Indexi
Re: Indexi
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Indexi
Modra rijeka je konceptualni muzički album sarajevske rok grupe Indexi, osmišljen oko niza pjesama iz poetskih zbirki Maka Dizdara, poznatog bosanskohercegovačkog pjesnika.
Poslije punih 16 godina rada, Indexi su u septembru 1978. godine objavili prvi studijski autorski album. Do tada su snimili 22 singla i tri kompilacijske zbirke.
Osnovni podaci o albumu
Na stihove Maka Dizdara iz poetskih zbirki "Kameni spavač" i "Modra rijeka", muziku su napisali gitarista Slobodan "Bodo" Kovačević i bas gitarista Fadil Redžić. Nimalo jednostavno nije uklopiti metriku pjesničkih stihova iz drukčijeg vremena, ambijenta i izričaja, kakav je Makov, u moderne rock aranžmane. Ali, pokazalo se, ne i za Indexe – oni su sa ovom svojom poetsko-muzičkom avanturom sami sebi stavili krunu na glavu.
Osnovni podaci o albumu glase: Album je sniman u studiju Jugotona u Zagrebu, tokom januara, sa skromnih sto radnih sati na raspolaganju, uz samo jedan prekid – da se proslavi rođenje kćerke Sanje Fadila Redžića. Indexima su se na snimanju pridružili Tihomir Pop Asanović, koji je svirao solo orgulje, te Ranko Rihtman na solo klaviru. Muzičku produkciju zajednički potpisuju Nikola Borota Radovan i Indexi, dok su aranžmane radili Slobodan Kovačević, Fadil Redžić i Ranko Rihtman.
Konceptualnom ugođaju pridonijeli su i veliki zagrebački glumac Fabijan Šovagović, koji je na albumu kazivao stihove Maka Dizdara "Modra rijeka" i "Zapis o zemlji", te slavni sarajevski slikar Mersad Berber, kao autor umjetničke slike koju je Dragan S. Stefanović iskoristio za dizajniranje omota, s istančanim osjećajem prilagođenim duhu muzičke i poetske priče. Nakon završenog snimanja, miksanje je obavljeno narednog mjeseca u Barbarossa Tonstudiju u Münchenu.
Prvi studijski album Indexa je kompaktno, jedinstveno djelo, sačinjeno od osam poglavlja, osam pjesama, kroz koje se, svaku od njih, kao nit što ih povezuje od početka do kraja, provlači zvuk klavira/klavijatura i diskretni kolorit gudača.
Album otvara i zatvara tema "Modra rijeka", urađena iz dvije različite vizure. U ovim i svih ostalih šest kompozicija mogla se očekivati naglašenija uloga gitare Slobodana Bode Kovačevića, koji je svojim solažama izrazito bojio sve dotadašnje složenije radove (Dvojnik, Negdje na kraju u zatišju, Plima, Ugasila je plamen, Hej ti).
No, jedini istaknutiji solo, vrlo dojmljiv naravno, dogodio se u pjesmi "More" (još jedna dugosvirajuća 11-minutna tema Indexa), ali, neočekivano – na akustičnoj gitari. Samo još dva, tek diskretna i nježna sola na njegovoj čuvenoj električnoj gitari događaju se ispod Davorinovog glasa u pjesmi "Slovo o čovjeku", te drugi sličan između dvije strofe pjesme "Pustinja".
Završna "More II" je jedina instrumentala, na čijim smirenim zvučnim valovima album naprosto otklizi prema logičnom kraju.
Od ukupno osam melodija na albumu, šest je komponirao Slobodan Kovačević i dvije Fadil Redžić - "Blago" i "Slovo o čovjeku".
Za ovu drugu Fadil danas smatra da je jedna od najboljih koje je uradio u životu i to ovako objašnjava:
Na tu sam kompoziciju zaista ponosan. Još uvijek se dobro zbog nje osjećam, kako se ona razvija, kako raste... Ima ona i jedno neobično rješenje. Meni se uvrtila u glavu ideja da gitara treba zvučati oktavu niže nego što prirodno zvuči. Ne znam zašto mi se to odjednom baš tako svidjelo, uglavnom ja sam Bodu na snimanju dobro namučio da uradi ono što sam zamislio. Naime, puštali smo snimak matrice sa magnetofona dvostruko brže, a Bodo je morao također svirati gitaru dvostruko brže. Hm, nije to baš jednostavno, ali bio je on vrlo strpljiv i discipliniran... Dakle, kad smo to snimili, vratili smo traku sa novom matricom na normalnu brzinu i dobili taj neobičan efekat. Danas se on bez ikakve muke radi na nekim novim uređajima za snimanje, ali mi smo ga uspjeli sami proizvesti, našom dosjetljivošću i Bodinim fenomenalnim sviranjem.
"Modra rijeka" nije klasični rock album. Teško bismo ga nazvali i rock operom, kakav je bio "Gubec beg", prva domaća rock opera iz 1975. godine. Možda negdje u sredini i sasvim sigurno – jedinstven u domaćem rock izričaju.
Nimalo, dakle, komercijalan u smislu pitkih, radiofoničnih pjesama i pamtljivih pjevnih refrena, s teškim neparnim taktovima i još težim stihovima, "Modra rijeka" je ipak našla put do publike, koja je prihvatila odjednom ovakve, ozbiljne Indexe, nakon niza godina što ih oni ispuniše isključivo festivalskim veselim pjesmicama. Zbog toga će album, nakon premijernog objavljivanja u septembru 1978. godine, imati još dva reizdanja u Croatia Recordsu, 1995. i 1999.
Recenzije su, bez iznimke, bile ispunjene hvalospjevima.
U jednoj od njih, beogradski novinar i rock kritičar Petar Peco Popović piše: "Zbunila me sasvim 'Modra rijeka'. Ti osumnjičeni, ti osporavani, ti zaboravljeni Indexi iz prošlosti su otišli korak i po u budućnost. 'Modra rijeka' nije samo ploča. To je kompletno delo pred kojim od ushićenja i sam budan sanjam. Nemoćan da se kajem što sam u te iste autore ponekad glasno sumnjao. Sve što je valjalo uraditi a da se ime Indexa vrati u visine poštovanja, bez greške je učinjeno."
Velike i klasične promotivne turneje nije bilo. Tek poneki koncert. Jedan od njih dogodio se u beogradskoj hali Pionir, pred oko 3500 posjetitelja i s tog koncerta je novinar Marko Lopušina zabilježio: "Publika na koncertu bila je pomalo zbunjena. Želela je stare stvari, želela je da zapljeska hitovima, a slušala je 'neku' muziku. Ipak, verujući im, izdržala je premijeru nove ploče. Buran aplauz pokazao je da je muzika pobedila... U izjavama sutradan Davorin Popović je priznao da se bojao da neće naići na razumevanje, da se muzika neće nikome dopasti, ali da je poslije 'velikog finala' oduševljen reakcijom slušalaca."
Poslije punih 16 godina rada, Indexi su u septembru 1978. godine objavili prvi studijski autorski album. Do tada su snimili 22 singla i tri kompilacijske zbirke.
Osnovni podaci o albumu
Na stihove Maka Dizdara iz poetskih zbirki "Kameni spavač" i "Modra rijeka", muziku su napisali gitarista Slobodan "Bodo" Kovačević i bas gitarista Fadil Redžić. Nimalo jednostavno nije uklopiti metriku pjesničkih stihova iz drukčijeg vremena, ambijenta i izričaja, kakav je Makov, u moderne rock aranžmane. Ali, pokazalo se, ne i za Indexe – oni su sa ovom svojom poetsko-muzičkom avanturom sami sebi stavili krunu na glavu.
Osnovni podaci o albumu glase: Album je sniman u studiju Jugotona u Zagrebu, tokom januara, sa skromnih sto radnih sati na raspolaganju, uz samo jedan prekid – da se proslavi rođenje kćerke Sanje Fadila Redžića. Indexima su se na snimanju pridružili Tihomir Pop Asanović, koji je svirao solo orgulje, te Ranko Rihtman na solo klaviru. Muzičku produkciju zajednički potpisuju Nikola Borota Radovan i Indexi, dok su aranžmane radili Slobodan Kovačević, Fadil Redžić i Ranko Rihtman.
Konceptualnom ugođaju pridonijeli su i veliki zagrebački glumac Fabijan Šovagović, koji je na albumu kazivao stihove Maka Dizdara "Modra rijeka" i "Zapis o zemlji", te slavni sarajevski slikar Mersad Berber, kao autor umjetničke slike koju je Dragan S. Stefanović iskoristio za dizajniranje omota, s istančanim osjećajem prilagođenim duhu muzičke i poetske priče. Nakon završenog snimanja, miksanje je obavljeno narednog mjeseca u Barbarossa Tonstudiju u Münchenu.
Prvi studijski album Indexa je kompaktno, jedinstveno djelo, sačinjeno od osam poglavlja, osam pjesama, kroz koje se, svaku od njih, kao nit što ih povezuje od početka do kraja, provlači zvuk klavira/klavijatura i diskretni kolorit gudača.
Album otvara i zatvara tema "Modra rijeka", urađena iz dvije različite vizure. U ovim i svih ostalih šest kompozicija mogla se očekivati naglašenija uloga gitare Slobodana Bode Kovačevića, koji je svojim solažama izrazito bojio sve dotadašnje složenije radove (Dvojnik, Negdje na kraju u zatišju, Plima, Ugasila je plamen, Hej ti).
No, jedini istaknutiji solo, vrlo dojmljiv naravno, dogodio se u pjesmi "More" (još jedna dugosvirajuća 11-minutna tema Indexa), ali, neočekivano – na akustičnoj gitari. Samo još dva, tek diskretna i nježna sola na njegovoj čuvenoj električnoj gitari događaju se ispod Davorinovog glasa u pjesmi "Slovo o čovjeku", te drugi sličan između dvije strofe pjesme "Pustinja".
Završna "More II" je jedina instrumentala, na čijim smirenim zvučnim valovima album naprosto otklizi prema logičnom kraju.
Od ukupno osam melodija na albumu, šest je komponirao Slobodan Kovačević i dvije Fadil Redžić - "Blago" i "Slovo o čovjeku".
Za ovu drugu Fadil danas smatra da je jedna od najboljih koje je uradio u životu i to ovako objašnjava:
Na tu sam kompoziciju zaista ponosan. Još uvijek se dobro zbog nje osjećam, kako se ona razvija, kako raste... Ima ona i jedno neobično rješenje. Meni se uvrtila u glavu ideja da gitara treba zvučati oktavu niže nego što prirodno zvuči. Ne znam zašto mi se to odjednom baš tako svidjelo, uglavnom ja sam Bodu na snimanju dobro namučio da uradi ono što sam zamislio. Naime, puštali smo snimak matrice sa magnetofona dvostruko brže, a Bodo je morao također svirati gitaru dvostruko brže. Hm, nije to baš jednostavno, ali bio je on vrlo strpljiv i discipliniran... Dakle, kad smo to snimili, vratili smo traku sa novom matricom na normalnu brzinu i dobili taj neobičan efekat. Danas se on bez ikakve muke radi na nekim novim uređajima za snimanje, ali mi smo ga uspjeli sami proizvesti, našom dosjetljivošću i Bodinim fenomenalnim sviranjem.
"Modra rijeka" nije klasični rock album. Teško bismo ga nazvali i rock operom, kakav je bio "Gubec beg", prva domaća rock opera iz 1975. godine. Možda negdje u sredini i sasvim sigurno – jedinstven u domaćem rock izričaju.
Nimalo, dakle, komercijalan u smislu pitkih, radiofoničnih pjesama i pamtljivih pjevnih refrena, s teškim neparnim taktovima i još težim stihovima, "Modra rijeka" je ipak našla put do publike, koja je prihvatila odjednom ovakve, ozbiljne Indexe, nakon niza godina što ih oni ispuniše isključivo festivalskim veselim pjesmicama. Zbog toga će album, nakon premijernog objavljivanja u septembru 1978. godine, imati još dva reizdanja u Croatia Recordsu, 1995. i 1999.
Recenzije su, bez iznimke, bile ispunjene hvalospjevima.
U jednoj od njih, beogradski novinar i rock kritičar Petar Peco Popović piše: "Zbunila me sasvim 'Modra rijeka'. Ti osumnjičeni, ti osporavani, ti zaboravljeni Indexi iz prošlosti su otišli korak i po u budućnost. 'Modra rijeka' nije samo ploča. To je kompletno delo pred kojim od ushićenja i sam budan sanjam. Nemoćan da se kajem što sam u te iste autore ponekad glasno sumnjao. Sve što je valjalo uraditi a da se ime Indexa vrati u visine poštovanja, bez greške je učinjeno."
Velike i klasične promotivne turneje nije bilo. Tek poneki koncert. Jedan od njih dogodio se u beogradskoj hali Pionir, pred oko 3500 posjetitelja i s tog koncerta je novinar Marko Lopušina zabilježio: "Publika na koncertu bila je pomalo zbunjena. Želela je stare stvari, želela je da zapljeska hitovima, a slušala je 'neku' muziku. Ipak, verujući im, izdržala je premijeru nove ploče. Buran aplauz pokazao je da je muzika pobedila... U izjavama sutradan Davorin Popović je priznao da se bojao da neće naići na razumevanje, da se muzika neće nikome dopasti, ali da je poslije 'velikog finala' oduševljen reakcijom slušalaca."
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Indexi
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Indexi
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Indexi
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Indexi
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Indexi
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Indexi
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Indexi
Đorđe Novković (Sarajevo 2. oktobar 1943 - Zagreb, 6. maj 2007), hrvatski i jugoslavenski kompozitor zabavne muzike, jedan je od hrvatskih najproduktivnijih autora muzike. Sa 6 godina je krenuo u muzičku školu, a na Muzičkoj akademiji u Sarajevu diplomirao je dirigiranje u klasi profesora Mladena Pozajića. Šezdesetih je svirao s Indexima, a zatim osniva Pro Arte. 1968. preselio se u Zagreb i iste godine s pjesmom „Stari Pjer“ postigao prvi veliki internacionalni uspjeh.
Autor je brojnih hitova, koje su izvodila najveća imena domaće estrade (Gabi Novak, Neda Ukraden, Duško Lokin, Tereza Kesovija, Mišo Kovač, grupa "Pro Arte", Tomislav Ivčić, Ivica Šerfezi, grupa "Srebrna krila" i mnogi drugi, postavši najtiražniji domaći kompozitor. Ploče izvođača za koje je komponirao prodavane su u više od 100 miliona primjeraka. Od 1989. do 2000. živio je u Rovinju. 1993. godine njegova pjesma „Don't ever cry“ u izvedbi riječkih „Putokaza“ bila je prva hrvatska predstavnica na Eurosongu. 1996. godine dobio je Porina za životno djelo. Sudjelovao je na gotovo svim festivalima na ovim prostorima i dobitnik je mnogobrojnih nagrada (Zagrebfest, Splitski festival, Festival Opatija, Krapina, Slavonija). Do danas je napisao više od 2500 pjesama i prodao oko 20 miliona ploča. Od 1997. suvlasnik je i direktor programa u najvećoj hrvatskoj diskografskoj kući „Croatia Records“.
Đorđe Novković je preminuo 6. maja 2007. godine u svom stanu u Zagrebu.
Autor je brojnih hitova, koje su izvodila najveća imena domaće estrade (Gabi Novak, Neda Ukraden, Duško Lokin, Tereza Kesovija, Mišo Kovač, grupa "Pro Arte", Tomislav Ivčić, Ivica Šerfezi, grupa "Srebrna krila" i mnogi drugi, postavši najtiražniji domaći kompozitor. Ploče izvođača za koje je komponirao prodavane su u više od 100 miliona primjeraka. Od 1989. do 2000. živio je u Rovinju. 1993. godine njegova pjesma „Don't ever cry“ u izvedbi riječkih „Putokaza“ bila je prva hrvatska predstavnica na Eurosongu. 1996. godine dobio je Porina za životno djelo. Sudjelovao je na gotovo svim festivalima na ovim prostorima i dobitnik je mnogobrojnih nagrada (Zagrebfest, Splitski festival, Festival Opatija, Krapina, Slavonija). Do danas je napisao više od 2500 pjesama i prodao oko 20 miliona ploča. Od 1997. suvlasnik je i direktor programa u najvećoj hrvatskoj diskografskoj kući „Croatia Records“.
Đorđe Novković je preminuo 6. maja 2007. godine u svom stanu u Zagrebu.
Last edited by kreja on Sun Sep 10, 2023 9:34 am, edited 1 time in total.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Indexi
Miroslav Šaranović bio je bosanskohercegovački muzičar, koji je najveći dio svog života proveo baveći se muzikom u Sarajevu. Poznat je kao bubnjar sarajevske pop rock grupe Indexi sa kojom je svirao od 1968-1974. godine. Na mjestu bubnjara u Indexima došao je umjesto Đorđa Kisića. Također, svirao je i sa drugim sarajevskimm muzičkim sastavima kao što su: Pro arte, Ambasadori, Dinamiti i Plesni orkestar RTV Sarajevo. Upravo u vrijeme njegovog dolaska, Indexi su počeli muzički eksperimentirati svirajući progresivnu rock muziku. Svirao je bubnjeve u nekim od najznačajnijih kompozicija grupe Indexi poput: Jutro će promijeniti sve, Plima, Negdje na kraju, u zatišju i druge. Ujedno, ove pjesme predstavljaju neke od najznačajnijih muzičkih dostignuća sarajevske škole pop rocka.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Indexi
Vlado Pravdić (rođen 6. decembra 1949. godine u Sarajevu) je bosanskohercegovački muzičar, najpoznatiji kao bivši klavijaturista sarajevske rok grupe Bijelo dugme.
Biografija i muzička karijera
U svom rodnom gradu je sa sedam godina upisao je nižu muzičku školu, gdje je naučio da svira klavir. Potom je završio i srednju muzičku školu. Nakon završene srednje škole studirao je fiziku na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu. Njegova muziča karijera počinje 1965. godine u grupi "Vokinsi" s kojima je bio do 1968. godine. Nakon toga je od 1968. do 1970. svirao s grupom "Kost", od 1970. do 1971. u "Ambasadorima" i "Indexima" od 1971. do 1973. godine. Tokom ljeta 1973. godine nakon koncertnog nastupa sa Indexima, sklopio je prijateljstvo sa Goranom Bregovićem, koji je u to vrijeme svirao sa rock grupom Jutro. Njih dvojica su se odmah muzički uklopili, a Pravdić je odlučio da se pridruži grupi Jutro. Nakon razlaza ove grupe većina njenih članova se 1. januara 1974. godine udružuje i osniva kasnije veoma utjecajno Bijelo dugme. Pravdić je svirao na prva dva albuma Bijelog dugmeta "Kad bi' bio bijelo dugme" i "Šta bi dao da si na mom mjestu" prije nego što je u jesen 1976. otišao na obavezno odsluženje vojnog roka u JNA. Na njegovom mjestu tada ga je zamijenio Laza Ristovski. Vratio se u Bijelo dugme 1978. godine, čiji član je bio sve do 1987. godine, kada se povlači iz muzike. Vlado Pravdić se pridružio ostatku Bijelog dugmeta na njihovoj oproštajnoj turneji 2005. godine. Danas živi i radi u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje se bavi biznisom nevezanim za muziku.
Diskografija
1974 "Kad bi' bio bijelo dugme"
1975 "Šta bi dao da si na mom mjestu"
1979 "Bitanga i princeza"
1980 "Doživjeti stotu"
1983 "Uspavanka za Radmilu M."
1984 "Kosovka djevojka"
1986 "Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo"
Biografija i muzička karijera
U svom rodnom gradu je sa sedam godina upisao je nižu muzičku školu, gdje je naučio da svira klavir. Potom je završio i srednju muzičku školu. Nakon završene srednje škole studirao je fiziku na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu. Njegova muziča karijera počinje 1965. godine u grupi "Vokinsi" s kojima je bio do 1968. godine. Nakon toga je od 1968. do 1970. svirao s grupom "Kost", od 1970. do 1971. u "Ambasadorima" i "Indexima" od 1971. do 1973. godine. Tokom ljeta 1973. godine nakon koncertnog nastupa sa Indexima, sklopio je prijateljstvo sa Goranom Bregovićem, koji je u to vrijeme svirao sa rock grupom Jutro. Njih dvojica su se odmah muzički uklopili, a Pravdić je odlučio da se pridruži grupi Jutro. Nakon razlaza ove grupe većina njenih članova se 1. januara 1974. godine udružuje i osniva kasnije veoma utjecajno Bijelo dugme. Pravdić je svirao na prva dva albuma Bijelog dugmeta "Kad bi' bio bijelo dugme" i "Šta bi dao da si na mom mjestu" prije nego što je u jesen 1976. otišao na obavezno odsluženje vojnog roka u JNA. Na njegovom mjestu tada ga je zamijenio Laza Ristovski. Vratio se u Bijelo dugme 1978. godine, čiji član je bio sve do 1987. godine, kada se povlači iz muzike. Vlado Pravdić se pridružio ostatku Bijelog dugmeta na njihovoj oproštajnoj turneji 2005. godine. Danas živi i radi u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje se bavi biznisom nevezanim za muziku.
Diskografija
1974 "Kad bi' bio bijelo dugme"
1975 "Šta bi dao da si na mom mjestu"
1979 "Bitanga i princeza"
1980 "Doživjeti stotu"
1983 "Uspavanka za Radmilu M."
1984 "Kosovka djevojka"
1986 "Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo"
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Indexi
Miroslav Maraus jeste bosanskohercegovački muzičar, koji je najveći dio svoje muzičke karijere proveo u Sarajevu. Poznat je kao nekadašnji klavijaturist Indexa i Ambasadora. U Indexe je na mjesto klavijaturiste prešao krajem 1974. godine umjesto Đorđa Novkovića, koji se u međuvremenu preselio u Zagreb. Svirao je na veoma uspješnoj singl ploči Indexa pod nazivom "Bacila je sve niz rijeku / Pogrešan broj, objavljenoj uoči nove 1975. godine. Nastupio je kao član Indexa na njihovom trijumfalnom koncertu pod nazivom "Povratak Indeksa", koji je 22. februara 1976. godine održan u koncertnoj dvorani Skenderija. Zatim je slijedila koncertna turneja po Jugoslaviji na kojoj im je predgrupa (tada novi muzički sastav) bila Teška industrija, predvođena klavijaturistom Gaborom Lenđelom. Tokom te turneje Miroslav Maraus napustio je Indexe, a u grupu se na mjestu klavijaturiste vratio Enco Lesić.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Indexi
Milić Vukašinović "Mića" (Beograd, 9. mart 1950. godine) jeste bosanskohercegovački i jugoslavenski rok gitarist, bubnjar, pjevač i kompozitor. Tokom svoje uspješne muzičke karijere svirao je sa najznačajnijim muzičkim sastavima sarajevske pop rok scene Indexi, Bijelo dugme, kao i vlastitim hard rok sastavom Vatreni poljubac. Istovremeno, komponirao je neke od značajnih pjesama jugoslavenskih narodnih estradnih zvijezda poput Hanke Paldum i Tome Zdravkovića.
Rođen je u Beogradu od oca porijeklom iz Andrijevice, koji je imao čin majora UDBE. Iz Beograda njegov otac bio je prekomandovan u Peć 1953. godine. Milić Vukašinović je nakon pet godina provedenih u tom gradu, zajedno sa roditeljima preselio u Sarajevo. Prelaskom u Sarajevo, sa 13 godina pridružuje se prvom muzičkom sastavu pod nazivom "Plavi dijamanti", koju je osnovao gitarist Edo Bogeljić. "Plavi dijamanti" bili su instrumentalna grupa — što je u to vrijeme bio pomalo zastarjeli trend, budući da su u Sarajevu kao i u ostatku Jugoslavije pjevački muzički sastavi već doživljavali rastuću popularnost. Uglavnom su svirali na lokalnim srednjoškolskim plesnim zabavama. Njihov najznačajniji trenutak u karijeri došao je 1964. godine na prvoj gradskoj gitarijadi (poznatoj u Sarajevu kao "bitka bendova") održanoj u Drugoj sarajevskoj gimnaziji, kada su na takmičenju pobijedili uglavnom zahvaljujući Vukašinovićevoj bubnjarskoj solo obradi pjesme "See You in My Drums" britanske rokenrol grupe The Shadows. Nakon završenog školovanja, 1965. godine, postaje profesionalni bubnjar i prelazi da svira u sastavu "Čičci" zajedno sa Zoranom Redžićem (bas-gitara), Mahmutom "Pašom" Ferovićem (ritam gitara) i Draganom Danilovićem (solo gitara). U ovoj grupi svirao je sve do prestanka njihovog muzičkog djelovanja 1969. godine.
U ljeto 1970. godine odlazi u Italiju kako bi se pridružio Bregoviću i Redžiću. Po povratku iz Italije, svira u triju Mića, Goran i Zoran. Naredne godine odlazi u London, gdje ostaje tri godine. Krajem 1974. godine vratio se iz Londona i priključio sarajevskim "Indexima", s kojima je snimio nekoliko singl ploča. Od oktobra 1976. godine postaje član Bijelog dugmeta kao zamjena za bubnjara Gorana "Ipeta" Ivandića. Naredne godine osniva trio "Vatreni poljubac" s kojim je kao kompletni autor, pjevač i gitarista snimio 9 studijskih albuma i 5 solo albuma. Prvi značajniji nastup pred tadašnjom jugoslavenskom rok publikom imali su na festivalu BOOM '77 održanom u Novom Sadu. Poznat je po svojim ispovjednim tekstovima sa očiglednim mačo-erotskim asocijacijama u pjesmama napisanim u stilu rap muzike pomiješanim sa hard rok zvukom. Godine 1984. objavljuje prvu solo ploču "Potraži me" na kojoj je pjevao, svirao gitaru, bubnjeve i bas, a Laza Ristovski je svirao klavijature. Pored muzičkih numera napisanih u pop stilu, tu je i pjesma "Žikino kolo". Ubrzo nakon objavljivanja albuma 100% Rock and Roll raspušta Vatreni poljubac povlači se iz javnosti i sve više posvećuje komponiranju narodne muzike. Radeći ploče za narodnjake, tražio je da se ispoštuje samo jedan uslov: da bude kompletan autor, producent, aranžer i svirač. Zatim objavljuje drugu solo ploču pod nazivom "Hej, jaro, jarane" Bio je autor, producent i aranžer desetina hitova narodne muzike (naročito za Hanku Paldum), koje su u ukupnom skoru ostvarile tiraž od više miliona prodatih ploča. Poslije petogodišnje pauze, 1992 godine "Mića" je objavio solo ploču "Kao nekad" na kojoj su materijali nastali u periodu 1983 - 1984 godine, a ponovo je snimio dvije pjesme sa njegovog prvog solo albuma. Taj album je uradio u saradnji sa "Mučetom" iz grupe Zabranjeno pušenje. Ploča je izašla uoči rata u Bosni i Hercegovini, tako da je zbog toga prošla nezapaženo. Do medija se jedino probila pjesma "Sad ga lomi" u kojoj je po svom već dobro utvrđenom scenariju opisivao seksualne aktivnosti sa raznim pohotnim ženama sa Zapada. Tokom rata u Bosni i Hercegovini ostao je u Sarajevu, gdje je objavio svoju pjesmu pod nazivom "To je moj grad". Nakon 1995. godine objavio je dva solistička albuma i nastavio saradnju s mnogim srbijanskim i bosanskohercegovačkim pjevačima. Od 1997. godine Milić Vukašinović živi i radi u Beogradu. Njegova pjesma pod nazivom "Goodby" koju je izvela Alma Čardžić predstavljala je Bosnu i Hercegovinu na Eurosongu održanom 1997. godine u Dublinu, Irska. Za međunarodno tržište koristi svoj alter ego - Mitch Valiant. Učestvovao je 2008. godine u serijalu Big Brother-VIP.
Rođen je u Beogradu od oca porijeklom iz Andrijevice, koji je imao čin majora UDBE. Iz Beograda njegov otac bio je prekomandovan u Peć 1953. godine. Milić Vukašinović je nakon pet godina provedenih u tom gradu, zajedno sa roditeljima preselio u Sarajevo. Prelaskom u Sarajevo, sa 13 godina pridružuje se prvom muzičkom sastavu pod nazivom "Plavi dijamanti", koju je osnovao gitarist Edo Bogeljić. "Plavi dijamanti" bili su instrumentalna grupa — što je u to vrijeme bio pomalo zastarjeli trend, budući da su u Sarajevu kao i u ostatku Jugoslavije pjevački muzički sastavi već doživljavali rastuću popularnost. Uglavnom su svirali na lokalnim srednjoškolskim plesnim zabavama. Njihov najznačajniji trenutak u karijeri došao je 1964. godine na prvoj gradskoj gitarijadi (poznatoj u Sarajevu kao "bitka bendova") održanoj u Drugoj sarajevskoj gimnaziji, kada su na takmičenju pobijedili uglavnom zahvaljujući Vukašinovićevoj bubnjarskoj solo obradi pjesme "See You in My Drums" britanske rokenrol grupe The Shadows. Nakon završenog školovanja, 1965. godine, postaje profesionalni bubnjar i prelazi da svira u sastavu "Čičci" zajedno sa Zoranom Redžićem (bas-gitara), Mahmutom "Pašom" Ferovićem (ritam gitara) i Draganom Danilovićem (solo gitara). U ovoj grupi svirao je sve do prestanka njihovog muzičkog djelovanja 1969. godine.
U ljeto 1970. godine odlazi u Italiju kako bi se pridružio Bregoviću i Redžiću. Po povratku iz Italije, svira u triju Mića, Goran i Zoran. Naredne godine odlazi u London, gdje ostaje tri godine. Krajem 1974. godine vratio se iz Londona i priključio sarajevskim "Indexima", s kojima je snimio nekoliko singl ploča. Od oktobra 1976. godine postaje član Bijelog dugmeta kao zamjena za bubnjara Gorana "Ipeta" Ivandića. Naredne godine osniva trio "Vatreni poljubac" s kojim je kao kompletni autor, pjevač i gitarista snimio 9 studijskih albuma i 5 solo albuma. Prvi značajniji nastup pred tadašnjom jugoslavenskom rok publikom imali su na festivalu BOOM '77 održanom u Novom Sadu. Poznat je po svojim ispovjednim tekstovima sa očiglednim mačo-erotskim asocijacijama u pjesmama napisanim u stilu rap muzike pomiješanim sa hard rok zvukom. Godine 1984. objavljuje prvu solo ploču "Potraži me" na kojoj je pjevao, svirao gitaru, bubnjeve i bas, a Laza Ristovski je svirao klavijature. Pored muzičkih numera napisanih u pop stilu, tu je i pjesma "Žikino kolo". Ubrzo nakon objavljivanja albuma 100% Rock and Roll raspušta Vatreni poljubac povlači se iz javnosti i sve više posvećuje komponiranju narodne muzike. Radeći ploče za narodnjake, tražio je da se ispoštuje samo jedan uslov: da bude kompletan autor, producent, aranžer i svirač. Zatim objavljuje drugu solo ploču pod nazivom "Hej, jaro, jarane" Bio je autor, producent i aranžer desetina hitova narodne muzike (naročito za Hanku Paldum), koje su u ukupnom skoru ostvarile tiraž od više miliona prodatih ploča. Poslije petogodišnje pauze, 1992 godine "Mića" je objavio solo ploču "Kao nekad" na kojoj su materijali nastali u periodu 1983 - 1984 godine, a ponovo je snimio dvije pjesme sa njegovog prvog solo albuma. Taj album je uradio u saradnji sa "Mučetom" iz grupe Zabranjeno pušenje. Ploča je izašla uoči rata u Bosni i Hercegovini, tako da je zbog toga prošla nezapaženo. Do medija se jedino probila pjesma "Sad ga lomi" u kojoj je po svom već dobro utvrđenom scenariju opisivao seksualne aktivnosti sa raznim pohotnim ženama sa Zapada. Tokom rata u Bosni i Hercegovini ostao je u Sarajevu, gdje je objavio svoju pjesmu pod nazivom "To je moj grad". Nakon 1995. godine objavio je dva solistička albuma i nastavio saradnju s mnogim srbijanskim i bosanskohercegovačkim pjevačima. Od 1997. godine Milić Vukašinović živi i radi u Beogradu. Njegova pjesma pod nazivom "Goodby" koju je izvela Alma Čardžić predstavljala je Bosnu i Hercegovinu na Eurosongu održanom 1997. godine u Dublinu, Irska. Za međunarodno tržište koristi svoj alter ego - Mitch Valiant. Učestvovao je 2008. godine u serijalu Big Brother-VIP.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Indexi
Nenad Jurin (Sarajevo, 1953. godine) jeste bosanskohercegovački muzičar, koji je najveći dio svoje muzičke karijere proveo u Sarajevu. Jedan je od osnivača pop rok grupe COD 1972. godine. Imao je najduži staž na mjestu klavijaturiste u sarajevskom sastavu Indexi, sa kojima je stekao veliko muzičko iskustvo na koncertnim turnejama i tonskim snimanjima. Posebno se istakao svirajući klavijature na albumu Modra rijeka. Svojim sviranjem u muzičkim sastavima COD i Indexi dao je doprinos u razvoju sarajevske škole pop roka. Tokom rata u Bosni i Hercegovini kao izbjeglica preselio se sa porodicom u Sloveniju. U saradnji sa slovenskom osnovnom školom u Piranu bio je jedan od osnivača paralelne izbjegličke škole za djecu iz svih krajeva Bosne i Hercegovine. Trenutno živi i radi u Sloveniji.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Indexi
Perica Stojanović (rođen 6. novembra 1954. u Sarajevu) jeste bosanskohercegovački muzičar koji je najveći dio svoje muzičke karijere proveo u Sarajevu. Najpoznatiji je kao bubnjar sarajevske rock grupe Vatreni poljubac sa kojom je počeo svirati 1977. godine. Prije toga, svoju muzičku karijeru započeo je 1968. godine u grupi Ambasadori sa kojom je ostao do 1972. godine, da bi nakon toga kratko nastupao u rock grupi Jutro, koja će kasnije biti preimenovana u Bijelo dugme. Od 1976. godine nastupao je sa Indexima, a naredne godine prelazi u Vatreni poljubac predvođen Milićem Vukašinovićem. Osim uspješne muzičke karijere, Perica Stojanović je zajedno sa Rakom Marićem (nekadašnjim menadžerom Bijelog dugmeta) i suvlasnik restorana "Estrada", koji je središte okupljanja sarajevskih sportista, muzičara i političara.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Indexi
Snan Alimanović (Leskovac, 11. februar 1954) jeste bosanskohercegovački pijanist, orguljaš, kompozitor, dirigent i aranžer.
1970-te i 1980-te
Studirao je na Akademiji muzičkih umjetnosti u Skoplju, Prištini i Sarajevu. Muzičku karijeru započeo je s mnogim rock - jazz, jazz sastavima i velikim orkestrima nastupajući širom bivše Jugoslavije. Bio je jedan od članova grupe Kosovski Božuri iz Prištine. Tokom 1970-ih postao je član Revijskog orkestra RTV Priština, a od 1979. godine prelazi u Sarajevo gdje razvija iznimno živu aktivnost, prevashodno kao član ritam sekcije Velikog orkestra (Big Banda) RTV Sarajevo, ali i kao aranžer, kompozitor i dirigent. Ubrzo zatim, upoznaje Slobodana "Bodu" Kovačevića, na čiji poziv postaje član rock'n'roll grupe Indexi. Na festivalu Vaš šlager sezone 1981. osvaja nagradu za najbolji aranžman kompozicije Betonska brana, koju je komponirao zajedno sa gitaristom Slobodanom Bodom Kovačevićem. Godine 1983. napušta Indexe, da bi im se ponovo pridružio 1997. Tokom osamdesetih godina 20. vijeka sarađuje s grupama iz kultne sarajevske škole pop roka kao što su Bijelo Dugme, Ambasadori i mnogim drugim. Ipak, njegov glavni interes je jazz što dokazuje djelima koja stvara i u kojima se osjeti veliki uticaj poznatih svjetski jazz sastava i muzičara kao što su: Weather Report, Miles Davis, Herbie Hancock, Wynton Kelly i drugi. Kompozicije koje je Sinan Alimanović tada komponirao karakterisale su specifične ritmičke mjere bliske Balkanskom poluostrvu, ali u kombinaciji s jazz manirom i zvukom Fender Rhodesa i električnih orgulja.
Kraj 1980-ih i početak 1990-ih
Dva puta je bio član EBU / UER Public Jazz Orcestra ( 1986. - Opatija i 1990. - St. Gerold ) kao jedini predstavnik bivše Jugoslavije. Paralelno sa radom u Big Bandu RTV BiH, Sinan Alimanović nastupa i vodi male sastave koji pod njegovim imenom izvode originalne kompozicije svog vođe. Kompozicije su vrlo često temeljene na upotrebi folklornih elemenata muzike iz Bosne i Hercegovine i cijelog Balkana, ali isto tako i novog viđenja jazz standarda, mahom be - bop, cool, hard - bop, neo - bop i klasične muzike. 1988. godine u Radencima osvaja prestižnu nagradu na muzičkoj paradi Radenci ( JRT ). To je bila nagrada na zadanu temu za pjesmu Oj golube, moj golube u muzičkoj obradi Sinan Alimanovića i izvedbi Big Banda RTV Sarajevo. Navedena nagrada je, između ostalog, i najveća muzičko - instrumentalna nagrada koja je stigla u Sarajevo. Osamdesetih godina u Sarajevu otvara prvi Jazz Club Međunarodnog Prijateljstva koji je bio uvršten u mapu svjetskih jazz klubova.
Devedesete godine
Sinan Alimanović u periodu od 1992. do 1995. godine uz grupu entuzijasta pokušava održati živom kulturnu scenu Bosne i Hercegovine. Pet puta je bio dirigent i aranžer na Eurosongu. U knjizi The Eurovision Song Contest ( 50 years Eurovision song contest, the official history – John Kennedy O'Connor ) pominju se dirigenti koji su najčešće nastupali na toj manifestaciji, a među njima je i Sinan Alimanović. U tom periodu nastala je i jazz kompozicija Sarajevo Remake koja je prvi put izvedena 1993. godine sa preostalim članovima Big Banda RTV BiH u okupiranom gradu. Deset godina kasnije, Sinan Alimanović izdaje i istoimeni nosač zvuka. 1997. godine ponovo se pridružuje Indexima i sa njima ostaje do smrti Davorina Popovića. Sa Indexima snima album Kameni cvjetovi što predstavlja drugi studijski album ove muzičke grupe u 39. godina njihove karijere. Album je obilježila tradicionalna pjesma Snijeg pade na behar na voće, čiju je muzičku obradu Alimanović priredio u džez maniru. Sa Indexima je snimio i dva dvostruka uživo albuma u izdanju Komune - Beograd i Nika Records -a. Sinan Alimanović je bio direktor Muzičke produkcije RTV BiH u periodu od 1994. do 2002. godine, te vodio dvadeset muzičkih festivala.
2000-te
Kao jedan od osnivača Sarajevo Big Banda, sa kojim je dirigovao, nastupio je na velikom koncertu u sarajevskoj olimpijskoj dvorani Zetra. Koncert je održan 2000. godine i na njemu su nastupili Duško Gojković, Indexi, Oliver Dragojević i mnogi drugi. Navedeni koncert je dokumentovan dvostrukim CD - boxom Najveći koncert u gradu, objavljenim od strane izdavačke kuće iz Slovenije 'Nika Records'. Godine 2003. objavljuje album: Sinan Alimanović Quintet Sarajevo Remake. Osmislio je i realizirao TV projekt Jazz in Action. Sa svojim orkestrom / bandom i gostima iz inostranstva, Alimanović je realizirao dva serijala TV jazz programa Jazz in Action. Prvi serijal, od dvanaest emisija, izveden je i snimljen 2004. godine, od strane televizije OBN. Drugi serijal, od osam emisija, izveden je i snimljen 2005. godine od strane FTV BiH. U sklopu TV serijala Jazz in Action nastupali su orkestri i gosti iz inostranstva: Aladár Pege, Ladislav Fidri, Jelena Jovović ex Revišin, Drago Diklić, Lee Harper, Aleksandar Jačimović, Goce Dimitrovski, Zdenka Kovačiček, Nikola Mitrović, Big Band Srednje muzičke škole 'Stanković' i mnogi drugi... Dvostruki album Sinan Alimanović International Band Bosnia Groove objavljuje 2007. godine. Mnogi kritičari ovaj album smatraju i krunom njegove karijere. Ipak, 2009. godine događa se novi nosač zvuka: Sinan Alimanović Ladislav Fidri Quartet Live in Tuzla. Kritika albuma Live in Tuzla zabilježena je u knjizi „Pogled na Jazz - zapisi iz jazz svemira“, hrvatskog autora Dinka. H. Sanskog. U pripremi za izdavanje ima deset albuma u formi trija, kvarteta, kvinteta, sola, te četiri studijska albuma u formi dueta. Uvršten je na web site svjetskih, savremenih kompozitora pod nazivom Musicaneo, kao i u svjetski jazz arhiv: Jazz Music Archives.
Sinan Alimanović - jazz muzičar
Sinan Alimanović - International jazz band aktivan je u raznim formama od 1980. godine pa do danas. Sarađivao je sa mnogim muzičarima evropske i američke jazz scene. Neki od njih su: Vaclav Zahradnik, Erich Kleinschuster, Gianni Basso, Duško Gojković, Barbara Hendricks, Randy Brecker, Harvie S, Victor Lewis, Lee Harper, Aladar Pege, Deseö Csaba, Jim Mullen, Robert Balzar, Jože Privšek, Miljenko Prohaska, Tony Lakatos, Tony Fisher, Ladislav Fidri, Stjepko Gut, Petar Ugrin, Alex Blake, Bobby Sanabria i mnogi drugi.
Kroz karijeru bilježi brojne nastupe širom Evrope i Amerike: Zagreb, Zadar, Opatija, Mali Lošinj, Vodice, Split, Dubrovnik, Beograd, Novi Sad, Valjevo, Pančevo, Ljubljana, Bled, Radenci, Prag, Beč, St. Gerold, Berlin, London, Dablin, Oslo, Stockholm, Malme, New York, Chicago, Saint Louis, Des Moines, Toronto, Vancouver, Ottawa...
O njegovom radu i stvaralaštvu snimljen je dokumentarni film u tri dijela pod nazivom Sinan Alimanović - Jazz muzičar, u produkciji državne Radio Televizije Bosne i Hercegovine. Scenarista filma je Dr. Vinko Krajtmajer, a redatelj Emir Saltagić.
Sinan Alimanović je na MAS Muzička akademija u Sarajevu izveo prvu generaciju jazz studenata u historiji ove značajne muzičke institucije. U maju, 2018. godine objavljen je i nosač zvuka Prvi jazz koncert studenata Muzičke akademije u Sarajevu koji je izdala Muzička akademija u Sarajevu u saradnji sa profesorom Sinanom Alimanovićem.
Nagrade i priznanja
1977. - Prva nagrada festivala Akordi Kosova za najbolju pjesmu ("Dar proleća" - Milica Milisavljević)
1981. - Nagrada SOKOJ-a (Saveza kompozitora Jugoslavije) na festivalu Vaš šlager sezone za najbolji aranžman ("Betonska brana" - Indexi)
1981. - Nagrada Zlatna lira na festivalu Vaš šlager sezone za aranžman pjesme ("Čovjek bez problema" - Seid Memić Vajta)
1986. - Dijamantska ploča za aranžmane i ukupan tiraž izdatih nosača zvuka u produkciji Sarajevo Diska
1988. - Prva nagrada Glasbena Parada Radenci za najbolju muzičku, jazz obradu ("Oj golube, moj golube")
1991. - Zlatna značka Radio - Televizije Sarajevo (sada: Radiotelevizija Bosne i Hercegovine) za doprinos, afirmaciju i razvoj Plesnog orkestra RTV SA i reproduktivne djelatnosti
2002. - Nagrada 'Davorin" (Indexi (nagrada)) za životno djelo Indexi
2003. - Nagrada 'Davorin" (Indexi (nagrada)) za instrumentalističku izvedbu
2004. - Nagrada 'Davorin" (Indexi (nagrada)) za najbolje muzičke aranžmane
2013. - Top 5 jazz kompozitora svijeta Made in New York Jazz Competition za kompoziciju "Lejla"
2013. - Nagrada Srebrna pahuljica 29. Međunarodnog festivala Sarajevska zima za najbolji koncert "My Favorite Things"
2018. - Nagrada "Slobodan Bodo Kovačević" (Asocijacija kompozitora - muzičkih stvaralaca AMUS) za autorsko stvaralaštvo u oblasti instrumentalne muzike za album Live in Studio: Bosnian Blue
Muzičko stvaralaštvo
Solo albumi
2003 "Sinan Alimanović Quintet - Sarajevo Remake"
2007 "Sinan Alimanović International Band -Bosnia Groove"
2009 "Sinan Alimanović Ladislav Fidri Quartet -Live in Tuzla"
2016 "Sinan Alimanović - Live in Sarajevo"
2017 "Sinan Alimanović International Band - Live in Studio: Bosnian Blue"
2019 "Sinan Alimanović Trio - Live in Skenderija"
2020 "Sinan Alimanović International Band - Lejla"
Sa grupom "Indexi"
1981 "Betonska Brana VŠS"
1999 "Kameni cvjetovi"
2000 "Najveći koncert u gradu 01. 12. 2000. Zetra"
2002 "Indexi - Posljednji koncert u Sarajevu"
2009 "Indexi - The Best Of... / Live Tour 1998 / 1999 Vol. 1"
2009 "Indexi - Live Tour 1998 / 1999 Vol. 1"
Sa grupom "Kosovski božuri"
1978 "Veče Rok Muzike - JRT Opatija"
1979 "Opatija '79 - Rock Grupe"
Sa grupom "Ambasadori"
1980 "Ne mogu nam ništa! / Partizan"
1980 "Dao sam ti što se moglo dati"
Sa grupom "Bijelo Dugme"
1986 "Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo"
2000 "Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo"
1990 "Nakon svih ovih godina"
1994 "Hajdemo u planine"
Ostala diskografija
1981 "Kënga E Rinisë - Melodi Me Temë Nga Revolucioni"
1982 "Glazbena Parada Radenci"
1982 "Čovjek bez problema - Vajta"
1986 "Detektor laži"
1993 "Fatima - Željko Bebek"
1993 "Sva Bol Svijeta - Eurovision Song Contest 1993"
1995 "Dvadeset Prvi Vijek - Eurovision Song Contest 1995"
1997 "Goodbye - Eurovision Song Contest 1997"
1999 "BOSNIAN JAZZ DOCUMENT"
2002 "Vlado Kreslin - Kreslinčice ( Najljubše Pesmi )"
2007 "RockStars - Idemo Dalje"
2008 "Dragan Rokvić - Funk Time"
2008 "Rok Misija - Zeitgeist"
2011 "BH Eurosong CD1"
2018 "Prvi džez-koncert studenata Muzičke akademije u Sarajevu"
1970-te i 1980-te
Studirao je na Akademiji muzičkih umjetnosti u Skoplju, Prištini i Sarajevu. Muzičku karijeru započeo je s mnogim rock - jazz, jazz sastavima i velikim orkestrima nastupajući širom bivše Jugoslavije. Bio je jedan od članova grupe Kosovski Božuri iz Prištine. Tokom 1970-ih postao je član Revijskog orkestra RTV Priština, a od 1979. godine prelazi u Sarajevo gdje razvija iznimno živu aktivnost, prevashodno kao član ritam sekcije Velikog orkestra (Big Banda) RTV Sarajevo, ali i kao aranžer, kompozitor i dirigent. Ubrzo zatim, upoznaje Slobodana "Bodu" Kovačevića, na čiji poziv postaje član rock'n'roll grupe Indexi. Na festivalu Vaš šlager sezone 1981. osvaja nagradu za najbolji aranžman kompozicije Betonska brana, koju je komponirao zajedno sa gitaristom Slobodanom Bodom Kovačevićem. Godine 1983. napušta Indexe, da bi im se ponovo pridružio 1997. Tokom osamdesetih godina 20. vijeka sarađuje s grupama iz kultne sarajevske škole pop roka kao što su Bijelo Dugme, Ambasadori i mnogim drugim. Ipak, njegov glavni interes je jazz što dokazuje djelima koja stvara i u kojima se osjeti veliki uticaj poznatih svjetski jazz sastava i muzičara kao što su: Weather Report, Miles Davis, Herbie Hancock, Wynton Kelly i drugi. Kompozicije koje je Sinan Alimanović tada komponirao karakterisale su specifične ritmičke mjere bliske Balkanskom poluostrvu, ali u kombinaciji s jazz manirom i zvukom Fender Rhodesa i električnih orgulja.
Kraj 1980-ih i početak 1990-ih
Dva puta je bio član EBU / UER Public Jazz Orcestra ( 1986. - Opatija i 1990. - St. Gerold ) kao jedini predstavnik bivše Jugoslavije. Paralelno sa radom u Big Bandu RTV BiH, Sinan Alimanović nastupa i vodi male sastave koji pod njegovim imenom izvode originalne kompozicije svog vođe. Kompozicije su vrlo često temeljene na upotrebi folklornih elemenata muzike iz Bosne i Hercegovine i cijelog Balkana, ali isto tako i novog viđenja jazz standarda, mahom be - bop, cool, hard - bop, neo - bop i klasične muzike. 1988. godine u Radencima osvaja prestižnu nagradu na muzičkoj paradi Radenci ( JRT ). To je bila nagrada na zadanu temu za pjesmu Oj golube, moj golube u muzičkoj obradi Sinan Alimanovića i izvedbi Big Banda RTV Sarajevo. Navedena nagrada je, između ostalog, i najveća muzičko - instrumentalna nagrada koja je stigla u Sarajevo. Osamdesetih godina u Sarajevu otvara prvi Jazz Club Međunarodnog Prijateljstva koji je bio uvršten u mapu svjetskih jazz klubova.
Devedesete godine
Sinan Alimanović u periodu od 1992. do 1995. godine uz grupu entuzijasta pokušava održati živom kulturnu scenu Bosne i Hercegovine. Pet puta je bio dirigent i aranžer na Eurosongu. U knjizi The Eurovision Song Contest ( 50 years Eurovision song contest, the official history – John Kennedy O'Connor ) pominju se dirigenti koji su najčešće nastupali na toj manifestaciji, a među njima je i Sinan Alimanović. U tom periodu nastala je i jazz kompozicija Sarajevo Remake koja je prvi put izvedena 1993. godine sa preostalim članovima Big Banda RTV BiH u okupiranom gradu. Deset godina kasnije, Sinan Alimanović izdaje i istoimeni nosač zvuka. 1997. godine ponovo se pridružuje Indexima i sa njima ostaje do smrti Davorina Popovića. Sa Indexima snima album Kameni cvjetovi što predstavlja drugi studijski album ove muzičke grupe u 39. godina njihove karijere. Album je obilježila tradicionalna pjesma Snijeg pade na behar na voće, čiju je muzičku obradu Alimanović priredio u džez maniru. Sa Indexima je snimio i dva dvostruka uživo albuma u izdanju Komune - Beograd i Nika Records -a. Sinan Alimanović je bio direktor Muzičke produkcije RTV BiH u periodu od 1994. do 2002. godine, te vodio dvadeset muzičkih festivala.
2000-te
Kao jedan od osnivača Sarajevo Big Banda, sa kojim je dirigovao, nastupio je na velikom koncertu u sarajevskoj olimpijskoj dvorani Zetra. Koncert je održan 2000. godine i na njemu su nastupili Duško Gojković, Indexi, Oliver Dragojević i mnogi drugi. Navedeni koncert je dokumentovan dvostrukim CD - boxom Najveći koncert u gradu, objavljenim od strane izdavačke kuće iz Slovenije 'Nika Records'. Godine 2003. objavljuje album: Sinan Alimanović Quintet Sarajevo Remake. Osmislio je i realizirao TV projekt Jazz in Action. Sa svojim orkestrom / bandom i gostima iz inostranstva, Alimanović je realizirao dva serijala TV jazz programa Jazz in Action. Prvi serijal, od dvanaest emisija, izveden je i snimljen 2004. godine, od strane televizije OBN. Drugi serijal, od osam emisija, izveden je i snimljen 2005. godine od strane FTV BiH. U sklopu TV serijala Jazz in Action nastupali su orkestri i gosti iz inostranstva: Aladár Pege, Ladislav Fidri, Jelena Jovović ex Revišin, Drago Diklić, Lee Harper, Aleksandar Jačimović, Goce Dimitrovski, Zdenka Kovačiček, Nikola Mitrović, Big Band Srednje muzičke škole 'Stanković' i mnogi drugi... Dvostruki album Sinan Alimanović International Band Bosnia Groove objavljuje 2007. godine. Mnogi kritičari ovaj album smatraju i krunom njegove karijere. Ipak, 2009. godine događa se novi nosač zvuka: Sinan Alimanović Ladislav Fidri Quartet Live in Tuzla. Kritika albuma Live in Tuzla zabilježena je u knjizi „Pogled na Jazz - zapisi iz jazz svemira“, hrvatskog autora Dinka. H. Sanskog. U pripremi za izdavanje ima deset albuma u formi trija, kvarteta, kvinteta, sola, te četiri studijska albuma u formi dueta. Uvršten je na web site svjetskih, savremenih kompozitora pod nazivom Musicaneo, kao i u svjetski jazz arhiv: Jazz Music Archives.
Sinan Alimanović - jazz muzičar
Sinan Alimanović - International jazz band aktivan je u raznim formama od 1980. godine pa do danas. Sarađivao je sa mnogim muzičarima evropske i američke jazz scene. Neki od njih su: Vaclav Zahradnik, Erich Kleinschuster, Gianni Basso, Duško Gojković, Barbara Hendricks, Randy Brecker, Harvie S, Victor Lewis, Lee Harper, Aladar Pege, Deseö Csaba, Jim Mullen, Robert Balzar, Jože Privšek, Miljenko Prohaska, Tony Lakatos, Tony Fisher, Ladislav Fidri, Stjepko Gut, Petar Ugrin, Alex Blake, Bobby Sanabria i mnogi drugi.
Kroz karijeru bilježi brojne nastupe širom Evrope i Amerike: Zagreb, Zadar, Opatija, Mali Lošinj, Vodice, Split, Dubrovnik, Beograd, Novi Sad, Valjevo, Pančevo, Ljubljana, Bled, Radenci, Prag, Beč, St. Gerold, Berlin, London, Dablin, Oslo, Stockholm, Malme, New York, Chicago, Saint Louis, Des Moines, Toronto, Vancouver, Ottawa...
O njegovom radu i stvaralaštvu snimljen je dokumentarni film u tri dijela pod nazivom Sinan Alimanović - Jazz muzičar, u produkciji državne Radio Televizije Bosne i Hercegovine. Scenarista filma je Dr. Vinko Krajtmajer, a redatelj Emir Saltagić.
Sinan Alimanović je na MAS Muzička akademija u Sarajevu izveo prvu generaciju jazz studenata u historiji ove značajne muzičke institucije. U maju, 2018. godine objavljen je i nosač zvuka Prvi jazz koncert studenata Muzičke akademije u Sarajevu koji je izdala Muzička akademija u Sarajevu u saradnji sa profesorom Sinanom Alimanovićem.
Nagrade i priznanja
1977. - Prva nagrada festivala Akordi Kosova za najbolju pjesmu ("Dar proleća" - Milica Milisavljević)
1981. - Nagrada SOKOJ-a (Saveza kompozitora Jugoslavije) na festivalu Vaš šlager sezone za najbolji aranžman ("Betonska brana" - Indexi)
1981. - Nagrada Zlatna lira na festivalu Vaš šlager sezone za aranžman pjesme ("Čovjek bez problema" - Seid Memić Vajta)
1986. - Dijamantska ploča za aranžmane i ukupan tiraž izdatih nosača zvuka u produkciji Sarajevo Diska
1988. - Prva nagrada Glasbena Parada Radenci za najbolju muzičku, jazz obradu ("Oj golube, moj golube")
1991. - Zlatna značka Radio - Televizije Sarajevo (sada: Radiotelevizija Bosne i Hercegovine) za doprinos, afirmaciju i razvoj Plesnog orkestra RTV SA i reproduktivne djelatnosti
2002. - Nagrada 'Davorin" (Indexi (nagrada)) za životno djelo Indexi
2003. - Nagrada 'Davorin" (Indexi (nagrada)) za instrumentalističku izvedbu
2004. - Nagrada 'Davorin" (Indexi (nagrada)) za najbolje muzičke aranžmane
2013. - Top 5 jazz kompozitora svijeta Made in New York Jazz Competition za kompoziciju "Lejla"
2013. - Nagrada Srebrna pahuljica 29. Međunarodnog festivala Sarajevska zima za najbolji koncert "My Favorite Things"
2018. - Nagrada "Slobodan Bodo Kovačević" (Asocijacija kompozitora - muzičkih stvaralaca AMUS) za autorsko stvaralaštvo u oblasti instrumentalne muzike za album Live in Studio: Bosnian Blue
Muzičko stvaralaštvo
Solo albumi
2003 "Sinan Alimanović Quintet - Sarajevo Remake"
2007 "Sinan Alimanović International Band -Bosnia Groove"
2009 "Sinan Alimanović Ladislav Fidri Quartet -Live in Tuzla"
2016 "Sinan Alimanović - Live in Sarajevo"
2017 "Sinan Alimanović International Band - Live in Studio: Bosnian Blue"
2019 "Sinan Alimanović Trio - Live in Skenderija"
2020 "Sinan Alimanović International Band - Lejla"
Sa grupom "Indexi"
1981 "Betonska Brana VŠS"
1999 "Kameni cvjetovi"
2000 "Najveći koncert u gradu 01. 12. 2000. Zetra"
2002 "Indexi - Posljednji koncert u Sarajevu"
2009 "Indexi - The Best Of... / Live Tour 1998 / 1999 Vol. 1"
2009 "Indexi - Live Tour 1998 / 1999 Vol. 1"
Sa grupom "Kosovski božuri"
1978 "Veče Rok Muzike - JRT Opatija"
1979 "Opatija '79 - Rock Grupe"
Sa grupom "Ambasadori"
1980 "Ne mogu nam ništa! / Partizan"
1980 "Dao sam ti što se moglo dati"
Sa grupom "Bijelo Dugme"
1986 "Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo"
2000 "Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo"
1990 "Nakon svih ovih godina"
1994 "Hajdemo u planine"
Ostala diskografija
1981 "Kënga E Rinisë - Melodi Me Temë Nga Revolucioni"
1982 "Glazbena Parada Radenci"
1982 "Čovjek bez problema - Vajta"
1986 "Detektor laži"
1993 "Fatima - Željko Bebek"
1993 "Sva Bol Svijeta - Eurovision Song Contest 1993"
1995 "Dvadeset Prvi Vijek - Eurovision Song Contest 1995"
1997 "Goodbye - Eurovision Song Contest 1997"
1999 "BOSNIAN JAZZ DOCUMENT"
2002 "Vlado Kreslin - Kreslinčice ( Najljubše Pesmi )"
2007 "RockStars - Idemo Dalje"
2008 "Dragan Rokvić - Funk Time"
2008 "Rok Misija - Zeitgeist"
2011 "BH Eurosong CD1"
2018 "Prvi džez-koncert studenata Muzičke akademije u Sarajevu"
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Indexi
Sanin Karić je rođen u Sarajevu 11. jula 1958. godine. Muzikom počinje ozbiljno da se bavi još u osnovnoj školi, gdje je bio glavni za ksilofon, melodiku i vibrafon u orkestru "Slobodna djeca" tadašnje Osnovne škole "Vuk Karadžić". Sa njima je išao na turneju po zapadnoj Evropi, a dvije godine kasnije u istom orkestru počeo je svirati bas-gitaru. Istovremeno svirao je u grupi Drugovi, a prelaskom u gimnaziju grupa je promijenila ime u Hej. Obrađivali su pjesme sarajevske rock grupe Jutro svirajući ih na plesovima u školi koju je Sanin pohađao. Godine 1974. postaje član hard rock grupe Formule 4 predvođene gitaristom Ljubišom Racićem. Naredne godine prelazi u rock grupu "Teška industrija", gdje učestvuje u snimanju njihovog albuma Ho-ruk svirajući bas-gitaru. 19. decembra 1976. godine prelazi u Bijelo dugme kao zamjena za Zorana Redžića, koji je otišao na odsluženje vojnog roka u JNA. Tu je ostao kratko, a 1977. godine postaje aktivan kao studijski muzičar. Od 1980. do 1982. godine svira u sarajevskoj rock grupi Vatreni poljubac, najprije kao zamjena Ševćetu Hodži, a zatim kao stalni član. U Vatreni poljubac vraća se 1986. godine na snimanje albuma "100% Rock and Roll". Od 1995. do 1998., a zatim 2005. godine svira bas-gitaru u rock grupi Divlje jagode.
Diskografija
1976 - "Ho-ruk" (sa grupom Teška industrija)
1980 - "Bez dlake na jeziku" (sa grupom Vatreni poljubac)
1982 - "Živio rock 'n' roll" (sa grupom Vatreni poljubac)
1997 - "Sto vjekova"
Diskografija
1976 - "Ho-ruk" (sa grupom Teška industrija)
1980 - "Bez dlake na jeziku" (sa grupom Vatreni poljubac)
1982 - "Živio rock 'n' roll" (sa grupom Vatreni poljubac)
1997 - "Sto vjekova"
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Indexi
Davor Črnigoj jeste hrvatski i jugoslavenski muzičar aktivan od 1970-ih pa do danas. Svirao je na velikom broju muzičkih albuma kako hrvatskih tako i nekadašnjih jugoslavenskih autora. Jedna od rok grupa sa kojima je svirao, bili su sarajevski Indexi tokom njihovog zvaničnog obnavljanja muzičke aktivnosti 1995. godine. Sa njima je koncertno nastupao sve do 2001. godine. Značajno je napomenuti da je bio jedan od muzičkih aranžera za pjesmu "Hir, hir, hir" Josipe Lisac. Osim bas gitare, koja je njegov glavni muzički instrument, Davor Črnigoj svira saksofon, klarinet i nekoliko drugih puhačkih instrumenata.
Neki od solista i muzičkih sastava sa kojima je sarađivao
Clan - Motor hoću mama (1978)
Ksenija Erker - Kada žena voli (1982)
Zrinko Tutić - Pola jabuke (1984)
Neki To Vole Vruće - Neki to vole vruće (1985)
Prljavo Kazalište - Zlatne godine (1985)
Josipa Lisac - Boginja (1987), Balade (1987), Live in Lap (1992)
Jasna Zlokić - Ja sam ti jedini drug (1987)
Indexi - Kameni cvjetovi (1999), Live Tour 1998/1999 Vol. 1 (2009)
Neki od solista i muzičkih sastava sa kojima je sarađivao
Clan - Motor hoću mama (1978)
Ksenija Erker - Kada žena voli (1982)
Zrinko Tutić - Pola jabuke (1984)
Neki To Vole Vruće - Neki to vole vruće (1985)
Prljavo Kazalište - Zlatne godine (1985)
Josipa Lisac - Boginja (1987), Balade (1987), Live in Lap (1992)
Jasna Zlokić - Ja sam ti jedini drug (1987)
Indexi - Kameni cvjetovi (1999), Live Tour 1998/1999 Vol. 1 (2009)
1
1
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Indexi
Kornelije Kovač (Niš, 1. siječnja 1942. – Beograd, 13. rujna 2022.) bio je srbijanski skladatelj, pijanist, aranžer. Njegov otac bio je violinist, a majka operna pjevačica. Brat, Mihajlo Kovač, bio je pjevač, ali se kasnije opredijelio za novinarstvo i politiku.
Početak karijere
Svoju prvu skladbu „Pusti trotoari” Kovač sklada već s četrnaest godina - 1956. godine. Prvi javni nastup mladi Kovač imao je u subotičkoj gimnaziji, koju je pohađao, na tada popularnim popodnevnim čajankama. Svoju karijeru započeo je 1961. godine. Zahvaljujući odličnom glazbenom obrazovanju, na glazbenoj akademiji u Sarajevu, Kornelije je postao: skladatelj, pijanista, producent i aranžer.
U 1961. godini, osniva svoj prvi sastav BKB, koji je u to vrijeme postao poštovani jazz trio. Godine 1963. sudjeluju na jugoslavenskom džez festivalu, koji je održan u Bledu u Sloveniji.
Nakon što je bio u nekoliko sastava iz Bosne i Hercegovine, pridružuje se sarajevskom najpopularnijem pop bendu, Indexima. S njima je bio na dvomjesečnoj turneji u SSSR-u.
Indeksi
Kornelije Bata Kovač postaje član Indexa 1966. godine, i s njima već sljedeće godine svira na turneji po SSSR-u. Za sarajevske Indexe Kovač je napisao pjesme "Boj na Mišaru" i "Ako jednom budeš sama". Radeći s Indexima, Kovač je stekao ime skladatelja i instrumentaliste, ali po odsluženju vojnog roka donosi odluku i seli u Beograd želeći pokušati nešto svoje.
U Sarajevu, 1967. na festivalu "Vaš šlager sezone" osvaja prvo mjesto s pjesmom "Moj profesor".
Korni grupa
U rujnu 1968. godine Kornelije seli u Beograd gdje osniva Korni grupu, koja je 1974. predstavljala SFR Jugoslaviju na Pjesmi Eurovizije.
Samostalna karijera
Prvih godina poslije Korni grupe Kovačeve skladbe snimaju: Olivera Katarina, Bisera Veletanlić, Neda Ukraden, Miki Jevremović, Miša Marković, Lepa Brena. Krajem 1977. godine planirao je osnivanje jugoslavenske supergrupe K2 koju su trebali činiti: Josip Boček, Dado Topić, Slobodan Marković, Čarli Novak i Ratko Divjak. Godine 1979. Kornelije seli u Englesku gdje sudjeluje na nekoliko glazbenih projekata. Neki od glazbenika s kojima je Kornelije surađivao su:
Bernie Marsden, gitarist sastava Whitesnake
Hans Zimmer, poznati skladatelj filmske glazbe
Paul Jones, pjevač sastava Manfred Mann
Colin Hodgkinson, gitarist sastava Back Doors
Joji Hirota, japanski svirač udaraljki
Kornelije Kovač pisao je kazališnu, filmsku i televizijsku glazbu. Njegove pjesme su bile na albumima koji su izdavani u: Jugoslaviji, Španjolskoj, Francuskoj, Americi, Švedskoj, Nizozemskoj, Finskoj... Neke od njih su dostigle platinasti ili zlatni tiraž.
Od 1979. godine, Kornelije Kovač sudjeluje u glazbenim projektima u Španjolskoj kao producent, skladatelj i aranžer.
Kornelije ima tri kćeri, Aleksandru, Kristinu i Anju. Aleksandra Kovač i Kristina Kovač također su glazbenice.
Preminuo je u utorak, 13. rujna 2022. godine u Beogradu zbog posljedica uzrokovanih koronavirusom.
Diskografija
Singlovi
"Severni vetar"/"Okean" (PGP RTB, 1975.)
"Panorama"/"Aleksandra" (PGP RTB, 1978.)
"Kvar"/"Žena" (PGP RTB, 1979.)
Albumi
Između svetlosti i tame (PGP RTB, 1977.)
Why (PGP RTB, 1980.)
Iz drugog filma (PGP RTB, 1982. - filmska glazba)
The Sampled Moonlight (PGP RTB-Komuna, 1986.)
Balkan (Ariola, 1993.)
Kornell Kovach (ITMM, 1994.)
Moja generacija (PGP RTS, 1996.)
Početak karijere
Svoju prvu skladbu „Pusti trotoari” Kovač sklada već s četrnaest godina - 1956. godine. Prvi javni nastup mladi Kovač imao je u subotičkoj gimnaziji, koju je pohađao, na tada popularnim popodnevnim čajankama. Svoju karijeru započeo je 1961. godine. Zahvaljujući odličnom glazbenom obrazovanju, na glazbenoj akademiji u Sarajevu, Kornelije je postao: skladatelj, pijanista, producent i aranžer.
U 1961. godini, osniva svoj prvi sastav BKB, koji je u to vrijeme postao poštovani jazz trio. Godine 1963. sudjeluju na jugoslavenskom džez festivalu, koji je održan u Bledu u Sloveniji.
Nakon što je bio u nekoliko sastava iz Bosne i Hercegovine, pridružuje se sarajevskom najpopularnijem pop bendu, Indexima. S njima je bio na dvomjesečnoj turneji u SSSR-u.
Indeksi
Kornelije Bata Kovač postaje član Indexa 1966. godine, i s njima već sljedeće godine svira na turneji po SSSR-u. Za sarajevske Indexe Kovač je napisao pjesme "Boj na Mišaru" i "Ako jednom budeš sama". Radeći s Indexima, Kovač je stekao ime skladatelja i instrumentaliste, ali po odsluženju vojnog roka donosi odluku i seli u Beograd želeći pokušati nešto svoje.
U Sarajevu, 1967. na festivalu "Vaš šlager sezone" osvaja prvo mjesto s pjesmom "Moj profesor".
Korni grupa
U rujnu 1968. godine Kornelije seli u Beograd gdje osniva Korni grupu, koja je 1974. predstavljala SFR Jugoslaviju na Pjesmi Eurovizije.
Samostalna karijera
Prvih godina poslije Korni grupe Kovačeve skladbe snimaju: Olivera Katarina, Bisera Veletanlić, Neda Ukraden, Miki Jevremović, Miša Marković, Lepa Brena. Krajem 1977. godine planirao je osnivanje jugoslavenske supergrupe K2 koju su trebali činiti: Josip Boček, Dado Topić, Slobodan Marković, Čarli Novak i Ratko Divjak. Godine 1979. Kornelije seli u Englesku gdje sudjeluje na nekoliko glazbenih projekata. Neki od glazbenika s kojima je Kornelije surađivao su:
Bernie Marsden, gitarist sastava Whitesnake
Hans Zimmer, poznati skladatelj filmske glazbe
Paul Jones, pjevač sastava Manfred Mann
Colin Hodgkinson, gitarist sastava Back Doors
Joji Hirota, japanski svirač udaraljki
Kornelije Kovač pisao je kazališnu, filmsku i televizijsku glazbu. Njegove pjesme su bile na albumima koji su izdavani u: Jugoslaviji, Španjolskoj, Francuskoj, Americi, Švedskoj, Nizozemskoj, Finskoj... Neke od njih su dostigle platinasti ili zlatni tiraž.
Od 1979. godine, Kornelije Kovač sudjeluje u glazbenim projektima u Španjolskoj kao producent, skladatelj i aranžer.
Kornelije ima tri kćeri, Aleksandru, Kristinu i Anju. Aleksandra Kovač i Kristina Kovač također su glazbenice.
Preminuo je u utorak, 13. rujna 2022. godine u Beogradu zbog posljedica uzrokovanih koronavirusom.
Diskografija
Singlovi
"Severni vetar"/"Okean" (PGP RTB, 1975.)
"Panorama"/"Aleksandra" (PGP RTB, 1978.)
"Kvar"/"Žena" (PGP RTB, 1979.)
Albumi
Između svetlosti i tame (PGP RTB, 1977.)
Why (PGP RTB, 1980.)
Iz drugog filma (PGP RTB, 1982. - filmska glazba)
The Sampled Moonlight (PGP RTB-Komuna, 1986.)
Balkan (Ariola, 1993.)
Kornell Kovach (ITMM, 1994.)
Moja generacija (PGP RTS, 1996.)
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Indexi
Ranko Rihtman (Sarajevo, 1948) je bosanskohercegovački pijanista, kompozitor, aranžer i dirigent.
Obrazovanje
Ranko Rihtman je pohađao Muzičku akademiju u Sarajevu, gde je diplomirao na Odseku za etnomuzikologiju i dirigovanje, a potom je pohađao Berkli, gde je završio džez kompoziciju i aranžiranje u klasi profesora Herba Pomeroja.
Karijera
Rihtman je svirao orgulje i klavir u nekoliko pop i rok bendova, kao što su Čičci, Ambasadori, a posebno u Indeksima, čiji je bio dugogodišnji član.
Od 1974. do 1992. godine Rihtman je radio kao dirigent Plesnog orkestra Radio televizije Sarajevo, kasnije Radio-televizije Bosne i Hercegovine, obično dirigujući orkestrom za VŠS, koji se održavao svake godine u Sarajevu. [2] Dva puta je za Jugoslaviju aranžirao pesme za Pesmu Evrovizije, obe u produkciji Radio televizije Sarajevo, prvo pesmu Gori vatra 1973. koju je komponovao Kemal Monteno, koju je otpevao Zdravko Čolić i dirigovao Esad Arnautalić, a 1981. kada se Jugoslavija vratila u takmičenje posle petogodišnjeg odsustva, aranžirao je i dirigovao Lejlu, koju je pevao Seid Memić Vajta.
Radio je kao aranžer i dirigent za razne izvođače, kao što su Zdravko Čolić, Ismeta Dervoz, Kemal Monteno, u pop muzici, a u rok muzici sa Bijelim dugmetom. U džezu je radio kao dirigent i aranžer sa umetnicima kao što su Duško Gojković, Stjepko Gut, Džez orkestar Češkog radija, Roberto Citadini.
Sarađivao je i sa raznim ansamblima klasične, džez i džez-rok muzike, kao što su Sarajevska filharmonija, Narodno pozorište Sarajevo, Simfonijski orkestar RTV Slovenije, Orkestar Glinke iz Sankt Peterburga.
Kada se 1992. preselio u Izrael, na početku rata u Bosni, radio je na Izraelskom radiju i sarađivao sa piscem i scenaristom Đorđem Lebovićem na pisanju Jugoslavije u četiri stava, koje je izvedeno na festivalu klasične muzike Kfar Blum. U Izraelu je predavao džez harmoniju, aranžiranje i klavir, radio je kao akademski savetnik i radio kao dirigent profesionalnog Big benda i aranžer sa punim radnim vremenom na istom koledžu gde je predavao.
Filmska muzika
Pisao je muziku za film, TV i pozorište. Njegovo stvaralaštvo su Miris dunja, Moj brat Aleksa, Savršeni krug, Jasmina, pozorišne predstave Vojzek, Hamlet i dr.
Komponovao je prvu bosanskohercegovačku himnu kao nezavisnu državu, Jedna si jedina, na osnovu stare bosanske narodne pjesme S one strane Plive, koju je obradio 1992. godine, a autor je i aranžmana za zvaničnu verziju aktuelne himna, koju je komponovao Dušan Šestić 1998
Od 2016. do 2017. godine bio je predavač na Muzičkoj akademiji u Sarajevu predajući džez harmoniju, aranžiranje i klavir. Od preseljenja u Poreč, 2015. godine, povremeno se pojavljuje na hrvatskoj muzičkoj sceni kao aranžer. Bio je na istoj poziciji na Hed koledžu za savremenu muziku u Tel Avivu, nakon što se preselio u Izrael na početku rata u Bosni 1992. godine, gde je takođe radio kao akademski savetnik.
1992. godine, početkom rata u Bosni, Rihtman se preselio u Izrael gde je živeo i nastavio da se bavi muzičkim radom do 2015. godine. Od 2015. godine Rihtman se preselio u Poreč, gde trenutno živi
Obrazovanje
Ranko Rihtman je pohađao Muzičku akademiju u Sarajevu, gde je diplomirao na Odseku za etnomuzikologiju i dirigovanje, a potom je pohađao Berkli, gde je završio džez kompoziciju i aranžiranje u klasi profesora Herba Pomeroja.
Karijera
Rihtman je svirao orgulje i klavir u nekoliko pop i rok bendova, kao što su Čičci, Ambasadori, a posebno u Indeksima, čiji je bio dugogodišnji član.
Od 1974. do 1992. godine Rihtman je radio kao dirigent Plesnog orkestra Radio televizije Sarajevo, kasnije Radio-televizije Bosne i Hercegovine, obično dirigujući orkestrom za VŠS, koji se održavao svake godine u Sarajevu. [2] Dva puta je za Jugoslaviju aranžirao pesme za Pesmu Evrovizije, obe u produkciji Radio televizije Sarajevo, prvo pesmu Gori vatra 1973. koju je komponovao Kemal Monteno, koju je otpevao Zdravko Čolić i dirigovao Esad Arnautalić, a 1981. kada se Jugoslavija vratila u takmičenje posle petogodišnjeg odsustva, aranžirao je i dirigovao Lejlu, koju je pevao Seid Memić Vajta.
Radio je kao aranžer i dirigent za razne izvođače, kao što su Zdravko Čolić, Ismeta Dervoz, Kemal Monteno, u pop muzici, a u rok muzici sa Bijelim dugmetom. U džezu je radio kao dirigent i aranžer sa umetnicima kao što su Duško Gojković, Stjepko Gut, Džez orkestar Češkog radija, Roberto Citadini.
Sarađivao je i sa raznim ansamblima klasične, džez i džez-rok muzike, kao što su Sarajevska filharmonija, Narodno pozorište Sarajevo, Simfonijski orkestar RTV Slovenije, Orkestar Glinke iz Sankt Peterburga.
Kada se 1992. preselio u Izrael, na početku rata u Bosni, radio je na Izraelskom radiju i sarađivao sa piscem i scenaristom Đorđem Lebovićem na pisanju Jugoslavije u četiri stava, koje je izvedeno na festivalu klasične muzike Kfar Blum. U Izraelu je predavao džez harmoniju, aranžiranje i klavir, radio je kao akademski savetnik i radio kao dirigent profesionalnog Big benda i aranžer sa punim radnim vremenom na istom koledžu gde je predavao.
Filmska muzika
Pisao je muziku za film, TV i pozorište. Njegovo stvaralaštvo su Miris dunja, Moj brat Aleksa, Savršeni krug, Jasmina, pozorišne predstave Vojzek, Hamlet i dr.
Komponovao je prvu bosanskohercegovačku himnu kao nezavisnu državu, Jedna si jedina, na osnovu stare bosanske narodne pjesme S one strane Plive, koju je obradio 1992. godine, a autor je i aranžmana za zvaničnu verziju aktuelne himna, koju je komponovao Dušan Šestić 1998
Od 2016. do 2017. godine bio je predavač na Muzičkoj akademiji u Sarajevu predajući džez harmoniju, aranžiranje i klavir. Od preseljenja u Poreč, 2015. godine, povremeno se pojavljuje na hrvatskoj muzičkoj sceni kao aranžer. Bio je na istoj poziciji na Hed koledžu za savremenu muziku u Tel Avivu, nakon što se preselio u Izrael na početku rata u Bosni 1992. godine, gde je takođe radio kao akademski savetnik.
1992. godine, početkom rata u Bosni, Rihtman se preselio u Izrael gde je živeo i nastavio da se bavi muzičkim radom do 2015. godine. Od 2015. godine Rihtman se preselio u Poreč, gde trenutno živi
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Indexi
Enco Lesić (1950 – 31. jul 2013, Split) bio je jugoslovenski i hrvatski kompozitor. Potiče iz muzičke porodice, otac Vinko je takođe bio muzičar.
Početkom sedamdesetih bio je član sarajevske grupe Indeksi. U januaru 1972. godine u muzičkoj emisiji "Maksimetar“ TV Beograd. Lesić je ubrzo napustio “Indekse” i u Zagrebu osnovao grupu Spektar.
Osamdesetih godina dolazi u Beograd gde otvara studio “Druga maca” koji će postati odskočna daska bendovima novog talasa. Album “Paket aranžman” snimljen je 1981. godine u Encovom studiju, a on je bio i u ulozi glavnog producenta albuma koji je stvorio na kome su se našli Idoli, Električni orgazam i Šarlo akrobata.
Kasnije su u njegovom studiju snimali EKV i grupa U škripcu. Komponovao je muziku za osam dugometražnih filmova među kojima su “Poltron”, “Lepe žene prolaze kroz grad”, “Sulude godine”. Devedesetih godina Enco je zatvorio studio i vratio se u Split.
Početkom sedamdesetih bio je član sarajevske grupe Indeksi. U januaru 1972. godine u muzičkoj emisiji "Maksimetar“ TV Beograd. Lesić je ubrzo napustio “Indekse” i u Zagrebu osnovao grupu Spektar.
Osamdesetih godina dolazi u Beograd gde otvara studio “Druga maca” koji će postati odskočna daska bendovima novog talasa. Album “Paket aranžman” snimljen je 1981. godine u Encovom studiju, a on je bio i u ulozi glavnog producenta albuma koji je stvorio na kome su se našli Idoli, Električni orgazam i Šarlo akrobata.
Kasnije su u njegovom studiju snimali EKV i grupa U škripcu. Komponovao je muziku za osam dugometražnih filmova među kojima su “Poltron”, “Lepe žene prolaze kroz grad”, “Sulude godine”. Devedesetih godina Enco je zatvorio studio i vratio se u Split.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Indexi
Indexi – Pečat jednog vremena
ABAS IBRAHIMOVIĆ
29/10/2020
Kad je Bijelo Dugme bilo veće od đavola u Jugoslaviji, Indexi su bili najveći u Sarajevu.
Kada je bilo ko istrčao sa sarajevske scene oni su uvijek bili broj 2. Svi oni su mogli biti broj 1. u Jugoslaviji, ali broj 1. u Sarajevu su bili uvijek Indexi, kaže rok kritičar Petar Peca Popović.
Ovim citatom počinjemo priču o jednom bendu čije ime vežemo za jedan grad, jedno doba. Indexi su osnovani davne 1962. godine u Sarajevu sa željom da sviraju po raznim gradskim igrankama i okupljanjima. Kao i svi bendovi tog vremena, Indexi su stvarali instrumentalnu muziku po uzoru na tadašnje svjetske grupe poput The Shadows. U vrijeme dok su se bendovi nadmetali u tome ko pravi bolje obrade, Indexi su počeli stvarati sopstvenu muziku. Za ostale bendove je to još uvek bila siva zona.
Mi smo prvi krenuli pisati svoje pjesme. Vjerovatno su i drugi u to doba pisali, ali se nisu nešto puno usuđivali. Odnosno, vjerovatno im to nije bilo previše isplatno, jer je trebalo odvojiti više vremena, lakše je bilo skinuti tuđu pjesmu, tvrdi Slobodan Bodo Kovačević, gitarista grupe.
Kao osnivači sarajevske pop-rock škole bili su, jesu i biće, sastavni dio života mnogih generacija. Čak i u ovim vremenima koja se ne mogu sa bogzna čim dobrim pohvaliti, oni stoje poput svetionika. Mirno i dostojanstveno. Ko bi rekao da će nekoliko čupavaca promijeniti cijelu muzičku industriju bivše Juge, natjeravši svojim autorskim radom sve ostale bendove da počnu komponovati muziku.
“Glavni“ članovi ovog sastava bili su pevač Davorin Popović – Pimpek, gitarista Slobodan Boba Kovačević, basista Fadil Redžić, bubnjar Đorđe Kisić, i trojica klavijaturista Kornelije Bata Kovač, Ranko Rihtman i Sinan Alimanović.
Zašto su baš ovi muzičari postali status Sarajeva, zašto ne Bijelo dugme ili Zabranjeno Pušenje? Vjerovatno zato što im nikada nije bio problem biti tu uz “raju“ i odvojiti nekoliko minuta za razgovor koji je većinom počinjao sa: Slušaj, da ti Pjevač nešto kaže…
Sigurno glavna figura onoga što zovemo Indexi je bio upravo taj Pjevač – Davorin Popović – Pimpek. Rođen je 1946. godine u Sarajevu i bio je jedan od najtalentovanijih košarkaša tog vremena. Ipak, na kraju je ušao u svijet muzike. Zanimljivo je to da Davorin nije bio jedan od osnivača Indexa, ali je njegov dolazak svakako bio prekretnica, jer je tada bend počeo ozbiljnije raditi. Postao je prava ikona Indexa, bez kojeg sada grupu ne možemo ni da zamislimo.
Teško je procijeniti da li Pimpek znači više Indexima ili, pak, Indexi Sarajevu. No, međusobna pupčana vrpca građena je decenijama i danas su Indexi nezamislivi bez Davorina Popovića na isti način na koji je prošlost Sarajeva, i to njen ljepsi dio, nezamisliva bez Indexa – kaže Senad Pećanin, osnivač i dugogodišnji glavni urednik magazina „Dani“.
Jedna od značajnih mjesta vezana za Indexe, tačnije Davorina Popovića, je sarajevska kafana “Fis“ koja je bila druga kuća Pjevaču:
Sarajevska kafana “Fis“ pripada onim ugostiteljskim objektima za koje strancima u ovom gradu nikada nećete moći objasniti čemu duguje svoju popularnost i gotovo kultno mjesto sarajevske svakidašnjice i kafanskog zivota. Neugledni enterijer, skromna ponuda pića, uz meni koji se sastoji od onoga sto stalni gosti sami donesu, nikada ne bi naveli posmatrača na zaključak da se radi o vjerovatno najsarajevskijem mjestu u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Ono što je izdvaja je raja koja se okupljala tu. Od Davorina Popovića i Mirze Delibašića koji su tu provodili redovno svoje slobodno vrijeme, svakodnevno su se mogli naći novinari, estradne zvijezde i razni političari, kojima je zajedničko to što svoju funkciju, slavu, zvanja ili titule moraju ostaviti na ulazu u „Fis“, rizikujući u protivnom da budu objekti urnebesnih šegačenja – piše Senad Pećanin.
Posljednji koncert Indexa održan 5. maja 2001. u dvorani Borik u Banja Luci. Davorin Popović je umro 18. juna 2001. godine, a članovi grupe su odlučili prestati s radom. Sigurno bi Pjevač imao nešto da kaže novim generacijama, ali je ipak odlučio da mu je bolje da to sve posmatra negdje gore, sa cigarom u ruci.
Šta je toliko primamljivo u njima da se, bez obzira kakvo mišljenje o muzici imali, morate poistovijetiti sa tim tekstovima i melanholičnim vezanjem tonova? Odgovor leži u tome što su predstavljali jednu civilizaciju, jednu kulturu, jedan period koji više ne postoji. Kada su prestali sa radom, kao da se sve promijenilo i kulturološki krenulo nizbrdo. Trebalo bi se poigrati sa sudbinom i zamisliti kako bi Pimpek i Bodo Kovačević reagovali na današnju poziciju kulture, koja se na svakom koraku spotiče od nešto i pada u provaliju.
ABAS IBRAHIMOVIĆ
29/10/2020
Kad je Bijelo Dugme bilo veće od đavola u Jugoslaviji, Indexi su bili najveći u Sarajevu.
Kada je bilo ko istrčao sa sarajevske scene oni su uvijek bili broj 2. Svi oni su mogli biti broj 1. u Jugoslaviji, ali broj 1. u Sarajevu su bili uvijek Indexi, kaže rok kritičar Petar Peca Popović.
Ovim citatom počinjemo priču o jednom bendu čije ime vežemo za jedan grad, jedno doba. Indexi su osnovani davne 1962. godine u Sarajevu sa željom da sviraju po raznim gradskim igrankama i okupljanjima. Kao i svi bendovi tog vremena, Indexi su stvarali instrumentalnu muziku po uzoru na tadašnje svjetske grupe poput The Shadows. U vrijeme dok su se bendovi nadmetali u tome ko pravi bolje obrade, Indexi su počeli stvarati sopstvenu muziku. Za ostale bendove je to još uvek bila siva zona.
Mi smo prvi krenuli pisati svoje pjesme. Vjerovatno su i drugi u to doba pisali, ali se nisu nešto puno usuđivali. Odnosno, vjerovatno im to nije bilo previše isplatno, jer je trebalo odvojiti više vremena, lakše je bilo skinuti tuđu pjesmu, tvrdi Slobodan Bodo Kovačević, gitarista grupe.
Kao osnivači sarajevske pop-rock škole bili su, jesu i biće, sastavni dio života mnogih generacija. Čak i u ovim vremenima koja se ne mogu sa bogzna čim dobrim pohvaliti, oni stoje poput svetionika. Mirno i dostojanstveno. Ko bi rekao da će nekoliko čupavaca promijeniti cijelu muzičku industriju bivše Juge, natjeravši svojim autorskim radom sve ostale bendove da počnu komponovati muziku.
“Glavni“ članovi ovog sastava bili su pevač Davorin Popović – Pimpek, gitarista Slobodan Boba Kovačević, basista Fadil Redžić, bubnjar Đorđe Kisić, i trojica klavijaturista Kornelije Bata Kovač, Ranko Rihtman i Sinan Alimanović.
Zašto su baš ovi muzičari postali status Sarajeva, zašto ne Bijelo dugme ili Zabranjeno Pušenje? Vjerovatno zato što im nikada nije bio problem biti tu uz “raju“ i odvojiti nekoliko minuta za razgovor koji je većinom počinjao sa: Slušaj, da ti Pjevač nešto kaže…
Sigurno glavna figura onoga što zovemo Indexi je bio upravo taj Pjevač – Davorin Popović – Pimpek. Rođen je 1946. godine u Sarajevu i bio je jedan od najtalentovanijih košarkaša tog vremena. Ipak, na kraju je ušao u svijet muzike. Zanimljivo je to da Davorin nije bio jedan od osnivača Indexa, ali je njegov dolazak svakako bio prekretnica, jer je tada bend počeo ozbiljnije raditi. Postao je prava ikona Indexa, bez kojeg sada grupu ne možemo ni da zamislimo.
Teško je procijeniti da li Pimpek znači više Indexima ili, pak, Indexi Sarajevu. No, međusobna pupčana vrpca građena je decenijama i danas su Indexi nezamislivi bez Davorina Popovića na isti način na koji je prošlost Sarajeva, i to njen ljepsi dio, nezamisliva bez Indexa – kaže Senad Pećanin, osnivač i dugogodišnji glavni urednik magazina „Dani“.
Jedna od značajnih mjesta vezana za Indexe, tačnije Davorina Popovića, je sarajevska kafana “Fis“ koja je bila druga kuća Pjevaču:
Sarajevska kafana “Fis“ pripada onim ugostiteljskim objektima za koje strancima u ovom gradu nikada nećete moći objasniti čemu duguje svoju popularnost i gotovo kultno mjesto sarajevske svakidašnjice i kafanskog zivota. Neugledni enterijer, skromna ponuda pića, uz meni koji se sastoji od onoga sto stalni gosti sami donesu, nikada ne bi naveli posmatrača na zaključak da se radi o vjerovatno najsarajevskijem mjestu u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Ono što je izdvaja je raja koja se okupljala tu. Od Davorina Popovića i Mirze Delibašića koji su tu provodili redovno svoje slobodno vrijeme, svakodnevno su se mogli naći novinari, estradne zvijezde i razni političari, kojima je zajedničko to što svoju funkciju, slavu, zvanja ili titule moraju ostaviti na ulazu u „Fis“, rizikujući u protivnom da budu objekti urnebesnih šegačenja – piše Senad Pećanin.
Posljednji koncert Indexa održan 5. maja 2001. u dvorani Borik u Banja Luci. Davorin Popović je umro 18. juna 2001. godine, a članovi grupe su odlučili prestati s radom. Sigurno bi Pjevač imao nešto da kaže novim generacijama, ali je ipak odlučio da mu je bolje da to sve posmatra negdje gore, sa cigarom u ruci.
Šta je toliko primamljivo u njima da se, bez obzira kakvo mišljenje o muzici imali, morate poistovijetiti sa tim tekstovima i melanholičnim vezanjem tonova? Odgovor leži u tome što su predstavljali jednu civilizaciju, jednu kulturu, jedan period koji više ne postoji. Kada su prestali sa radom, kao da se sve promijenilo i kulturološki krenulo nizbrdo. Trebalo bi se poigrati sa sudbinom i zamisliti kako bi Pimpek i Bodo Kovačević reagovali na današnju poziciju kulture, koja se na svakom koraku spotiče od nešto i pada u provaliju.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: Indexi
Noć muzike i moći prijateljstva – Indexi i prijatelji u Sava Centru
05/10/2018
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
