Peace wrote: ↑Tue Jan 23, 2024 2:28 am
OK.
Ja ipak mislim da nije u pitanju zrtvovanje.
Za mene je zivot dobio smisao tek nakon sto sam dobila djecu.
To je bila moja motivacija.
Ono prvi put imas nekog kome stvrano trebas.
Roditelji te vole, ali djeca te trebaju. I zivot ti odjednom dobije smisao.
Nekog volis, beskrajno, vise od icega. Ti si mu sve na svijetu, samo ti.
Najljepsi trenutci u zivotu nastaju u porodici.
Najvece radosti.
Najsladje suze. Ono krenu ti i kad je sve u savrsenom redu..kad dijete polazi u skolu, kad iz male skole prelazi u vecu…kad polazi u srednju…oh a tek na colege…
Za sto bi ja sad ovo zamijenila? Ni za sto, ni za sto. Ni za kakvo bogatstvo, ni za kakav mr, ni za kakav rahatluk samca i samice, ni za sto na zemlji ovoj..
I svi ce se roditelji sloziti sa mnom.
Ako je ovo zrtvovanje, svakome ga zelim.
Ljepseg od ovog sigurno nema.
OK
Sve zavisi od vlastite percepcije i načina na koji gledamo na određene stvari. I sve što odstupa od vlastitog izbora i načina življenja doživljavamo kao nešto čudno, strano, nastrano pa čak i bolesno, neispravno i slično.
Onda ti vjerovatno i nije bio neki život dok ti je smisao bio da se zaštitiš u životu putem institucije braka i porodice. A najbolji način zaštite je da se čovjek emocionalno i seksualno veže za nekoga ko je spreman da se žrtvuje za nas i za to što mi hoćemo. Niko neće reci da njemu ili njoj treba lično sigurnost. Dovoljno su ljudi manipulativni, već da drugog navedu da se bori za njegove ili njene vlastite egoistične interese i potrebe pod krinkom institucija braka, porodice, djece, ljubavi, emocionalnosti i seksualnosti.
Dijete u tom slučaju samo je osigurač ili sredstvo da se do te sigurnosti dođe. Kad bih bio sirov, napisao bih da su djeca taoci, ulog, cijena ili jednostavno sredstvo da se to te sigurnosti dođe da se mirno spava.
Ne mora to strogo da bude vezano za žene, također i muškarci na takav način dolaze do sigurnosti. Nemoj ovo nešto lično shvatiti.
Najveća motivacija je da se dođe do komfornog i mirnog života na jednostavan tradicionalan način. Da neko drugi bude taj koji će se žrtvovati i na kome će se projicirati vlastiti lični ciljevi i interesi kao njegovi ili njeni lični.
Nekako mi je iskreno to jako jadno da se putem djeteta mora doći do toga mira preko djeteta. Ja na to gledam da se manipulatori i manipulatorke samo kriju iza djece, iza majčinstva ili očinstva.
Ne moraju djeca da budu ta kome nekome čovjek treba. U mojem slučaju ja trenutno na primjer više trebam svojim roditeljima. Zašto je tvoja emocija drugačija od moje? I moji roditelji nemaju nikoga osim nas djece. Mi smo ti koji rješavaju njihove probleme, a ne oni naše.
Kompletno tvoje razmišljanje i percepcija je iz sigurne komforne zone. Iz okruženja gdje se osjećaš sigurno, zašticeno, a koje si ostvarila putem braka.
Ja se sad zapitam kakav bi tvoj život bio da ti sama moraš da prehranjuješ porodicu jer ti se ne daj Bože nešto mužu desilo, da je nastradao ili da ti njega i djecu moraš da izdržavaš, da moraš tražiti socijalnu pomoć od države. Da umjesto part-time posla moraš da radiš po 10-12 sati, da moraš da misliš kako ćeš TI platiti ratu hipotekarnog kredita ili ćeš završiti na ulici zajedno sa djecom. Da li će djeca moći da nastave obrazovanje i kako ćeš im ti sama to osigurati. Dok ti teško radiš od jutra do mraka, da moraš da misliš da li sin kao muško dijete ima oslonac, da li ima loše društvo, da li se drogira, da li ima problema sa zakonom, ili da li će kćerka naci nekog sileđiju koji ce je tuci i koji ce joj takav djecu napraviti. I tako u silnoj borbi i žrtvi za normalan život porodice, negdje se nastrada sad kako gdje nije ni bitno.
U zdravlje