Zmije
-
blackadder
- Član
- Reactions: 460
- Posts: 729
- Joined: Sat Apr 18, 2020 4:24 pm
Re: Zmije
Zelena mamba (latinsko ime Dendroaspis angusticeps) je lijep i vrlo otrovan gmizavac. Na listi je najopasnijih životinja na našoj planeti ova zmija zauzima 14. mjesto. Zbog svoje neobičnosti da napada osobu bez očiglednog razloga, Afrikanci je nazivaju "zelenim vragom". Neki vjeruju da je opasnija od kobre i crne mambe zbog svoje posebnosti u slučaju da nekoliko puta ugrize
Ova zmija je lijepa, ali njezin izgled vara.... Zelena mamba je jedna je od najopasnijih zmija za ljude.
Ovakav izgled omogućava zelenoj mambi da se savršeno preruši u svoje stanište. Stoga je vrlo teško razlikovati ovu zmiju od grane ili lijane.
U dužinu ovaj gmizavac doseže 2 metra ili više. Maksimalnu dužinu zmije zabilježili su istraživači od 2,1 metra. Oči zelene mambe su stalno otvorene, zaštićene su posebnim prozirnim pločicama.
U mladosti je njegova boja svijetlo zelena, s godinama malo potamni. Neki pojedinci imaju plavkastu nijansu.
Glava je duguljasta, pravougaona i ne stapa se s tijelom. Dva otrovna zuba nalaze se u prednjem dijelu usta. Netoksični zubi za žvakanje nalaze se i na gornjoj i na donjoj čeljusti.
Zelena mamba zmija prilično je česta u šumovitim regijama zapadne Afrike.... Najčešće u Mozambiku, Istočnoj Zambiji i Tanzaniji. Živi u bambusovim šikarama i šumama manga.
Jako voli mokra mjesta, pa morate biti oprezni u područjima smještenim u obalnim zonama. zelena mamba živi u ravnim područjima, ali se javlja i u planinskim predjelima na nadmorskim visinama do 1000 metara.
Ova zmija je lijepa, ali njezin izgled vara.... Zelena mamba je jedna je od najopasnijih zmija za ljude.
Ovakav izgled omogućava zelenoj mambi da se savršeno preruši u svoje stanište. Stoga je vrlo teško razlikovati ovu zmiju od grane ili lijane.
U dužinu ovaj gmizavac doseže 2 metra ili više. Maksimalnu dužinu zmije zabilježili su istraživači od 2,1 metra. Oči zelene mambe su stalno otvorene, zaštićene su posebnim prozirnim pločicama.
U mladosti je njegova boja svijetlo zelena, s godinama malo potamni. Neki pojedinci imaju plavkastu nijansu.
Glava je duguljasta, pravougaona i ne stapa se s tijelom. Dva otrovna zuba nalaze se u prednjem dijelu usta. Netoksični zubi za žvakanje nalaze se i na gornjoj i na donjoj čeljusti.
Zelena mamba zmija prilično je česta u šumovitim regijama zapadne Afrike.... Najčešće u Mozambiku, Istočnoj Zambiji i Tanzaniji. Živi u bambusovim šikarama i šumama manga.
Jako voli mokra mjesta, pa morate biti oprezni u područjima smještenim u obalnim zonama. zelena mamba živi u ravnim područjima, ali se javlja i u planinskim predjelima na nadmorskim visinama do 1000 metara.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Zmije
Cryptelytrops (Trimeresurus) albolabris
Ova zmija iz skupine azijskih pitviper arborealnih otrovnica je vrlo lijepa i za čuvanje malo zahtjevna otrovnica pa je iz tog razloga, a i zbog svoje velike teritorijalne rasprostranjenosti, jedna od najčešćih otrovnica u teraristici. Također ju mnogi podcjenjuju i deklariraju kao početničku otrovnicu, što donekle i nije tako jer su otrovnice iz roda Trimeresurus vrlo brze i munjevito znaju ugristi, pri tome bacivši i do 70% svoga tijela ka cilju, pridržavajući se svojim jakim i razvijenim repovima za drveće, na kojem većinom i žive. Također, otrov ovih zmija i nije slab kako se predstavlja na nekim internet stranicama te može izazvati velika oštećenja tkiva, a u težim slučajevima i smrt. Zbog svoje velike rasprostranjenosti, često se susreće s jednom još rasprostranjenijom vrstom, a to je čovjek, pri čemu ova zmija i na najmanju provokaciju uzvraća ugrizom, pa je tako ova vrsta odgovorna za oko 50% svih ugriza otrovnica u Indoneziji. Na sreću, smrtni slučajevi su vrlo rijetki.
Ova vrsta naseljava područja Kine, Indije, Indonezije, Burme, Tajlanda, Kambodže, Vijetnama, Laosa, Bornea, Jave, Sumatre...
To je najvećim dijelom noću aktivna vrsta, koja najviše vremena provodi na žbunju i drveću, i to najčešće do 2 metra visine. Najčešće naseljava nizinske predjele, mada se isto tako može naći i u brdovitim područjima, na nadmorskim visinama i do 2000 metara.
Albolabrisi dostignu dužinu od 60 do 100 cm, što uvelike ovisi o području na kojima određena grupacija živi, te su ženke dosta veće od mužjaka. Životinje imaju intezivnu zelenu boju, pri čemu trbušni dio ovih zmija može varirati u boji i kretati se od zelene, bjelkaste pa do potpuno žute boje. S obje bočne strane tijela, cijelom dužinom, prostire se jedna fina bijela linija, koja je kod ženki manje uočljiva, dok je kod mužjaka prilično izražena. Albolabrisima je rep crvenkasto smeđe boje, a kada su uzbuđeni i ljuti brzo vibriraju njime, udarajući po lišću i stvarajući zvuk poput zvečarki, kojim upozoravaju na svoje prisustvo.
Kao pripadnik porodice Crotalinaea, albolabrisi ispod nosnica imaju jamice u kojima se nalaze termalni receptori, pomoću kojih ova zmija može loviti plijen i u potpunom mraku jer stvara sliku o plijenu pomoću topline koju taj plijen emitira, tako da je kvota promašaja, kada zmije iz porodice Crotalinea napadaju, ravna nuli.
Inače, do nedavno su se u Herpetologiji priznavale dvije podvrste albolabrisa, koje su sada postale zasebne vrste, ali jedna od njih, Trimeresurus insularis, je vrlo interesantna i rijetka budući da živi samo na par otoka i budući da je umjesto zelene odlikuje prelijepa jarko žuta boja.
Trimeresurus insularis
parenje
Žvotni vijek Cryptelytrops albolabrisa je oko 17 do 20 godina.
https://www.akvarij.net/teraristika/gmazovi-teraristika
Ova zmija iz skupine azijskih pitviper arborealnih otrovnica je vrlo lijepa i za čuvanje malo zahtjevna otrovnica pa je iz tog razloga, a i zbog svoje velike teritorijalne rasprostranjenosti, jedna od najčešćih otrovnica u teraristici. Također ju mnogi podcjenjuju i deklariraju kao početničku otrovnicu, što donekle i nije tako jer su otrovnice iz roda Trimeresurus vrlo brze i munjevito znaju ugristi, pri tome bacivši i do 70% svoga tijela ka cilju, pridržavajući se svojim jakim i razvijenim repovima za drveće, na kojem većinom i žive. Također, otrov ovih zmija i nije slab kako se predstavlja na nekim internet stranicama te može izazvati velika oštećenja tkiva, a u težim slučajevima i smrt. Zbog svoje velike rasprostranjenosti, često se susreće s jednom još rasprostranjenijom vrstom, a to je čovjek, pri čemu ova zmija i na najmanju provokaciju uzvraća ugrizom, pa je tako ova vrsta odgovorna za oko 50% svih ugriza otrovnica u Indoneziji. Na sreću, smrtni slučajevi su vrlo rijetki.
Ova vrsta naseljava područja Kine, Indije, Indonezije, Burme, Tajlanda, Kambodže, Vijetnama, Laosa, Bornea, Jave, Sumatre...
To je najvećim dijelom noću aktivna vrsta, koja najviše vremena provodi na žbunju i drveću, i to najčešće do 2 metra visine. Najčešće naseljava nizinske predjele, mada se isto tako može naći i u brdovitim područjima, na nadmorskim visinama i do 2000 metara.
Albolabrisi dostignu dužinu od 60 do 100 cm, što uvelike ovisi o području na kojima određena grupacija živi, te su ženke dosta veće od mužjaka. Životinje imaju intezivnu zelenu boju, pri čemu trbušni dio ovih zmija može varirati u boji i kretati se od zelene, bjelkaste pa do potpuno žute boje. S obje bočne strane tijela, cijelom dužinom, prostire se jedna fina bijela linija, koja je kod ženki manje uočljiva, dok je kod mužjaka prilično izražena. Albolabrisima je rep crvenkasto smeđe boje, a kada su uzbuđeni i ljuti brzo vibriraju njime, udarajući po lišću i stvarajući zvuk poput zvečarki, kojim upozoravaju na svoje prisustvo.
Kao pripadnik porodice Crotalinaea, albolabrisi ispod nosnica imaju jamice u kojima se nalaze termalni receptori, pomoću kojih ova zmija može loviti plijen i u potpunom mraku jer stvara sliku o plijenu pomoću topline koju taj plijen emitira, tako da je kvota promašaja, kada zmije iz porodice Crotalinea napadaju, ravna nuli.
Inače, do nedavno su se u Herpetologiji priznavale dvije podvrste albolabrisa, koje su sada postale zasebne vrste, ali jedna od njih, Trimeresurus insularis, je vrlo interesantna i rijetka budući da živi samo na par otoka i budući da je umjesto zelene odlikuje prelijepa jarko žuta boja.
Trimeresurus insularisparenjeŽvotni vijek Cryptelytrops albolabrisa je oko 17 do 20 godina.
https://www.akvarij.net/teraristika/gmazovi-teraristika
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Zmije
Liophidium Pattoni
Među 90 vrsta zmija pronađenih na Madagaskaru, Liophidium pattoni se definitivno nalazi među najljepšim i najneobičnijim. Može narasti oko 40 centimetara, a hrani se malim glodavcima i gušterima.
Svijetlo ružičaste oznake na leđima je čine jednom od najatraktivnijih šarenih zmija na svijetu. Liophidium Pattoni je otkrivena tek u 2010. godini u Masoala Nacionalnom parku u sjeveroistočnom Madagaskaru.
Langaha Nasuta
Langaha Nasuta se evolucijski prilagodila životu u krošnjama, a njena glava, koja nevjerovatno podsjeća na list, joj omogućuje da se savršeno uklopi u okolinu.
Mužjaci i ženke se poprilično razlikuju; mužjaci su žućkasti i imaju glatku kožu i oštar, istaknut “rog”, dok ženke imaju grubu ljuskastu kožu, i pljosnat ‘rog’ koji više podsjeća na list. Ovo je jedan od rijetkih slučajeva u kojima se spol zmije može jednostavno utvrditi na prvi pogled. Iako su otrovne i njihov ugriz može biti jako bolan za ljude, iapk nisu opasne po život.
Chrysopelea (Leteća zmija)
Leteća zmija se nalazi u prašumama Indije i jugoistočne Azije, i, bez obzira na njihovo prilično zastrašujuće ime, one zapravo ne lete (bar ne kao ptice). Ono u čemu su posebno dobre jeste jedrenje.
Kada Leteća zmija želi preći sa jednog stabla na drugo, ona se lansira u zrak i stisne rebra, zbog čega joj se tijelo raširi i pretvori u pseudo-konkavno krilo. Leteće Zmije mogu jedriti bolje i od letećih vjeverica. Dok vjeverice mogu jedriti do 60 metara od jednog stabla do drugog, Leteće Zmije mogu jedriti do 100 metara ili više. Leteća zmija je otrovna, ali nije opasna za ljude.
Atheris hispida
Živi u kišnim šumama središnje Afrike, ova mala, ali jako otrovna zmija je poznata po svojim ogromnim očima i grebenastoj koži. Atheris može narasti do 75 cm, a mužjaci su duži od ženki (neobično među zmijama).
Poput svih zmija, Atheris ima duge očnjake, i ne postoji poznati lijek protiv jihovog otrova koji uzrokuje zgrušavanje krvi, bol i otekline, a često i smrt. Srećom, ove zmije obično žive daleko od ljudskih naselja, zbog čega su ugrizi izuzetno rijetki.
Cerastes (rogati posok)
Rogati posok je mala zmija dužine oko 50 cm koja nastanjuje pustinje Sjeverne Afrike i Bliskog istoka. U većini slučajeva imaju par rogova iznad očiju, ali postoje i neki pojedinci koji ih nemaju, i, stoga, mogu se lako zamijeniti za druge zmije.
Otrovne su, ali njihov ugriz obično nije smrtonosan za ljude. Rogati Poskok je službeno nazvan “Cerastes cerastes” 1768. godine, od strane austrijskog prirodoslovca Nicolaus Laurentija. Cerastes je grčko mitsko čudovište, zmija koja se krila ispod pijeska u pustinji i lovila prolaznike iz zasjede, koristeći svoje rogove kao mamac. Iako lovi kao ovo stvorenje iz mitologije, rogove ipak ne koristi kao mamac – a do sada, niko zapravo i ne zna čemu im rogovi služe (osim toga da nam stvaraju noćne more).
http://pixelizam.com/5-najneobicnijih-zmija-na-svijetu/
Među 90 vrsta zmija pronađenih na Madagaskaru, Liophidium pattoni se definitivno nalazi među najljepšim i najneobičnijim. Može narasti oko 40 centimetara, a hrani se malim glodavcima i gušterima.
Svijetlo ružičaste oznake na leđima je čine jednom od najatraktivnijih šarenih zmija na svijetu. Liophidium Pattoni je otkrivena tek u 2010. godini u Masoala Nacionalnom parku u sjeveroistočnom Madagaskaru.
Langaha Nasuta
Langaha Nasuta se evolucijski prilagodila životu u krošnjama, a njena glava, koja nevjerovatno podsjeća na list, joj omogućuje da se savršeno uklopi u okolinu.
Mužjaci i ženke se poprilično razlikuju; mužjaci su žućkasti i imaju glatku kožu i oštar, istaknut “rog”, dok ženke imaju grubu ljuskastu kožu, i pljosnat ‘rog’ koji više podsjeća na list. Ovo je jedan od rijetkih slučajeva u kojima se spol zmije može jednostavno utvrditi na prvi pogled. Iako su otrovne i njihov ugriz može biti jako bolan za ljude, iapk nisu opasne po život.
Chrysopelea (Leteća zmija)
Leteća zmija se nalazi u prašumama Indije i jugoistočne Azije, i, bez obzira na njihovo prilično zastrašujuće ime, one zapravo ne lete (bar ne kao ptice). Ono u čemu su posebno dobre jeste jedrenje.
Kada Leteća zmija želi preći sa jednog stabla na drugo, ona se lansira u zrak i stisne rebra, zbog čega joj se tijelo raširi i pretvori u pseudo-konkavno krilo. Leteće Zmije mogu jedriti bolje i od letećih vjeverica. Dok vjeverice mogu jedriti do 60 metara od jednog stabla do drugog, Leteće Zmije mogu jedriti do 100 metara ili više. Leteća zmija je otrovna, ali nije opasna za ljude.
Atheris hispida
Živi u kišnim šumama središnje Afrike, ova mala, ali jako otrovna zmija je poznata po svojim ogromnim očima i grebenastoj koži. Atheris može narasti do 75 cm, a mužjaci su duži od ženki (neobično među zmijama).
Poput svih zmija, Atheris ima duge očnjake, i ne postoji poznati lijek protiv jihovog otrova koji uzrokuje zgrušavanje krvi, bol i otekline, a često i smrt. Srećom, ove zmije obično žive daleko od ljudskih naselja, zbog čega su ugrizi izuzetno rijetki.
Cerastes (rogati posok)
Rogati posok je mala zmija dužine oko 50 cm koja nastanjuje pustinje Sjeverne Afrike i Bliskog istoka. U većini slučajeva imaju par rogova iznad očiju, ali postoje i neki pojedinci koji ih nemaju, i, stoga, mogu se lako zamijeniti za druge zmije.
Otrovne su, ali njihov ugriz obično nije smrtonosan za ljude. Rogati Poskok je službeno nazvan “Cerastes cerastes” 1768. godine, od strane austrijskog prirodoslovca Nicolaus Laurentija. Cerastes je grčko mitsko čudovište, zmija koja se krila ispod pijeska u pustinji i lovila prolaznike iz zasjede, koristeći svoje rogove kao mamac. Iako lovi kao ovo stvorenje iz mitologije, rogove ipak ne koristi kao mamac – a do sada, niko zapravo i ne zna čemu im rogovi služe (osim toga da nam stvaraju noćne more).
http://pixelizam.com/5-najneobicnijih-zmija-na-svijetu/
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Zmije
Ilha Grande de Queimada, jednostavno poznatiji kao Otok Zmija – dom je jednoj od najotrovnijih vrsta zmija na svijetu – Zlatnoj zmiji (Bothrops insularis).
Naravno, sama činjenica da negdje na nekom otoku žive otrovne zmije i nije nešto novo, ali ono po čemu se ovaj otok izdvaja jeste to što ovdje na svaki kvadratni metar dođe po jedna otrovna zmija!
Zlatne zmije (Bothrops insularis) su svrstane među najopasnije, najubojitije i najotrovnije zmije svijeta. Narastu samo oko 45 cm, a njihov ugriz je toliko snažan da jednostavno istopi meso oko rane. Njihov otrov izaziva otekline, bol, mučninu i povraćanje, modrice, povraćanje krvi, krv u urinu, unutarnja krvarenja, zatajenje bubrega, krvarenja u mozgu i teške nekroze mišićnog tkiva.
Zlatne zmije su čak pet puta otrovnije od njihovih rođaka (Bothrops atrox) koji žive na glavnom kopnu!
Upravo zbog ogromnog broja ovih opasnih zmija na otoku (1 zmija na svaki kvadratni metar) Brazilska Mornarica je strogo zabranila pristup istom. Jedini izuzetak mogu biti naučne ekspedicije sa posebnim dozvolama, kao i Brazilska Mornarica koja je zadužena za održavanje svjetionika na otoku.
Iako ovdje živi između 2.000 i 4.000 Zlatnih zmija, one su ipak ugrožena vrsta, jer je ovaj otok jedino mjesto na svijetu gdje se one još mogu pronaći. Jedna prirodna ili ljudski izazvana katastrofa bi mogla u potpunosti izbrisati ovu vrsu. Zapravo, ljudi su to već jednom i (neuspješno) pokušali tako što su izazvali požar na otoku…
Nedavne studije su pokazale da bi otrov ovih zmija mogao biti od velike medicinske koristi ljudima. Ovakva istraživanja su dovela do toga da se zmijama pruži još bolja zaštita, a čak postoji i namjera da se i posebno uzgajaju, ‘za svaki slučaj’.
http://pixelizam.com
Naravno, sama činjenica da negdje na nekom otoku žive otrovne zmije i nije nešto novo, ali ono po čemu se ovaj otok izdvaja jeste to što ovdje na svaki kvadratni metar dođe po jedna otrovna zmija!
Zlatne zmije (Bothrops insularis) su svrstane među najopasnije, najubojitije i najotrovnije zmije svijeta. Narastu samo oko 45 cm, a njihov ugriz je toliko snažan da jednostavno istopi meso oko rane. Njihov otrov izaziva otekline, bol, mučninu i povraćanje, modrice, povraćanje krvi, krv u urinu, unutarnja krvarenja, zatajenje bubrega, krvarenja u mozgu i teške nekroze mišićnog tkiva.
Zlatne zmije su čak pet puta otrovnije od njihovih rođaka (Bothrops atrox) koji žive na glavnom kopnu!
Upravo zbog ogromnog broja ovih opasnih zmija na otoku (1 zmija na svaki kvadratni metar) Brazilska Mornarica je strogo zabranila pristup istom. Jedini izuzetak mogu biti naučne ekspedicije sa posebnim dozvolama, kao i Brazilska Mornarica koja je zadužena za održavanje svjetionika na otoku.
Iako ovdje živi između 2.000 i 4.000 Zlatnih zmija, one su ipak ugrožena vrsta, jer je ovaj otok jedino mjesto na svijetu gdje se one još mogu pronaći. Jedna prirodna ili ljudski izazvana katastrofa bi mogla u potpunosti izbrisati ovu vrsu. Zapravo, ljudi su to već jednom i (neuspješno) pokušali tako što su izazvali požar na otoku…
Nedavne studije su pokazale da bi otrov ovih zmija mogao biti od velike medicinske koristi ljudima. Ovakva istraživanja su dovela do toga da se zmijama pruži još bolja zaštita, a čak postoji i namjera da se i posebno uzgajaju, ‘za svaki slučaj’.
http://pixelizam.com
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Zmije
Kraljevska kobra je primjer vrste koji sadrži riječ "kobra", ali, zapravo, nije član roda Naja.Ona je najduža vrsta zmija otrovnica u svijetu, može biti duga i do pet i po metara, a prosječna dužina joj je tri do četiri metra. Ipak, kada se nađe pred prijetnjom, stav kobre može biti veoma visok. Duge zmije mogu se uspeti veoma visoko, što znači da vas ljuta kraljevska kobra može pogledati u oči bez imalo napora.
Iako postoje druge vrste zmija s mnogo opasnijim otrovom, ugriz kraljevske kobre posjeduje dovoljnu količinu neurotoksina da ubije 20-oro ljudi ili jednog slona.
Srećom, kraljevske kobre su stidljive i izbjegavaju ljude.
Za razliku od kobri koje se nalaze u savanama, travnatim područjima i šumama, kraljevska se najčešće nalazi na drveću, u vodi ili u travnatim područjima Kine i jugoistočne Azije. Njihova boja varira u zavisnosti od regije u kojoj stanuju.
Zanimljiva činjenica: Najveća kraljevska kobra ulovljena je 1937. godine, dužina joj je bila 5,71 metar, zmijski život provela je u londonskom zoološkom vrtu.
Iako postoje druge vrste zmija s mnogo opasnijim otrovom, ugriz kraljevske kobre posjeduje dovoljnu količinu neurotoksina da ubije 20-oro ljudi ili jednog slona.
Srećom, kraljevske kobre su stidljive i izbjegavaju ljude.
Za razliku od kobri koje se nalaze u savanama, travnatim područjima i šumama, kraljevska se najčešće nalazi na drveću, u vodi ili u travnatim područjima Kine i jugoistočne Azije. Njihova boja varira u zavisnosti od regije u kojoj stanuju.
Zanimljiva činjenica: Najveća kraljevska kobra ulovljena je 1937. godine, dužina joj je bila 5,71 metar, zmijski život provela je u londonskom zoološkom vrtu.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Zmije
Kalifornijska kraljevska zmija (Lampropeltis getula californiae) je neotrovna i uglavnom se smatra bezopasnom za čovjeka. Naziv "kraljevska" dobila je zbog sklonosti prema lovu i hranjenju drugim zmijama uključujući i otrovnim čegrtušama.
Riječ je o zmiji koja prirodno obitava zapadne dijelove SAD-a i sjever Meksika. Životni vijek joj je otprilike 15 – 20 godina, a narasti može od 76 – 216 cm. Kalifornijska kraljevska zmija može doći u nekoliko različitih boja iako je najčešća varijacija crnih ili smeđih pruga koje se međusobno izmjenjuju sa bijelim ili svijetložutim prugama.
Aktivne su danju u slučaju hladnijeg vremena odnosno predvečer i noću kada su temperature visoke.
Obično nisu agresivne iako mogu ugristi ako ih se uznemirava ili napada. Također, u slučaju opasnosti se smotaju i sakriju glavu, sikću te vibriraju repom.
Hrane se vrlo raznolikim plijenom, uključujući glodavce (miševe, hrčke..) i druge male sisavce, ostale zmije, jaja kornjača i ptica, žabe, daždevnjake i sl. Uvjeti držanja vrlo su slični onima kao kod kukuruzne zmije, o čemu možete više pročitati u ranijem odgovoru Kukuruzna zmija kolegice Martine Kuzmanić, dr. vet. med.
Budući da je riječ o dosta pitomoj zmiji koja ne zahtijeva neke posebne uvjete držanja, dobar je izbor za početnike pa čak i za djecu.
Kraljevska planinska zmija (Lampropeltis pyromelana
Mužjak i ženka izgledaju isto
Osim toga, postoji veliki broj morfija koje uzgajaju uzgajivači, među kojima ima pojedinaca žute, kafe, crne i žute boje, pa čak i albinosa. Najčešća boja karakteristična za vrstu Lampropeltis getulus californiae su tamno smeđe ili crne pruge, koje se izmjenjuju sa svijetlo žutim ili bijelim prugama.
Vage jedinki roda zmija kraljevske su glatke i sjajne. Zbog toga su i dobili ime Lampropeltis - izvedenica grčke reči „lampros“, što znači sjajno, i „peltis“ - glatki štit koji koriste grčki petasti.
Telo odraslih je masivno. Glava je malo šira od tijela zmije, izdužena i blago stisnuta sa strana.
Kalifornijske kraljevske zmije nemaju vanjske karakteristike dimorfizma, pa samo kvalificirani herpetolog može utvrditi spol pomoću posebnih testova.
Očekivano trajanje života pojedinaca u zatočeništvu doseže 15-20 godina.
Riječ je o zmiji koja prirodno obitava zapadne dijelove SAD-a i sjever Meksika. Životni vijek joj je otprilike 15 – 20 godina, a narasti može od 76 – 216 cm. Kalifornijska kraljevska zmija može doći u nekoliko različitih boja iako je najčešća varijacija crnih ili smeđih pruga koje se međusobno izmjenjuju sa bijelim ili svijetložutim prugama.
Aktivne su danju u slučaju hladnijeg vremena odnosno predvečer i noću kada su temperature visoke.
Obično nisu agresivne iako mogu ugristi ako ih se uznemirava ili napada. Također, u slučaju opasnosti se smotaju i sakriju glavu, sikću te vibriraju repom.
Hrane se vrlo raznolikim plijenom, uključujući glodavce (miševe, hrčke..) i druge male sisavce, ostale zmije, jaja kornjača i ptica, žabe, daždevnjake i sl. Uvjeti držanja vrlo su slični onima kao kod kukuruzne zmije, o čemu možete više pročitati u ranijem odgovoru Kukuruzna zmija kolegice Martine Kuzmanić, dr. vet. med.
Budući da je riječ o dosta pitomoj zmiji koja ne zahtijeva neke posebne uvjete držanja, dobar je izbor za početnike pa čak i za djecu.
Kraljevska planinska zmija (Lampropeltis pyromelanaMužjak i ženka izgledaju istoOsim toga, postoji veliki broj morfija koje uzgajaju uzgajivači, među kojima ima pojedinaca žute, kafe, crne i žute boje, pa čak i albinosa. Najčešća boja karakteristična za vrstu Lampropeltis getulus californiae su tamno smeđe ili crne pruge, koje se izmjenjuju sa svijetlo žutim ili bijelim prugama.
Vage jedinki roda zmija kraljevske su glatke i sjajne. Zbog toga su i dobili ime Lampropeltis - izvedenica grčke reči „lampros“, što znači sjajno, i „peltis“ - glatki štit koji koriste grčki petasti.
Telo odraslih je masivno. Glava je malo šira od tijela zmije, izdužena i blago stisnuta sa strana.
Kalifornijske kraljevske zmije nemaju vanjske karakteristike dimorfizma, pa samo kvalificirani herpetolog može utvrditi spol pomoću posebnih testova.
Očekivano trajanje života pojedinaca u zatočeništvu doseže 15-20 godina.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Zmije
Novo istraživanje objavljeno u časopisu Toxin otkrilo je da djeluje na ljudske receptore za bol pa se zato može koristiti kao metoda liječenja. Ta je zmija prva poznata koja ima otrov koji djeluje na ovakav način. Ipak, sama je plava koraljna zmija vrlo rijetka jer je čak 80 posto njezina staništa uništeno kako bi se napravilo mjesta za plantaže palmi u jugoistočnoj Aziji.
'Većina zmija ima otrov koji djeluje kao sedativ, a od njega se uspavate, polako, prije nego što umrete', rekao je Dr Bryan Fry sa Sveučilišta u Queenslandu.
Dosad su znanstvenici istraživali potencijalnu medicinsku upotrebu nekih puževa i škorpiona, no zmija je, kao kralježnjak, evolucijski bliža ljudima pa bi tako lijek proizveden iz njezina otrova bio učinkovitiji.
'Otrov ove zmije napada naše natrijeve kanale, koji su ključni u prenošenju boli. Ovo bismo potencijalno mogli okrenuti u nešto što će olakšati bol i što će bolje djelovati na ljude', rekao je dr. Fry.
Fry i njegov tim istraživača iz različitih zemalja, uključujući i Kinu, SAD i Singapur, sada proučavaju srodne zmije u Singapuru kako bi utvrdili ima li plava koraljna zmija neke srodnike koji bi mogli imati slična svojstva, prenosi
'Većina zmija ima otrov koji djeluje kao sedativ, a od njega se uspavate, polako, prije nego što umrete', rekao je Dr Bryan Fry sa Sveučilišta u Queenslandu.
Dosad su znanstvenici istraživali potencijalnu medicinsku upotrebu nekih puževa i škorpiona, no zmija je, kao kralježnjak, evolucijski bliža ljudima pa bi tako lijek proizveden iz njezina otrova bio učinkovitiji.
'Otrov ove zmije napada naše natrijeve kanale, koji su ključni u prenošenju boli. Ovo bismo potencijalno mogli okrenuti u nešto što će olakšati bol i što će bolje djelovati na ljude', rekao je dr. Fry.
Fry i njegov tim istraživača iz različitih zemalja, uključujući i Kinu, SAD i Singapur, sada proučavaju srodne zmije u Singapuru kako bi utvrdili ima li plava koraljna zmija neke srodnike koji bi mogli imati slična svojstva, prenosi
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Zmije
Madagaskarski boa dumeril (Acrantophis dumerili) - vrsta zmija roda Madagaskarski boas
Naseljuje jug ostrva Madagaskara i ostrva Reunion. Nalazi se u crvenoj boji i jedna je od najrjeđih vrsta zmija. Madagaskarski boameri Dumeryl donijeli su potomstvo u zoološke vrtove u SAD-u, Kanadi i Evropi
Dužina tijela je od 2 do 2,5 m. Ona vodi kopneni način života. Zimi (od maja do jula, jer vrsta živi na južnoj hemisferi), aktivnost opada. Sezona parenja traje od jula do septembra. Ženke rađaju žive mladunce. Trajanje trudnoće je oko 150 dana. U leglu od 4 do 8 jedinki.
Boa
Često ljudi zbunjuju bohove i pitone i ne mogu odmah reći razliku između predstavnika ove dvije porodice.
Na prvi pogled ove zmije imaju puno zajedničkog, a kad kažemo „piton“ ili „boa constrictor“, obično mislimo na veliku, netoksičnu zmiju koja svojim prstenom zadavi žrtvu.
Mnogi se vjerovatno sjećaju kako se u sovjetskom crtaču Mowgli, piton Kaa oštro borio s crvenim psima, kružeći svoje neprijatelje prstenima.
I malo ko se verovatno seća kako je film „U potrazi za kapetanom Grantom“ napao lorda Glenarvana bostom konstitucionarom.
U stvari, pitoni i boe su dosta udaljeni jedan od drugog u savremenoj taksonomiji i dijele se na porodičnom nivou. Boas su predstavnici porodice pseudopod (Boidae), pitoni čine zasebnu porodicu - pitoni (Pythonidae)
Gde žive? Oboje žive u suptropskim, tropskim i ekvatorijalnim zonama. Boas žive na obje hemisfere, pitoni - samo na istoku. Dakle, ako ste upoznali veliku divlju netoksičnu zmiju u Americi, onda sigurno možete reći da je riječ o boa sužavanju.
Aboma (Epicrates cenchria) - duga boa
Obe porodice se od većine zmija razlikuju po tome što imaju rudimente karlice i zadnjih udova (u obliku kandži u blizini klokake),
Koja je razlika? Postoji nekoliko manjih razlika, poput prisutnosti zuba na premaksilima kod pitona, infororbitalne kosti i koštanih rudimenta u hemipenisu.
Ali glavna razlika je metoda reprodukcije koja se radikalno razlikuje.
Drvo piton mladunče
Pitoni su oviparovi. Ženka odlaže jaja u gnijezdo iz kojeg se kasnije izleguju mali vrči.
Boas su živahni. Ženka nosi jajašca u svom tijelu i rađa već izgažene stranše.
Pa, i anakonda, o kojoj sam postavila pitanje na samom početku, je boa stisak.
Obje vrste boova jedna su od najomraženijih na svijetu. Ove zmije nisu previše aktivne. Oni love iz zasjede ili čekaju pored staze nekog glodara ili lemura. Ovi bahati ne pokazuju nikakvu sklonost obrani, za razliku od carskih boova, koji napadaju svakoga ko im u prirodi smeta.
https://bs.thinkfirsttahoe.org
Naseljuje jug ostrva Madagaskara i ostrva Reunion. Nalazi se u crvenoj boji i jedna je od najrjeđih vrsta zmija. Madagaskarski boameri Dumeryl donijeli su potomstvo u zoološke vrtove u SAD-u, Kanadi i Evropi
Dužina tijela je od 2 do 2,5 m. Ona vodi kopneni način života. Zimi (od maja do jula, jer vrsta živi na južnoj hemisferi), aktivnost opada. Sezona parenja traje od jula do septembra. Ženke rađaju žive mladunce. Trajanje trudnoće je oko 150 dana. U leglu od 4 do 8 jedinki.
Boa
Često ljudi zbunjuju bohove i pitone i ne mogu odmah reći razliku između predstavnika ove dvije porodice.
Na prvi pogled ove zmije imaju puno zajedničkog, a kad kažemo „piton“ ili „boa constrictor“, obično mislimo na veliku, netoksičnu zmiju koja svojim prstenom zadavi žrtvu.
Mnogi se vjerovatno sjećaju kako se u sovjetskom crtaču Mowgli, piton Kaa oštro borio s crvenim psima, kružeći svoje neprijatelje prstenima.
I malo ko se verovatno seća kako je film „U potrazi za kapetanom Grantom“ napao lorda Glenarvana bostom konstitucionarom.
U stvari, pitoni i boe su dosta udaljeni jedan od drugog u savremenoj taksonomiji i dijele se na porodičnom nivou. Boas su predstavnici porodice pseudopod (Boidae), pitoni čine zasebnu porodicu - pitoni (Pythonidae)
Gde žive? Oboje žive u suptropskim, tropskim i ekvatorijalnim zonama. Boas žive na obje hemisfere, pitoni - samo na istoku. Dakle, ako ste upoznali veliku divlju netoksičnu zmiju u Americi, onda sigurno možete reći da je riječ o boa sužavanju.
Aboma (Epicrates cenchria) - duga boa
Obe porodice se od većine zmija razlikuju po tome što imaju rudimente karlice i zadnjih udova (u obliku kandži u blizini klokake),
Koja je razlika? Postoji nekoliko manjih razlika, poput prisutnosti zuba na premaksilima kod pitona, infororbitalne kosti i koštanih rudimenta u hemipenisu.
Ali glavna razlika je metoda reprodukcije koja se radikalno razlikuje.
Drvo piton mladunče
Pitoni su oviparovi. Ženka odlaže jaja u gnijezdo iz kojeg se kasnije izleguju mali vrči.
Boas su živahni. Ženka nosi jajašca u svom tijelu i rađa već izgažene stranše.
Pa, i anakonda, o kojoj sam postavila pitanje na samom početku, je boa stisak.
Obje vrste boova jedna su od najomraženijih na svijetu. Ove zmije nisu previše aktivne. Oni love iz zasjede ili čekaju pored staze nekog glodara ili lemura. Ovi bahati ne pokazuju nikakvu sklonost obrani, za razliku od carskih boova, koji napadaju svakoga ko im u prirodi smeta.
https://bs.thinkfirsttahoe.org
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Zmije
Zmijske činjenice
Zmije se nalaze u svim dijelovima svijeta, osim na Antarktici. Pored toga, ne postoji niti jedan gmizavac ovog odreda na Irskom, Islandu i Novom Zelandu (činjenice o Antarktiku).
Otrovne zmije koriste otrov prvenstveno kao način ubijanja žrtve tokom lova, a ne radi samoodbrane.
Najduža zmija koja obitava na Zemlji je retikulirani piton, čija dužina tijela može doseći 10 metara.
Najveća i najmasovnija zmija na planeti je anakonda, odnosno vodena boa. Postoji mnogo dokaza o anakondi dugom preko 6 metara, ali nijedna od njih nije naučno potvrđena. Ali rekordna težina anakonde dobro je poznata - odrasle zmije teže od 30 do 70 kg. Među ljuskavom anakondom inferiorno je po težini samo guštera Komodo, među zmija mu nema jednakosti.
Najkraće zmije na Zemlji žive na ostrvu Barbados - odrasli narastu do najviše 10 centimetara. U prosjeku, veličina kopnenih zmija rijetko prelazi 1 metar (činjenice o Barbadosu).
Nalazi naučnika omogućavaju nam da pričamo o postojanju zmija na Zemlji već prije oko 167 miliona godina.
Zmije nemaju noge, ramena, grudi, bubnjić, limfne čvorove, mjehur i kapke koji bi se zatvorili i otvorili.
Zmijski kapci su prozirne vage koje su uvijek zatvorene kako bi zaštitile vaše oči od prljavštine. Štoviše, u stvari oči zmije se nikada ne zatvaraju i spavaju s otvorenim očima, ako ih ne pokriju prstenovima zmijskih tijela.
Gornja i donja vilica zmije nisu međusobno povezane tako da zmije mogu vrlo široko otvoriti usta i progutati plijen, čija širina ponekad prelazi veličinu tijela zmije.
Zbog svoje sposobnosti da povremeno promijeni staru kožu na novu, zmije su postale simbol medicine i otklanjanja bolesti.
Zbog posebne strukture čeljusti, zubi zuba mogu se okretati za 90 stepeni.
Otrovni zubi brojnih zmija, na primjer, gabonska zmija, mogu narasti do 4,5 cm.
U tijelu zmija ima od 200 do 450 kralježaka (kod ljudi, za poređenje, 33-34 kralježaka).
Unutarnji organi zmija su izduženi, a kada se nalaze, ne poštuje se simetrija svojstvena drugim vrstama. Pored toga, upareni organi obično izgube svoje pare - na primjer, većina zmija ima samo desno pluće.
Zmije traže plijen i orijentišu se u prostoru mirisom koji ih uhvate jezikom - jezik stalno skuplja čestice tla, zraka i vode, koje zmija potom analizira u ustima.
Neke zmije imaju odličan vid, druge mogu razlikovati svjetlost od tame. U osnovi, zmijski vid ne služi za gledanje okolo, već za određivanje kretanja objekata koji su zanimljivi zmiji (činjenice o viziji).
Zahvaljujući posebnom organu, zmije „vide“ toplinu, što im omogućava da brzo krenu na trag toplokrvnog plena. Zmije takođe prepoznaju infracrveno zračenje zbog topline koja proizlazi iz nje.
Zmije osjećaju kako im se druge životinje približavaju, hvatajući vibraciju zemlje cijelom svojom površinom.
Sve zmije poznate nauci (a na planeti postoji 3631 vrsta) su grabežljivci.
1987. godine pronađeni su posmrtni ostaci fosilizirane 3,5-metarske zmije, što je omogućilo da se dokaže kako su prije otprilike 67 milijuna godina zmije jele jaja i mladunče dinosaurusa.
Zubi zmija rastu cijeli život.
Prolivanje se takođe pojavljuje tokom života.
Unutrašnji organi nisu locirani kompaktno kao kod ljudi, već redom jedan za drugim. Lijevo pluće svih zmija je veće, a kod mnogih vrsta desna potpuno nedostaje.
Ako se proguta, srce se može značajno pomaknuti.
Sve zmije imaju kapke koji su uvijek zatvoreni. Oni su transparentni filmovi koji ne ometaju gledanje. Međutim, vid zmija nije previše dobar. Ali tada mogu razlikovati tople predmete, kao što je termički snimač.
Zmije se nalaze u svim dijelovima svijeta, osim na Antarktici. Pored toga, ne postoji niti jedan gmizavac ovog odreda na Irskom, Islandu i Novom Zelandu (činjenice o Antarktiku).
Otrovne zmije koriste otrov prvenstveno kao način ubijanja žrtve tokom lova, a ne radi samoodbrane.
Najduža zmija koja obitava na Zemlji je retikulirani piton, čija dužina tijela može doseći 10 metara.
Najveća i najmasovnija zmija na planeti je anakonda, odnosno vodena boa. Postoji mnogo dokaza o anakondi dugom preko 6 metara, ali nijedna od njih nije naučno potvrđena. Ali rekordna težina anakonde dobro je poznata - odrasle zmije teže od 30 do 70 kg. Među ljuskavom anakondom inferiorno je po težini samo guštera Komodo, među zmija mu nema jednakosti.
Najkraće zmije na Zemlji žive na ostrvu Barbados - odrasli narastu do najviše 10 centimetara. U prosjeku, veličina kopnenih zmija rijetko prelazi 1 metar (činjenice o Barbadosu).
Nalazi naučnika omogućavaju nam da pričamo o postojanju zmija na Zemlji već prije oko 167 miliona godina.
Zmije nemaju noge, ramena, grudi, bubnjić, limfne čvorove, mjehur i kapke koji bi se zatvorili i otvorili.
Zmijski kapci su prozirne vage koje su uvijek zatvorene kako bi zaštitile vaše oči od prljavštine. Štoviše, u stvari oči zmije se nikada ne zatvaraju i spavaju s otvorenim očima, ako ih ne pokriju prstenovima zmijskih tijela.
Gornja i donja vilica zmije nisu međusobno povezane tako da zmije mogu vrlo široko otvoriti usta i progutati plijen, čija širina ponekad prelazi veličinu tijela zmije.
Zbog svoje sposobnosti da povremeno promijeni staru kožu na novu, zmije su postale simbol medicine i otklanjanja bolesti.
Zbog posebne strukture čeljusti, zubi zuba mogu se okretati za 90 stepeni.
Otrovni zubi brojnih zmija, na primjer, gabonska zmija, mogu narasti do 4,5 cm.
U tijelu zmija ima od 200 do 450 kralježaka (kod ljudi, za poređenje, 33-34 kralježaka).
Unutarnji organi zmija su izduženi, a kada se nalaze, ne poštuje se simetrija svojstvena drugim vrstama. Pored toga, upareni organi obično izgube svoje pare - na primjer, većina zmija ima samo desno pluće.
Zmije traže plijen i orijentišu se u prostoru mirisom koji ih uhvate jezikom - jezik stalno skuplja čestice tla, zraka i vode, koje zmija potom analizira u ustima.
Neke zmije imaju odličan vid, druge mogu razlikovati svjetlost od tame. U osnovi, zmijski vid ne služi za gledanje okolo, već za određivanje kretanja objekata koji su zanimljivi zmiji (činjenice o viziji).
Zahvaljujući posebnom organu, zmije „vide“ toplinu, što im omogućava da brzo krenu na trag toplokrvnog plena. Zmije takođe prepoznaju infracrveno zračenje zbog topline koja proizlazi iz nje.
Zmije osjećaju kako im se druge životinje približavaju, hvatajući vibraciju zemlje cijelom svojom površinom.
Sve zmije poznate nauci (a na planeti postoji 3631 vrsta) su grabežljivci.
1987. godine pronađeni su posmrtni ostaci fosilizirane 3,5-metarske zmije, što je omogućilo da se dokaže kako su prije otprilike 67 milijuna godina zmije jele jaja i mladunče dinosaurusa.
Zubi zmija rastu cijeli život.
Prolivanje se takođe pojavljuje tokom života.
Unutrašnji organi nisu locirani kompaktno kao kod ljudi, već redom jedan za drugim. Lijevo pluće svih zmija je veće, a kod mnogih vrsta desna potpuno nedostaje.
Ako se proguta, srce se može značajno pomaknuti.
Sve zmije imaju kapke koji su uvijek zatvoreni. Oni su transparentni filmovi koji ne ometaju gledanje. Međutim, vid zmija nije previše dobar. Ali tada mogu razlikovati tople predmete, kao što je termički snimač.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Zmije
Najveća od svih zmija koje žive na području bivšeg SSSR-a je gyurza. Maksimalna dužina predstavnika ove vrste je 2 m.
Razmotrimo još par zanimljivih činjenica.
Džinovske zmije uključuju još dvije vrste pitona: svijetlog tigra i tamnog tigra.
Ženski tamnoplavi piton po imenu Baby, odrastao u jednom od američkih zooloških vrtova, najteže je živjeti. Ova ljepotica teži 183 kg (u prosjeku predstavnici vrste imaju težinu od 75 kg).
Lagani tigrasti piton dostiže dužinu od šest metara, ali ne predstavlja opasnost ni za jednu životinju veću od mačke.
Kraljeva kobra spada među pet najvećih.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Zmije
Najmanja je Barbadoska uska zmija. Ne naraste ni do deset cm. Među otrovnim predstavnicima klase može se spomenuti patuljkasta zmija koja može narasti najviše trideset centimetara
Kada su odgovarali na pitanje o najopasnijem gmizavcu, mnogi su spominjali crnu mambu, jer upravo je ona najotrovnija zmija. Zanimljiva činjenica: boja ovog stvorenja nije crna, već sivkasta ili smeđa. Mnogo je praznovjerja povezanih sa ovom zmijom. Stanovnici regija u kojima živi, čak se ni njeno ime nikada ne izgovara naglas, strahujući da će podmukla zmija čuti i doći u posjet. Crna mamba je ujedno i najbrža jer se može kretati brzinom od 20 km / h.
Ali strašna mamba ima još opasnijeg konkurenta - taipan. Živi u Australiji, ima izuzetno agresivno ponašanje i impresivnu dužinu od nekoliko metara. Taipanov otrov paralizira srčani mišić, i djeluje odmah. Upoznavši ga, samo trči.
Filipinska kobra je profesionalni snajperista. Ona ubija pljuvanjem otrova. Čak ni udaljenost od 3 metra nije sigurna. Ali, kao i druge kobre, filipinska zmija rijetko prva napada. Putnik treba pažljivo pogledati pod noge kako ne bi zakoračio na njega.
Krait vrpce živi u Indiji, gdje ga nazivaju stidljiva zmija. Kraji nisu agresivni ako ne dodirnete njihovo potomstvo. Ali otrov jedne zmije dovoljan je da pošalje desetine ljudi na sljedeći svijet.
Količina otrova koja se nalazi u žlijezdama jedne kraljeve kobre bit će dovoljna za obradu s dvadeset i tri odrasle osobe. Jednostavno nema vremena za uvođenje antidota. Ujed kraljeve kobre fatalan je čak i za slona. Obično kobra ubija zbog opasnosti za mladunce. Da, jedan od najopasnijih gmazova na planeti je brižna majka.
Kada su odgovarali na pitanje o najopasnijem gmizavcu, mnogi su spominjali crnu mambu, jer upravo je ona najotrovnija zmija. Zanimljiva činjenica: boja ovog stvorenja nije crna, već sivkasta ili smeđa. Mnogo je praznovjerja povezanih sa ovom zmijom. Stanovnici regija u kojima živi, čak se ni njeno ime nikada ne izgovara naglas, strahujući da će podmukla zmija čuti i doći u posjet. Crna mamba je ujedno i najbrža jer se može kretati brzinom od 20 km / h.
Ali strašna mamba ima još opasnijeg konkurenta - taipan. Živi u Australiji, ima izuzetno agresivno ponašanje i impresivnu dužinu od nekoliko metara. Taipanov otrov paralizira srčani mišić, i djeluje odmah. Upoznavši ga, samo trči.
Filipinska kobra je profesionalni snajperista. Ona ubija pljuvanjem otrova. Čak ni udaljenost od 3 metra nije sigurna. Ali, kao i druge kobre, filipinska zmija rijetko prva napada. Putnik treba pažljivo pogledati pod noge kako ne bi zakoračio na njega.
Krait vrpce živi u Indiji, gdje ga nazivaju stidljiva zmija. Kraji nisu agresivni ako ne dodirnete njihovo potomstvo. Ali otrov jedne zmije dovoljan je da pošalje desetine ljudi na sljedeći svijet.
Količina otrova koja se nalazi u žlijezdama jedne kraljeve kobre bit će dovoljna za obradu s dvadeset i tri odrasle osobe. Jednostavno nema vremena za uvođenje antidota. Ujed kraljeve kobre fatalan je čak i za slona. Obično kobra ubija zbog opasnosti za mladunce. Da, jedan od najopasnijih gmazova na planeti je brižna majka.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Zmije
Pseudo zmija
Obratimo pažnju na jedno smiješno stvorenje, koje je također vrlo slično zmiji, ali uopće nije. U stvari, to je pingvin žutog guštera. U procesu evolucije udovi su izgubili beskorisnost.
Obratite pažnju na strukturu glave. Žutooko oko ima pokretne, kožne kapke. Predatori uzimaju ovog guštera za zmiju i ne diraju ga.
Tu je i antipod žutice - skorina, koja se naziva zmija sa nogama. Ali, onda senzacija nije uspjela, skija nije zmija, to je također gušter.
Obratimo pažnju na jedno smiješno stvorenje, koje je također vrlo slično zmiji, ali uopće nije. U stvari, to je pingvin žutog guštera. U procesu evolucije udovi su izgubili beskorisnost.
Obratite pažnju na strukturu glave. Žutooko oko ima pokretne, kožne kapke. Predatori uzimaju ovog guštera za zmiju i ne diraju ga.
Tu je i antipod žutice - skorina, koja se naziva zmija sa nogama. Ali, onda senzacija nije uspjela, skija nije zmija, to je također gušter.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Zmije
Australijski Taipan, koju još nazivaju i "bjesomučna zmija". Ako želite pogledati Tajpane, oni žive u središnjoj Australiji. Ovo je najotrovnija kopnena zmija, otrov u jednom zalogaju dovoljan je da ubije stotinu ljudi. Dakle, vjerovatno je bolje da ih ne sretnete, oni su veoma brzi: kada opaze, nekoliko puta zaredom podižu glavu i udaraju munje. Prije pronalaska antidota protiv otrova 1955. godine, 90% njihovih žrtava umrlo je od ujeda Taipan
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Zmije
Crna šarka (Vipera berus prester) je potpuno crna zmija. Ima vijugavu šaru koja se vidi pri određenom lomu svjetla. Naseljava planinska područja ali nešto niže nadmorske visine. Može se naći na Velikom i Malom polju na planini Igman.
Crna šarka pripada grupi najotrovnijih/opasnijih zmija na našim prostorima.
Crna šarka pripada grupi najotrovnijih/opasnijih zmija na našim prostorima.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Zmije
Za ovu neman prvi put čujemkreja wrote: ↑Sun Oct 31, 2021 7:39 pmCrna šarka (Vipera berus prester) je potpuno crna zmija. Ima vijugavu šaru koja se vidi pri određenom lomu svjetla. Naseljava planinska područja ali nešto niže nadmorske visine. Može se naći na Velikom i Malom polju na planini Igman.
Crna šarka pripada grupi najotrovnijih/opasnijih zmija na našim prostorima.
Mislio sam da osim poskoka, šarke i bosanskog šargana nema drugih otrovnica u BiH.
