Ponosni smo na našu Top listu nadrealista i Audiciju i sve slične primjere gdje smo dokazano briljirali duhovitošću.
Ali jesmo li zaista svi mi, ili većina nas takva? Danas se čini da su svi Đuro ili Nele iz TLN, ili bar to pokušavaju biti. Dovoljno je provrtiti postove na Facebook i statuse svih duhovitih kojih je sve više i više svakim danom.
Svaki povod se koristi da briljiramo svojom duhovitošću i zadivimo sve oko nas time. Od ismijavanja korone, do lapsusa političara, ovih malinara i sličnih. Svi smo duhoviti. Danas je bitno biti sarkastičan, bitno je na šaljiv način iznijeti mišljenje oko bilo čega. Ako ne znamo sami, prenijećemo tuđe, smijaće se drugi tome, kao da je i naše lično. I to nam izgleda čini zadovoljstvo.
Mnogi će reći da smo samo skloni tome jer živimo u teškom vremenu i najbolji način da se sa tim nosimo je da sve okrenemo na šalu, da se vedrinom borimo protiv tmurne svakodnevice. Ali, i ne slažem se baš u potpunosti sa tim.
Čini mi se da smo mnogo više sinister (ako se usput sjetim naše riječi za to, znaćete
) i da nije samo poenta udariti brigu na veselje, već ima tu mnogo više od toga. Čini mi se da nam je humor generalno zao i nedobronamjeran. Ali generalno, ne samo sarkazam i cinični duhoviti ispadi, već i onaj prostodušni sveprisutni humor kojim smo pretrpani sa svih strana nije ništa drugo nego niska strast. Isto kao što svako sad pjeva, bez ikakvog smisla i glasovnih mogućnosti, tako je sad svako Đuro, imao smisla za to ili ne. Ali svako. Gotovo da je nemoguće naći osobu koja se ne trudi biti šaljivdžija ili čak prava dvorska luda. Niko više nije ozbiljan, jer sad samo treba zabavljati i sebe i druge. Pa imali smisla za to ili ne. A to meni liči onda na turbo-folk. Samo što je humor umjesto muzike.
Ovo nije karakteristično samo za BiH, već vjerovatno za cijeli ovaj region.
A ko je Sabit?
