Moja glasna razmisljanja

[Bella]

. dobro si odjasnila..

[Peace]

Ovo se, kad ste daleko od zavicaja, zove nostalgija.
Mama mi danas poslala

[Bella]

.. dobra visina za 'chajeve'. jarchiche. itd.. jako lijepo..

[Peace]

O zahvalnosti, opet.
Sinoc sam bila na ifaru. Srijeda je bila, dakle radni dan.
Iftar za deset odraslih postaca pripremila je zena koja je ustala jucer u 6 am, koja je radila od 7-4, kojoj je posao da bude na nogama sve vrijeme osim pauza, i koja je pri tome i sama postila.
I tako se potrudila oko iftara.
Zahvalim se, i pohvalim je za stolom, pred svima. Znala sam da se od prisutnih niko to nece sjetiti.
Jedna gosca je dodala - lahko je sve spremiti kad se ima od cega.
Gosca je inace finansijski jaca bar za 20 puta od domacina, ali vam ona veceru nikad ne bi pripremila, ni radnim danom, ni vikendom, ni u Ramazanu, ni bez. Znaci zivi dokaz da nije stvar mogucnosti, vec htijenja.
Njen muz bi.

Eto mislim se, pa mnoge stvari treniramo u zivotu, mogli bi i zahvalnost. Uvijek probajmo postaviti sebe na mjesto onog drugoga, da vidimo da li bismo mi to tako mogli.
Ja ne bih mogla radnim danom napraviti veceru za 10 odraslih ljudi, bar ne takvu.
Zapravo, mogla bih, ali bilo bi mi previse, bas previse. Nije samo pripremiti veceru, ima tu tona posla i oko pospremanja.
Nas dvije gosce smo pomogle sinoc pospremiti sto, i oprati sudje…Ali domacica je ta koja uvijek zeli srediti po svome, ostaviti stvari gdje im je mjesto…

Ako razmisljate ko su zahvalni ljudi…Naci cete sigurno i vi da su to ljudi uglavnom sa istim osobinama - srecniji, pozitivniji, i zadovoljniji ljudi…isto vazi i nezahvalne, i svi oni uglavnom kroz zivot idi s istim osobinama - pomalo zavist i bahiluk, pomalo opca nekultara, pomalo ogranicenost uma, tj nisu u stanju da sagledaju siru sliku..

[Bella]

ne traba ni 'zaliti ' zenu, ako je odluchila, da pozove goste...
.. komentar goshche je.. degutantan..

[Peace]

Ne zaliti Bella.
Ali iskazati zahvalnost, da.
Za vrijeme utroseno, za trud ulozeni, za novac potroseni..

[Bella]

. ti si ih preduhitrila.. jesu li se zahvalili na kraju vechere ono pri odlasku,.. nemojte shta zamjeriti..

inache. muslimani se teshko zahvaljuju. mislim da rijetko kazu ..hvala.. ugalvnom pohvale jelo, ili daj recept... . ili bilo nam je lijepo ..tako nekako
. shto se tiche vechera. kod prijatelja. .ko je pozvan trebalo bi da i pozove u svojoj kuchi ili restoranu... . u buduchnosti ako. ne. ne traba ni da prihvate poziv

[Peace]

Nisam jucer postila, prvi dan.
Kcerkla je jucer isla povaditi umnjake. Trebam malo goglati o tome, ljudi ih uglavnom povade, jer su eto nepotrebni i neki visak. Ja ipak duboko vjerujem da sigurno i oni imaju svoj znacaj, te ako ne smetaju ne bi ih trebalo ni vaditi.
Ona ima jednu silver krunu, niko je ne vidi osim ona sama kad zine ispred ogledala. Htjela ju je zamijeniti za bijelu, a kad odete zubaru, to je kao i kada odete mehanicaru…Oni ce i kod savrsenog osmijeha naci nesto za popravke. Pa tako su njoj rekli da je pametno da se prvo povade umnjaci. S 13-14 god je nosila braces, pa su joj sada rekli da su se zubi u donjoj vilici malo vratili u prvobitni polozaj, pa ce na njima nositi invisalign…
U konacnici ce to kostati $9,000.
Znam da dijaspora ide u Bosnu raditi dentale usluge, ja jednostavno nemam tu djecu. Moji se cak ni sisati nisu htjeli. Razumila sam kcerku, duga kosa, pa moze i cekati. Ali ni sin nije htio, cako je dva mjeseca da se vrati u USA. A i ovdje ga sisa hercegovac. Sve nase momke sisa.
Eto kontam ne bi trebalo zbijati sale s dijasporom kad idu zubaru,to su uglavnom oni odrasli u domovini. I podraska su ekonomiji.
Oni koji nisu odrasli tu, platice i 10 puta vise tamo gdje zive.

Nisam uopste htjela pisati o ovome.
Kcerki su to radili pod anestezijim, neko je morao ici s njom da je vrati kuci.
Kad sam je vidjela s svim tim prikljucima u stolici, pozlilo mi je. Inace ne trpim igle ni klinike.


Znaju na poslu da postim, i znali su da jucer nisam postila.
Ispricala sam im da tako odreagujem uvijek na igle, na krv, na bolnicke aparate..
Anila je ovako komentarisala - pa zato ti nemas problema u zivotu. Bog zna koliko si njezna, i zna da ti ne bi izdrzala, a ja sam jaka, on to zna, i zbog toga stalno prolazim kroz probleme i iskusenja..

Pozelila sam da kazem da nisu problemi od Boga, da se uglavnom sami u njih uvaljujemo, jezikom najvise…Ali Anila ne moze podnijeti da cuje ovo. Ne bi joj pozlilo, ali ne bi joj ni bilo dobro narednih nekoliko dana, a pamtila bi do kraja zivota.
Na koncu svako ima nesto sto ne moze podnijeti.

Kako bi bilo korisno da svako ko voli Boga kriviti za svoje nevolje, zastane i razmisli o sebi i svom djelovanju.

[Peace]

Razmisljala sam ovih dana i o depresiji.
Naisla sam negdje na vijest da se jedna djevojka (28 god)u Nizozemskoj odlucila na eutanaziju zbog teske depresije, doktori su joj navodno rekli da joj ne mogu pomoci i da ce uvijek biti isto…
A negdje sam ranije naisla na vijest da je 150 miliona ljudi u Evropskoj Uniji na nekih tabletama za psihu.
A EU broji oko 450 miliona ljudi. Pa ako se izuzmu djeca, moze se zakljuciti da je svaka druga odrasla osoba na tabletama.
Postavljam sebi logicno pitanje - da li su bash svi ti ljudi za tableta
Pretpostavljam da stvari stoje svugdje isto - ako ste se nasikirali u vezi necega pa odete doktoru i zaplacete, automatski ce vas stavito na tablete cijelu godinu.
Da odlazite na neke razgovore, osiguranje uglavnom ne pokriva. Mnogo, mnogo je jeftinije da vam dadnu tablete.
Namece mi se i pitanje da li uopce postoji interes doktora i osiguranja da vi budete zdravi
Ja vjerujem da ne postoji, jer ako smo mi zdravi, oni ce biti bez posla.

Trebalo bi da postoji interes u porodici. Ne znam kako se tacno dovede neko do depresije, ali sigurna sam da stvari u porodici mogu k tome najvise doprinijeti.
I zivot bez stalne obaveze. Treba se okupirati. Kazu djavo prebiva u glavi besposlenog covjeka.
Djeca i te kako dadnu smisao zivotu. Roditelji nas vole, a djeca nas trebaju. Cula sam od mnogih ljudi da su shvatili svoju ulogu tek nakon sto su roditelji postali, tada su odjednom poceli da vode racuna o zdravlju, htjeli su da zive i traju zbog onih koji ih trebaju.
Zato mislim da bi bilo korisno upucivati ljude da se bave nekim poslovima na kojima ce se osjecati korisnim drustvu, mozda bi im se vratio smisao kad bi imali posvetu.
Treba nekad izaci iz okruzenja u kojem se nalazimo, nekada mozda promijeniti i grad, drzavu, kontinent.

[Bella]

Jel kcerka nastavila . nositi ..retainer .. ? chak i nekoliko godna . nakon skidanja 'zica'
..

[Bella]

A negdje sam ranije naisla na vijest da je 150 miliona ljudi u Evropskoj Uniji na nekih tabletama za psihu.

i ti ljudi na pitanje . da li su sretni. odgovaraju ..da.. to su te zemlje,proglashene za 'najsretnije'. u svijetu

[Peace]

Jel kcerka nastavila . nositi ..retainer .. ? chak i nekoliko godna . nakon skidanja 'zica'
..

Godinu ili dvije.
Zapravo bi trebalo haman zauvijek.

[Peace]

A negdje sam ranije naisla na vijest da je 150 miliona ljudi u Evropskoj Uniji na nekih tabletama za psihu.

i ti ljudi na pitanje . da li su sretni. odgovaraju ..da.. to su te zemlje,proglashene za 'najsretnije'. u svijetu

Pa da.
Zato tim statistikama ne treba vjerovati.

[Peace]

Upoznadoh danas par, trebali su prebaciti autu s jednog imena na drugo, tako sam im morala gledala u vozacke.
On je rodjen 1941 god, ona 1944e.
I izgledaju jako dobro za te godine, pogotovo on.
Pitam ih sta misle da je doprinijelo njihovom dugom zivotu?
On je odgovario - uvijek sam se s njom slagao, sto god je htjela govorio sam moze draga... Bitno je, dodao je jos, da ste od pocetka s odgovarajucom osobom.
A toko je opusten, angelski, i osmijeh mu nije nikako silazio s lica.
Ja sam za sebe izvukla zakljucak da je vjerovatno kombinacija ovog dvoga. A start je ipak kod ovog drugog. Kad je covjek dobricak u dusi, tada je skora svaka osoba odgovarajuca, i samo tada mozete pustiti da bude sve po volji onog drugoga.

Upoznadoh ovih dana i par iz Njemacke.
Prvo njega, pitao je za moj akcent, a kad rekoh da sam iz Bosne, pravo se obradovo.
Rece mi da je zivio u Beogradu pet god, tamo mu je djecu pazila neka Slava iz Sarajeva, i Slava bi ih na ljeto vodila u njen voljeni, rodni grad.
Zena mu je toliko volila zivjeti na tom nasem podneblju, da joj sada vise nedostaje Beograd, nego Njemacka.
Samo nekoliko dana nakon njega, bila je tu zena, pa me i ona pita za akcent..Rekoh iz Bosne, a zena se ozari, pa kaze - jedna Slava iz Sarajeva je cuvala moju djecu dok smo zivjeli u Beogradu, isli smo na ljeto u Sarajevo….Znam, rekoh, znam…

I upoznah jednu zenu iz Praga. Radi nesto za human rights.
Radila je u Srbiji, i Hrvatskoj.

Eto kako je svijet mali.

[Peace]

Najbolja frendica od kcerkice je otisla u Bosnu.
Tetka joj umire od cancera. Od cancera boluje i tetak, za njega ipak ima nade, a za tetku ne.
Oboje su pusaci, ona je znala pusiti i tri kutije dnevno.

Mozda nije to uzrok, Bog sami zna, ali zapitam se da li se u takvoj situaciji zapita insan - da li sam sam sebe doveo u ovakvo stanje

Mislim da ja vodim zdrav zivot jer volim mnogo ove sto imam, i ne bi htjela da im budem na teretu. Opet se moze desiti, znam, ali bar cu tada znati, a znat ce i oni, da sam cinila sve da do toga ne dodje.

Brat mi neki dan veli - mnogo je bolesnog svijeta u 40im, u 50im…Zbilja jeste.
Mislim evo da bi paralelno s rastom bolesnih trebala rasti i svijest kod ljudi, a znanje, koje moze razvisti svijest, je danas dostupno svima.
A ne raste. Ne znam zasto.
Muz neki dan prica sa svojima u Bosni…Prolazeci pored u jednom momentu cujem govore mu o nekoj rostiljadi…Prolazim ponovo nakon 20ak minuta, a govore mu a jagnjetu s raznja..
Nakon 20ak minuta, s drugim je bratom na vezi, govori mu o piletu s raznja
Sta’s reci….Sva se prica svela na to sta pojesti i popiti…
Neale Walsch je, mislim u knjigi 3, Razgovori s Bogom, pisao o samoubistu, o tome kako religije gledaju na to ko na veliki grijeh…Svidja mi se kako je on tu objasnio stvari - samoubistvo je sve sto nas ubija, bilo da se desi u sekudni ili polahko godinama, pa ako je grijeh od metka, tada je i od cigara, alkohola, prejedanja…
Vidjela sam takvih ljudi koji nose glad u ocima bash ko da je jucer rat stao.

Znam, mora se od necega umrijeti, ali zar bas moramo umirati tako bolno, sporo i skupo.
Tako da najvoljeniji moraju prolaziti s nama kroz nasa patnje. Odboluju nasu bol, sigurno. I nose je kroz zivot, pitajuci se da li je moglo biti drukcije…
Mozda bi se psihicki trebalo poceti pripremati na vrijeme, bar u slucajevima kad vidimo da neko svjesno radi na samounistenju.

[bakterijasmarsa]

Htedoh napisati na pređašnju temu i pre nego što pročitah post.
Danas smo sahranili ćerkinu drugu učiteljicu u 49toj. (leukemija)
prva je umrla dok su deca bila na raspustu drugog razreda u 40toj (posledice anoreksije)

Mislio sam preseliti se na neko mesto gde mladi ljudi ne umiru, ali izgleda da takvih mesta i bližoj okolini nema.

(četvrta veoma draga osoba koja je preminula za 6 mesevi a u dobi ispod 60 godina)

[Peace]

Ovo sam s jednog predavanja cula - prije bi se planina pomjerila s mjesta, nego sto bi covjek svoj karakter promijenuo.
Znaci nemoguce. Ne znam evo treba li ovo uopce govoriti ljudima. Malo je porazavajuce, a malo i smirijuce. Moze voditi kontam u depresiju, a moze i u spasenje.
Nema vjerovatno niko a da bar ponekad ne pozeli da se neko oko njega promijeni. Kad shvatimo da ne moze, onda mi nesto mijenjamo, ali ni mi ne mijenjamo sebe uglavnom. Mijenjamo partnera, sredinu, posao, drzavu..Da bi nasli da se opet i tu treba nesto mijenjati.
Mozda bi trebalo samo pustiti da te tare trenutna situacija/problem, kad te vec mora nesto trati, zar je uopce vazno sta je…
Pogledah neki documentarac o poslaniku Musau na netflixu…Presli Nill, voda progutala faraona i njegovu vojsku, i sad oni slobodni, nakon nekih 450 godina. Ali od obale treba nastaviti put, i idu kroz pustinju, na pocetku bez hrane i vode, iscrpljeni se pitaju koja je poenta bila otici iz Egipta kad im ni sada nije lahko…
Zivot nije odrediste,, zivot je put, rece neko tu u emisiji.
Bas mudro, treba se ovog sjecati cesto. Tacno se nikad ne mozemo dovesti dotle da smo rahat do kraja, bar ne na duzi period, a i kad bismo se doveli, to bi nam brzo dosadilo i htjeli bismo nesto promijenuti.
Dovedoh se dotle da mislim kako se ne trebao uopce zaliti ako imas neki problem, vec ga prigrlit, sigurno te uci i usmjerava. Kasnije moze doci i gori i veci, pa ti moze izgledati blesavo ovo o cega si se sad nerviro.

[Peace]

S ozbzirom da sam imala neradni dan otisla sam danas kod direktora, traziti povisicu.
I dobila, ne toliko koliko sam trazila, i znala sam da necu, trazila sam vise da se nadjemo na sredini.
Mozda cu s tim dobiti i neke vece odgovornosti, ali sve to zapravo i sada radim.
I ostadosmo u razgovoru duze od sat vremena.
Pokaza mi poslovanje svih lokacija koje vodi. Kakav pad se osjetio od Marta 2023, u svemu, da ne povjerujes. Ima program kroz koji prati sve centre…padovi na dnevnom nivou, na mjesecnom i na koncu na godisnjem.
Prostori su skuplji, sve sto se potrebuje za poslovanje je skuplje, mi smo vise placeni, a zarada pada.
Zarada tek stize onu iz vremena prije corone, kad su ljudi radili za upola nize plate, kad su prostori bili upla nizi, kad je sve bilo upola jeftinije.
I kaze mi ( a toga sam i sama bila vrlo svjesna) ovo sto na tv pricaju i pisu u medijima - da posla ima, da se trazi radna snaga, da ekonomija dobro stoji, to nije tacno, svi poslodavci to znaju..Vjerovatno se zbog politicke situacije u svijetu ne moze objaviti realno stanje.
Poznaje poslodavce koji su prinudjeni otpustati radnike samo da bi primili nove, koji ce isto raditi ali za puno manje plate. Poznajem osobno ljude kojima se ovo desilo.
Na trenutak mi se ucinilo da ne bi ni njemu bilo mrsko kad bi oni s najvisim platama otisli. On sam im nece dati otkaz, ali nece nista uciniti ni da zadrzi. Na plati kojoj jesu, bice dok se ne izadje iz ovoga, ako se ikada i izadje.
Radne sate ce im smanjivati, s obzirom da ne ide da im smanjuje platu.

Ja volim biti optismista, ali nisam po pitanju ovoga. Sve ukazuje na to da svijet tone u sve vecu i vecu krizu.


Kcerka ja povodom posla otptovala jutros u Minnesotu. U Minneapolisu je sjediste firme za koju radi.
Citala sam da su ljudi tu srecniji, a ona mi nocas kaze da zbilja tako djeluje. Jako su ljubazni, od aerodroma pa dalje. Svi vam se osmjehuju. Vozac ubera se predstavi i rukuje se svama, u restoranima su vrhunski ljubazni, i njeni poslodavci djeluju extra srecni. Populacija, djeluje joj da je tu 95% bjelaca.
Vecerali su u nekom restoranu, pokraj jezera…
Googlam nocas malo Minnesotu, i saznam tek da je poznata pod imenom "Land of 10,000 Lakes“.

U velikom gradovima se neke stvari jednostavno pogube.

[Peace]

Sejtan je kazu svezan uz Ramazan.
Ne znam eto je li bas svezan, ali znam da se ljudi drukcije ponasaju dok traje.
Cudo jedno sta se desi za par dana nakon sto zavrsi.
Svi se odjednom vrate onom sto su bili.
Odjednom ponovo mozemo tracati, piti, lagati, varati, prezirati, mijesat se u sve, i sto nas se tice i sto nas se ne tice.

[Bella]

pa da. to je evidentno.. sama gluma..al hajd. ako vam je tako lakshe zivjeti.. samo nastavite..

[Bella]

Poznaje poslodavce koji su prinudjeni otpustati radnike samo da bi primili nove, koji ce isto raditi ali za puno manje plate. Poznajem osobno ljude kojima se ovo desilo

to je trebao i tvoj shef uraditi.. kad si mu trazila povishicu..
.al eto. dobra si mu. otvarash office na vrijeme. ne kasnish

[Revizor]

Poznaje poslodavce koji su prinudjeni otpustati radnike samo da bi primili nove, koji ce isto raditi ali za puno manje plate. Poznajem osobno ljude kojima se ovo desilo

to je trebao i tvoj shef uraditi.. kad si mu trazila povishicu..
.al eto. dobra si mu. otvarash office na vrijeme. ne kasnish

peace

FB_IMG_1713383497072.jpg (26.54 KiB) Viewed 140 times

[Peace]

Kako dva neukusna posta si ostavila Bella

[Revizor]

imamo li temu ovako te zamisljam

[Bella]

o ukusima se ne rasprablja. Peace
mozemo dikutovati.
shta je tu sad..