Pustopoljina

Hobotnice su odlične u kamuflaži i vrlo lako boju kože prilagode okolini. Jedna vrsta hobotnice je prikrivanje dovela ne viši level, pa osim što mijenja boju kože, vrlo spretno mijenja i svoj oblik. Imitira oblik neprijatelja životinja koje su njoj prijetnja.

Oktopodi su vjerovatno najfascinantnije životinje. Nevjerovatno su inteligentni, dokazano je da sanjaju i tijela su im vanzemaljska po izgledu i sposobnostima
Recimo, mogu provući svoje tijelo kroz svaki otvor koji je veći od njihovog kljuna (da, imaju kljun ). Ostatak tijela prođe, ako kljun može proći.
Rješavaju probleme koje malo koja životinja može i super je što kad su pred teškim izazovom, odmaknu se malo u stranu da razmisle i sagledaju situaciju. Zabilježeni su slučajevi da su oktopodi izlazili iz jednog akvarijuma noću, hodali po podu idolazili do drugog akvarijuma sa ribama, te se nakon večere vraćali u svoj akvarijum, preko poda opet u zoološkom vrtu.


Nego, možda da promijenimo naziv u "životinje" jer biće ovdje i velikih...?

Naravno da može

Ukratko - pored malog jezerceta u blizini Hamburga, pronađena su raskomadana tijela žaba. Doslovno su bila raznesena. Nakon istrage, naučnici su utvrdili uzrok i krivca za eksplodirane žabe. Uzrok su bile izvađene jetre, a krivac vrane.
Vranama se očito jako sviđala žablja jetra te su hirurški precizno iz živih žaba vadile kljunom jetru. Nakon što bi izvadile jetru, ostavljale su žabu. Žabe su se u samoodbrani napuhale, kao što to uvijek rade, ali pritisak koji bi stvorile u sebi, doslovno je erupcijom izbacivao utrobu žabe kroz otvor koji su vrane na njima načinile da izvade jetru


Naučnicima nije jasno kako su vrane naučile gdje se tačno nalazi jetra kod žaba i kako nisu one raskomadavale žabe da dođu do jetre, već su pravile precizno rupu na leđima žaba, tačno na mjestu gdje je jetra.

E još da su snimili kako eksplodiraju...

Vrane su mudrice

One su pronašle način a nama šipak

Besmrtna meduza prolazi kroz neobičan i jedinstven životni ciklus koji može da vrati unazad i time sebi omogući besmrtnost. Ova vrsta je jedina među višećelijskim životinjama koja ima sposobnost da se iz stupnja odraslih, polno zrelih jedinki vrati na stupanj kolonijalnih mladih jedinki. Time vraća razviće unazad i izbjegava biološku smrt.

Za ovu meduzu sam čitala. Vrati se u polip fazu, pa ponovi ciklu i sve tako. Ne znaju koliko puta može tako, ali sve ukazuje na to da mogu jako puno (bezbroj ) puta.

Mala i rijetka vrsta sisara, nalik jelenu, koju naučnici nisu vidjeli skoro 30 godina, nedavno je fotografisana u jednoj šumi na jugu Vijetnama. U pitanju je simpatičan jelenčić. Životinja je prvi put opisana 1910. godine. U centralnom Vijetnamu je do 1990. viđena svega pet puta i proglašena je za jednu od najrijeđih životinjskih vrsta.
Ovaj sisar sa leđima srebrnaste boje, zapravo nije ni ni miš, ni jelen, već najmanji sisar sa kopitama koji pripada porodici pod nazivom Tragulidae.Ova stvorenja su mnogo manja od svih vrsta jelena. Najmanja vrsta je kančil (Tragulus kanchil), dok je najveća vodeni jelenčić. Ipak, nijedna vrsta nije veća od malog psa.

Paun Mantis škampi (Odontodactylus scyllarus)


Izvanredne oči mantis škampa

Kao i svi rakovi (kukci, također) mantis škampi imaju složene oči - zamislite oči rakova, pčela ili leptira. Svako oko ima stotine odvojenih aspekata, od kojih je svaka jedinica jedna cjelina složenog oka. No oči boginja boginja su mnogo više specijalizirane od svih ostalih složenih očiju, na neki način više od bilo kojih drugih očiju koje su biolozi otkrili.



Kao prvo, svako oko je kao tri oka stisnute u jednu. Sva tri dijela gledaju na istu točku u prostoru, jednako kao što se naše dvije odvojene oči usredotočuju na istu scenu. Koristimo svoja dva oka kako bismo locirali objekt u prostoru. Mantis škampi mogu riješiti udaljenost do objekata koje gledaju pomoću jednog oka.

Dva dijela oka, na vrhu i dnu oka, vjerojatno su uključena u ovu viziju udaljenosti. Treći dio je izgrađen od paralelnih redova faseta koji se vrte oko sredine oka kao pojas. Obično ima šest redova, iako nekoliko vrsta ima samo dva. Ovaj dio oka naziva se "srednji pojas" i podržava mnoge posebne sposobnosti.

Nadalje, većina mantis škampa vidi ultraljubičasto svjetlo - dio elektromagnetskog spektra koji uzrokuje opekline u vama ili meni i koje je nevidljivo našim očima. Mantis škampi ne samo da osjećaju ovu svjetlost, nego i njihove specijalizirane sredine, čak vide i zasebne boje.

Ova značajka nalazi se na vrhu drugog skupa detektora boja koji vide isto vidljivo svjetlo na koje smo navikli - ali u osam kanala u boji, za razliku od tri primarne boje koje vidimo. Zamislite da pokušate izgraditi televizor koji izgleda pravo na bogomoljke. Osim crvenih, zelenih i plavih boja koje vaš televizor koristi za stvaranje živopisne slike, bit će potrebni pikseli za ljubičicu, indigo, plavo-zelenu, narančastu i dublju crvenu boju nego što možemo vidjeti.

I midband može učiniti još više. Može otkriti polarizaciju svjetla - gdje svi valovi vibriraju u istoj ravnini. Naše oči ne mogu vidjeti ovo svojstvo svjetlosti. Mantis škampi slike koje ih koriste.

Stavljajući zajedno sve svoje vizualne talente, kada bogomoljka vidi ribu, to je u uzorcima ultraljubičastih boja, osam osnovnih boja i polarizirano svjetlo. Njihove oči skupljaju sve te informacije i prenose ga na životinjski mozak, kako bi mogao odlučiti što će napasti, kada će ga napasti, koliko je udaljen i kako izgleda na desetak različitih načina. Čovjeku je teško zamisliti vizualni svijet mantis škampa.

Udarna moć

Službeno se nazivaju paun zbog svog šarenog izgleda. I neslužbeno - "palac splitters", što znači "prst splitters". Općenito, svaka bogomoljka škampa je vrlo agresivna, ali oni, pronalazeći drugu životinju opasnu ili sumnjivu, napadaju žrtvu oštrim, snažnim udarcem, čija je snaga usporediva s udarcem metka kalibra 22!



U ovom slučaju, naš podvodni Mohammed Ali tuče takvom snagom da doslovno razbije vodu nakon udarca. Na mjestu klika kandže formira se tzv. Kavitacijski mjehur: područje ispunjeno vrućom parom i plinom oslobođenim iz rasprskane vode. Temperatura tih mjehurića usporediva je s temperaturom na površini sunca! Oni doslovno sjaje u mraku.

Ovaj balon odmah puca, nakon čega se stvara snažan udarni val koji i sam može ubiti žrtvu. Tijekom štrajka, kandža se kreće pod vodom brzinom od 72 kilometra na sat, tako da je lovačko bacanje mantis škampa službeno priznato kao najbrže među svim životinjama.

Jezivo "pjevanje"

Jednom su znanstvenici postavili mikrofone u akvarij s mantis škampima i neočekivano zabilježili neobične zvukove koji su sličili riku dinosaura. To se dogodilo relativno nedavno, tako da biolozi još uvijek ne znaju točno kako i zašto životinje pjevaju, i što je najvažnije, kako se ti zvukovi stvaraju.

Meni,ovo više zvuči kao hrkanje a ne pjevanje

Ne budi na kraj srca

Lijepe boje ali meni gadni zbog tih pipaka a prije će biti da krče nego da pjevaju, zanimljivi

Nije baš životinja, spada u gljive, ali nebitno
Kao što vidite dole, ima malu "glavu" na dugom vratu i tijelo koje je puno veće. Veoma je pokretljiva i agresivna. Lovi druge organizme i njima se hrani.


Ovo izgleda kao neki prosti crtani film

Ovdje napada drugi organizam, i lijepo se vidi kako ga povrijedi i šteta koju je napravila


I na kraju takva bijesna otjera ovog velikog koji je došao da njuška

Možda je neobična
Meni, neobično odvratna

Vjetar wrote: ↑

Sat Aug 08, 2020 6:59 pm

Ovdje napada drugi organizam, i lijepo se vidi kako ga povrijedi i šteta koju je napravila

Utrobu joj prosu

Malena a bičuje sve redom

Sve je u stavu

Hoacin ili smrdljivi gnjetao, latinski Opisthocomus hoazin, južnoamerička je ptica porodice Opisthocomidae, reda Opisthocomiformes, ranije svrstavana u red kukavica. Ime hoacin dolazi od nahuatlanskog hoactzin.

Prvi put je hoacina 1776. godine opisao njemački zoolog Statius Müller.

Gospodin Peebles iz Illionsa, je odrasli mačak koji je dugačak oko 15 centimetara i stane u čašu od 2 dcl. Godine 2004. ušao je u Guinnessovu knjigu rekorda kao najmanja mačka na svijetu.

Gerenuk

Graciozna životinja, poznata još i pod imenom Valerova gazela, predstavlja vrstu antilope izuzetno dugog vrata i velikih ušiju. Živi u afričkim pustinjama i hrani se tako što brsti žbunje i drveće. Glava joj je nesrazmerno mala u odnosu na telo i zato izgleda čudno, posebno kada se podigne na zadnje noge.

kreja wrote: ↑

Wed Sep 08, 2021 8:59 am

Gospodin Peebles iz Illionsa, je odrasli mačak koji je dugačak oko 15 centimetara i stane u čašu od 2 dcl. Godine 2004. ušao je u Guinnessovu knjigu rekorda kao najmanja mačka na svijetu.

Svasta

Pa veci se radjaju.

Ova mala krtica se može naći u Kanadi i na severu Amerike. Lako se prepoznaje po pipcima koji joj okružuju njušku, a služe kao čulo dodira i sadrže čak 25.000 receptora. Poznati još i kao Ajmerovi organi, oni pomažu krtici da se snađe ispod zemlje tako što detektuju potrese.

Sunda



Sunda je poznata kao leteći lemur, mada zapravo nije lemur, a ne zna ni da leti. Ipak, ona zna da skače sa drveta na drvo i klizi po njegovoj kori. Živi u krošnjama, gde danju spava, a noću traga za hranom. Može se naći u Indoneziji, Singapuru, Maleziji i na Tajlandu.

Besmrtnost
Meduza (vrsta: Turritopsis nutricula)

Pročitali ste ispravno. Besmrtnost. Na svijetu postoje meduze koje se nakon parenja vraćaju u doba maloljetnosti. Ponavljanjem ovog procesa, naučnici vjeruju da Turritopsis nutricula može živjeti zauvijek.

Smatra se da je ova meduza jedina besmrtna životinja na planeti. Trik pomoću kojeg Turritopsis živi vječno je proces koji se naziva transdiferentacija, koji pretvara jednu vrstu ćelije u drugu. Dok druge životinje mogu postići samo ograničen nivo transdiferentacije za regeneraciju određenih organa Turritopsi je jedina koja može regenerisati cijelo tijelo.

Nakon što je otkrila elixir vječne mladosti, ova malena životinja, koja je samo 5mm dugačka, postala je fokus mnogih studija morskih biologa i genetičara, kako bi saznali njenu tajnu besmrtnosti.