajane.
b]17. i 18. vek[/b]
Za vreme baroka i rokokoa u Francuskoj, čokeri su bili izuzetno popularni.
Marija Antoanaeta je nosila trake od tkanine vezane na svom vratu. I ona je završila na giljotini. Time je započet trend u kojem su za vreme Francuske revolucije vezivali crvene trake oko vrata kao sećanje na one koje su izgubili glavu na ovakav način. U istom periodu, mladi ljudi u Engleskoj prihvatili suovu modu, ali iz čisto estetskih razloga.
19. vek
U 19. veku u Francuskoj, crne trake oko vrata, odnosno čokeri, postali su simbol društvene grupe. Prostitutke, kao što je na primer Olimpija na Moneovoj slici, imale su čokere kao obeležje. Ubrzo su i francuske balerine bile obeležene ovim trakama, što može da se vidi i na slikama Edgara Degaa.
Za to vreme, u Nemačkoj i Austriji, čokere (Kropfkette) su nosile žene koje su želele da prekriju ožiljke na vratu nastale od bolesti gušavosti.
Engleska Kraljica Aleksandra od Danske, žena Edvarda VII, obožavala je čokere. Prema glasinama, ona ih je nosila kako bi prekrila ožiljak na vratu zadobijen u detinjstvu. Engleska je u njoj videla veliku modnu inspiraciju i stanovništvo je masovno počelo da nosi čokere.
20. vek
Nošenje čokera prenelo se i naredni vek među flaperkama (izraz iz 1920. o ženama koje su odbacile društvene norme: pušile cigarete, išle u izlaske, slušale džez).
U Americi za vreme Velike depresije (1928-1939), nošenje čokera predstavljalo je pripadanje društvenoj podkulturi – gej ženama. Za njih, to je bio tajni znak međusobnog raspoznavanja. U 1940. čokeri su bili omiljeni među svim ženama.
Međutim, nakon toga, ’60-ih i ’70-ih, ove ogrlice se nisu vraćale u modu. Na velika vrata uvele su ih najveće rok zvezde: Mik Džeger, Džimi Hendriks, Elvis Prisli, Dejvid Bouvi, Igi Pop.
’90-ih, čokere preuzimaju pop zvezde. Tada crni čokeri postaju simbol got i grandž izgleda, a nosili su ih svi, od Gven Stefani, Princa, Britni Spirs pa do princeze Dajane.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Primjenjena umjetnost
Čokeri danas
Od 2014. moda devedesetih se vraća, pa tako i čokeri. Danas ih imamo u svim oblicima, bojama, od kože, metala, somota, srebra, one koji imitiraju Englesku u 19. veku i one koji imitiraju plastične tatoo čokere koje smo nosili u ’90-ih.
Povezivanje ogrlice sa promiskuitetnim ženama može biti zbog 19. veka ili vizuelnog asociranja na BDSM i seksualna pomagala koja su sa novim milenijumom postala poznata i široj javnosti, ali to nikada u istoriji nije bila namena čokera.
Zato, ako vam se nose čokeri, slobodno nosite. Ako je mogla Kraljica Mesopotamije, možemo i mi.
Od 2014. moda devedesetih se vraća, pa tako i čokeri. Danas ih imamo u svim oblicima, bojama, od kože, metala, somota, srebra, one koji imitiraju Englesku u 19. veku i one koji imitiraju plastične tatoo čokere koje smo nosili u ’90-ih.
Povezivanje ogrlice sa promiskuitetnim ženama može biti zbog 19. veka ili vizuelnog asociranja na BDSM i seksualna pomagala koja su sa novim milenijumom postala poznata i široj javnosti, ali to nikada u istoriji nije bila namena čokera.
Zato, ako vam se nose čokeri, slobodno nosite. Ako je mogla Kraljica Mesopotamije, možemo i mi.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Primjenjena umjetnost
Priroda je tako prekrasna sama po sebi, ali britanski umetnik James Brant pronašao je način da je učini još privlačnijom. Dokazao je da osoba može ne samo uništiti okolni prostor nego i ukrasiti ga. James Brant stvara umetnička dela, nalik mandelama. I sve to od predmeta iz prirode: kamenje, grane, lišće i školjke. Umetnik smatra da sve materijale koji se mogu naći na travnjacima gradskih parkova, šumskim proplancima, peščanim plažama, to je lako pretvoriti u delo i uz primenu mašte i dati im umetničku vrednost. Pogledajte James Brantova dela koja su čarobne mandale, koje fasciniraju svojim idealnim oblikom.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Primjenjena umjetnost
Kada prvi put ugledate mala remek-dela koja stvara Majkl Greb, prvo što pomislite je da je reč o foto-montaži.
Ovaj talentovani mladić stvara na prvi pogled nemoguće oblike strpljivo slažući kamenje različitog oblika.
Michael Grab je zanesenjak koji se bavi čudnom vrstom umetnosti. Možda će neko reći da ređanje „kamena na kamen“ i nije neka umetnost, međutim, veština i strpljenje da napravi jedno svoje delo, koje nije večno, zaista mogu da se nazovu umetnošću. Okarakterisana kao duhovna i terapeutska, ova njegova veština nastaje u trenutku potpune koncentracije
Ovaj talentovani mladić stvara na prvi pogled nemoguće oblike strpljivo slažući kamenje različitog oblika.
Michael Grab je zanesenjak koji se bavi čudnom vrstom umetnosti. Možda će neko reći da ređanje „kamena na kamen“ i nije neka umetnost, međutim, veština i strpljenje da napravi jedno svoje delo, koje nije večno, zaista mogu da se nazovu umetnošću. Okarakterisana kao duhovna i terapeutska, ova njegova veština nastaje u trenutku potpune koncentracije
1
1
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Primjenjena umjetnost
od cojkolafe
1
1
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Primjenjena umjetnost
Vitraž
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
