Ja volim, i mi idemo svake godine. Ovog ljeta smo isli sami ja i muz. Malo nas je ovo zeznulo s coronom, nismo se uopste nadali da campground moze biti zatvoren, vec se samo zaputili na nas omiljeni. I tek kad smo stigli budemo sokirani. Kasno poslijepodne, ne mozes nazvati vise drugi camground, ne mozes u sumi uhvatiti internet, da provjeris gdje ima mjesta
I onda onako napamet od campgrounda do campgrounda na kraju - nakon deset
sati voznje stignemo do jednog koji je inace tri sata voznje od nase kuce
I tu smo imali najbolje sumske staze, pored potoka i rijeka. Hodali smo dnevno po 10ak milja, meni je bilo nista, muzu je bilo previse. I lokaciju za sator smo imali u blizini rijeke, svaku bi noc, kad se probudim mislila da kisa pada i izlazila sam vani da provjerim da mi nije sto ostalo pa ce pokisnuti. I nisam cijelu godinu spavala tako dobro ko tu. A kako sam se tek odmorila, pet dana su cudo napravili...voda, suma, ne znam, ali nesto je dobro uticalo na mene.
Evo naseg satora.
Imamo tu kao neku platnenu pregradu, i jednu sobu koriste cure, drugu muskarci.
Ovdje imamo i toalete sa strujom, vodom, voda vani za sudje. E jedino nema tus, ali ima rijeka. Planinske rijeke su hladne, kad tek udjes zima ti je, ali poslije ti je lijepo.
Sator i ne treba da je luxuz vec samo da se mozes zavuci negdje i zaspati.U kampovima se mozes i istusirati nekim .A jednu noc bi mogao uvijek u satoru prespavati.
2
Volim ja prirodu i boravak u njoj ali satore ne.. 
pa ne znam zasto vise sam je cuvala, za lice, ruke ili ostalo... 
1
