Vječne žrtve (kme kme)

[Ina]

Mi smo najčešće oni povrijeđeni, pokolebani, čiste dušice, izranjavani itd a nevaljali (većinom) tamo neki peti.

Koliko je to tačno? Jesmo li doista spremni/sposobni da (sa)gledamo sebe objektivnijim očima?

[gripen]

trenutno,u ovoj eri,posasti globalizma...nismo

[Skitnica]

Mi smo najčešće oni povrijeđeni, pokolebani, čiste dušice, izranjavani itd a nevaljali (većinom) tamo neki peti.

Koliko je to tačno? Jesmo li doista spremni/sposobni da (sa)gledamo sebe objektivnijim očima?

A nisam uvijek bila ja ta koja je bila povrijeđena, znala sam i znam i ja povrijediti.. riječima, djelima također..


Ljudi smo i ne postoji neko ko povrijedio nije, sve je do nas i koliko priznati hoćemo..

Mi nismo anđeli.

[Mina]

Ni ja se ne doživljavam kao žrtvom uvijek i znam prepoznati svoju krivicu i svjesna sam kad sam kriva i kad je moja odgovornost. Istina, ne vidim to odmah nekad, ali pokušavam da sagledam situacije objektivno i ako ne na prvu, onda kasnije shvatim koliko je moja krivica nešto...

[laganini]

..znaci većina od nas ima nesto sadističkog..

[blackadder]

Mi smo najčešće oni povrijeđeni, pokolebani, čiste dušice, izranjavani itd a nevaljali (većinom) tamo neki peti.

Koliko je to tačno?

Potpuno je tačno.

[Peace]

Mi smo najčešće oni povrijeđeni, pokolebani, čiste dušice, izranjavani itd a nevaljali (većinom) tamo neki peti.

Koliko je to tačno?

Potpuno je tačno.

[Peace]

Uhh, ne znam. Ako mislimo da smo mi uvijek u pravu, onda...

Evo pokusavam se sjetiti nekoga ko je u stanju da prizna svoje pogreske

I sjetila sam se nekog ko za sebe kaze - ja nista nisam valjo. Dakle svjesan je onog nevaljalog sto je nekad cinio, ali nije onog sto sad cini. Pa
mozfa ce moci kad ovo sad postane proslost

Mozda stvarno svi sve mognemo sagledati objektivno kad bude proslost, kad se sve tek poslozi il uneredi

[gripen]

..znaci većina od nas ima nesto sadističkog..

ponekad smo primorani
to je samo produkt,odgovor ,odnosa okoline prema nama

[Kamilica]

Svi smo i nevaljali i dobri ponekad. Bilo bi super da prevagne dobrota u što većoj mjeri. Nisam kmečalo. Ako napravim grešku priznam, to mi nije uopšte teško. Čak mi se čini glupavo praviti se da kod mene greške nema i da pokušavam nekoga ubijediti u suprotno.

[Ina]

Istina, ne vidim to odmah nekad, ali pokušavam da sagledam situacije objektivno i ako ne na prvu, onda kasnije shvatim koliko je moja krivica nešto...

Nekako je u nama zasađen instinkt preživljavanja i protekcije koji odzvanja (nesvjesno) čak i u "banalnim" stvarima. To nam može u trenutku ograničavati poglede i usmjeravati samo na sebe.
Dar razmišljanja i preispitivanja nam poslije otvori i drugačija vrata. Dakle tek poslije nekog vremena. Ako i tad. Ima i takvih.

A ima i ljudi koje vlastite greške odma shvate i priznaju nevaljalost/nekorektnost nekog akta.. ali ih je jako malo. Njima nisu gotov ništa drugi krivi i zbog toga su u društvu pomalo i distancirani.

[Vjetar]

Postoji soj ljudi koji imaju potrebu da budu doživljeni i sami sebe doživljavaju kao žrtve. Ostali ne glume žrtve kada to nisu, osim možda ako time ne žele neku korist izvući za sebe.
Ali ovi prvi, oni jednostavno imaju potrebu da su doživljeni kao žrtve i da se oko njih titra, da im se ukazuje pažnja, da ih se tješi...
Ignore je takvima smrtna presuda

[Banshee]

Svi u nekom trenutku budemo i stvarno žrtve nekih okolnosti ali ima onih kojima je to usvojen stil. E umem da se požalim ali nisam ta koja kuka, više mislim o tome kako da promenim stvari u svoju korist a sad i ako se desi, ne kukam svuda, kod svih, imam par osoba gde znam da mogu i ako me iskritikuju onda sebi kažem - šta mi je to trebalo...
Obično drugi kmeče a ja slušam i oduzima mi nekad energiju, optereti me a šta ću, ne želim da povredim nekoga ako ih stopiram u toj priči. Više gledam da ih usmerim ka nekim konkretnim stvarima ali nekad ne ide pa se distanciram.