U donjevakufskoj ulici Jaz, u centru grada, rođen je poznati bosanskohercegovački slikar Roman Petrović, a samo malo dalje, u istoj ulici, u staroj bosanskoj kući, sedmog maja 1912. godine Klara Ljubić je donijela na ovaj svijet svoga i Nikolinog sina - Edu.
Ko bi tada mogao i naslutiti da će Edo, završivši Jezuitsku klasičnu gimnaziju u Travniku, postati neokrunjeni kralj sevdaha Kraljevine Jugoslavije, koji je, kao prvi od ljudi s ovoga tla, u Sjedinjenim Američkim Državama zapjevao i proslavio sevdalinku?!
TRAGOVI VREMENA
“Četrdesetih godina prošlog vijeka, Edo Ljubić (Lubić) snimao je jednu za drugom gramofonske ploče za razne američke producentske kuće (RCA, VICTOR, DECCA, COLUMBIA), a pjesme koje je on izvodio poticale su iz Hrvatske, Srbije, Makedonije i, najveći broj njih, iz Bosne i Hercegovine”, govori nam Mulo Hadžić, koji je nedavno objavio desetu knjigu posvećenu Donjem Vakufu “Tragovi jednog vremena - kulturna hronika”, na čije 492 strane se nižu i zanimljive priče o ljudima tog kraja.
- Naravno, nisam mogao nikako zaobići Edu Ljubića prije svega zato što su i u mojoj kući njegove pjesme bile rado slušane, govori Mulo (1939), koji je svojevremeno bio i prvi čovjek rodnog Donjeg Vakufa, potom šef kabineta nekoliko visokih funkcionera u BiH, državni službenik u Predsjedništvu BiH. Sve to vrijeme on je i objavljivao tekstove u gotovo svim listovima bivše Jugoslavije, za šta je dobio brojna priznanja, pa i Zlatnu značku Oslobođenja.
O tome koliko je Edo Ljubić bio važan muzičar u Americi, svjedoči i to da je tamošnji časopis Billboard njegovo ime uvijek isticao na najvišim mjestima rang-liste, odmah uz velikane kao što su Frank Sinatra, Louis Armstrong, Bing Crosby, Count Basie...
Mulo napominje da se porodica Ljubić davno odselila iz Donjeg Vakufa.
- Koliko znam, samo je jedna porodica tog prezimena do pred početak posljednjega rata živjela u našem gradu. Izmijenio se potpuno i ambijent kraja u kojem je Edo rođen, ostale su do danas samo dvije kuće iz tog vremena, kazuje autor knjige, od kojeg saznajemo da je, nakon završetka Jezuitske klasične gimnazije u Travniku, Ljubić otišao u Zagreb na studij muzike, iako je već tada, kao talentovani muzičar, dobio i poziv iz Beča da tamo studira. No, iz nekih razloga, koji Hadžiću nisu poznati, Edo se seli u Francusku, i 1933. godine tamo završava elektrotehniku, ali se nikad nije bavio tom vrstom posla.
- Vrlo je vjerovatno da je time samo ispunio želju svojih, za ono vrijeme, obrazovanih roditelja. Otac mu je bio državni službenik, što je u doba AU bio visok položaj, ističe Hadžić, dodajući da je, prema nekim izvorima do kojih je došao, Nikola Ljubić došao po službenoj dužnosti u Donji Vakuf, koji dvije godine prije nego što će se Edo roditi postaje i u administrativnom smislu grad u okviru Monarhije. Jedan od tada 66 gradova u BiH.
No, ovog mladog čovjeka ništa nije moglo skrenuti s muzičkog puta.
- Još u petnaestoj godini je odlično svirao tamburu i druge žičane instrumente i već tada oformljuje i svoj orkestar, koji će biti samo jedan od onih na čijem se čelu nalazio tokom svoje duge, bogate karijere muzičara, kazuje Mulo Hadžić, napominjući da je u Kraljevini Jugoslaviji Edin uspon ka muzičkom zvjezdanom nebu bio brz, propraćen brojnim aplauzima gdje god je dolazio, da li u dvorane ili u kafane, a njegov glas se često čuo i na tadašnjim radiostanicama.
- Zapravo, u to vrijeme, svugdje tamo gdje se slušala pjesma, vladali su njih dvoje, kralj i kraljica sevdaha, Edo Ljubić i Sofka Nikolić. Nije uopće bilo bitno da li izvode romanse, šansone, starogradske, romske pjesme, publika je uvijek tražila više, a vrhunac je bio kada bi zapjevali sevdalinku, kazuje Hadžić, podsjećajući na to da se u SAD-u, u to doba, među potomcima bivših robova širi jazz, koji prelazi i okean, i dopire do Balkana.
Edo Ljubić je, kaže Hadžić, bio prvi koji je u svoje interpretacije ubacivao elemente jazza, a koliko je sve to uticalo na tadašnju publiku, možda najbolje svjedoči i anegdota što je navedena i u desetoj Hadžićevoj knjizi.
Jedna jako važna ličnost iz beogradskog miljea, prije nego što će izvršiti samoubistvo (ministar finansija KJ), izrazio je, kao posljednju želju da mu na dan njegove sahrane Edo Ljubić otpjeva pjesmu “Kad mi pišeš moja mati”.
I doista je tako bilo.
PARIZ, PEŠTA, RIM...
Dok je obavljana sahrana, Edo je na talasima Radio Beograda uživo izvodio tu pjesmu, koja je, inače, i njemu bila najdraža.
Ljubićeva popularnost tada toliko raste da ga pozivaju na gostovanja širom Evrope, pa u Edinim interpretacijama, posebno sevdalinki (o čemu bi trebali voditi računa oni koji u posljednje vrijeme poduzimaju aktivnosti oko uvrštavanja sevdalinke na UNESCO-ovu listu nematerijalne baštine) u Parizu, Pešti, Rimu, Berlinu... No, kako je to bilo vrijeme kada se ništa nije snimalo, nego je sve išlo direktno u uho slušaoca, najveća popularnost kod običnog svijeta se sticala preko radiotalasa. U terminu emitovanja njegovog šoua na Radio Beogradu kažu da su svi u tadašnjoj Kraljevini koji su imali radioaparat bili u kući.
A, kako su rijetki bili vlasnici tih aparata, na slušanje Ljubića dolazilo bi “pola ulice”. Postaje najpoznatiji pjevač, a 1936. godine, ističe Mulo, u izboru ličnosti godine, on je bio na trećem mjestu u Kraljevini.
Tada su mu bile samo 24 godine.
Zovu ga i da nastupa uživo na evropskim TV stanicama, pa je tako postao prvi Jugosloven koji se sredinom tridesetih godina pojavio na berlinskoj televiziji. Učestvuje i u snimanju prvog bosanskohercegovačkog zvučnog filma “Ljubav u Sarajevu”, kojeg je režirao i snimio pionir filma iz regije, kako se to sada kaže, Nikola Drakulić, i to 1937. godine.
Ljubić u SAD odlazi 1939. godine kao član državne delegacije, kako bi bio dio programa Paviljona svoje države i to na velikom svjetskom sajmu u New Yorku. Ali, ne vraća se u Kraljevinu, i u SAD-u započinje iznova tražiti svoj put među tamošnjim muzičarima.
Hadžić podsjeća na to da su, sticajem ranijih ekonomskih gibanja prema novome kontinentu, u Americi živjeli brojni ljudi s područja Evrope, pa i iz Jugoslavije, a neki od njih su se već bili dobro snašli. Žal za zavičajem je bila izražena kod svih njih, a neodoljivi Edin glas ju je smanjivao. Ljubić prvobitno i sam svira u jednom orkestru, no, uskoro, kao onomad u Travniku, i u New Yorku osniva vlastiti tamburaški orkestar Edo Lubic&tamburitza orkestar, i počinje njegov vrtoglavi uspon.
Ljubićevo pjevanje je bilo interesantno svim Amerikancima, ono, jednostavno, nije moglo ostati nezapaženo, priča Hadžić.
U američkim prodavnicama gramofonskih ploča, Edine su bile vrlo tražene, a koliko su ga kolege muzičari cijenile, možda najbolje svjedoči to da je nerijetko svirao u ondašnjim najvećim američkim orkestrima... Koliko je sve to bilo važno za Ameriku, govori i to da je ta država, kada je umro, Edi podigla spomenik: “I kao vrsnom muzičaru, koji je širio vidike u toj oblasti kulture i umjetnosti, ali i kao čovjeku koji je bio veliki antifašista”.
AŠIK OSTA NA TE OČI
Postao je dobrovoljno pilot u Drugom svjetskom ratu i učestvovao u operacijama Američke avijacije, ali čim je rat završen, opet se okrenuo muzici, uvijek skroman, jednostavan, human, nikada ne zaboravljajući ljude u nevolji, niti svoj rodni kraj. Svjedoči o tome i činjenica da je kompletnu zaradu gramofonske ploče pod naslovom “Edo Ljubić i njegova pjesma” (Jugoton, 1963), Ljubić poklonio Skoplju, koje je te godine pretrpjelo razarajući zemljotres.
Hadžić kaže i to da je Edo Ljubić 1986. godine uvršten u američku tamburašku kuću slavnih, u Mineapolisu, a iste godine je odigrao epizodnu ulogu u filmu “Posljednji skretničar uzanog kolosijeka”, koji se snimao u njegovom Donjem Vakufu. Naš sagovornik je tada, kao načelnik općine, primio cijelu filmsku ekipu:
- Svi statisti su bili iz našeg grada, kaže Hadžić.
U filmu su glumili Bata Živojinović, Mustafa Nadarević, Boro Stjepanović, Milan Srdoč, Zijah Sokolović... Edo je otpjevao pjesmu “Ašik osta na te oči”.
Ljubić je umro 1993. godine, u vrijeme kada je u njegovoj domovini bjesnio rat. Grob mu se nalazi u Kaliforniji, u Santa Barbari.
U Donjem Vakufu su, pored Ljubića, Petrovića, rođene i mnoge druge poznate ličnosti, pa i reis Naim ef. Hadžiabdić, vrhbosanski nadbiskup Smiljan Franjo Čekada (1902-1976), za čiju smrt se veže jedna zanimljiva priča.
Naime, kada je nadbiskup umro, pronio se glas da će biti sahranjen u Donjem Vakufu, i za 24 sata je urađeno 1.500 metara jedne tamošnje dionice puta. No, sahrana nije tu obavljena.
- Nije mi jasno zašto Donji Vakuf zaboravlja svoje znamenite ljude, kaže Mulo Hadžić, koji je podnio prijedlog opštinskim vijećnicima da se obilježe mjesta gdje su oni rođeni.
- Njima bi se ponosio svaki grad na svijetu, smatra Mulo Hadžić.
IZ zivota poznatih muzicara
Re: IZ zivota poznatih muzicara
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: IZ zivota poznatih muzicara
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: IZ zivota poznatih muzicara
Mustafa Behmen je poznati gitarista, aranžer i studijski muzičar. Rođen je u Sarajevu 14. juna 1973. godine. Član je orkestra Muzičke produkcije BHRT-a, a u dosadašnjoj karijeri sarađivao je sa brojnim poznatim pjevačima, od Dine Merlina, Halida Bešlića, Mladena Vojičića Tife, Lepe Brene, Hanke Paldum…
Osam godina je bio i član "Mostar Sevdah Reuniona" sa kojim je snimio tri albuma. Upravo je obradu sevdalinke "Karanfile cvijeće moje" posvetio Ilijazu Deliću iz MSR-a.
„Uradio sam je po sjećanju na velikog Ilijaza koji je fenomenalno izvodio. Ilijaz je bio Ikona Mostar Sevdah Reuniona i naše muzičke scene. Bio je moj veliki prijatelj i, slobodno mogu reći, balkanski Sinatra i ovo je najmanje što mogu uraditi. Obrada sevdalinke "Karanfile cvijeće moje" urađena je u studiju Samira Zavlana, a spot je radio Anis Mujanović“, kaže Mustafa Behmen.
Na CD-u instrumentalne muzike, koji će se pojaviti pod markicom Muzičke produkcije BHRT-a, biće devet kompozicija.
U pitanju je akustična varijanta etno muzike pomiješana sa flamencom i jazz harmonijom.
Osam godina je bio i član "Mostar Sevdah Reuniona" sa kojim je snimio tri albuma. Upravo je obradu sevdalinke "Karanfile cvijeće moje" posvetio Ilijazu Deliću iz MSR-a.
„Uradio sam je po sjećanju na velikog Ilijaza koji je fenomenalno izvodio. Ilijaz je bio Ikona Mostar Sevdah Reuniona i naše muzičke scene. Bio je moj veliki prijatelj i, slobodno mogu reći, balkanski Sinatra i ovo je najmanje što mogu uraditi. Obrada sevdalinke "Karanfile cvijeće moje" urađena je u studiju Samira Zavlana, a spot je radio Anis Mujanović“, kaže Mustafa Behmen.
Na CD-u instrumentalne muzike, koji će se pojaviti pod markicom Muzičke produkcije BHRT-a, biće devet kompozicija.
U pitanju je akustična varijanta etno muzike pomiješana sa flamencom i jazz harmonijom.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: IZ zivota poznatih muzicara
Dvanaestogodišnji vurtuoz na harmonici Đorđe Perić iz Bijeljine plasirao se među pet najboljih harmonikaša svijeta na 75. Svjetskom kupu harmonike u Zofingenu u Švacajrskoj.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: IZ zivota poznatih muzicara
Kulio, rođen kao Artis Lion Ajvi Džunior, ostaće upamćen po hitu "Gangsta's Paradise" iz 1995. godine, s istoimenog albuma.
Muzičar je pronađen u srijedu u kući svog prijatelja u Los Anđelesu, a preminuo je u lokalnoj bolnici, rekao je njegov menadžer Džarez Pozi za Njujork tajms.
Za sada nije objavljen uzrok smrti.
Kulio je osvojio Gremi nagradu za najbolju solo rep pesmu "Gangsta''s Paradise", koja je bila na saundtreku filma "Opasne misli" s Mišel Fajfer u glavnoj ulozi.
Kulio, rođen 1963 u Pensilvaniji, počeo je da nastupa na hip-hop sceni Zapadne obale, pre nego što se preselio u Kaliforniju.
Objavio je prvi album "It Takes a Thief" 1994.
Na vrhuncu popularnosti 1996 osvaja Gremi nagradu, u jeku sukoba dvije hip-hop scene - Zapadne i Istočne obale SAD, koji je čak koštao života Tupak Šakura i Notorious B.I.G, ali je Kulio u tom sukobu uglavnom uspijevao da se drži po strani, navodi AP.
Bio je oženjen Džozefom Salinas od 1996-2000 s kojom je imao četvoro djece.
Muzičar je pronađen u srijedu u kući svog prijatelja u Los Anđelesu, a preminuo je u lokalnoj bolnici, rekao je njegov menadžer Džarez Pozi za Njujork tajms.
Za sada nije objavljen uzrok smrti.
Kulio je osvojio Gremi nagradu za najbolju solo rep pesmu "Gangsta''s Paradise", koja je bila na saundtreku filma "Opasne misli" s Mišel Fajfer u glavnoj ulozi.
Kulio, rođen 1963 u Pensilvaniji, počeo je da nastupa na hip-hop sceni Zapadne obale, pre nego što se preselio u Kaliforniju.
Objavio je prvi album "It Takes a Thief" 1994.
Na vrhuncu popularnosti 1996 osvaja Gremi nagradu, u jeku sukoba dvije hip-hop scene - Zapadne i Istočne obale SAD, koji je čak koštao života Tupak Šakura i Notorious B.I.G, ali je Kulio u tom sukobu uglavnom uspijevao da se drži po strani, navodi AP.
Bio je oženjen Džozefom Salinas od 1996-2000 s kojom je imao četvoro djece.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: IZ zivota poznatih muzicara
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: IZ zivota poznatih muzicara
Franjo Bosanac (lat. Franciscus Bossinensis, c. 1485 - 1535) bio je renesansni kompozitor za solo lutnju, a komponirao je i djela za glas i lutnju kao prateći muzički instrument. Jedan je od ranih kompozitora venecijanske muzike za lutnju , te preteča ranobarokne monodije (solo-pjevanja sa ili bez instrumentalne pratnje) i prvi kompozitor izvornih kompozicija za lutnju, čime zauzima mjesto u svjetskoj istoriji muzike.
Pretpostavlja se da je rođen u SrebrenikuBosna i Hercegovina krajem 15. vijeka. Radio je i živio u Veneciji (Italija) u poznatoj izdavačkoj kući Ottaviano Petrucci. Naučio je koristiti muzički notni zapis prepisujući kompozicije poznatih kompozitora tog vremena. Tada počinje komponovati i stiče svoje mjesto kao kompozitor u vrijeme humanizma i renesanse. Izdao je dvije muzičke zbirke (koje sadrže 126 frottola i 46 ricercara). Umro je 1535. godine u Veneciji.
Objavio je dvije knjige tabulatura za lutnju. Prva knjiga pod nazivom "Tablatura za tenor i kontrabas sa sopranom u figurativnom pjevanju za sviranje na lutnji i pjevanje, I. knjiga" (ital, Tenori e contrabassi intabulati col sopran in canto figurato per cantar e sonar col lauto, Libro Primo). Štampana je 27. marta 1509. godine u Mletačkoj Republici kod Ottavija Petruccija, a druga je pod istim nazivom (kao Libro Secundo), štampana 10. maja 1511. u Fossombroneu, također kod Petruccija. Glavni dio ovih knjiga sadrži italijanske frottole obrađene za jedan pjevački glas uz pratnju lutnje i niz ricercara. Prva knjiga sadrži 46 frottola i 26 ricercara, dok II. knjiga sadrži 56 frottola i 20 ricercara).
Pretpostavlja se da je rođen u SrebrenikuBosna i Hercegovina krajem 15. vijeka. Radio je i živio u Veneciji (Italija) u poznatoj izdavačkoj kući Ottaviano Petrucci. Naučio je koristiti muzički notni zapis prepisujući kompozicije poznatih kompozitora tog vremena. Tada počinje komponovati i stiče svoje mjesto kao kompozitor u vrijeme humanizma i renesanse. Izdao je dvije muzičke zbirke (koje sadrže 126 frottola i 46 ricercara). Umro je 1535. godine u Veneciji.
Objavio je dvije knjige tabulatura za lutnju. Prva knjiga pod nazivom "Tablatura za tenor i kontrabas sa sopranom u figurativnom pjevanju za sviranje na lutnji i pjevanje, I. knjiga" (ital, Tenori e contrabassi intabulati col sopran in canto figurato per cantar e sonar col lauto, Libro Primo). Štampana je 27. marta 1509. godine u Mletačkoj Republici kod Ottavija Petruccija, a druga je pod istim nazivom (kao Libro Secundo), štampana 10. maja 1511. u Fossombroneu, također kod Petruccija. Glavni dio ovih knjiga sadrži italijanske frottole obrađene za jedan pjevački glas uz pratnju lutnje i niz ricercara. Prva knjiga sadrži 46 frottola i 26 ricercara, dok II. knjiga sadrži 56 frottola i 20 ricercara).
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: IZ zivota poznatih muzicara
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: IZ zivota poznatih muzicara
Zanimljivosti iz glazbene povijesti
Glazba je znatno starija od civilizacije – nećemo pretjerati ako kažemo da postoji otkad postoji čovjek. Od primitivnih naroda, kojima je služila kao magijsko sredstvo, preko remek-djela klasike, do današnjeg koegzistiranja brojnih žanrova, uvijek je bila tu, kao pozadinski šum naših života. Evo nekoliko zanimljivosti o glazbi, glazbalima i glazbenicima:
1. U aztečkoj kulturi, glazbenici su smatrani elitom. Često su godinama vježbali za nastupe na važnim ritualima, koji su uključivali i ljudska žrtvovanja. Unatoč časti i imetku koji je donosio, bio je to iznimno opasan poziv. Naime, pogrešno odsviran ton povlačio je – smrtnu kaznu!
2. Premda pripadaju prvenstveno području političke filozofije, Platonova djela “Država” i “Zakoni” mnogo redaka posvećuju glazbi. Ključnim preduvjetom za opstanak dobre države Platon je smatrao odgoj (“paideia”), i upravo u tom kontekstu glazba pronalazi svoju osnovnu funkciju. Naime, Platon je vjerovao da je svrha odgoja uniformnost te da je ona sredstvo koje vodi do građanske vrline; stoga od glazbe, koja je bila jedan od osnovnih dijelova paideie, zahtijeva jednostavnost i univerzalnost.
3. Fagot, drveno duhačko glazbalo iz porodice oboa, u šesnaestom je stoljeću konstruirao kanonik Afranio degli Albonesi u Mantovi, povezavši dva dijela slomljene cijevi i nazvavši ih fagotto (“svežanj”). Kasnije je instrumentu dodan mehanizam s poklopcima za otvaranje i pokrivanje rupica, namijenjen mijenjanju visine tona.
4. Hector Berlioz (1803. – 1869.), začetnik moderne orkestracije te inovator koji je svojom “Fantastičnom simfonijom” postavio temelje tzv. programnoj glazbi, po mnogima je jedan od najzančajnijih francuskih skladatelja. Dok je u glazbi izražavao snažnu odbojnost prema tradiciji te tipičnu romantičarsku neobuzdanost i strast, u privatnom životu bio je izrazito konzervativan. Kad ga je zaručnica, pijanistica Camille Molke, ostavila zbog drugog, planirao ih je oboje ubiti. Srećom, prijatelji su ga odgovorili od tog nauma.
5. Austrijski skladatelj Arnold Schönberg (1874. – 1951), pozat po začudnim atonalnim djelima kao što su “Tri klavirska komada”, “Knjiga visećih vrtova” i “Pet komada za orkestar”, patio je od triskaidekafobija – paničnog straha od broja 13. Smatra se da je to razlog zašto se njegova posljednja opera zove “Mozes und Aron”, umjesto pravilnog slovkanja “Mozes und Aaron” – u potonjem slučaju, radilo bi se o 13 slova. Ironijom sudbine, umro je na – petak trinaesti!
6. Chuck Berry (1926. – 2017.), jedan od pionira rock and rolla, kao mladić je maštao o karijeri fotografa, budući da su ga mnogi hvalili kako ima “dobro oko”. Glazbom se počeo baviti samo kako bi mogao kupiti profesionalnu fotografsku opremu!
7. George Harrison (1943. – 2001.) toliko je bio predan glazbi da je, svjedoče brojne groupie djevojke, znao prebirati po gitari dok bi ga ove oralno zadovoljavale. Jednom se toliko zanio u svirku da nije primijetio kako je čik koji je nehajno odbacio zahvatio zavjese. Srećom, spasio ga je prijatelj koji je spavao u susjednoj sobi: probudio ga je miris dima te je na jedvite jade uspio pogasiti požar.
8. Johnny Logan (na slici!) nadimak “Mr. Eurosong” zaslužio je kao najuspješniji natjecatelj u povijesti toga glazbenog natjecanja: svoju domovinu, Irsku, triput je doveo do pobjede. Numera “Hold Me Now”, s kojom je pobijedio 1987. godine, izabrana je za treću najbolju u povijesti Eurosonga.
Glazba je znatno starija od civilizacije – nećemo pretjerati ako kažemo da postoji otkad postoji čovjek. Od primitivnih naroda, kojima je služila kao magijsko sredstvo, preko remek-djela klasike, do današnjeg koegzistiranja brojnih žanrova, uvijek je bila tu, kao pozadinski šum naših života. Evo nekoliko zanimljivosti o glazbi, glazbalima i glazbenicima:
1. U aztečkoj kulturi, glazbenici su smatrani elitom. Često su godinama vježbali za nastupe na važnim ritualima, koji su uključivali i ljudska žrtvovanja. Unatoč časti i imetku koji je donosio, bio je to iznimno opasan poziv. Naime, pogrešno odsviran ton povlačio je – smrtnu kaznu!
2. Premda pripadaju prvenstveno području političke filozofije, Platonova djela “Država” i “Zakoni” mnogo redaka posvećuju glazbi. Ključnim preduvjetom za opstanak dobre države Platon je smatrao odgoj (“paideia”), i upravo u tom kontekstu glazba pronalazi svoju osnovnu funkciju. Naime, Platon je vjerovao da je svrha odgoja uniformnost te da je ona sredstvo koje vodi do građanske vrline; stoga od glazbe, koja je bila jedan od osnovnih dijelova paideie, zahtijeva jednostavnost i univerzalnost.
3. Fagot, drveno duhačko glazbalo iz porodice oboa, u šesnaestom je stoljeću konstruirao kanonik Afranio degli Albonesi u Mantovi, povezavši dva dijela slomljene cijevi i nazvavši ih fagotto (“svežanj”). Kasnije je instrumentu dodan mehanizam s poklopcima za otvaranje i pokrivanje rupica, namijenjen mijenjanju visine tona.
4. Hector Berlioz (1803. – 1869.), začetnik moderne orkestracije te inovator koji je svojom “Fantastičnom simfonijom” postavio temelje tzv. programnoj glazbi, po mnogima je jedan od najzančajnijih francuskih skladatelja. Dok je u glazbi izražavao snažnu odbojnost prema tradiciji te tipičnu romantičarsku neobuzdanost i strast, u privatnom životu bio je izrazito konzervativan. Kad ga je zaručnica, pijanistica Camille Molke, ostavila zbog drugog, planirao ih je oboje ubiti. Srećom, prijatelji su ga odgovorili od tog nauma.
5. Austrijski skladatelj Arnold Schönberg (1874. – 1951), pozat po začudnim atonalnim djelima kao što su “Tri klavirska komada”, “Knjiga visećih vrtova” i “Pet komada za orkestar”, patio je od triskaidekafobija – paničnog straha od broja 13. Smatra se da je to razlog zašto se njegova posljednja opera zove “Mozes und Aron”, umjesto pravilnog slovkanja “Mozes und Aaron” – u potonjem slučaju, radilo bi se o 13 slova. Ironijom sudbine, umro je na – petak trinaesti!
6. Chuck Berry (1926. – 2017.), jedan od pionira rock and rolla, kao mladić je maštao o karijeri fotografa, budući da su ga mnogi hvalili kako ima “dobro oko”. Glazbom se počeo baviti samo kako bi mogao kupiti profesionalnu fotografsku opremu!
7. George Harrison (1943. – 2001.) toliko je bio predan glazbi da je, svjedoče brojne groupie djevojke, znao prebirati po gitari dok bi ga ove oralno zadovoljavale. Jednom se toliko zanio u svirku da nije primijetio kako je čik koji je nehajno odbacio zahvatio zavjese. Srećom, spasio ga je prijatelj koji je spavao u susjednoj sobi: probudio ga je miris dima te je na jedvite jade uspio pogasiti požar.
8. Johnny Logan (na slici!) nadimak “Mr. Eurosong” zaslužio je kao najuspješniji natjecatelj u povijesti toga glazbenog natjecanja: svoju domovinu, Irsku, triput je doveo do pobjede. Numera “Hold Me Now”, s kojom je pobijedio 1987. godine, izabrana je za treću najbolju u povijesti Eurosonga.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: IZ zivota poznatih muzicara
Đelo Jusić (Dubrovnik, 26. siječnja 1939. – Zagreb, 31. svibnja 2019.), bio je hrvatski skladatelj, gitarist, aranžer i dirigent.
Đelo Jusić najpoznatiji je po brojnim velikim domaćim djelima zabavne, ali i ozbiljne, uglavnom orkestralne glazbe. Aktivan od 1958. godine kada osniva ansambl Orkestar Đela Jusića. Godine 1961. utemeljio je vokalno-instrumentalni sastav, Dubrovačke trubadure. Njegova glazbena djela izvodili su brojni domaći izvođači od kojih su neki Tereza Kesovija, Oliver Dragojević, Ibrica Jusić, Frano Lasić, Ivo Pattiera, Milo Hrnić, Paula Jusić i mnogi drugi. Zabilježio je brojne uspjehe na Splitskom i Zagrebačkom festivalu, sa skladbama "Dalmatinski lero", "Zapjevajmo prijatelji", "Mladosti, moja lijepa radosti", "Volim te budalo mala", "Zagrljeni", "La musica di notte", "Stare ljubavi", "Sinoć sam htjela" i druge.
Kao dirigent Đelo Jusić je nastupao na najpoznatijim koncertnim pozornicama, a njegov skladateljski rad proteže se i na orkestralnu (suita Dubrovački kantuni), vokalno-instrumentalnu (oratorij De civitate libertatis veritas), scensku (mjuzikl Dundo Maroje), filmsku i televizijsku glazbu (Zlatna arena za glazbu u filmu Dubrovački suton, 1999.). Snimio je i nekoliko CD-a zajedno s dubrovačkim klapama Ragusa i Maestral. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja.
Životopis
Đelo Jusić rodio se 26. siječnja 1939. u Dubrovniku, gdje je odrastao i započeo školovanje. Njegovi roditelji su se 1928. doselili iz Prozora, selo Duge. Stariji je brat poznatog hrvatskog glazbenika Ibrice Jusića. U rodnom gradu našao je izvore i nadahnuća za svoju glazbu, te je oblikovao individualni i prepoznatljivi oblik u melodijskom, harmonijskom i stilskom izražaju svojih popularnih glazbenih dijela. Ona pripadaju mediteranskome glazbenom stilu hrvatske zabavne glazbe s kojima je dao veliki i vrijedan doprinos hrvatskom glazbenom stvaralaštvu a neka od njih su "Jedan dan" (pjesma Eurovizije 1968.), "Pusti da ti leut svira", "Dalmatinski lero", "La musica di notte", "Dobro jutro, Margareta", "Stare ljubavi", "Znam da ima jedna staza", "Sve se vraća, sve se plaća", "Volim te budalo mala" i mnoge druge.
Skladanjem se počeo baviti tijekom 1960-ih godina, a u to vrijeme osniva vokalno-instrumentalni ansambl Dubrovački trubaduri s kojima je obišao zemlju i svijet. Također je utemeljio i dječji zbor Mali raspjevani Dubrovnik. Osim što je snimao za Croatia Records (tada Jugoton), tu su još i mnoge svjetske nakladničke kuće poput Columbia, CBS, Parlophone, Electrola, Supraphone, Ensemble Electonicue i mnoge druge. Njegova diskografija ima 80 gramofonskih ploča i 20 CD izdanja na kojima se nalazi preko 1000 skladbi i za koja je dobio desetak zlatnih i platinastih ploča.
Od 1970. do 1975. godine bio je na mjestu dopredsjednika Udruženja muzičkih radnika Hrvatske Croatia-Concert u Zagrebu, a 1975. godine postaje predsjednik. U Šibeniku je četiri godine bio selektor Međunarodnog dječjeg festivala. Kao dirigent Đelo Jusić nastupao je na mnogim festivalima u zemlji i inozemstvu, vodeći velike revijske i simfonijske orkestre po gradovima Berlinu, Drezdenu, Lenjingradu, Moskvi, Varni, Vatikanu, Splitu, Zagrebu, Sarajevu i na Dubrovačkim ljetnim igrama. Dirigiranje je izučio kod maestra Lovre von Matačića. U skladateljskom radu imao je velikog uspjeha u oratorijskoj, kazališnoj, filmskoj i dječjoj glazbi.
Domovinski rat
Od 1975. do 1990. godine živio je u Zagrebu, da bi se potom vratio u rodni grad. U Dubrovniku je proveo čitavo vrijeme Domovinskog rata, gdje je za vrijeme okruženja organizirao humanitarne i prigodne božićne i novogodišnje koncerte. Također je aktivan i u ratnom kriznom stožeru Grada i čitavo vrijeme neumorno sklada. U svibnju 1992. nazočan je u službenoj audijenciji kod Sv. Oca Ivana Pavla II u Vatikanu, zajedno s dječjim zborom Mali raspjevani Dubrovnik. U vrijeme Domovinskog rata skladao je nekoliko vrlo popularnih budnica "Kad zazvone dubrovačka zvona", "Sveti Vlaho, molitve naše čuj" i druge, a također je skladao suitu "Dubrovački kantuni" koju je s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom snimio na CD-u.
Uz autore tekstova i stihova tadašnjeg dubrovačkog biskupa msgr. Želimira Puljića i akademika Luka Paljetka, skladao je oratorij "De civitate libertatis veritas (Istina o gradu slobode)". Ovo djelo godinama se tradicionalno izvodilo na dan 6. prosinca kada je Dubrovnik najteže razaran, a od 1995. godine izvedeno je u Splitu, Steyru, Beču i Zagrebu, gdje je s oratorijem otvorena manifestacija "Pasionska baština" u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Godine 1997. uz izravan satelitski prijenos oratorij je izveden na Dubrovačkim ljetnim igrama.
Smrt
Preminuo je u Zagrebu, 31. svibnja 2019. godine, nakon duge i teške bolesti.
Doprinosi i nagrade
Stalni je dirigent Dubrovačkog simfonijskog orkestra s kojim je snimio 4 CD-a.
Laureat je mnogih festivala Split, Zagreb, Opatija, Pula.
Od 2000. godine do danas Jusićev balet Dubrovački kantuni izveden je u Parizu, Bruxellesu, Strasbourgu, Pragu, Ljubljani, Podgorici, Splitu, Sarajevu i Zagrebu.
U 2003. godini izvedena su mu dva kapitalna glazbena djela naručena od Ministarstva kulture kanton Sarajevo: balet Katarina-bosanska kraljica te oratorij Srebrenički inferno izveden pred bivšim predsjednikom SAD-a Billom Clintonom.
U prosincu 2003. godine praizveo je s dubrovačkim simfoničarima Koncert za fagot i orkestar (solist Matija Novaković).
U stankama velikih projekata skladao je i snimio 3 CD-a s dubrovačkim klapama Raguza i Maestrali.
Na natječaju Turističke zajednice Hrvatske dobio je i plasirao propagandnu skladbu "Lijepa naša Hrvatska".
Nagrade
1997. - Dobitnik Porina.
1999. - Dobitnik je Zlatne Arene na Filmskom festivalu u Puli
2007. - Dobitnik Porina za životno djelo.
Dobitnik je nagrade Ivan pl. Zajc za najbolji mjuzikl Dundo Maroje.
Dobitnik je Zlatnog prstena emisije Radio Zagreba "Pomorska večer".
Ukazom Predsjednika Republike nagrađen Odličjem Reda Danice s likom Marka Marulića.
Dobitnik je Ruke Svetog Vlaha povodom 40. godišnjice umjetničkog djelovanja.
2017. dobio je nagradu Dubrovačko-neretvanske županije za životno djelo
2019. dobio je nagradu grada Dubrovnika za životno djelo.
Đelo Jusić najpoznatiji je po brojnim velikim domaćim djelima zabavne, ali i ozbiljne, uglavnom orkestralne glazbe. Aktivan od 1958. godine kada osniva ansambl Orkestar Đela Jusića. Godine 1961. utemeljio je vokalno-instrumentalni sastav, Dubrovačke trubadure. Njegova glazbena djela izvodili su brojni domaći izvođači od kojih su neki Tereza Kesovija, Oliver Dragojević, Ibrica Jusić, Frano Lasić, Ivo Pattiera, Milo Hrnić, Paula Jusić i mnogi drugi. Zabilježio je brojne uspjehe na Splitskom i Zagrebačkom festivalu, sa skladbama "Dalmatinski lero", "Zapjevajmo prijatelji", "Mladosti, moja lijepa radosti", "Volim te budalo mala", "Zagrljeni", "La musica di notte", "Stare ljubavi", "Sinoć sam htjela" i druge.
Kao dirigent Đelo Jusić je nastupao na najpoznatijim koncertnim pozornicama, a njegov skladateljski rad proteže se i na orkestralnu (suita Dubrovački kantuni), vokalno-instrumentalnu (oratorij De civitate libertatis veritas), scensku (mjuzikl Dundo Maroje), filmsku i televizijsku glazbu (Zlatna arena za glazbu u filmu Dubrovački suton, 1999.). Snimio je i nekoliko CD-a zajedno s dubrovačkim klapama Ragusa i Maestral. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja.
Životopis
Đelo Jusić rodio se 26. siječnja 1939. u Dubrovniku, gdje je odrastao i započeo školovanje. Njegovi roditelji su se 1928. doselili iz Prozora, selo Duge. Stariji je brat poznatog hrvatskog glazbenika Ibrice Jusića. U rodnom gradu našao je izvore i nadahnuća za svoju glazbu, te je oblikovao individualni i prepoznatljivi oblik u melodijskom, harmonijskom i stilskom izražaju svojih popularnih glazbenih dijela. Ona pripadaju mediteranskome glazbenom stilu hrvatske zabavne glazbe s kojima je dao veliki i vrijedan doprinos hrvatskom glazbenom stvaralaštvu a neka od njih su "Jedan dan" (pjesma Eurovizije 1968.), "Pusti da ti leut svira", "Dalmatinski lero", "La musica di notte", "Dobro jutro, Margareta", "Stare ljubavi", "Znam da ima jedna staza", "Sve se vraća, sve se plaća", "Volim te budalo mala" i mnoge druge.
Skladanjem se počeo baviti tijekom 1960-ih godina, a u to vrijeme osniva vokalno-instrumentalni ansambl Dubrovački trubaduri s kojima je obišao zemlju i svijet. Također je utemeljio i dječji zbor Mali raspjevani Dubrovnik. Osim što je snimao za Croatia Records (tada Jugoton), tu su još i mnoge svjetske nakladničke kuće poput Columbia, CBS, Parlophone, Electrola, Supraphone, Ensemble Electonicue i mnoge druge. Njegova diskografija ima 80 gramofonskih ploča i 20 CD izdanja na kojima se nalazi preko 1000 skladbi i za koja je dobio desetak zlatnih i platinastih ploča.
Od 1970. do 1975. godine bio je na mjestu dopredsjednika Udruženja muzičkih radnika Hrvatske Croatia-Concert u Zagrebu, a 1975. godine postaje predsjednik. U Šibeniku je četiri godine bio selektor Međunarodnog dječjeg festivala. Kao dirigent Đelo Jusić nastupao je na mnogim festivalima u zemlji i inozemstvu, vodeći velike revijske i simfonijske orkestre po gradovima Berlinu, Drezdenu, Lenjingradu, Moskvi, Varni, Vatikanu, Splitu, Zagrebu, Sarajevu i na Dubrovačkim ljetnim igrama. Dirigiranje je izučio kod maestra Lovre von Matačića. U skladateljskom radu imao je velikog uspjeha u oratorijskoj, kazališnoj, filmskoj i dječjoj glazbi.
Domovinski rat
Od 1975. do 1990. godine živio je u Zagrebu, da bi se potom vratio u rodni grad. U Dubrovniku je proveo čitavo vrijeme Domovinskog rata, gdje je za vrijeme okruženja organizirao humanitarne i prigodne božićne i novogodišnje koncerte. Također je aktivan i u ratnom kriznom stožeru Grada i čitavo vrijeme neumorno sklada. U svibnju 1992. nazočan je u službenoj audijenciji kod Sv. Oca Ivana Pavla II u Vatikanu, zajedno s dječjim zborom Mali raspjevani Dubrovnik. U vrijeme Domovinskog rata skladao je nekoliko vrlo popularnih budnica "Kad zazvone dubrovačka zvona", "Sveti Vlaho, molitve naše čuj" i druge, a također je skladao suitu "Dubrovački kantuni" koju je s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom snimio na CD-u.
Uz autore tekstova i stihova tadašnjeg dubrovačkog biskupa msgr. Želimira Puljića i akademika Luka Paljetka, skladao je oratorij "De civitate libertatis veritas (Istina o gradu slobode)". Ovo djelo godinama se tradicionalno izvodilo na dan 6. prosinca kada je Dubrovnik najteže razaran, a od 1995. godine izvedeno je u Splitu, Steyru, Beču i Zagrebu, gdje je s oratorijem otvorena manifestacija "Pasionska baština" u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Godine 1997. uz izravan satelitski prijenos oratorij je izveden na Dubrovačkim ljetnim igrama.
Smrt
Preminuo je u Zagrebu, 31. svibnja 2019. godine, nakon duge i teške bolesti.
Doprinosi i nagrade
Stalni je dirigent Dubrovačkog simfonijskog orkestra s kojim je snimio 4 CD-a.
Laureat je mnogih festivala Split, Zagreb, Opatija, Pula.
Od 2000. godine do danas Jusićev balet Dubrovački kantuni izveden je u Parizu, Bruxellesu, Strasbourgu, Pragu, Ljubljani, Podgorici, Splitu, Sarajevu i Zagrebu.
U 2003. godini izvedena su mu dva kapitalna glazbena djela naručena od Ministarstva kulture kanton Sarajevo: balet Katarina-bosanska kraljica te oratorij Srebrenički inferno izveden pred bivšim predsjednikom SAD-a Billom Clintonom.
U prosincu 2003. godine praizveo je s dubrovačkim simfoničarima Koncert za fagot i orkestar (solist Matija Novaković).
U stankama velikih projekata skladao je i snimio 3 CD-a s dubrovačkim klapama Raguza i Maestrali.
Na natječaju Turističke zajednice Hrvatske dobio je i plasirao propagandnu skladbu "Lijepa naša Hrvatska".
Nagrade
1997. - Dobitnik Porina.
1999. - Dobitnik je Zlatne Arene na Filmskom festivalu u Puli
2007. - Dobitnik Porina za životno djelo.
Dobitnik je nagrade Ivan pl. Zajc za najbolji mjuzikl Dundo Maroje.
Dobitnik je Zlatnog prstena emisije Radio Zagreba "Pomorska večer".
Ukazom Predsjednika Republike nagrađen Odličjem Reda Danice s likom Marka Marulića.
Dobitnik je Ruke Svetog Vlaha povodom 40. godišnjice umjetničkog djelovanja.
2017. dobio je nagradu Dubrovačko-neretvanske županije za životno djelo
2019. dobio je nagradu grada Dubrovnika za životno djelo.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: IZ zivota poznatih muzicara
Popis djela
Orkestralna djela:
Suita Ragusina — Koncert za obou i orkestar, 1990.; Dubrovački kantuni, orkestralna suita, 1992.; Koncert za gitaru i orkestar, 1997.; Koncert za fagot i gudače, 2001.; Koncert za klarinet i orkestar, 2003.; Orkestralna suita, 2013.; Koncert za cello i orkestar 2018.
Ozbiljna, kazališna i filmska glazba:
De civitate libertatis veritas (Istina o gradu slobode), oratorij za mezzosopran, recitatora, zbor i orkestar (msgr. Ž. Puljić i akademik L. Paljetak), 1993.; Srebrenički inferno, oratorij (Dž. Latić), 2003. Dundo Maroje, mjuzikl (libreto prema M. Držiću M. Fotez i S. Stražičić), 1972.; Kišobran za dvoje, dječji musical (G. Brajović, 1977.; Dubrovački kantuni (prema orkestralnoj suiti, libreto G. Grojer), 1999.; Katarina, bosanska kraljica, balet (libreto G. Gojer), 2003.; Dan od Amora, musical (libreto L. Paljetak), 2004.; Andaluzija, opera (libreto Dž. Latić), 2013. — Scenska glazba: Anonim: Ljubovnici, Ugo Betti: Zločin na kozjem otoku, Duško Roksandić: Kula babilonska, Anonim.: Kad je žena nema, August Strindberg: Gospođica Julija, Marin Držić: Grižula, Luko Paljetak: Bastion, Johann Wolfgang Goethe: Ifigenija na Tauridi, Ivo Vojnović: Maškarate ispod kuplja, Tennessee Williams: Staklena menažerija, Ivan Cankar: Sablazan u dolini Šentflorjanskoj, Miroslav Krleža: Gospoda Glembajevi, Kraljevo, Dubravko Jelačić Bužimski: Ponoćna igra, William Shakespeare: Hamlet — Glazba za film i televiziju: Moja strana svijeta (1969., red. Vlatko Filipović, produkcija: Bosna film); Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja (1973., red. Krsto Papić, produkcija Jadran film); Libar Marka Uvodića (1973. red. Daniel Marušić, tv serija, produkcija TV Zagreb); Čovik i po (1974., red. Daniel Marušić, tv serija, produkcija RT Zagreb); Dubrovački suton (1999., red. Željko Senečić, produkcija: Patria film)
Popularna, zabavna, klapska i dječja glazba:
A ja sam te sanjao; A joj; Ako dobijem brata; Ana–Maria; Anđele moj; Anđeli; Auto– stop; Avantura; Ave Maria no morro; Balada o zelenom kralju; Barčice male; Bidi so mene; Bilo je gala; Bilo je lijepo; Bilo je ljeto; Bit ću sve što želiš; Bravo škola; Buža u mom srcu; Casanova; Con sordino; Cvijet života mog; Ča smo na ovom svitu; Čekala Ana kapetana; Čin čin; Čiope nad gradom; Ćakule; Dalmacija kući zove; Dalmatinski lero; Da proplaču crne oči; Da sam te prije srela; Da se kladimo; Da si samo malo bliže; Da te nema; Daj mi poljubac; Daj mi ruku; Dalmacija kući zove; Dečki iz razreda; Djeca mogu zvijezde taći; Dječače moj; Dječak Mišo; Dječja ljubav; Dječja radost; Dječji snovi; Djed Mraz; Djevojčice i dječaci; Djevojka mlada; Dobri moj ćaća; Dobro jutro; Dobro jutro, maleni; Dobro jutro Margareta; Dođi bar jednom na kavu; Dođi mala da ti nešto kažem; Dok opraštaš drugima; Dok sam tebe ljubio; Dolaze nam karnevali; Dora s Jaruna; Dosta da se pogledamo; Dubrovačka dječica; Dubrovačka zvona; Dubrovački intermezzo; Dubrovački suton (Nikog više ne čekam); Dubrovniče pozdravi ravnicu; Dundo Pero; Dundo Toni; Dva lista; Dvadeset nikada više; Dvije priče; Dvoje; Đe ste sada naše gospođe; Eci peci pec; Emina; Evo me moj anđele; Fantazija; Ferale stari; Festa, festa; Festina lente; Fliperi; Fortuna; Forza maestro; Frane moja; Gdje si, srećo mladosti; Gladni mačak; Glavni kauboj; Glumac; Godine lijepe, godine lude; Gosparu otvori dvore; Gospođa s tisuću srca; Grad čarobnjak; Gusar s Porporele; Haj’mo djeco Bogu svome; Harakiri; Hej mama, hej tata; Homo svi u maškare; Hrvatsko; Hvala tebi za sve dane; Hvala ti za sve; Hvali more drž se kraja; I da jesam pa što zato; Idemo se kupati; Ili, ili; Ima nešto jače; Ima nešto u tom ljetu; Ima sunca za sve nas; In memoriam; In vino veritas; Insegniami d’amare; Ja sam stari rocker; Ja se vraćam doma; Ja, dugi nos; Jasmina; Jedan dan; Jedi, jedi još; Jedina žena na svijetu; Jednog lijepog dana; Još jedan dan; Još se srce umorilo nije; Još u meni vatre ima; Julijan; Kad bi ovo plavo more; Kad bi vi znali moja gospođa; Kad bih znao tko te noćas ljubi; Kada jednom budeš sama; Kada odeš; Kad mi kažeš da me ne voliš; Kad pjesmom Boga ljubimo; Kad sam bio mali; Kad sam s tobom; Kad se jednom rastanemo; Kad se vara; Kad zapuše jugo; Kad zazvone dubrovačka zvona; Kako djeca spavaju; Kako je lijepo biti dijete; Kako je u starom kraju; Kako se kaže; Kako se može štedjeti, mama; Kako se zoveš; Kamo idu curice; Katarinčice; Kauboj sam ja; Kaubojka Marta; Kišobran za dvoje; Klapa i gitara; Kokolo; Konavle moje; Konavočica; Kostajni; Kraljice mira; Kukavica; Kupit ću knjigu; Kutija koja pokazuje kakvo će biti vrijeme; Lane moje; La musica di notte; Lastavice male; Letjela su dva galeba; Leut; Lice lijepo, lice lažno; Lijepa naša Hrvatska; Lijepo ime Vino; Lili i limač; Linđo; Lipa zavidnost; Lipo si mi svitovala mati; Luda mladost; Luda pjesma; Ludo moja; Lukrecija; Lula starog kapetana; Lutkica na dar; Ljeta luda; Ljetna kiša; Ljetni đir; Ljeto; Ljubav je ljubav; Ljubav je ljubav; Ljubav je svijetlo; Ljubavi moja; Ljubavna; Ljubiš jednom il’ nijednom; Ljubomora; Ljulja se grad; Ljuven zov; Mačka kod frizera; Madonna della seggiola; Magnificat; Majčina ruka; Majčina suza; Majke pune ljubavi; Majko, majčice; Male pčele; Mali ribar; Mali Šime; Malo je radosti; Mama moja; Mamina dijeta; Mareta; Marinero; Mate, Mate, Mateo; Materino pismo; Miholjice; Mi prepuni smo ljubavi; Mir; Mi sanjamo iste snove; Mi smo djeca starog grada; Mi smo tres, tres, tres; Mi smo zafrkanti; Mir nam Gospodine udijeli; Mir nam svima treba; Misli; Mladosti moja; Mladosti, moja lijepa radosti; Moj dragi tata; Moj kraju voljeni; Moj mezimac; Moja Ane broji dane; Moja mala pjesmo; Moja Meri iz Trogira; Moja gospođa; Moja je djevojka obična; Moja prva zagrebačka ljubav; Moja Roza Namuroza; Moja tajna; Moja te ruka traži; More je moja sudbina; More me zove; Na jidrenju; Na Marjanu jubav; Na Porporeli; Na Stradunu; Najbolje je kad si mlad; Najdraža leta; Najljepša žena si ti; Najljepši dan; Naša župa dubrovačka; Naše kolo; Nauči nas Marijo; Neću misliti na te; Ne čekaj me ti večeras; Ne daj im da nas rastave; Ne diraj u stare rane; Neka ljubav i mir; Ne ljubi sanjalicu; Nema meni do tebe; Ne odlazi; Ne plači materino čedo; Ne tuguj moja ljubavi; Nek’ začkomi violina; Nek’ svi lipo gredu kvragu; Nek’ zapjeva stara klapa; Neka ljubav i mir; Neka oči govore; Nema meni do tebe; Nema više stare klape; Nema više stare škole; Nemam te; Nemoj da od drugog saznam; Nemoj Kate; Ne skrivaj od mene svoje lice; Neusnule noći; Neustrašivi kauboj; Ne traži me; Nisam znala; Ni meni ni tebi; Nije bilo lako; Nije mene briga; Nikad kao noćas; Nikad nisi samo moja; Nikad više; Nikoleta, Nikoleta; Nina nana; Nisam te znao voljeti; Nisi fer; Ništa se promijenilo nije; Ništa više nije isto; Nitko kao ti; O, sveti Vlaho; Odlaziš; Oj djevojko, dušo moja; Oj, vrapčiću; Ona i prijatelj moj; Opća opasnost; Oprostit ću, zaboraviti neću; Orlando sanja; Ostali smo prijatelji; Otvori draga prozor; Pačji problem; Palačinke; Pax tibi, Marin, Evangelista meo; Pendo visi, pendo sja; Pere moja; Peskarija; Petar voli Anu, Ana voli Petra; Picigin; Pioniri, pioniri; Pjesma koja nije važna; Pjesma mora me zove; Pjesma naše lude mladosti; Pjesma ova sanjar stari; Pjesma puni život moj; Plači gitaro; Plava vila; Plesačica; Pobijedit će ljubav; Pogled što se pamti; Pogledaj me u oči; Poleti ptičice, poleti; Poljubaca, poljubaca; Poljubi me; Poljubi me s obje bande; Ponoć nad gradom; Poskočica; Poslije tebe, poslije mene; Pošla Mara u likara; Povej mi sestra; Pozdrav; Poziv na ples; Praštam ti dušo; Pravi prijatelji; Pričaj mi bilo što; Prijatelji; Prijatelji stari; Privlače me usne tvoje; Probudi se; Probudi se grade; Proći će jednom ovi dani; Prolazi život; Pruži mi svoju ruku; Pružimo ruke; Ptići gundulići; Pusti da te ljubim; Pusti da ti leut svira; Pusti me da odem; Pusti me na miru; Radosno more; Rock na plaži; Rotkvica — Inspektor policajac; Rotkvica — Sve se vrti, sve se kreće; Ružo moja, cvijete sveli; Sad je vrijeme od veljuna; Samo ja, samo ti; Samo mati, uvijek mati; Samo sunce, samo more; Samo ti, Bože; Sancta Maria; Sanjala sam; Sanjarenje; Sastala se stara klapa; Serenada Dubrovniku; Serenade; Shvatit ćeš me; Sigurnom rukom Bog nas vodi; Sinoć sam htjela; Sjećanje; Sjećaš li se mene Ana; Slavimo Gospodina; Slijedi me; Slika mornara; Slušam samo more; Smrt slavnog miša; Spasit će nas ljubav; Spava mali Bog; Spavaj draga; Spavaj, spavaj mili moj; Spavalica; Srce u oluji; Srebrna cesta; Sreću čine male stvari; Sretan Božić; Sretna dubrovačka djeca; Sretno vam sve; Stare ljubavi; Stari dundo; Stiha, stiha povedaj mi mati; Strašljivo pače; Strepnja; Subotnja noć; Sunce moje; Sunce, sunce; Svaki dan; Sva su moja proljeća u meni; Sve do jučer; Sve se vraća, sve se plaća; Sveti Franjo Asiški; Svi molimo kao Marija; Svi smo mi jedno; Šalom Judit; Šalom Sara; Šetnja Zagrebom; Škola za skitnice — Fifinelina tužaljka; Š*****; Što je ostalo od ljubavi; Što te nema, gdje si sada; Ta jedna stara pjesma; Tandara mandara; Tanja; Tarantela za starog clowna; Tebe nigda nigda nisem mel; Tebe nitko ljubit neće; Ti imaš sve manje vremena za mene; Ti lijevo, ja desno; Ti si fantastičan; Ti si kriv; Ti si moj grijeh; Ti si moja prva ljubav; Ti, odluči ti; Tišina na Lokrumu; Tko me je majko budio; Tko se tuče, taj se voli; Tko za ljutnju danas mari; To bih ja; To je bila samo avantura; To je ljubav; To je pogled što se pamti; To je zemlja gdje smo rasli; To može samo žena koja ljubi; To sam ja; Tovar gre; Trajna nina nena; Tražim te, trebam te; Trebam te; Tropske ribice; Trubadurska serenada; Tu dum, ti dum, ti dam; Tu odluči, ti; Tvoje su ruke u mojoj kosi; U đardinu; U ime generacije; U ljetnu noć; U svakom slučaju te volim; Uspavanka; U te sam se zaljubila; Uvijek kad se zaljubim; Uz gradele; V leta sam zašel; Velika spavalica; Veseli trubači; Veselju nema kraja; Vinodole; Violeta; Više nikad nas dvoje; Viteška; Vjera; Vjerujem u čudo; Vjeruj mi dušo moja; Volim te; Volim te budalo mala; Voljela sam sve što i on voli; Voljela bih da te nisam srela; Vrabac; Vraćam se usnulim poljima; Vragolan; Vrata doma mog; Vrati mi se Marieta; Vrati mi vjeru, vrati mi sreću; Za ljepši Maksimir; Za stolom ljubavi; Za vijeke vjekova; Zaboravi ako možeš; Zabreg iz zabrega; Zag–Zagi–Zagreb; Zagrebačka legenda — Da si znala… Zagrebačka legenda — Učini čudo Bože; Zagrepčanke; Zagrli me snažno; Zagrljeni; Zaljubi se u mene; Zaljubio sam se u skitnicu; Zapjevajmo prijatelji; Zar da opet budem sam; Zar ljubav ti ne znači ništa; Zar to plačem zbog ljubavi; Zaspao bih noćas; Zašto je tako moralo biti; Zašto me čekaš; Zašto sklapaš oči kad te ljubim; Zbog jedne ljubavi nove; Zipka; Znam da ima jedna staza; Zvjezdice ; Zvoni zvono od zvonika; Žalba; Život je iznenađenje; Život je lijep; Život nam je darovan; Život nije bajka; Život nije mašta; Župski karnevo.
Orkestralna djela:
Suita Ragusina — Koncert za obou i orkestar, 1990.; Dubrovački kantuni, orkestralna suita, 1992.; Koncert za gitaru i orkestar, 1997.; Koncert za fagot i gudače, 2001.; Koncert za klarinet i orkestar, 2003.; Orkestralna suita, 2013.; Koncert za cello i orkestar 2018.
Ozbiljna, kazališna i filmska glazba:
De civitate libertatis veritas (Istina o gradu slobode), oratorij za mezzosopran, recitatora, zbor i orkestar (msgr. Ž. Puljić i akademik L. Paljetak), 1993.; Srebrenički inferno, oratorij (Dž. Latić), 2003. Dundo Maroje, mjuzikl (libreto prema M. Držiću M. Fotez i S. Stražičić), 1972.; Kišobran za dvoje, dječji musical (G. Brajović, 1977.; Dubrovački kantuni (prema orkestralnoj suiti, libreto G. Grojer), 1999.; Katarina, bosanska kraljica, balet (libreto G. Gojer), 2003.; Dan od Amora, musical (libreto L. Paljetak), 2004.; Andaluzija, opera (libreto Dž. Latić), 2013. — Scenska glazba: Anonim: Ljubovnici, Ugo Betti: Zločin na kozjem otoku, Duško Roksandić: Kula babilonska, Anonim.: Kad je žena nema, August Strindberg: Gospođica Julija, Marin Držić: Grižula, Luko Paljetak: Bastion, Johann Wolfgang Goethe: Ifigenija na Tauridi, Ivo Vojnović: Maškarate ispod kuplja, Tennessee Williams: Staklena menažerija, Ivan Cankar: Sablazan u dolini Šentflorjanskoj, Miroslav Krleža: Gospoda Glembajevi, Kraljevo, Dubravko Jelačić Bužimski: Ponoćna igra, William Shakespeare: Hamlet — Glazba za film i televiziju: Moja strana svijeta (1969., red. Vlatko Filipović, produkcija: Bosna film); Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja (1973., red. Krsto Papić, produkcija Jadran film); Libar Marka Uvodića (1973. red. Daniel Marušić, tv serija, produkcija TV Zagreb); Čovik i po (1974., red. Daniel Marušić, tv serija, produkcija RT Zagreb); Dubrovački suton (1999., red. Željko Senečić, produkcija: Patria film)
Popularna, zabavna, klapska i dječja glazba:
A ja sam te sanjao; A joj; Ako dobijem brata; Ana–Maria; Anđele moj; Anđeli; Auto– stop; Avantura; Ave Maria no morro; Balada o zelenom kralju; Barčice male; Bidi so mene; Bilo je gala; Bilo je lijepo; Bilo je ljeto; Bit ću sve što želiš; Bravo škola; Buža u mom srcu; Casanova; Con sordino; Cvijet života mog; Ča smo na ovom svitu; Čekala Ana kapetana; Čin čin; Čiope nad gradom; Ćakule; Dalmacija kući zove; Dalmatinski lero; Da proplaču crne oči; Da sam te prije srela; Da se kladimo; Da si samo malo bliže; Da te nema; Daj mi poljubac; Daj mi ruku; Dalmacija kući zove; Dečki iz razreda; Djeca mogu zvijezde taći; Dječače moj; Dječak Mišo; Dječja ljubav; Dječja radost; Dječji snovi; Djed Mraz; Djevojčice i dječaci; Djevojka mlada; Dobri moj ćaća; Dobro jutro; Dobro jutro, maleni; Dobro jutro Margareta; Dođi bar jednom na kavu; Dođi mala da ti nešto kažem; Dok opraštaš drugima; Dok sam tebe ljubio; Dolaze nam karnevali; Dora s Jaruna; Dosta da se pogledamo; Dubrovačka dječica; Dubrovačka zvona; Dubrovački intermezzo; Dubrovački suton (Nikog više ne čekam); Dubrovniče pozdravi ravnicu; Dundo Pero; Dundo Toni; Dva lista; Dvadeset nikada više; Dvije priče; Dvoje; Đe ste sada naše gospođe; Eci peci pec; Emina; Evo me moj anđele; Fantazija; Ferale stari; Festa, festa; Festina lente; Fliperi; Fortuna; Forza maestro; Frane moja; Gdje si, srećo mladosti; Gladni mačak; Glavni kauboj; Glumac; Godine lijepe, godine lude; Gosparu otvori dvore; Gospođa s tisuću srca; Grad čarobnjak; Gusar s Porporele; Haj’mo djeco Bogu svome; Harakiri; Hej mama, hej tata; Homo svi u maškare; Hrvatsko; Hvala tebi za sve dane; Hvala ti za sve; Hvali more drž se kraja; I da jesam pa što zato; Idemo se kupati; Ili, ili; Ima nešto jače; Ima nešto u tom ljetu; Ima sunca za sve nas; In memoriam; In vino veritas; Insegniami d’amare; Ja sam stari rocker; Ja se vraćam doma; Ja, dugi nos; Jasmina; Jedan dan; Jedi, jedi još; Jedina žena na svijetu; Jednog lijepog dana; Još jedan dan; Još se srce umorilo nije; Još u meni vatre ima; Julijan; Kad bi ovo plavo more; Kad bi vi znali moja gospođa; Kad bih znao tko te noćas ljubi; Kada jednom budeš sama; Kada odeš; Kad mi kažeš da me ne voliš; Kad pjesmom Boga ljubimo; Kad sam bio mali; Kad sam s tobom; Kad se jednom rastanemo; Kad se vara; Kad zapuše jugo; Kad zazvone dubrovačka zvona; Kako djeca spavaju; Kako je lijepo biti dijete; Kako je u starom kraju; Kako se kaže; Kako se može štedjeti, mama; Kako se zoveš; Kamo idu curice; Katarinčice; Kauboj sam ja; Kaubojka Marta; Kišobran za dvoje; Klapa i gitara; Kokolo; Konavle moje; Konavočica; Kostajni; Kraljice mira; Kukavica; Kupit ću knjigu; Kutija koja pokazuje kakvo će biti vrijeme; Lane moje; La musica di notte; Lastavice male; Letjela su dva galeba; Leut; Lice lijepo, lice lažno; Lijepa naša Hrvatska; Lijepo ime Vino; Lili i limač; Linđo; Lipa zavidnost; Lipo si mi svitovala mati; Luda mladost; Luda pjesma; Ludo moja; Lukrecija; Lula starog kapetana; Lutkica na dar; Ljeta luda; Ljetna kiša; Ljetni đir; Ljeto; Ljubav je ljubav; Ljubav je ljubav; Ljubav je svijetlo; Ljubavi moja; Ljubavna; Ljubiš jednom il’ nijednom; Ljubomora; Ljulja se grad; Ljuven zov; Mačka kod frizera; Madonna della seggiola; Magnificat; Majčina ruka; Majčina suza; Majke pune ljubavi; Majko, majčice; Male pčele; Mali ribar; Mali Šime; Malo je radosti; Mama moja; Mamina dijeta; Mareta; Marinero; Mate, Mate, Mateo; Materino pismo; Miholjice; Mi prepuni smo ljubavi; Mir; Mi sanjamo iste snove; Mi smo djeca starog grada; Mi smo tres, tres, tres; Mi smo zafrkanti; Mir nam Gospodine udijeli; Mir nam svima treba; Misli; Mladosti moja; Mladosti, moja lijepa radosti; Moj dragi tata; Moj kraju voljeni; Moj mezimac; Moja Ane broji dane; Moja mala pjesmo; Moja Meri iz Trogira; Moja gospođa; Moja je djevojka obična; Moja prva zagrebačka ljubav; Moja Roza Namuroza; Moja tajna; Moja te ruka traži; More je moja sudbina; More me zove; Na jidrenju; Na Marjanu jubav; Na Porporeli; Na Stradunu; Najbolje je kad si mlad; Najdraža leta; Najljepša žena si ti; Najljepši dan; Naša župa dubrovačka; Naše kolo; Nauči nas Marijo; Neću misliti na te; Ne čekaj me ti večeras; Ne daj im da nas rastave; Ne diraj u stare rane; Neka ljubav i mir; Ne ljubi sanjalicu; Nema meni do tebe; Ne odlazi; Ne plači materino čedo; Ne tuguj moja ljubavi; Nek’ začkomi violina; Nek’ svi lipo gredu kvragu; Nek’ zapjeva stara klapa; Neka ljubav i mir; Neka oči govore; Nema meni do tebe; Nema više stare klape; Nema više stare škole; Nemam te; Nemoj da od drugog saznam; Nemoj Kate; Ne skrivaj od mene svoje lice; Neusnule noći; Neustrašivi kauboj; Ne traži me; Nisam znala; Ni meni ni tebi; Nije bilo lako; Nije mene briga; Nikad kao noćas; Nikad nisi samo moja; Nikad više; Nikoleta, Nikoleta; Nina nana; Nisam te znao voljeti; Nisi fer; Ništa se promijenilo nije; Ništa više nije isto; Nitko kao ti; O, sveti Vlaho; Odlaziš; Oj djevojko, dušo moja; Oj, vrapčiću; Ona i prijatelj moj; Opća opasnost; Oprostit ću, zaboraviti neću; Orlando sanja; Ostali smo prijatelji; Otvori draga prozor; Pačji problem; Palačinke; Pax tibi, Marin, Evangelista meo; Pendo visi, pendo sja; Pere moja; Peskarija; Petar voli Anu, Ana voli Petra; Picigin; Pioniri, pioniri; Pjesma koja nije važna; Pjesma mora me zove; Pjesma naše lude mladosti; Pjesma ova sanjar stari; Pjesma puni život moj; Plači gitaro; Plava vila; Plesačica; Pobijedit će ljubav; Pogled što se pamti; Pogledaj me u oči; Poleti ptičice, poleti; Poljubaca, poljubaca; Poljubi me; Poljubi me s obje bande; Ponoć nad gradom; Poskočica; Poslije tebe, poslije mene; Pošla Mara u likara; Povej mi sestra; Pozdrav; Poziv na ples; Praštam ti dušo; Pravi prijatelji; Pričaj mi bilo što; Prijatelji; Prijatelji stari; Privlače me usne tvoje; Probudi se; Probudi se grade; Proći će jednom ovi dani; Prolazi život; Pruži mi svoju ruku; Pružimo ruke; Ptići gundulići; Pusti da te ljubim; Pusti da ti leut svira; Pusti me da odem; Pusti me na miru; Radosno more; Rock na plaži; Rotkvica — Inspektor policajac; Rotkvica — Sve se vrti, sve se kreće; Ružo moja, cvijete sveli; Sad je vrijeme od veljuna; Samo ja, samo ti; Samo mati, uvijek mati; Samo sunce, samo more; Samo ti, Bože; Sancta Maria; Sanjala sam; Sanjarenje; Sastala se stara klapa; Serenada Dubrovniku; Serenade; Shvatit ćeš me; Sigurnom rukom Bog nas vodi; Sinoć sam htjela; Sjećanje; Sjećaš li se mene Ana; Slavimo Gospodina; Slijedi me; Slika mornara; Slušam samo more; Smrt slavnog miša; Spasit će nas ljubav; Spava mali Bog; Spavaj draga; Spavaj, spavaj mili moj; Spavalica; Srce u oluji; Srebrna cesta; Sreću čine male stvari; Sretan Božić; Sretna dubrovačka djeca; Sretno vam sve; Stare ljubavi; Stari dundo; Stiha, stiha povedaj mi mati; Strašljivo pače; Strepnja; Subotnja noć; Sunce moje; Sunce, sunce; Svaki dan; Sva su moja proljeća u meni; Sve do jučer; Sve se vraća, sve se plaća; Sveti Franjo Asiški; Svi molimo kao Marija; Svi smo mi jedno; Šalom Judit; Šalom Sara; Šetnja Zagrebom; Škola za skitnice — Fifinelina tužaljka; Š*****; Što je ostalo od ljubavi; Što te nema, gdje si sada; Ta jedna stara pjesma; Tandara mandara; Tanja; Tarantela za starog clowna; Tebe nigda nigda nisem mel; Tebe nitko ljubit neće; Ti imaš sve manje vremena za mene; Ti lijevo, ja desno; Ti si fantastičan; Ti si kriv; Ti si moj grijeh; Ti si moja prva ljubav; Ti, odluči ti; Tišina na Lokrumu; Tko me je majko budio; Tko se tuče, taj se voli; Tko za ljutnju danas mari; To bih ja; To je bila samo avantura; To je ljubav; To je pogled što se pamti; To je zemlja gdje smo rasli; To može samo žena koja ljubi; To sam ja; Tovar gre; Trajna nina nena; Tražim te, trebam te; Trebam te; Tropske ribice; Trubadurska serenada; Tu dum, ti dum, ti dam; Tu odluči, ti; Tvoje su ruke u mojoj kosi; U đardinu; U ime generacije; U ljetnu noć; U svakom slučaju te volim; Uspavanka; U te sam se zaljubila; Uvijek kad se zaljubim; Uz gradele; V leta sam zašel; Velika spavalica; Veseli trubači; Veselju nema kraja; Vinodole; Violeta; Više nikad nas dvoje; Viteška; Vjera; Vjerujem u čudo; Vjeruj mi dušo moja; Volim te; Volim te budalo mala; Voljela sam sve što i on voli; Voljela bih da te nisam srela; Vrabac; Vraćam se usnulim poljima; Vragolan; Vrata doma mog; Vrati mi se Marieta; Vrati mi vjeru, vrati mi sreću; Za ljepši Maksimir; Za stolom ljubavi; Za vijeke vjekova; Zaboravi ako možeš; Zabreg iz zabrega; Zag–Zagi–Zagreb; Zagrebačka legenda — Da si znala… Zagrebačka legenda — Učini čudo Bože; Zagrepčanke; Zagrli me snažno; Zagrljeni; Zaljubi se u mene; Zaljubio sam se u skitnicu; Zapjevajmo prijatelji; Zar da opet budem sam; Zar ljubav ti ne znači ništa; Zar to plačem zbog ljubavi; Zaspao bih noćas; Zašto je tako moralo biti; Zašto me čekaš; Zašto sklapaš oči kad te ljubim; Zbog jedne ljubavi nove; Zipka; Znam da ima jedna staza; Zvjezdice ; Zvoni zvono od zvonika; Žalba; Život je iznenađenje; Život je lijep; Život nam je darovan; Život nije bajka; Život nije mašta; Župski karnevo.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: IZ zivota poznatih muzicara
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: IZ zivota poznatih muzicara
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: IZ zivota poznatih muzicara
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: IZ zivota poznatih muzicara
U 81. godini života, nakon teške bolesti, napustio nas je hrvatski skladatelj, gitarist, aranžer, dirigent, duh Malog raspjevanog Dubrovnika, utemeljitelj Dubrovačkih trubadura i ponosni Dubrovčanin Đelo Jusić.
31.05.2019.
Jusić je poznat po velikim umjetničkim djelima ozbiljne i zabavne glazbe. Utemeljitelj je Dubrovačkih trubadura, a njegova poznata djela izvodili su brojni ugledni glazbenici poput Tereze Kesovije, Olivera Dragojevića, Ibrice Jusića, Frana Lasića, Iva Pattiere, Mila Hrnića. Jusić je za svoja djela osvojio brojne nagrade i priznanja na festivalima poput onih za skladbe 'Zagrljeni', 'Volim te budalo mala', 'La musica di notte'.
Ove godine, dobio je nagradu Grada Dubrovnika za životno djelo.
Rođen je 26. siječnja 1939. godine u Dubrovniku, a upravo mu je Grad poslužio kao inspiracija za njegovo umjetničko stvaralaštvo. Skladanjem se počeo baviti 60-tih kad je osnovao Dubrovačke trubadure, a utemeljio je i Mali raspjevani Dubrovnik. I 'Mali raspjevani' i 'Trubaduri' postali su svojevrstan simbol Grada.
Bio je jedan od skladatelja oratorija 'Istina o gradu slobode' koji se godinama tradicionalno izvodio na Dan branitelja Dubrovnika, ali i na Dubrovačkim ljetnim igrama.
Kao istinska duša Grada, Jusić je vrlo često otvoreno komentirao događaje u Gradu, uvijek pomalo nostalgičan, sa sjećanjem na neka mirnija vremena u kojima su Dubrovčani bili pravi gospari, u vremenima kad se njegovala tradicija više nego danas.
Umro je danas u bolnici u Zagrebu
31.05.2019.
Jusić je poznat po velikim umjetničkim djelima ozbiljne i zabavne glazbe. Utemeljitelj je Dubrovačkih trubadura, a njegova poznata djela izvodili su brojni ugledni glazbenici poput Tereze Kesovije, Olivera Dragojevića, Ibrice Jusića, Frana Lasića, Iva Pattiere, Mila Hrnića. Jusić je za svoja djela osvojio brojne nagrade i priznanja na festivalima poput onih za skladbe 'Zagrljeni', 'Volim te budalo mala', 'La musica di notte'.
Ove godine, dobio je nagradu Grada Dubrovnika za životno djelo.
Rođen je 26. siječnja 1939. godine u Dubrovniku, a upravo mu je Grad poslužio kao inspiracija za njegovo umjetničko stvaralaštvo. Skladanjem se počeo baviti 60-tih kad je osnovao Dubrovačke trubadure, a utemeljio je i Mali raspjevani Dubrovnik. I 'Mali raspjevani' i 'Trubaduri' postali su svojevrstan simbol Grada.
Bio je jedan od skladatelja oratorija 'Istina o gradu slobode' koji se godinama tradicionalno izvodio na Dan branitelja Dubrovnika, ali i na Dubrovačkim ljetnim igrama.
Kao istinska duša Grada, Jusić je vrlo često otvoreno komentirao događaje u Gradu, uvijek pomalo nostalgičan, sa sjećanjem na neka mirnija vremena u kojima su Dubrovčani bili pravi gospari, u vremenima kad se njegovala tradicija više nego danas.
Umro je danas u bolnici u Zagrebu
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: IZ zivota poznatih muzicara
Alfi Kabiljo (Zagreb, 22. prosinca 1935.) je hrvatski skladatelj, dirigent, aranžer i producent.
Skladao je glazbu za 40-ak filmova i oko stotinu televizijskih serija. Autor je brojnih popularnih skladbi i šansona te je višestruki pobjednik i sudionik festivala lake glazbe u domovini i inozemstvu. Na zimskim Olimpijskim igrama odigranih 1994., 1998. i 2002. godine, najpoznatiji su svjetski klizači nastupali uz njegovu glazbu. Među njegovim najpopularnijim mjuziklima je i danas Jalta, Jalta, premijerno izvedena 1971. godine.
Alfi Kabiljo, sefardskoga porijekla iz Bosne i Hercegovine, rodio se 22. prosinca 1935. godine u Zagrebu gdje je pohađao privatnu glazbenu školu kod velikog hrvatskog skladatelja i pedagoga Rudolfa Matza, te završio glazbenu školu Vatroslav Lisinski. Kompoziciju je usavršavao u Parizu kod belgijskog producenta Rogera Samyna. Diplomirao je arhitekturu, a nekoliko desetljeća djeluje kao profesionalni skladatelj, dirigent, aranžer i producent glazbenih izdanja. Veliki broj svojih diskografskih i filmskih izdanja snimao je u Barceloni, Beču, Londonu, Los Angelesu, Ljubljani, Madridu, Parizu, Tokiju, a najviše u Zagrebu. Također piše glazbu za kazalište, film, TV, šansone, zabavne melodije, orkestralna i komorna djela.
Neki od najpoznatijih mjuzikla su mu "Velika trka" (prvi mjuzikl u SFRJ, koji je 1969. godine objavljen na ploči), "Jalta, Jalta", "Dlakav život", "Car Franjo Josip u Zagrebu", "Kralj je gol" (za kojeg je libreto napisao Milan Grgić), te "Crveni otok" (Bulgakov, Kljaković, Grgić), "Vjenčani list" (Kishon, Kušan) i "Tko pjeva zlo ne misli" (Britvić). Od televizijskih mjuzikla tu su "Dramolet po Ciribiliju" i "Porodično stablo" (Grgić), te dječji mjuzikli "Hvali more, drž’ se kraja" (Bjažić), "Bijela pustolovina" (Simonelli) i Andersenove priče (Hitrec). Kazališne predstave su mu odigrane preko 2000 puta. Mjuzikl "Jalta Jalta" je 22. studenog 2004. godine izveden na njemačkom jeziku u Beču, a 3. veljače 2005. godine u novoj izvedbi (u režiji Boyka Bogdanova) u HNK-u u Rijeci.
Tereza Kesovija imala je velikog uspjeha u izvedbi njegovih skladbi, a neke od njih su "Parkovi" (1. nagrada u Večeri šansone-Zagreb '65.), "Nek idu lađe" (1. nagrada na internacionalnom festivalu zabavne glazbe Split '73), "Voli me, voli me" (3. nagrada Split '71), "Nema života bez ljubavi" (Split '68.), "Ti si meni sve" (Mexico '71.), "Tražim te", "Koraci", "Grade moj" (Split '65.), "Ballade a la lune" (iz filma Gospođica) i mnoge druge.
Vice Vukov je s Kabiljovom domoljubnom pjesmom "Tvoja zemlja" postigao zapažen uspjeh.
Alfi Kabiljo član je međunarodne festivalske organizacije FIDOF-a (International Federation of Festival Organizations) i bio je predsjednik Hrvatskog društva skladatelja.
Nagrade
Alfi Kabiljo osvojio je brojne domaće i međunarodne nagrade. S Radojkom Šverko među ostalim brojnim nagradama osvojio je na festivalima za skladbe "Svijet je moj" (2. nagrada na internacionalnom festivalu u Rio de Janeiru 1970.), "C'est la vie" (1. nagrada u večeri šansona na festivalu Zagreb 1983.), "Ti si ruža, Balalajke" (1. nagrada na internacionalnom festivalu Malta 1969.), "Jedan susret" (festival Split'71.), "Najljepša su jutra na tvom ramenu" (Zagreb '80.), "Otok ljubavi", "Ima netko" (Opatija '73.), "Kamo vodi ovaj put", "Vrati se", "Nek nam srce pjeva" (Internacionalni festival Tokijo '76.), "Bilo gdje da odem" (Split '74. i Sopot '74.), "Svatko živi zbog ljubavi" (Internacionalni festival Caracas '71.), "Dug je put do ljubavi" (festival Opatija '76.), "Nema povratka" (festival Skopje '71.), "Nuestro mundo" (3. nagrada na festivalu Atlantico Tenerife '69.), "Como el fuego" (1. nagrada na festivalu Malta'69.), "Vuelve regresa", "Isla del amor", "Let my heart keep singin'" (Tokyo '76., nagrada za interpretaciju), "Little love song", "Soeul'80" (2. nagrada), "Green, Green, Green" (2. nagrada na internacionalnom festivalu Cavan '88.), "Sleep Well", "My love" (1. nagrada na festivalu Curacao '86.), "Yes, we could try my Friend", (nagrada za arr, Los Angeles '84.) i mnoge druge.
1974. – Ivan pl. Zajc
1976. – Zlatna Arena za Seljačku bunu 1573.
1981. – Zlatna Arena za Banović Strahinju
1985. – Josip Štolcer Slavenski
1998. – nagrada "Milivoj Koerbler"
1999. – Povelja grada Zagreba
1997. – Porin za najbolji album originalne glazbe za kazalište, film i/ili TV - za Kralj je gol, te u kategoriji orkestra ili vokalno instrumentalnog ansambla za Kentaur XII
2004. – Porin za životno djelo
2021. – nagrada "50 godina" na Motovunskom filmskom festivalu
2022. – nagrada Camille Europskoga saveza skladatelja i tekstopisaca za životno djelo
Najpoznatija djela
Mjuzikli: "Velika trka", "Jalta, Jalta", "Dlakav život", "Car Franjo Josip u Zagrebu", "Kralj je gol" (Dobitnik Porina za kojeg je libreto napisao Milan Grgić), "Crveni otok" (Bulgakov, Kljaković, Grgić), "Vjenčani list" (Kishon, Kušan), "Tko pjeva zlo ne misli" (Drago Britvić).
Televizijski mjuzikli: "Dramolet po Ciribiliju", "Porodično stablo" (Milan Grgić).
Dječji mjuzikli: "Hvali more, drž se kraja" (Bjažić), "Bijela pustolovina" (Simonelli), "Andersenove priče" (Hitrec).
Baleti: Kentaur XII (Dobitnik Porina), Pandorina kutija.
Glazba za filmove: SCISSORS (sa Sharon Stone), Sky Bandits, Fear, Gymkata, The Girl, Kužiš stari moj, Seljačka buna, Banović Strahinja, Deps.
Glazba za televizijske serije: Nikola Tesla, Mačak pod šljemom, Prizori iz obiteljskog života, Nepokoreni grad.
Skladao je glazbu za 40-ak filmova i oko stotinu televizijskih serija. Autor je brojnih popularnih skladbi i šansona te je višestruki pobjednik i sudionik festivala lake glazbe u domovini i inozemstvu. Na zimskim Olimpijskim igrama odigranih 1994., 1998. i 2002. godine, najpoznatiji su svjetski klizači nastupali uz njegovu glazbu. Među njegovim najpopularnijim mjuziklima je i danas Jalta, Jalta, premijerno izvedena 1971. godine.
Alfi Kabiljo, sefardskoga porijekla iz Bosne i Hercegovine, rodio se 22. prosinca 1935. godine u Zagrebu gdje je pohađao privatnu glazbenu školu kod velikog hrvatskog skladatelja i pedagoga Rudolfa Matza, te završio glazbenu školu Vatroslav Lisinski. Kompoziciju je usavršavao u Parizu kod belgijskog producenta Rogera Samyna. Diplomirao je arhitekturu, a nekoliko desetljeća djeluje kao profesionalni skladatelj, dirigent, aranžer i producent glazbenih izdanja. Veliki broj svojih diskografskih i filmskih izdanja snimao je u Barceloni, Beču, Londonu, Los Angelesu, Ljubljani, Madridu, Parizu, Tokiju, a najviše u Zagrebu. Također piše glazbu za kazalište, film, TV, šansone, zabavne melodije, orkestralna i komorna djela.
Neki od najpoznatijih mjuzikla su mu "Velika trka" (prvi mjuzikl u SFRJ, koji je 1969. godine objavljen na ploči), "Jalta, Jalta", "Dlakav život", "Car Franjo Josip u Zagrebu", "Kralj je gol" (za kojeg je libreto napisao Milan Grgić), te "Crveni otok" (Bulgakov, Kljaković, Grgić), "Vjenčani list" (Kishon, Kušan) i "Tko pjeva zlo ne misli" (Britvić). Od televizijskih mjuzikla tu su "Dramolet po Ciribiliju" i "Porodično stablo" (Grgić), te dječji mjuzikli "Hvali more, drž’ se kraja" (Bjažić), "Bijela pustolovina" (Simonelli) i Andersenove priče (Hitrec). Kazališne predstave su mu odigrane preko 2000 puta. Mjuzikl "Jalta Jalta" je 22. studenog 2004. godine izveden na njemačkom jeziku u Beču, a 3. veljače 2005. godine u novoj izvedbi (u režiji Boyka Bogdanova) u HNK-u u Rijeci.
Tereza Kesovija imala je velikog uspjeha u izvedbi njegovih skladbi, a neke od njih su "Parkovi" (1. nagrada u Večeri šansone-Zagreb '65.), "Nek idu lađe" (1. nagrada na internacionalnom festivalu zabavne glazbe Split '73), "Voli me, voli me" (3. nagrada Split '71), "Nema života bez ljubavi" (Split '68.), "Ti si meni sve" (Mexico '71.), "Tražim te", "Koraci", "Grade moj" (Split '65.), "Ballade a la lune" (iz filma Gospođica) i mnoge druge.
Vice Vukov je s Kabiljovom domoljubnom pjesmom "Tvoja zemlja" postigao zapažen uspjeh.
Alfi Kabiljo član je međunarodne festivalske organizacije FIDOF-a (International Federation of Festival Organizations) i bio je predsjednik Hrvatskog društva skladatelja.
Nagrade
Alfi Kabiljo osvojio je brojne domaće i međunarodne nagrade. S Radojkom Šverko među ostalim brojnim nagradama osvojio je na festivalima za skladbe "Svijet je moj" (2. nagrada na internacionalnom festivalu u Rio de Janeiru 1970.), "C'est la vie" (1. nagrada u večeri šansona na festivalu Zagreb 1983.), "Ti si ruža, Balalajke" (1. nagrada na internacionalnom festivalu Malta 1969.), "Jedan susret" (festival Split'71.), "Najljepša su jutra na tvom ramenu" (Zagreb '80.), "Otok ljubavi", "Ima netko" (Opatija '73.), "Kamo vodi ovaj put", "Vrati se", "Nek nam srce pjeva" (Internacionalni festival Tokijo '76.), "Bilo gdje da odem" (Split '74. i Sopot '74.), "Svatko živi zbog ljubavi" (Internacionalni festival Caracas '71.), "Dug je put do ljubavi" (festival Opatija '76.), "Nema povratka" (festival Skopje '71.), "Nuestro mundo" (3. nagrada na festivalu Atlantico Tenerife '69.), "Como el fuego" (1. nagrada na festivalu Malta'69.), "Vuelve regresa", "Isla del amor", "Let my heart keep singin'" (Tokyo '76., nagrada za interpretaciju), "Little love song", "Soeul'80" (2. nagrada), "Green, Green, Green" (2. nagrada na internacionalnom festivalu Cavan '88.), "Sleep Well", "My love" (1. nagrada na festivalu Curacao '86.), "Yes, we could try my Friend", (nagrada za arr, Los Angeles '84.) i mnoge druge.
1974. – Ivan pl. Zajc
1976. – Zlatna Arena za Seljačku bunu 1573.
1981. – Zlatna Arena za Banović Strahinju
1985. – Josip Štolcer Slavenski
1998. – nagrada "Milivoj Koerbler"
1999. – Povelja grada Zagreba
1997. – Porin za najbolji album originalne glazbe za kazalište, film i/ili TV - za Kralj je gol, te u kategoriji orkestra ili vokalno instrumentalnog ansambla za Kentaur XII
2004. – Porin za životno djelo
2021. – nagrada "50 godina" na Motovunskom filmskom festivalu
2022. – nagrada Camille Europskoga saveza skladatelja i tekstopisaca za životno djelo
Najpoznatija djela
Mjuzikli: "Velika trka", "Jalta, Jalta", "Dlakav život", "Car Franjo Josip u Zagrebu", "Kralj je gol" (Dobitnik Porina za kojeg je libreto napisao Milan Grgić), "Crveni otok" (Bulgakov, Kljaković, Grgić), "Vjenčani list" (Kishon, Kušan), "Tko pjeva zlo ne misli" (Drago Britvić).
Televizijski mjuzikli: "Dramolet po Ciribiliju", "Porodično stablo" (Milan Grgić).
Dječji mjuzikli: "Hvali more, drž se kraja" (Bjažić), "Bijela pustolovina" (Simonelli), "Andersenove priče" (Hitrec).
Baleti: Kentaur XII (Dobitnik Porina), Pandorina kutija.
Glazba za filmove: SCISSORS (sa Sharon Stone), Sky Bandits, Fear, Gymkata, The Girl, Kužiš stari moj, Seljačka buna, Banović Strahinja, Deps.
Glazba za televizijske serije: Nikola Tesla, Mačak pod šljemom, Prizori iz obiteljskog života, Nepokoreni grad.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: IZ zivota poznatih muzicara
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: IZ zivota poznatih muzicara
Karlos Augusto Alves Santana (šp. Carlos Augusto Alves Santana; 20. jul 1947),
poznat kao Karlos Santana ili samo Santana, je muzičar američkog „latino roka“
i gitarista, rodom iz Meksika. Dobitnik je Gremijeve nagrade.
Postao je slavan kasnih 1960. godina i ranih 1970. sa svojom grupom, Santana Bluz
Bend (Santana Blues Band), koji su se najčešće pojavljivali pod nazivom "Santana"
i koji su stvorili veoma uspešnu mešavinu salse, roka, bluza i džeza. Njihov zvuk
obeležen je Santaninom, često veoma visokom i čistom gitarskom linijom koja je
u kontrastu sa latinoameričkim instrumentacijama na dairama i kongama. Santana
je nastavio da radi na ovaj način tokom sledećih decenija, a doživeo je iznenadnu
reafirmaciju svoje popularnosti u kasnim 1990. godinama
Santana je rođen u Autlanu de Navaro, u meksičkoj državi Halisko. Veoma rano je razvio
interes za muziku, uzimajući časove violine već od pete godine života. Santanina životna
veza sa gitarom, instrumentom koji će od njega načiniti muzičku ikonu, započela je nekoliko
godina kasnije, kada se njegova porodica preselila u Tihuanu. On se trudio da imitira svoje
gitarske heroje kojima je bio fasciniran, kao što su Džon Li Huker, Ti Bun Voker i Bi Bi King,
koje je slušao na američkim radio stanicama sa meksičko-američke granice. Godine 1961.
Santana je uspeo da se preseli u Sjedinjene američke države u grad San Francisko.
Procenjuje se da je tokom svoje karijere on prodao oko 80 miliona albuma širom sveta.
poznat kao Karlos Santana ili samo Santana, je muzičar američkog „latino roka“
i gitarista, rodom iz Meksika. Dobitnik je Gremijeve nagrade.
Postao je slavan kasnih 1960. godina i ranih 1970. sa svojom grupom, Santana Bluz
Bend (Santana Blues Band), koji su se najčešće pojavljivali pod nazivom "Santana"
i koji su stvorili veoma uspešnu mešavinu salse, roka, bluza i džeza. Njihov zvuk
obeležen je Santaninom, često veoma visokom i čistom gitarskom linijom koja je
u kontrastu sa latinoameričkim instrumentacijama na dairama i kongama. Santana
je nastavio da radi na ovaj način tokom sledećih decenija, a doživeo je iznenadnu
reafirmaciju svoje popularnosti u kasnim 1990. godinama
Santana je rođen u Autlanu de Navaro, u meksičkoj državi Halisko. Veoma rano je razvio
interes za muziku, uzimajući časove violine već od pete godine života. Santanina životna
veza sa gitarom, instrumentom koji će od njega načiniti muzičku ikonu, započela je nekoliko
godina kasnije, kada se njegova porodica preselila u Tihuanu. On se trudio da imitira svoje
gitarske heroje kojima je bio fasciniran, kao što su Džon Li Huker, Ti Bun Voker i Bi Bi King,
koje je slušao na američkim radio stanicama sa meksičko-američke granice. Godine 1961.
Santana je uspeo da se preseli u Sjedinjene američke države u grad San Francisko.
Procenjuje se da je tokom svoje karijere on prodao oko 80 miliona albuma širom sveta.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: IZ zivota poznatih muzicara
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: IZ zivota poznatih muzicara
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: IZ zivota poznatih muzicara
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: IZ zivota poznatih muzicara
Glumica Širli Meklejn i četiri muzičara iz sveta roka, džeza i opere - Bili Džoel, Karlos Santana,
Herbi Henkok i Martina Arojo dobitnici su godišnjih počasnih nagrada Kenedi centra.
VAŠINGTON - Glumica Širli Meklejn i četiri muzičara iz sveta roka, džeza i opere - Bili Džoel, Karlos Santana, Herbi Henkok i Martina Arojo dobitnici su godišnjih počasnih nagrada Kenedi centra, koje se smatraju za najviše nacionalno priznanje za uticaj na američku kuturu putem umetnosti.
Nagrade će dobitnicima biti uručene 8. decembra, prenele su agencije.
U intervjuu, Santana je rekao da je počastvovan i srećan što je deo "družine" koja će primiti nagradu i da je ovu ceremoniju skoro svake godine gledao sa porodicom.
Ovaj 66-godišnji muzičar koji je rođen u malom gradu u Meksiku i emigrirao sa porodicom u San Francisko, rekao je da on premošćava te dve kulture i muzičke stilove.
Santana je 2000. godine osvojio nagradu Gremi u devet kategorija sa albumom "Supernatural".
Američki muzičar i pevač Bili Džoel, koji je jedan od "najprodavanijih" muzičara svih vremena, rekao je da je počastvovan nagradom Kenedi centra.
Džoel je pijanista i tekstopisac, a ima niz nezaboravnih hitova poput "Uptown Girl", "Allentown" i "We Didn't Start the Fire".
12.09.2013.
Herbi Henkok i Martina Arojo dobitnici su godišnjih počasnih nagrada Kenedi centra.
VAŠINGTON - Glumica Širli Meklejn i četiri muzičara iz sveta roka, džeza i opere - Bili Džoel, Karlos Santana, Herbi Henkok i Martina Arojo dobitnici su godišnjih počasnih nagrada Kenedi centra, koje se smatraju za najviše nacionalno priznanje za uticaj na američku kuturu putem umetnosti.
Nagrade će dobitnicima biti uručene 8. decembra, prenele su agencije.
U intervjuu, Santana je rekao da je počastvovan i srećan što je deo "družine" koja će primiti nagradu i da je ovu ceremoniju skoro svake godine gledao sa porodicom.
Ovaj 66-godišnji muzičar koji je rođen u malom gradu u Meksiku i emigrirao sa porodicom u San Francisko, rekao je da on premošćava te dve kulture i muzičke stilove.
Santana je 2000. godine osvojio nagradu Gremi u devet kategorija sa albumom "Supernatural".
Američki muzičar i pevač Bili Džoel, koji je jedan od "najprodavanijih" muzičara svih vremena, rekao je da je počastvovan nagradom Kenedi centra.
Džoel je pijanista i tekstopisac, a ima niz nezaboravnih hitova poput "Uptown Girl", "Allentown" i "We Didn't Start the Fire".
12.09.2013.
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: IZ zivota poznatih muzicara
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: IZ zivota poznatih muzicara
Bruce Frederick Joseph Springsteen (rođen 23. rujna 1949.), američki rock pjevač, kantautor i gitarist. Springsteen je često snimao i odlazio na turneje s E Street Bandom, te kao solo glazbenik i s drugim glazbenicima.
Tokom karijere, Springsteen je osvojio 15 Grammyja, Oscara, primljen je u Rock and Roll Kuću slavnih, te zaradio veliki broj obožavatelja. Njegovi najpoznatiji albumi, kao što su Born to Run i Born in the U.S.A., dokazuju njegovu vještinu pronalaska nečega velikog u svakodnevnim tegobama.
Biografija
Rani život
Springsteen je rođen i odrastao u Freeholdu, New Jersey. Njegov otac, Douglas Frederick Springsteen, bio vozač autobusa nizozemskog i irskog podrijetla. Njegova majka, Adele Ann Zirilli, radila je na sudu, a roditelji su joj bili imigranti iz Italije. Odgojen kao katolik, Springsteen je pohađao crkvenu školu, u kojoj se nije slagao s redovnicama i drugim učenicima. Nije se uklopio ni u srednju školu. Završio je srednju školu, ali mu to nije bilo tako važno, pa se čak nije ni pojavio na završnoj ceremoniji. Kad je sa sedam godina vidio Elvisa Presleyja u emisiji Eda Sullivana, počeo se sve više zanimati za glazbu. S 13 godina kupio je svoju prvu gitaru za 18 dolara i počeo vježbati s lokalnim gitaristom. 1965. godine otišao je do kuće Texa i Marion Vinyard, koji su sponzorirali mlade bendove u gradu. Oni su mu pomogli da postane prvi gitarist benda The Castiles, a kasnije je postao i pjevač grupe. The Castiles su snimili dvije svoje pjesme i svirali svugdje, pa i u Greenwich Villageu. Marion Vinyard rekla je jednom kako je povjerovala Springsteenu kad je, kao mladić, rekao da će postići veliki uspjeh. Njegova sestra, Pamela Sue Springsteen, kratko se bavila glumom, ali je ubrzo napustila film kako bi se posvetila fotografskoj karijeri.
Od 1969. do 1971., Springsteen je nastupao po New Jerseyju sa Steveom Van Zandtom, Dannyjem Federicijem i Vinijem Lopezom u bendu zvanom Child, kasnije preimenovanom u Steel Mill.
Iako je kasnije postao glazbenik svjetskog ugleda, Springsteenovi korijeni odražavali su se u njegovoj glazbi, a on sam često je spominjao "veliku državu New Jersey" na svojim koncertima.
Springsteen je često bio poznatiji po svom nadimku "The Boss". Premda je prvotno izjavio da mu se ne sviđa - ponekad tako na koncertima u šali zove sam sebe. Nadimak je dobio dok je kao mladić tijekom šezdesetih svirao s bendom po klubovima. Na sebe bi uzimao zadatak da naplaćuje gaže za bend i sam raspodjeljuje novac među članovima.
1972 - 1974
1972. potpisao je ugovor za solo album s Columbia Records, uz pomoć Johna Hammonda, koji je deset godina prije potpisao ugovor s Bob Dylanom. Springsteen je u studio doveo stare poznanike te na taj način osnovao E Street Band. Njegov prvi album, Greetings from Asbury Park, N.J., objavljen u siječnju 1973., osvojio je kritiku, iako je prodaja albuma bila slaba. Zbog snažnih tekstova i glazbom s korijenima u folk-rocku, kao u pjesmama "Blinded by the Light" i "For You", kritičari su ga uspoređivali s Bob Dylanom.
U rujnu 1973. izašao je drugi Springsteenov album, The Wild, The Innocent and the E Street Shuffle, i opet pokupio pohvale kritičara, ali bez komercijalnog uspjeha. Springsteenove pjesme postale su većeg formata i tematskog opsega, s E Street Bandom u pozadini koji je pružao manje folk, a više R&B zvuk, a tekstovi su često romantizirali tinejdžerski ulični život.
22. svibnja 1974. u bostonskom listu The Real Paper, glazbeni kritičar Jon Landau napisao je kritiku sa Springsteenova koncerta: "Vidio sam budućnost rock and rolla, a ona se zove Bruce Springsteen. I kad sam se poželio osjećati mlađim, pružio mi je osjećaj kao da slušam glazbu po prvi put." Landau je kasnije postao Springsteenov menadžer i producent, pomažući mu da završi novi, antologijski album, Born to Run. Springsteen je davao sve od sebe da napravi album koji će biti komercijalno uspješan.
1975 - 1981
Izlaskom albuma Born to Run, u kolovozu 1975., Springsteen je konačno postigao veliki uspjeh. Singlovi "Born to Run", "Thunder Road", "Tenth Avenue Freeze-out" i "Jungleland" postali su veliki hitovi na radio postajama te su ostali prisutni na njima do danas. Obožavatelji su smatrali da je to jedan od najboljih rock and roll albuma svih vremena i definitivno Springsteenov najbolji uradak. Učvrstio ga je kao iskrenu i dinamičnu rock & roll ličnost koja govori za i u ime velikog dijela rock publike. Kao vrhunac uspjeha, Springsteen se pojavio na naslovnicama Timea i Newsweeka u istom tjednu, 27. listopada 1975. Zanimanje za njega iznenada je poprimilo masovne razmjere pa se Springsteen i bunio tijekom svoje prve prekomorske avanture, trgajući promotivne postere prije koncerta u Londonu.
Pravna bitka s bivšim menadžerom Mikeom Appelom nije dopuštala Springsteenu ulazak u studio više od dvije godine, a u to vrijeme držao je E Street Band na okupu velikom američkom turnejom. Iako je često nastupao sa optimističnim žarom, nove pjesme koje je pisao i često ih po prvi put izvodio na koncertima, bile su dosta mračniji ton za razliku od velikog dijela njegova prijašnjeg rada. Nagodivši se s Appelom 1977., Springsteen se konačno vratio u studio i snimio Darkness on the Edge of Town (1978.). Glazbeno, ovaj album bio je prekretnica u Springsteenovoj karijeri. Pjesme su bile kompleksnije i pažljivije napisane te su počele reflektirati Springsteenovu intelektualnu i političku svijest. Neki Springsteenovi obožavatelji smatraju kako je Darkness njegov najbolji i najdosljedniji album; pjesme kao što su "Badlands" i "The Promised Land" postale su obavezni dio koncertnog repertoara u godinama koje su slijedile, dok se pjesma "Prove it All Night" jako dugo emitirala na radio postajama.
Kasnih sedamdesetih, Springsteen je zaradio izgradio jaku reputaciju u pop svijetu kao kantautor čiji je materijal mogao pomoći drugim bendovima da se probiju s hit-singlom. Mannfred Mann's Earth Band došao je na prvu poziciju američku pop-liste s obradom pjesme Blinded by the Light početkom 1977. Patti Smith dostigla je trinaestu poziciju sa svojom izvedbom Springsteenove neobjavljene pjesme "Because the Night" 1978., dok su The Pointer Sisters imali hit broj 2 1979. sa također neobjavljenom Springsteenovom pjesmom "Fire".
Springsteen se nastavio fokusirati na život radne klase i na dvostrukom albumu The River iz 1980., koji je konačno donio njegov vlastiti prvi hit-singl "Hungry Heart". Album se sastojao od dijametralno suprotnih pjesama, od onih veselih do emocionalno intenzivnih balada. Album se prodavao dobro, a nastavak je pružila velika turneja 1980. i 1981., koja je pružila koncerte u Europi, da bi završila velikim stadionskim koncertima u većim američkim gradovima.
1982 - 1989
Springsteen je odjednom skrenuo s normalne rock putanje, koja je uključivala The River, da bi snimio akustični solo album Nebraska 1982. Prema njegovoj biografiji, Springsteen se nalazio u depresivnom stanju kad je napisao ovaj materijal, a rezultat je bio surovi opis američkog života. Naslovna pjesma govorila je o ubojstvu Charlesa Starkweathera. Prema Marshu, Springsteenovu biografu, album je zapravo počeo s demo snimkom za nove pjesme koje bi trebao odsvirati s E Street Bandom - ali tijekom snimanja, Springsteen i producent Landau zaključili su da pjesme zvuče bolje u akustičnoj solo verziji.
Dok se Nebraska nije prodavala osobito uspješno, zaradila je odlične ocjene kritičara (proglašen je albumom godine u izboru kritičara magazina Rolling Stone) i utjecala na neke kasnije radove drugih velikih glazbenika, kao na U2 s albumom The Joshua Tree. Album je pomogao da se stvori novi glazbeni žanr, poznat kao lo-fi glazba. Springsteen nije išao na turneju nakon izlaska albuma.
Springsteen je vjerojatno najpoznatiji po albumu Born in the U.S.A. (1984.), koji je prodan u 15 milijuna primjeraka i postao jedan od najprodavanijih albuma svih vremena, a sedam singlova našlo je mjesto u top 10. Nakon albuma slijedila je velika uspješna svjetska turneja. Naslovna pjesma bio je ogorčeni komentar tretmana Vijetnamskih veterana, među kojima su bili i neki od članova Springsteenova pratećeg benda. Pjesma je naširoko pogrešno interpretirana kao nacionalistička, te je u vezi s predsjedničkom kampanjom 1984. postala dio predizborne kampanje. Springsteen je također odbio nekoliko milijunskih ugovora od strane korporacije Chrysler za korištenje pjesme u njihovoj reklami. (Kasnije je Springsteen izvodio pjesmu samo na akustičnoj gitari kako bi istaknuo pravo značenje pjesme.). "Dancing in the Dark" bio je najveći od sedam hit-singlova s albuma, završivši na drugom mjestu Billboardove ljestvice. U videospotu za pjesmu nastupila je mlada Courtney Cox plešući na pozornici sa Springsteenom. Bio je to nastup koji će biti odskočna daska u glumičinoj karijeri.
Period s albumom Born in the U.S.A. predstavljao je Springsteenov vrhunac u popularnoj kulturi te je stekao najširi krug obožavatelja koji je ikad imao. Live/1975-85, peterostruki box-set (također izdan na tri CD-a), izdan je krajem 1986. te također postigao veliki uspjeh, prodavši se u 13 milijuna primjeraka u SAD-u i postao prvi box-set koji je osvojio prvo mjesto na ljestvici najprodavanijih albuma u Americi. Jedan je od najprodavanijih live albuma svih vremena.
Nakon ovog komercijalnog vrhunca, Springsteen je 1987. objavio mnogo mirniji i zamišljeniji album Tunnel of Love, zreli pogled na pronađenu, izgubljenu i prokockanu ljubav. Album proriče raspad njegovog prvog braka s glumicom Julianne Phillips.
Album je imao nastavak turnejom Tunnel of Love Express koja je uzdrmala obožavatelje zbog promjena pozornice, nedostatka hitova na koncertima i pjesama aranžiranih za puhaće instrumente; tijekom europske turneje 1988., Springsteenova veza s pratećom pjevačicom E Street Banda, Patti Scialfa, postala je javna. Kasnije iste godine, Springsteen je ponovno završio na naslovnicama zbog turneje Human Rights Now! za Amnesty International. U jesen 1989., Springsteen je raspustio E Street Band, a on i Scialfa su se preslili u Kaliforniju.
90-te
Springsteen se oženio Scialfom 1991.; dobili su troje djece, 1991., 1993. i 1995.
1992., nakon riskiranja zbog "odlaska u Hollywood" zbog selidbe u Los Angeles (radikalan potez za nekog tako povezanog s industrijskim životom New Jerseya) i suradnje s drugim glazbenicima, Springsteen je objavio dva albuma odjednom. Human Touch i Lucky Town bili su još više introspektivni nego bilo koji od njegovih prethodnih albuma. Osim toga, također se isticala njegova samopouzdanost koju je isijavao. Za razliku od svoja prva dva albuma, na kojima je sanjao o sreći, i sljedeća četiri, koja su pokazala strah od nje, Springsteen na trenutke na albumu Lucky Town, tvrdi da je sretan.
Neki obožavatelji E Street Banda imali su (a imaju ga i dalje) slabo mišljenje o ova dva albuma (pogotovo Human Touch), te nisu pratili turneju s bendom zvanim "Other Band", nazvanom "Other Band Tour". Za druge obožavatelje, međutim, koji su poznavali Springsteena nakon 1975. i konsolidacije E Street Banda, the "Other Band" Tour bila je jedinstvena prilika da vide Springsteena kako surađuje na pozornici s drugom grupom glazbenika.
Pojava električnog benda u emisiji MTV-a MTV Plugged (koncert je poslije izdan pod imenom In Concert/MTV Plugged) prihvaćena je s neodobravanjem.
Springsteen, višestruki dobitnik Grammyja, također je osvojio Oscara 1994. za svoju pjesmu "Streets of Philadeplphia", koja se pojavila na soundtracku filma Philadelphia. Pjesma, zajedno s filmom, dočekana je s odobravanjem zbog suosjećajnog portreta homoseksualca koji umire od AIDS-a. Videospot za pjesmu snimljen s originalnim Springsteenovim glasom, snimljenim pomoću skrivenog mikrofona i nadosnimljen ranije snimljenom instrumentalnom dijelu. Ova tehnika nastala je na snimanju videospota "Brilliant Disguise".
1995., nakon privremene reorganizacije E Street Banda radi snimanja nekoliko pjesama za njegov prvi Greatest Hits album, izdao je svoj drugi (uglavnom) solo album odsviran na gitari, The Ghost of Tom Joad. Album je slabije primljen nego hvaljena i slična Nebraska, ponajviše zbog nemelodičnosti i pjevanja kroz nos. Na dugoj svjetskoj, akustičnoj, solo turneji Ghost of Tom Joad Tour na maloj pozornici, odsvirane su i starije poznate pjesme, ali u akustičnoj verziji, pa je Springsteen morao tražiti od publike da bude mirna tijekom nastupa.
1999. Springsteen i E Street Band ponovno su službeno udružili snage i otišli na široku turneju, nazvanu "Reunion Tour", koja je trajala više od godinu dana.
2000-te
Springsteenova Reunion turneja sa E Street Bandom završila je trijumfalno desetodnevnom rasprodanom svirkom u Madison Square Gardenu u New Yorku sredinom 2000. Koncerti su izazvali kontroverze zbog nove pjesme "American Skin (41 Shots)" o policijskom ubojstvu Amadou Dialloa. Zadnji koncerti u Madison Square Gardenu snimljeni su te izdani na CD-u i DVD-u kao Bruce Springsteen & the E Street Band: Live In New York City.
2002. Springsteen je objavio prvi studijski album nakon 18 godina, The Rising, koji je producirao Brendan O'Brien. Album, najvećim dijelom reakcija na napade 11. rujna, pokupio je pohvale i od kritike i od publike. Postao je najprodavaniji Springsteenov novi materijal u 15 godina. Springsteen i bend odsvirali su nekoliko pjesama na "The Today Show" iz njegovog rodnog Asbury Parka u kolovozu 2002., pri tom pripremajući pozornicu za novu turneju. "The Rising Tour" počela je u isto vrijeme, prolazeći kroz razne pozornice u Americi i Europi kako bi promovirala album, da bi se vratila na višenoćne stadionske koncerte 2003. I dok je Springsteen zadržao odane obožavatelje svugdje (posebno u Europi), njegova opća popularnost opala je tijekom godina u nekim južnim i srednjozapadnim predjelima SAD-a. Ali još je bila snažna u Europi i duž američkih obala. Bez presedana je njegov 10-dnevni koncert na stadionu Giantsa u New Jerseyu, a zaradu od ulaznica nije dostigao nijedan drugi glazbenik.
Na dodjeli Grammyja 2003., Springsteen je izveo pjesmu grupe The Clash "London Calling" zajedno s Elvisom Costellom, Daveom Grohlom i članom E Street Banda Stevenom van Zandtom u počast pokojnom Joeu Strummeru; Springsteen i The Clash jedno vrijeme su bili smatrani za rivale po prodaji albuma, u vrijeme duplog The River i trostrukog Sandinistal.
2004. Springsteen najavio je da će on i the E Street Band sudjelovati na politički motiviranoj turneji "Vote for Change", u suradnji s Johnom Mellencampom, Johnom Fogertyjem, the Dixie Chicks, R.E.M., Jurassic 5, Dave Matthews Bandom, Jackson Browneom i drugim glazbenicima. Svi koncerti trebali su biti održani u državama s neodlučnim glasačima, kako bi pomogli MoveOn.org i ohrabrili ljude da glasaju protiv Georgea W. Busha. Finalni kocert održan je u Washingtonu, na kojem su nastupili mnogi glazbenici zajedno. Nekoliko dana poslije, Springsteen je održao jedan takav koncert u New Jerseyu. Dok je u proteklim godinama Springsteen svirao dobrotvorne koncerte za ciljeve u koje je vjerovao - protiv nuklearne energije, za vijetnamske veterane, Amnesty International i institut Christic - uvijek se suzdržavao od izjava koje bi favorizirale nekog političkog kandidata. Springsteenova pjesma "No Surrender" postala glavna glazbena tema neuspješne predsjedničke kampanje Johna Kerryja; u zadnjim danima kampanje, izveo je akustičnu verziju pjesme i neke svoje stare pjesme na Kerryjevim skupovima.
Devils & Dust objavljen je 26. travnja 2005., a snimljen je s E Street Bandom. To je tihi, pretežito akustični album, sličan kao Nebraska i The Ghost of Tom Joad, iako malo više instrumentalniji. Dio materijala napisan je gotovo 10 godina prije, tijekom ili malo nakon turneje the Ghost of Tom Joad Tour. Neke pjesme su već bile izvedene uživo, ali nikad objavljene. Naslovna pjesma govori o osjećajima i strahovima običnog vojnika o ratu u Iraku. Starbucks je odbio sponzorirati album, djelomično zbog njegova seksualno eksplicitnog sadržaja, ali i zbog Springsteenove anti-korporativne politike. Bez obzira na to, album je bio najprodavaniji u 10 zemalja (SAD, Austrija, Švicarska, Švedska, Danska, Italija, Njemačka, Nizozemska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Irska).
Springsteen je započeo solo turneju Devils & Dust Tour u isto vrijeme kad je album i objavljen, svirajući u manjim i većim mjestima. Broj publike bio je razočaravajući u nekim regijama, a ulaznice su se svugdje mogle naći puno lakše nego prije. Za razliku od svoje turneje sredinom devedesetih, na ovoj je svirao više instrumenata dajući tako raznolikost svojim solo nastupima.
U studenom 2005. senatori iz New Jerseya Frank Lautenberg i John Corzine predložili su u američkom Senat dodjelu priznanja Springsteenu kako bi odali počast za 30. obljetnicu izlaska albuma Born to Run. Općenito, ovakva su priznanja glatko prolazila na glasovanju. Iz nepoznatih razloga, ovo priznanje nije prošlo na glasovanju. U istom mjesecu, radio Sirius Satellite započeo je 24-satni glazbeni maraton koji je ttrajao cijeli tjedan, a zvao se "E Street Radio". Neprekidno se emitirala Springsteenova glazba, uključujući i rijetke pjesme, intervjui i koncerti s E Street Bandom snimljeni tijekom karijere.
U travnju 2006. Springsteen je objavio svoj zadnji album, We Shall Overcome: The Seeger Sessions, projekt s 15 izvornih američkih folk pjesama Petea Seegera. Snimljen je s velikim ansamblom glazbenika, među kojima su bili Patti Scialfa, Soozie Tyrell i The Miami Horns od prošlih suradnika. Za razliku od prijašnjih albuma, ovaj je snimljen u tri dana, a često se može čuti Springsteena kako uzvikuje upute bendu tijekom snimanja pjesama. Turneja The Bruce Springsteen with The Seeger Sessions Band Tour počela je istog mjeseca, a na njoj je sviralo 18 glazbenika ansambla zvanih Seeger Sessions Band. Turneja je bila vrlo uspješna u Europi, uvijek rasprodana i hvaljena od kritičara, ali novine su izvještavale da u Americi nije zapažena velika zainteresiranost. Krajem 2006., The Seeger Sessions tour dvaput je obišla Europu te jednom Ameriku.
U ožujku 2007., gitarist E Street Banda, Steven Van Zandt, sugerirao je da bi Springsteen i E Street Band uskoro mogli snimiti novi album. Rekao je da, iako ih Bruce nije zvao, oni snimaju brzo te da bi ga mogli snimiti u roku od 3 mjeseca od dobivanja poziva. Nažalost, također je napomenuo da bi Springsteen mogao uzeti 2007. za odmor jer ga je izmorila zadnja turneja. Ali je dodao "vratit ćemo se".
Diskografija
Greetings from Asbury Park, N.J. (1973.)
The Wild, the Innocent and the E Street Shuffle (1973.)
Born to Run (1975.)
Darkness on the Edge of Town (1978.)
The River (1980.)
Nebraska (1982.)
Born in the U.S.A. (1984.)
Live/1975-85 (1986.)
Tunnel of Love (1987.)
Human Touch (1992.)
Lucky Town (1992.)
In Concert/MTV Plugged (1993.)
Greatest Hits (1995.)
The Ghost of Tom Joad (1995.)
Tracks (1998.)
18 Tracks (1999.)
Live in New York City (2001.)
The Rising (2002.)
The Essential Bruce Springsteen (2003.)
Devils & Dust (2005.)
Born to Run 30th Anniversary Edition (2005.)
Hammersmith Odeon London '75 (2006.)
We Shall Overcome: The Seeger Sessions (2006.)
Bruce Springsteen with The Sessions Band: Live in Dublin (2007.)
Tokom karijere, Springsteen je osvojio 15 Grammyja, Oscara, primljen je u Rock and Roll Kuću slavnih, te zaradio veliki broj obožavatelja. Njegovi najpoznatiji albumi, kao što su Born to Run i Born in the U.S.A., dokazuju njegovu vještinu pronalaska nečega velikog u svakodnevnim tegobama.
Biografija
Rani život
Springsteen je rođen i odrastao u Freeholdu, New Jersey. Njegov otac, Douglas Frederick Springsteen, bio vozač autobusa nizozemskog i irskog podrijetla. Njegova majka, Adele Ann Zirilli, radila je na sudu, a roditelji su joj bili imigranti iz Italije. Odgojen kao katolik, Springsteen je pohađao crkvenu školu, u kojoj se nije slagao s redovnicama i drugim učenicima. Nije se uklopio ni u srednju školu. Završio je srednju školu, ali mu to nije bilo tako važno, pa se čak nije ni pojavio na završnoj ceremoniji. Kad je sa sedam godina vidio Elvisa Presleyja u emisiji Eda Sullivana, počeo se sve više zanimati za glazbu. S 13 godina kupio je svoju prvu gitaru za 18 dolara i počeo vježbati s lokalnim gitaristom. 1965. godine otišao je do kuće Texa i Marion Vinyard, koji su sponzorirali mlade bendove u gradu. Oni su mu pomogli da postane prvi gitarist benda The Castiles, a kasnije je postao i pjevač grupe. The Castiles su snimili dvije svoje pjesme i svirali svugdje, pa i u Greenwich Villageu. Marion Vinyard rekla je jednom kako je povjerovala Springsteenu kad je, kao mladić, rekao da će postići veliki uspjeh. Njegova sestra, Pamela Sue Springsteen, kratko se bavila glumom, ali je ubrzo napustila film kako bi se posvetila fotografskoj karijeri.
Od 1969. do 1971., Springsteen je nastupao po New Jerseyju sa Steveom Van Zandtom, Dannyjem Federicijem i Vinijem Lopezom u bendu zvanom Child, kasnije preimenovanom u Steel Mill.
Iako je kasnije postao glazbenik svjetskog ugleda, Springsteenovi korijeni odražavali su se u njegovoj glazbi, a on sam često je spominjao "veliku državu New Jersey" na svojim koncertima.
Springsteen je često bio poznatiji po svom nadimku "The Boss". Premda je prvotno izjavio da mu se ne sviđa - ponekad tako na koncertima u šali zove sam sebe. Nadimak je dobio dok je kao mladić tijekom šezdesetih svirao s bendom po klubovima. Na sebe bi uzimao zadatak da naplaćuje gaže za bend i sam raspodjeljuje novac među članovima.
1972 - 1974
1972. potpisao je ugovor za solo album s Columbia Records, uz pomoć Johna Hammonda, koji je deset godina prije potpisao ugovor s Bob Dylanom. Springsteen je u studio doveo stare poznanike te na taj način osnovao E Street Band. Njegov prvi album, Greetings from Asbury Park, N.J., objavljen u siječnju 1973., osvojio je kritiku, iako je prodaja albuma bila slaba. Zbog snažnih tekstova i glazbom s korijenima u folk-rocku, kao u pjesmama "Blinded by the Light" i "For You", kritičari su ga uspoređivali s Bob Dylanom.
U rujnu 1973. izašao je drugi Springsteenov album, The Wild, The Innocent and the E Street Shuffle, i opet pokupio pohvale kritičara, ali bez komercijalnog uspjeha. Springsteenove pjesme postale su većeg formata i tematskog opsega, s E Street Bandom u pozadini koji je pružao manje folk, a više R&B zvuk, a tekstovi su često romantizirali tinejdžerski ulični život.
22. svibnja 1974. u bostonskom listu The Real Paper, glazbeni kritičar Jon Landau napisao je kritiku sa Springsteenova koncerta: "Vidio sam budućnost rock and rolla, a ona se zove Bruce Springsteen. I kad sam se poželio osjećati mlađim, pružio mi je osjećaj kao da slušam glazbu po prvi put." Landau je kasnije postao Springsteenov menadžer i producent, pomažući mu da završi novi, antologijski album, Born to Run. Springsteen je davao sve od sebe da napravi album koji će biti komercijalno uspješan.
1975 - 1981
Izlaskom albuma Born to Run, u kolovozu 1975., Springsteen je konačno postigao veliki uspjeh. Singlovi "Born to Run", "Thunder Road", "Tenth Avenue Freeze-out" i "Jungleland" postali su veliki hitovi na radio postajama te su ostali prisutni na njima do danas. Obožavatelji su smatrali da je to jedan od najboljih rock and roll albuma svih vremena i definitivno Springsteenov najbolji uradak. Učvrstio ga je kao iskrenu i dinamičnu rock & roll ličnost koja govori za i u ime velikog dijela rock publike. Kao vrhunac uspjeha, Springsteen se pojavio na naslovnicama Timea i Newsweeka u istom tjednu, 27. listopada 1975. Zanimanje za njega iznenada je poprimilo masovne razmjere pa se Springsteen i bunio tijekom svoje prve prekomorske avanture, trgajući promotivne postere prije koncerta u Londonu.
Pravna bitka s bivšim menadžerom Mikeom Appelom nije dopuštala Springsteenu ulazak u studio više od dvije godine, a u to vrijeme držao je E Street Band na okupu velikom američkom turnejom. Iako je često nastupao sa optimističnim žarom, nove pjesme koje je pisao i često ih po prvi put izvodio na koncertima, bile su dosta mračniji ton za razliku od velikog dijela njegova prijašnjeg rada. Nagodivši se s Appelom 1977., Springsteen se konačno vratio u studio i snimio Darkness on the Edge of Town (1978.). Glazbeno, ovaj album bio je prekretnica u Springsteenovoj karijeri. Pjesme su bile kompleksnije i pažljivije napisane te su počele reflektirati Springsteenovu intelektualnu i političku svijest. Neki Springsteenovi obožavatelji smatraju kako je Darkness njegov najbolji i najdosljedniji album; pjesme kao što su "Badlands" i "The Promised Land" postale su obavezni dio koncertnog repertoara u godinama koje su slijedile, dok se pjesma "Prove it All Night" jako dugo emitirala na radio postajama.
Kasnih sedamdesetih, Springsteen je zaradio izgradio jaku reputaciju u pop svijetu kao kantautor čiji je materijal mogao pomoći drugim bendovima da se probiju s hit-singlom. Mannfred Mann's Earth Band došao je na prvu poziciju američku pop-liste s obradom pjesme Blinded by the Light početkom 1977. Patti Smith dostigla je trinaestu poziciju sa svojom izvedbom Springsteenove neobjavljene pjesme "Because the Night" 1978., dok su The Pointer Sisters imali hit broj 2 1979. sa također neobjavljenom Springsteenovom pjesmom "Fire".
Springsteen se nastavio fokusirati na život radne klase i na dvostrukom albumu The River iz 1980., koji je konačno donio njegov vlastiti prvi hit-singl "Hungry Heart". Album se sastojao od dijametralno suprotnih pjesama, od onih veselih do emocionalno intenzivnih balada. Album se prodavao dobro, a nastavak je pružila velika turneja 1980. i 1981., koja je pružila koncerte u Europi, da bi završila velikim stadionskim koncertima u većim američkim gradovima.
1982 - 1989
Springsteen je odjednom skrenuo s normalne rock putanje, koja je uključivala The River, da bi snimio akustični solo album Nebraska 1982. Prema njegovoj biografiji, Springsteen se nalazio u depresivnom stanju kad je napisao ovaj materijal, a rezultat je bio surovi opis američkog života. Naslovna pjesma govorila je o ubojstvu Charlesa Starkweathera. Prema Marshu, Springsteenovu biografu, album je zapravo počeo s demo snimkom za nove pjesme koje bi trebao odsvirati s E Street Bandom - ali tijekom snimanja, Springsteen i producent Landau zaključili su da pjesme zvuče bolje u akustičnoj solo verziji.
Dok se Nebraska nije prodavala osobito uspješno, zaradila je odlične ocjene kritičara (proglašen je albumom godine u izboru kritičara magazina Rolling Stone) i utjecala na neke kasnije radove drugih velikih glazbenika, kao na U2 s albumom The Joshua Tree. Album je pomogao da se stvori novi glazbeni žanr, poznat kao lo-fi glazba. Springsteen nije išao na turneju nakon izlaska albuma.
Springsteen je vjerojatno najpoznatiji po albumu Born in the U.S.A. (1984.), koji je prodan u 15 milijuna primjeraka i postao jedan od najprodavanijih albuma svih vremena, a sedam singlova našlo je mjesto u top 10. Nakon albuma slijedila je velika uspješna svjetska turneja. Naslovna pjesma bio je ogorčeni komentar tretmana Vijetnamskih veterana, među kojima su bili i neki od članova Springsteenova pratećeg benda. Pjesma je naširoko pogrešno interpretirana kao nacionalistička, te je u vezi s predsjedničkom kampanjom 1984. postala dio predizborne kampanje. Springsteen je također odbio nekoliko milijunskih ugovora od strane korporacije Chrysler za korištenje pjesme u njihovoj reklami. (Kasnije je Springsteen izvodio pjesmu samo na akustičnoj gitari kako bi istaknuo pravo značenje pjesme.). "Dancing in the Dark" bio je najveći od sedam hit-singlova s albuma, završivši na drugom mjestu Billboardove ljestvice. U videospotu za pjesmu nastupila je mlada Courtney Cox plešući na pozornici sa Springsteenom. Bio je to nastup koji će biti odskočna daska u glumičinoj karijeri.
Period s albumom Born in the U.S.A. predstavljao je Springsteenov vrhunac u popularnoj kulturi te je stekao najširi krug obožavatelja koji je ikad imao. Live/1975-85, peterostruki box-set (također izdan na tri CD-a), izdan je krajem 1986. te također postigao veliki uspjeh, prodavši se u 13 milijuna primjeraka u SAD-u i postao prvi box-set koji je osvojio prvo mjesto na ljestvici najprodavanijih albuma u Americi. Jedan je od najprodavanijih live albuma svih vremena.
Nakon ovog komercijalnog vrhunca, Springsteen je 1987. objavio mnogo mirniji i zamišljeniji album Tunnel of Love, zreli pogled na pronađenu, izgubljenu i prokockanu ljubav. Album proriče raspad njegovog prvog braka s glumicom Julianne Phillips.
Album je imao nastavak turnejom Tunnel of Love Express koja je uzdrmala obožavatelje zbog promjena pozornice, nedostatka hitova na koncertima i pjesama aranžiranih za puhaće instrumente; tijekom europske turneje 1988., Springsteenova veza s pratećom pjevačicom E Street Banda, Patti Scialfa, postala je javna. Kasnije iste godine, Springsteen je ponovno završio na naslovnicama zbog turneje Human Rights Now! za Amnesty International. U jesen 1989., Springsteen je raspustio E Street Band, a on i Scialfa su se preslili u Kaliforniju.
90-te
Springsteen se oženio Scialfom 1991.; dobili su troje djece, 1991., 1993. i 1995.
1992., nakon riskiranja zbog "odlaska u Hollywood" zbog selidbe u Los Angeles (radikalan potez za nekog tako povezanog s industrijskim životom New Jerseya) i suradnje s drugim glazbenicima, Springsteen je objavio dva albuma odjednom. Human Touch i Lucky Town bili su još više introspektivni nego bilo koji od njegovih prethodnih albuma. Osim toga, također se isticala njegova samopouzdanost koju je isijavao. Za razliku od svoja prva dva albuma, na kojima je sanjao o sreći, i sljedeća četiri, koja su pokazala strah od nje, Springsteen na trenutke na albumu Lucky Town, tvrdi da je sretan.
Neki obožavatelji E Street Banda imali su (a imaju ga i dalje) slabo mišljenje o ova dva albuma (pogotovo Human Touch), te nisu pratili turneju s bendom zvanim "Other Band", nazvanom "Other Band Tour". Za druge obožavatelje, međutim, koji su poznavali Springsteena nakon 1975. i konsolidacije E Street Banda, the "Other Band" Tour bila je jedinstvena prilika da vide Springsteena kako surađuje na pozornici s drugom grupom glazbenika.
Pojava električnog benda u emisiji MTV-a MTV Plugged (koncert je poslije izdan pod imenom In Concert/MTV Plugged) prihvaćena je s neodobravanjem.
Springsteen, višestruki dobitnik Grammyja, također je osvojio Oscara 1994. za svoju pjesmu "Streets of Philadeplphia", koja se pojavila na soundtracku filma Philadelphia. Pjesma, zajedno s filmom, dočekana je s odobravanjem zbog suosjećajnog portreta homoseksualca koji umire od AIDS-a. Videospot za pjesmu snimljen s originalnim Springsteenovim glasom, snimljenim pomoću skrivenog mikrofona i nadosnimljen ranije snimljenom instrumentalnom dijelu. Ova tehnika nastala je na snimanju videospota "Brilliant Disguise".
1995., nakon privremene reorganizacije E Street Banda radi snimanja nekoliko pjesama za njegov prvi Greatest Hits album, izdao je svoj drugi (uglavnom) solo album odsviran na gitari, The Ghost of Tom Joad. Album je slabije primljen nego hvaljena i slična Nebraska, ponajviše zbog nemelodičnosti i pjevanja kroz nos. Na dugoj svjetskoj, akustičnoj, solo turneji Ghost of Tom Joad Tour na maloj pozornici, odsvirane su i starije poznate pjesme, ali u akustičnoj verziji, pa je Springsteen morao tražiti od publike da bude mirna tijekom nastupa.
1999. Springsteen i E Street Band ponovno su službeno udružili snage i otišli na široku turneju, nazvanu "Reunion Tour", koja je trajala više od godinu dana.
2000-te
Springsteenova Reunion turneja sa E Street Bandom završila je trijumfalno desetodnevnom rasprodanom svirkom u Madison Square Gardenu u New Yorku sredinom 2000. Koncerti su izazvali kontroverze zbog nove pjesme "American Skin (41 Shots)" o policijskom ubojstvu Amadou Dialloa. Zadnji koncerti u Madison Square Gardenu snimljeni su te izdani na CD-u i DVD-u kao Bruce Springsteen & the E Street Band: Live In New York City.
2002. Springsteen je objavio prvi studijski album nakon 18 godina, The Rising, koji je producirao Brendan O'Brien. Album, najvećim dijelom reakcija na napade 11. rujna, pokupio je pohvale i od kritike i od publike. Postao je najprodavaniji Springsteenov novi materijal u 15 godina. Springsteen i bend odsvirali su nekoliko pjesama na "The Today Show" iz njegovog rodnog Asbury Parka u kolovozu 2002., pri tom pripremajući pozornicu za novu turneju. "The Rising Tour" počela je u isto vrijeme, prolazeći kroz razne pozornice u Americi i Europi kako bi promovirala album, da bi se vratila na višenoćne stadionske koncerte 2003. I dok je Springsteen zadržao odane obožavatelje svugdje (posebno u Europi), njegova opća popularnost opala je tijekom godina u nekim južnim i srednjozapadnim predjelima SAD-a. Ali još je bila snažna u Europi i duž američkih obala. Bez presedana je njegov 10-dnevni koncert na stadionu Giantsa u New Jerseyu, a zaradu od ulaznica nije dostigao nijedan drugi glazbenik.
Na dodjeli Grammyja 2003., Springsteen je izveo pjesmu grupe The Clash "London Calling" zajedno s Elvisom Costellom, Daveom Grohlom i članom E Street Banda Stevenom van Zandtom u počast pokojnom Joeu Strummeru; Springsteen i The Clash jedno vrijeme su bili smatrani za rivale po prodaji albuma, u vrijeme duplog The River i trostrukog Sandinistal.
2004. Springsteen najavio je da će on i the E Street Band sudjelovati na politički motiviranoj turneji "Vote for Change", u suradnji s Johnom Mellencampom, Johnom Fogertyjem, the Dixie Chicks, R.E.M., Jurassic 5, Dave Matthews Bandom, Jackson Browneom i drugim glazbenicima. Svi koncerti trebali su biti održani u državama s neodlučnim glasačima, kako bi pomogli MoveOn.org i ohrabrili ljude da glasaju protiv Georgea W. Busha. Finalni kocert održan je u Washingtonu, na kojem su nastupili mnogi glazbenici zajedno. Nekoliko dana poslije, Springsteen je održao jedan takav koncert u New Jerseyu. Dok je u proteklim godinama Springsteen svirao dobrotvorne koncerte za ciljeve u koje je vjerovao - protiv nuklearne energije, za vijetnamske veterane, Amnesty International i institut Christic - uvijek se suzdržavao od izjava koje bi favorizirale nekog političkog kandidata. Springsteenova pjesma "No Surrender" postala glavna glazbena tema neuspješne predsjedničke kampanje Johna Kerryja; u zadnjim danima kampanje, izveo je akustičnu verziju pjesme i neke svoje stare pjesme na Kerryjevim skupovima.
Devils & Dust objavljen je 26. travnja 2005., a snimljen je s E Street Bandom. To je tihi, pretežito akustični album, sličan kao Nebraska i The Ghost of Tom Joad, iako malo više instrumentalniji. Dio materijala napisan je gotovo 10 godina prije, tijekom ili malo nakon turneje the Ghost of Tom Joad Tour. Neke pjesme su već bile izvedene uživo, ali nikad objavljene. Naslovna pjesma govori o osjećajima i strahovima običnog vojnika o ratu u Iraku. Starbucks je odbio sponzorirati album, djelomično zbog njegova seksualno eksplicitnog sadržaja, ali i zbog Springsteenove anti-korporativne politike. Bez obzira na to, album je bio najprodavaniji u 10 zemalja (SAD, Austrija, Švicarska, Švedska, Danska, Italija, Njemačka, Nizozemska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Irska).
Springsteen je započeo solo turneju Devils & Dust Tour u isto vrijeme kad je album i objavljen, svirajući u manjim i većim mjestima. Broj publike bio je razočaravajući u nekim regijama, a ulaznice su se svugdje mogle naći puno lakše nego prije. Za razliku od svoje turneje sredinom devedesetih, na ovoj je svirao više instrumenata dajući tako raznolikost svojim solo nastupima.
U studenom 2005. senatori iz New Jerseya Frank Lautenberg i John Corzine predložili su u američkom Senat dodjelu priznanja Springsteenu kako bi odali počast za 30. obljetnicu izlaska albuma Born to Run. Općenito, ovakva su priznanja glatko prolazila na glasovanju. Iz nepoznatih razloga, ovo priznanje nije prošlo na glasovanju. U istom mjesecu, radio Sirius Satellite započeo je 24-satni glazbeni maraton koji je ttrajao cijeli tjedan, a zvao se "E Street Radio". Neprekidno se emitirala Springsteenova glazba, uključujući i rijetke pjesme, intervjui i koncerti s E Street Bandom snimljeni tijekom karijere.
U travnju 2006. Springsteen je objavio svoj zadnji album, We Shall Overcome: The Seeger Sessions, projekt s 15 izvornih američkih folk pjesama Petea Seegera. Snimljen je s velikim ansamblom glazbenika, među kojima su bili Patti Scialfa, Soozie Tyrell i The Miami Horns od prošlih suradnika. Za razliku od prijašnjih albuma, ovaj je snimljen u tri dana, a često se može čuti Springsteena kako uzvikuje upute bendu tijekom snimanja pjesama. Turneja The Bruce Springsteen with The Seeger Sessions Band Tour počela je istog mjeseca, a na njoj je sviralo 18 glazbenika ansambla zvanih Seeger Sessions Band. Turneja je bila vrlo uspješna u Europi, uvijek rasprodana i hvaljena od kritičara, ali novine su izvještavale da u Americi nije zapažena velika zainteresiranost. Krajem 2006., The Seeger Sessions tour dvaput je obišla Europu te jednom Ameriku.
U ožujku 2007., gitarist E Street Banda, Steven Van Zandt, sugerirao je da bi Springsteen i E Street Band uskoro mogli snimiti novi album. Rekao je da, iako ih Bruce nije zvao, oni snimaju brzo te da bi ga mogli snimiti u roku od 3 mjeseca od dobivanja poziva. Nažalost, također je napomenuo da bi Springsteen mogao uzeti 2007. za odmor jer ga je izmorila zadnja turneja. Ali je dodao "vratit ćemo se".
Diskografija
Greetings from Asbury Park, N.J. (1973.)
The Wild, the Innocent and the E Street Shuffle (1973.)
Born to Run (1975.)
Darkness on the Edge of Town (1978.)
The River (1980.)
Nebraska (1982.)
Born in the U.S.A. (1984.)
Live/1975-85 (1986.)
Tunnel of Love (1987.)
Human Touch (1992.)
Lucky Town (1992.)
In Concert/MTV Plugged (1993.)
Greatest Hits (1995.)
The Ghost of Tom Joad (1995.)
Tracks (1998.)
18 Tracks (1999.)
Live in New York City (2001.)
The Rising (2002.)
The Essential Bruce Springsteen (2003.)
Devils & Dust (2005.)
Born to Run 30th Anniversary Edition (2005.)
Hammersmith Odeon London '75 (2006.)
We Shall Overcome: The Seeger Sessions (2006.)
Bruce Springsteen with The Sessions Band: Live in Dublin (2007.)
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.
Re: IZ zivota poznatih muzicara
Ako moramo da biramo između smrti od gladi i metka, Gejl i ja smo se složili da je metak mnogo brži.